Poslovni broj: Usž-177/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LČ, državljanina Ruske Federacije, smještenog u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici iz Zagreba, Bukovačka 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. i dijela točke III. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1623/2024-7od 20. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i u pobijanom dijelu potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1623/2024-7 od 20. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/1997, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 27. siječnja 2024. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo pružateljici pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec, isplatiti 1.250,00 eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 27. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor pod prijetnjom prisilnog udaljenja.

3. Tužitelj pobija točku I. izreke pobijane presude zbog svih zakonom predviđenih razloga. Činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Nisu pravilno cijenjeni razlozi zašto je napustio zemlju i rizik od proganjanja i ozbiljne nepravde u slučaju povratka. Probleme u slučaju povratka imao zbog izbjegavanja vojne službe koju izbjegava jer bi sudjelovanje u tome predstavljalo ratne i druge zločine, kao i zbog činjenice da dulje boravi u [adresa], članici Europske unije, koja se protivi ratu u Ukrajini. Zbog navedenog bi ga u Rusiji smatrali stranim agentom, kaznili zatvorom, a u Čečeniji bi bio izložen mučenju i „prisilnom nestanku“. Smatra da je na njegov iskaz trebalo primijeniti blagodat sumnje u pogledu nedostajućih dokaza.

3.1. Tužitelj napominje da bi, bez obzira što prije odlaska iz Ruske Federacije nije osobno primio poziv za vojnu službu, bilo smatrano da isto izbjegava što je prema Kaznenom zakonu Ruske Federacije kažnjivo. Nije u situaciji u vrijeme ratnog stanja tražiti poštedu od vojne službe u vrijeme zbog ranijeg zdravstvenog problema. Napominje da se, sukladno međunarodnim izvješćima i Odluci o djelomičnoj mobilizaciji, mobilizacija odnosi i na ograničeno sposobne osobe. Mobilizacija se vršila uz brojne nepravilnosti, a prigovori nisu odgađali slanje na ratište.

3.2. Tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 16 stranica koji je u spis podnio e-komunikacijom 30. listopada 2024. Podnesak je istog dana elektroničkom poštom poslao i tuženiku te se tuženik na isti očitovao na raspravi 12. studenoga 2024. Podnesak sadrži očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu, činjenice i dokaze nastale nakon podnošenja tužbe koja idu u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva i s time povezana pravna razlaganja. Smatra da, sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ima pravo na naknadu za isti. Pravo je stranke očitovati se podneskom, ne samo ukratko na zapisnik.

3.3. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu u točki I. izreke i dio točke III. izreke u dijelu koji glasi „dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija” i rješenje tuženika od 27. siječnja 2024. te naložiti tuženiku da mu naknadi daljnji trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 625,00 eura. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 1.562,00 eura sukladno člancima 144. i 147. ZUS-a, u skladu sa stajalištem ovog Suda izraženog u presudi poslovni broj: Usž-4101/21-3 od 7. srpnja 2022.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 27. siječnja 2024. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23.; dalje Zakon) čije je mjerodavne odredbe prvostupanjski sud citirao u obrazloženju.

8. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj 11. veljače 2023. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. U upravnom postupku tužitelj je saslušan kod tuženika, o istome je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao.

9. Tijekom upravnog postupka i spora tužitelj je tvrdio da bi povratkom u Rusku Federaciju za njega postojala opasnost mobilizacije za rat u Ukrajini bez obzira što nije služio vojsku. Tuženik i prvostupanjski sud navedeno osnovano nisu smatrali razlogom odobravanja azila (članak 20. Zakona) ni supsidijarne zaštite (članak 21. Zakona) tužitelju. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je tužitelj legalno napustio zemlju porijekla što ne bi mogao da je dobio poziv za mobilizaciju te ovaj Sud smatra da neosnovano ističe da bi njegov odlazak vlasti matične zemlje smatrale dezertiranjem.

10. Vezano za navode žalbe da sud nije vrednovao okolnosti koje su nastale nakon njegova odlaska iz matične zemlje valja istaći da je prvostupanjski sud proveo detaljan dokazni postupak u kojem je razložno otklonio osnovanost navoda tužitelja da su se okolnosti u Ruskoj Federaciji vezano za provedbu mobilizacije promijenile na način da bi njegov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti osnovanim.

10.1. U tom smislu sud je saslušao tužitelja te pročitao dokaze dostavljene u spis suda tuženika. U vezi navoda žalbe ističe se da nije bilo razloga primjenjivati načelo blagodati sumnje jer je činjenično stanje utvrđeno točno i jasno. Tužitelj nije dobio poziv za mobilizaciju već je bio obaviješten da će biti pozvan na zdravstveni pregled. Budući da ima dokumentaciju o zdravstvenim problemima sa srcem te bez obzira što nije ishodio, a pretpostaviti je da je mogao, rješenje o nesposobnosti za vojsku ne bi kao takav ušao u kvotu 500 L koji se godišnje šalju u ratu u Ukrajinu za sudjelovanje u specijalnim postrojbama.

11. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

12. Opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Martini Grgec, priznato je pravo na naknadu za pruženu pravnu pomoć tužitelju sukladno Pravilniku o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje Pravilnik) jer je ista određena kao pružateljica besplatne pravne pomoći u postupku priznavanja međunarodne zaštite. Budući da prema članku 9. stavku 2. Pravilnika trošak pravne pomoći obuhvaća pomoć za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom to tužitelj nema pravo na besplatnu pravnu pomoć za sastav obrazloženog podneska kojeg je, kako ispravno prvostupanjski sud navodi, mogao uložiti i na ročištu.

13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Kao što je navedeno u odlomku 12. ove presude, pravna pomoć u smislu članka 9. stavka 2. Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanju u prvostupanjskom upravnom sporu, to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić