Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2447/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe AUTO CENTAR JEDAN d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ZC, zastupani po branitelju Ringu Špaleta, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj: 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-2465/2024-26 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe AUTO CENTAR JEDAN d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ZC, i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od po 15,00 (petnaest) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I okrivljena pravna osoba AUTO CENTAR JEDAN d.o.o. i II. okrivljena odgovorna osoba DC proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba AUTO CENTAR JEDAN d.o.o. u iznosu od 900,00 eura, a II okrivljenik odgovorna osoba DC u iznosu od 350,00 eura, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga te troškova postupka. Ističu da je okrivljenicima povrijeđeno pravo obrane postupanjem prvostupanjskog suda, davanjem tužitelju povlaštenog položaja. Pobijana presuda pogrešno zaključuje o utvrđenim činjenicama, te na tako pogrešnom utvrđenju pogrešno primjenjuje propis. Prvostupanjska presuda donesena je uz bitne povrede odredaba prekršajnog postupka zbog nezakonitog polazišta da bi okrivljenici imali dokazati kako nisu počinili utuženi prekršaj, kao i stoga što nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su potpuno nejasni, te što o odlučnim činjenicama znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude u odnosu na sadržaj iskaza, a bez navođenja razloga. Prvostupanjska presuda ne daje odgovor na odlučno pitanje kad se događaj dogodio dana 24. ožujka 2021. godine oko 09,20 sati ili se još od siječnja 2020. javno koristila glazba. Tvrde da se kontrola nije provodila, kontrolor se nije nikom javio, a niti je sastavljen zapisnik, a niti je ponuđen voditelju prodaje Jurici Uskok na potpis. Isto tako presuda ne daje razloge da je prethodno pokretanju Hrvatsko društvo skladatelja - ZAMP putem punomoćnika Pavla Fellner, odvjetnika u Zagrebu, pismom od 07.12.2023. godine, broj: 3 23102 (što je isti broj kao i broj optužnog prijedloga) tvrdilo da se u njihovom poslovnom objektu od siječnja 2020. javno koristila glazba bez odobrenja. Izričito tvrde da u svom salonu na predmetnoj adresi u siječnju 2020. godine, zatim dana 24.03.2021. nije imao, i do danas nema i instaliran i uključen bilo koji uređaj sa zvučnicima za korištenje glazbenih djela u javnosti. Prvostupanjski sud ne provodi dokaz saslušanjem svjedoka voditelja prodaje Jurice Uskok, nema suočenja svjedoka i svjedoka AC predstavnika HDS ZAMP-a, makar su to predložili. Ukazuju na povredu načela jednakosti kao temeljnog načela prekršajnog postupka. Sud nije udovoljio njihovom traženju da se pravna pomoć izvrši putem prekršajnog suda u Šibeniku. Sud nije izveo dokaz provjere veličine poslovnog prostora auto salona, jer u zapisniku o izvršenoj kontroli stoji da je veličina 50 m2, dok je prostor auto salona veličine 280 m2. Netočno je u presudi navedeno da im je dana mogućnost da pristupe na ročište održano 14. siječnja 2025. pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, budući je okrivljenik poziv primio 2. siječnja 2025. godine i molio odgodu, branitelj nije primio poziv, a od okrivljenika saznaje za isti i opravdava nedolazak zbog ranije zakazanih rasprava. Ukazuju da se ovo ročište nije ni moglo održati jer nisu ispunjene zakonske norme. Obrani je uskraćeno postavljanje pitanja svjedoku AC, jer je sud samovoljno pročitao iskaz svjedoka dan pred sudom u Splitu, bez da je obrani bilo moguće postaviti bilo kakvo pitanje svjedoku te se na istom ne može temeljiti osuđujuća odluka. Pobijaju i Zapisnik o izvršenoj kontroli dana 24. ožujka 2021. godine, kao neistinit. Iščitavanjem samog Zapisnika uviđa se da je korisnik koristio glazbena djela putem radio prijemnika, pa se nameće logično pitanje zašto isti nije fotografirao odnosno evidentirao koji je to radio prijemnik već samo označio "x” na odštampanom zapisniku, a u samom prostoru nema signala (ni za mobitele, a kamoli za radio) jer se isti nalazi u podrumu prodajnog centra. Ističu nastupanje zastare imajući u vidu da li je navodni prekršaj počinjen u siječnju 2020. godine ili pak dana 24.03.2021. godine. Predlažu da se prvostupanjska presuda preinači i oslobode od optužbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakon, obzirom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno tu su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o zapisniku o iskazima danim u postupku.

