Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10905/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SH, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine, broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika SH koje brane odvjetnici iz zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Lalić i Bojan Filipović iz Makarske, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje od 19. studenog 2024., P-261/2021, Klasa: 413-01/21-26/1473, Ur.broj: 513-02-8002/73-24-23, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenika SH, te se ukida pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje od 19. studenog 2024., P-261/2021, Klasa: 413-01/21-26/1473, Ur.broj: 513-02-8002/73-24-23, proglašen je krivim okrivljenik SH zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura.
2. Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 35,00 eura.
3. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer pobijana odluka nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama kao i činjenica, te dokaza koji su utjecali prilikom donošenja odluke. Nadalje, žalitelj ističe kako se ne smatra krivim za navedeni prekršaj i upire na članak 5. glave III Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu i smatra da su zadovoljeni svi uvjeti za primjenu tog članka u ovom predmetu iz razloga što je vozilo registrirano na kanadskim tablicama, u vlasništvu je osobe koja ima prebivalište u [adresa]-OH, a on ga je koristio koji pretežno živi u [adresa]. Žalitelj još ističe kako se u pobijanoj odluci pogrešno navodi da bi on bio vlasnikom vozila jer ga je još 2004. godine darovao OH te je priložio i darovni ugovor, te se navodi i da je provjerom prelazaka granice putem Nacionalnog koordinacijskog centra utvrđeno da jednom godišnje odlazi iz RH, no ne navodi se za koje razdoblje su predmetni podaci uzimani. Žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ga optužbe.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, ovaj Sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer rješenje o prekršaju nema razloga o odlučnim činjenicama (članak 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona) i činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, a što osnovano ističe žalitelj.
6. Naime, izrekom pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom što je „23. lipnja 2021., u Makarskoj zatečen kako upravlja vozilom marke GMC Envoy, kanadskih registarskih oznaka [registarska oznaka] kojeg je vlasnik i to protivno uvjetima za privremeni uvoz i Konvenciji o privremenom uvozu jer ima prijavljeno prebivalište i pretežno boravi na području Republike Hrvatske gdje je i poslovno vezan pošto je vlasnik i direktor tvrtke ALFA ANTIČIĆ, a također prema vlastitoj izjavi ima i caffe bar - pizzeriju u Igranama, te je u Republici Hrvatskoj i zdravstveno osiguran“, dakle, postupao je s robom kao da ispunjava uvjete za privremeni uvoz, a to postupanje je protivno uvjetima za privremeni uvoz robe ili s robom puštenom u postupak privremenog uvoza postupa protivno uvjetima ili obvezama ili svrsi odobrenog postupka privremenog uvoza, sukladno odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Konvencije o privremenom uvozu (članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013), te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku izreklo novčanu kaznu zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
7. U obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju navodi se što je okrivljenik izjavio u pisanoj obrani - da je porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći kako veći dio godine boravi u [adresa], a u RH dolazi povremeno na par mjeseci, da nije vlasnik predmetnog vozila jer je isti na temelju ugovora o darovanju iz 2004. predao u posjed trećoj osobi. Nadalje se navodi što je provedeno u dokaznom postupku, no bez navođenja što je iz kojeg dokaza utvrđeno, te se zaključuje da je Vijeće za prekršaje savjesno i brižljivo ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrdilo činjenično stanje kao u izreci ovog rješenja, tj. da je okrivljenik ostvario obilježja prekršaja koje mu se stavlja na teret, cijeneći pri tom obranu okrivljenika neuvjerljivom i usmjerenom prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Nadalje se samo citiraju članak 250. Uredbe (EU) br. 952/2013, članak 212. Delegirane uredbe Komisije (EU) broj 2015/2446, članak 5. točka b) Anexa C Konvencije o privremenom uvozu, te kažnjiva odredba članka 64. stavka 1. točke 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, te se navodi da je „slijedom navedenoga, okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva obilježja navedenog djela prekršaja, pa ga je stoga Vijeće za prekršaje proglasilo krivim vodeći računa o svim okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne“.
8. Ovaj Sud utvrđuje kako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak uopće nije obrazložilo iz kojih razloga smatra da su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret i zašto dijelove obrane nije prihvatio pa tako i tvrdnju okrivljenika da su ispunjeni svi propisani uvjeti za primjenu povlastice iz članka 5. glave III Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo iz kojeg dokaza je utvrđeno da je okrivljenik vlasnik predmetnog vozila, pa iako je u dokaznom postupku pročitan ugovor o darovanju između okrivljenika i OH, nije navedeno zašto se navedeni ugovor ne smatra valjanom pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva, te također nije proveden niti jedan dokaz da bi se utvrdilo gdje ima prebivalište OH. U odnosu na utvrđenje gdje okrivljenik ima prebivalište odnosno uobičajeni boravak, ističe se kako iz ovako provedenog dokaznog postupka nije vidljivo na temelju čega je doista utvrđeno da okrivljenik stvarno boravi i živi veći dio godine u Republici Hrvatskoj, a ne u Kanadi i kako je utvrđeno da okrivljenik ima mjesto Igrane kao mjesto u kojem je uspostavio trajno središte životnih interesa. U pravu je žalitelj kada ističe da se iz izlista Nacionalnog koordinacijskog centra za okrivljenika i predmetno vozilo ne navodi za koje razdoblje su predmetni podaci uzimani, a niti je vidljivo u obrazloženju što je doista iz tog izlista utvrđeno. Također je sporno i navođenje kako je okrivljenik izjavio da ima i caffe bar-pizzeriju u Igranama, kada je iz Zapisnika o obavljenom nadzoru od 23. lipnja 2021. vidljivo da je izjavio da je u RH obavljao ugostiteljsku djelatnost sezonski kafić u Igranama - pizzeria, no od korone, tj. skoro 2 godine ne radi. Sadržaj obrane okrivljenika i izvedenih materijalnih dokaza trebalo je preispitati provođenjem drugih dokaza, a sve to kako bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u konkretnom predmetu imalo dostatne dokaze koji u svojoj ukupnosti i povezanosti imaju potrebnu dokaznu snagu da bi se okrivljenika proglasilo krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret.
9. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika i na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijano rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovnu odluku, koji će cijeneći razloge ovog rješenja otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti dokazni postupak, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.
U Zagrebu, 19. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
