Poslovni broj: Usž-3372/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RG, državljanina Republike Turske, smještenog u [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Keseru, odvjetniku iz Zagreba, Turinina 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2078/2024-10 od 25. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2078/2024-10 od 25. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7062, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 1. ožujka 2024. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Tomislavu Keseru, isplatiti 3.125,00 eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 1. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te je određeno da je tužitelj dužan u roku 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor pod prijetnjom prisilnog udaljenja.

3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. Smatra da činjenično stanje nisu pravilno i potpuno utvrdili ni tuženik ni upravni sud. Osporava osnovanost navoda obrazloženja prvostupanjske presude da svoje strahove o proganjanju nije dokazao te da ono što on smatra razlozima proganjanja nisu razlozi proganjanja prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj navodi da je u upravnom postupku i sporu obrazložio probleme i opasnosti koji su za njega nastali za vrijeme boravka u Turskoj kao i one koji su se pojavili nakon njegovog bijega iz Turske. U tom je smislu predočio svu raspoloživu dokumentaciju. U odnosu na dio obrazloženja pobijane presude da je tijekom postupka i spora davao kontradiktorne izjave navodi da to nije razlog neosnovanosti njegova zahtjeva. U tom smislu ukazuje na poteškoće i nejasnoće u postupku prevođenja, da je između davanja tih dviju izjava prošlo pola godine te općenito navodi da su tražitelji međunarodne zaštite u strahu i neizvjesnosti za svoju sudbinu i strahu od državnih tijela općenito.

3.1. Tužitelj ističe da je detaljno opisao kakvom je proganjanju bio izložen u Turskoj zbog toga što je pripadao pokretu OG (FETO) koji je zabranjen u Turskoj i nakon neuspjelog državnog udara u srpnju 2016. proglašen terorističkom organizacijom. Navodi da je bez obzira na njegov osobni stav o strahu i ugroženosti objektivna činjenica da je Turska nesigurna zemlja po pitanju pripadnosti i povezanosti s pokretom FETO. Opća nesigurnost u pogledu navodne povezanosti s tim pokretom, nedostatak vladavine prava i osobna ugroženost pojedinca i skupina ljudi kojima vlast ne može i ne želi pružiti objektivno efikasnu zaštitu općepoznate su činjenice koja se na sudu ne trebaju dokazivati. Tijekom upravnog postupka povrijeđena su mu postupovna prava, čime mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, jer je imao problema u sporazumijevanju budući da mu nije omogućeno da se postupak vodi na engleskom jeziku, a sud to nije smatrao povredom prava.

3.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu da preinači točku I. pobijane presude na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijani dio presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Predlaže Sudu odobriti odgodni učinak žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja od 1. ožujka 2024. i razloga danih u obrazloženju pobijane presude. Neosnovanim smatra i prijedlog za odgodnim učinkom žalbe. Predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 32/23.; dalje Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.) čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju.

8. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj u Republici Hrvatskoj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. U upravnom postupku tužitelj je saslušan kod tuženika, o istome je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za turski jezik, za koji je jezik tužitelj izjavio da ga govori i razumije, a koji je tužiteljev materinji jezik (navedeno je izjavio na zapisnik kod tuženika od 14. prosinca 2022.) i definitivno je za očekivati da se na materinjem jeziku sporazumijeva jednako kvalitetno ako ne i bolje nego na kroz školovanje i život naučenom engleskom jeziku.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja navode tužbe čiju je osnovanost detaljnim obrazloženjem otklonio prvostupanjski sud. Prvostupanjski je sud dao iscrpno obrazloženje zašto tužitelju zbog navodne pripadnosti zabranjenom pokretu FETO ne prijeti opasnost od proganjanja ili ozbiljne nepravde te osnovano, kao ni tuženik, nije isto smatrao razlogom odobravanja azila (članak 20. Zakona) ni supsidijarne zaštite (članak 21. Zakona) tužitelju.

10. Neosnovani su navodi žalbe da je sud tužbeni zahtjev odbio općenitim i paušalnim obrazloženjem. Prvostupanjski je sud proveo detaljan dokazni postupak u kojem je razložno otklonio osnovanost navoda tužitelja da bi zbog studiranja na fakultetu koji je povezan s organizacijom FETO bio onemogućen u pronalaženje zaposlenja te da bi takav isti problem imao i po povratku u Tursku. Pravilno prvostupanjski sud navodi da zbog toga što je tužitelj studirao na fakultetu u Izmiru isti neosnovano ističe da bi imao problema u pronalaženju zaposlenja. Naime, utvrđeno je da je tužitelj radio kod nekoliko privatnih poslodavaca kojima je bio dostupan podatak o tome gdje je tužitelj studirao. Niti izvještaji međunarodnih organizacija koje je u upravnom postupku pribavio tuženik nisu davali podatke o osnovanosti ovog navoda tužitelja.

10.1. Osim toga od događaja na koje se tužitelj referira prošlo je devet godina, tužitelj je u upravnom postupku izjavio da na diplomama više nema napomene o vladinoj uredbi o premještaju s fakulteta (on je s fakulteta u Izmiru koje je zatvoreno nakon pokušaja državnog udara prešao na fakultet u Istambul), ima traženo zanimanje jer je računalni inženjer, a zaposlen je bio i prije napuštanja Turske.

10.2. Osim toga Republika Turska je na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 45/16.) što sukladno članku 44. Zakona znači da u njoj općenito i dosljedno ne postoji rizik od trpljenja ozbiljne nepravde.

10.3. S obzirom na naprijed navedeno, žalbeni navod tužitelja da je notorna činjenica da Turska nije sigurna zemlja nije osnovan. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u obziru su uzete i pravilno cijenjene sve okolnosti koje se odnose kako na tužitelja individualno, tako i na stanje u državi podrijetla, općenito.

11. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

12. Tužitelju se napominje da o njegovom prijedlogu za odobravanjem odgodnog učinka žalbe nije posebno odlučivano jer je već u pouci o pravnom lijeku sud naveo da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, što ni on ne spori. Naime, Zakonom, kao posebnim zakonom koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u članku 51. stavku 3. propisano da žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja, pa nema zakonske mogućnosti za određivanje odgodnog učinka žalbe.

13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić