Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4070/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČJ, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), rješavajući o žalbi okrivljenog ČJ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje P-458/2021, KLASA: 413-01/21-26/2368, URBROJ: 513-02-8002/74-22-8 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnom prihvaćanjem žalbe okrivljenog ČJ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljeni ČJ, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, počinio prekršaj iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), te mu se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koju novčanu kaznu je, na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, dužan plati u 6 (šest) mjesečnih obroka, time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od 30 (trideset) dana od prethodne uplate, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

II U ostalom dijelu djelu odbija se žalba okrivljenog ČJ kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni ČJ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeni ČJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 4. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju

2. Navedenim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu navodeći da je pobijano rješenje nezakonito, neosnovano te ga pobija iz svih zakonom predviđenih razloga. Žalitelj u bitnome ističe kako nije počinio predmetni prekršaj. Naime, predmetno vozilo, baš sukladno izjavi okrivljenika se u vremenu koje je prethodilo zaustavljanju od strane djelatnika carinarnice nalazilo na popravku kod automehaničara, stoga, ukoliko se u spremniku i nalazilo „lož ulje“, navedeno se dogodilo bez znanja i volje žalitelja. Pobijanom odlukom tijelo postupanja ne obrazlaže iz kojeg razloga ovakvu izjavu ne prihvaća kao vjerodostojnu, ne daje pobijanom odlukom razloge iz kojih bi proizlazila neosnovanost izjave okrivljenika. Činjenica da je okrivljenik vlasnik predmetnog vozila, u uvjetima da to vozilo određeno vrijeme nije bilo u posjedu okrivljenika, sama po sebi, bez dovođenja u vezu s drugim dokazima, ne znači da je okrivljenik ostvario obilježja predmetnog prekršaja. Žalitelj ujedno ističe da je tijelo postupanja, neovisno o činjenici potpisivanja Zapisnika od strane okrivljenika, dužno provjeriti odlučujuće okolnosti iz kojih bi proizlazila obilježja predmetnog djela. Nadalje, ističe se kako pobijanim rješenjem nisu u dostatnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti koje su trebale dovesti do znatno blažeg kažnjavanja okrivljenika.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije pravilno pravno označilo djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, budući da je iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja razvidno da se okrivljeniku stavlja na teret da je kao vlasnik motornog vozila kao pogonsko gorivo u spremniku osobnog automobila koristio loživo ulje obojeno crvenom bojom i označeno propisanim indikatorom, a koji činjenični opis sadrži sva bitna obilježja sadržana u zakonskom opisu prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama, kojeg čini onaj tko „1. loživo ulje ili plavi dizel označene propisanim indikatorom u bilo kojoj koncentraciji i bez obzira na boju, suprotno članku 101. ovoga Zakona, kao vlasnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja koristi za pogon ili utače u spremnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja ili u spremniku posjeduje označeno loživo ulje ili plavi dizel (članak 101. stavci 1. i 2. i članak 112. stavci 1. i 2.).“ Kako se odredbom članka 132. stavka 1. točke 4. Zakona o trošarinama između ostalih sankcionira fizička osoba ako kao vlasnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja koristi loživo ulje za pogon motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja (članak 101. stavci 1. i 2. i članak 112. stavci 1. i 2.), proizlazi kako je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, pogrešno pravno kvalificiran. Slijedom navedenog, ovaj je Sud po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, a sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Prekršajnog zakona, otklonio navedeni propust koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke te prekršaj činjenično opisan izrekom pobijanog rješenja, pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

8. Pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka sukladno odredbi članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u bitnome navodi da u rješenju nisu navedeni razlozi i kao takvo da se ne može ispitati.

9. Naime, da bi postojala navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, mora se raditi o tome da obrazloženje presude nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dakle o onima o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog prava ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju za sva činjenična utvrđenja izreke, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je potrebne, jasne i dostatne razloge pa je ocijenjeno da nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

10. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbi kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 2. veljače 2022. na kojoj je okrivljenik iznio svoju obranu te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa (str. 3 zapisnika o glavnoj raspravi), time da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i koje mu idu u korist te je imao pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze nije imao primjedbe niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je slijedom navedenog, ispunjeno ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona i nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

11. Prema stajalištu ovog Suda, upravo zbog toga što je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno nije bilo razloga za daljnjim provođenjem dokaza, kao što predlaže žalitelj te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju vjerodostojne dokumentacije, posebice Zapisnika o provjeri namjenske uporabe i uzorkovanja pogonskog goriva, KLASA: 471-01/21-18/2057, URBROJ: 513-02-1976/8-21-1 od 19. svibnja 2021. (dalje u tekstu: Zapisnik o obavljenom nadzoru), koji je sastavljen od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, jer je prije davanja izjave na zapisnik okrivljenik, tada u svojstvu osumnjičenika, propisno upozoren o pravu na branitelja (članak 158. stavak 6. Prekršajnog zakona) te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.). u čiju vjerodostojnost nije bilo razloga sumnjati.

12. U pogledu prigovora žalitelja da je tijelo postupanja, neovisno o iskazivanju okrivljenika, dužno utvrditi da se u spremniku vozila nalazilo lož ulje te žalitelj sada navodima žalbe spori okolnost da se u spremniku predmetnog vozila nalazilo loživo ulje, ovaj Sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku.

13. Ovdje treba istaknuti da okrivljenik tijekom postupka nije osporavao da je u spremniku bilo loživo ulje te je u Zapisniku o obavljenom nadzoru konstatirana njegova izjava (prije davanja izjave je propisano upozoren): „Auto mi je bio u mehaničara za šta imam dokaze. Vidim po uzorku da je u vozilu lož ulje da ne tražim analizu, ali ne znam kako je ono završilo u spremniku. Vozilo posuđujem često prijateljima, vjerojatno je netko od njih jer ja uvijek ulivam erudizel.“ Okrivljenik je vlasnik osobnog automobila Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka] te je nesporno da je u spremniku pogonskog goriva zapremnine 50 litara pronađeno loživo ulje koje je predmetnog dana korištene za pogon tog osobnog vozila. Navedeno proizlazi iz Zapisnika o obavljenom nazoru, a okrivljenik nije tražio laboratorijsku analizu goriva. Iako je okrivljenik pokušao otkloniti svoju prekršajnu odgovornost navodima da on nije točio lož ulje, ovaj Sud ističe da činjenicom korištenja loživog ulja za pogon osobnog automobila koji je u njegovom vlasništvu ostvaruju se zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti. Naime, prilikom povjere namjenske uporabe i uzorkovanja pogonskog goriva utvrđeno je da je upravo okrivljenik za pogon osobnog automobila koristio loživo ulje dok je Zakonom o trošarinama propisano da se u tu svrhu isto ne može koristiti.

14. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se daljnje izvođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

15. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i okrivljenika, ocijenio da je novčana kazna izrečena od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, prestroga.

16. Unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uvažavajući olakotne okolnosti koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, nadalje, uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za daljnje ublažavanje novčane kazne, pa je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni na način opisan u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Ovaj Sud je mišljenja kako je novčana kazna, odmjerena okrivljeniku od strane ovog drugostupanjskog suda primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

18. Također, trebalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti ako u roku određenom za obročno plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske odluke, smatrat će se da je ista u cjelini plaćena.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.