7. Suprotno takvim žalbenim navodima po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici tvrde i da im je uskraćeno postavljanje pitanja svjedoku AC.

9. Uvidom u spis utvrđeno je da je svjedok AC ispitan zamolbenim putem na Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, (ročište 14. siječnja 2025.) te je utvrđeno da branitelj nije pozvan, ali se podneskom ispričava poradi nemogućnosti pristupanja na ročište za koje je saznao od okrivljenika. Međutim, nisu u pravu okrivljenici da bi im bilo povrijeđeno pravo obrane. Naime, na ročištu 27. siječnja 2025. na kojem je nazočan II okrivljenik DC ujedno i predstavnik I okrivljene pravne osobe i branitelj okrivljenika pročitan je iskaz navedenog svjedoka, branitelj istom prigovara navodeći da „ jer iz životnih prilika o postupanju samih kontrolora kako ZAMP-a tako i tv pretplata je više nego poznato njihovo nelegitimno i nepropisno postupanje pa samim tim ukazujemo da se i ovom prilikom gosp. AC, ako je on bio u kontroli nije ni predstavio niti prikazao svoj osobni dokument pa takav iskaz ne može se prihvatiti kao relevantna, a pogotovo ne u postupku u kojem okrivljenici do sada nisu bili prekršajno kažnjavani po niti jednom obliku prekršaja pa se postavlja pitanje istinitosti samog zapisnika i provedene kontrole“ čemu se pridružuje okrivljenik, te nisu tražili da se svjedok AC dodatno ispita u njihovoj nazočnosti, nisu naveli da bi im bila želja neposredno postaviti pitanja na određene okolnosti, niti su predlagali da se provede dokaz suočenjem svjedoka AC sa njihovim djelatnikom Juricom Uskok. Dakle, II okrivljenik je uz branitelja bio upoznat sa sadržajem iskaza svjedoka PC i bilo im je omogućeno da se očituju na ovaj dokaz, iznijeli su primjedbe ali nisu tražili da se isti dodatno ispita u njihovoj nazočnosti, zbog čega, po ocjeni ovog suda, nije došlo do povrede prava obrane, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi, uz napomenu da je II okrivljenik DC bio uredno pozvan i na ročište na kojem je ispitan svjedok AC.

10. Pravo na pravični postupak zajamčeno je člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo na pravični postupak sadržava minimalna prava na obranu i postavljeno je u članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a načela kontradiktornosti, jednakosti oružja i konfrontacijsko pravo su sastavnice načela pravičnosti predviđenog u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 29. Ustava RH. Radi se o tri različite sastavnice prava na pravičan postupak koje se međusobno isprepliću. Kontradiktornost i jednakost oružja su načela i odnose se na obje stranke u postupku, a konfrontacija je pravo, i to pravo okrivljenika, ne i tužitelja. Načelo kontradiktornosti označava pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku, da se procesne radnje obavljaju u prisutnosti obiju stranaka koje imaju pravo i mogućnost da pri obavljanju tih radnji zastupaju svoje interese i izražavaju svoje stajalište. Načelo jednakosti oružja (Equality of arms) nije izrijekom predviđeno u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nego je razvijeno kroz praksu ESLJP-a u sklopu prava na pravično suđenje. Jednakost oružja traži da se svakoj stranci u postupku da mogućnost da iznese svoja stajališta pod uvjetima koji je neće staviti u bitno podređen položaj prema suprotnoj strani. Konfrontacijsko pravo je pravo okrivljenika da barem jednom u postupku ima mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. Konfrontacijsko pravo je okrivljenikovo pravo, ne i njegova dužnost, odricanje od konfrontacijskog prava je moguće i tada nema kršenja prava. Članak 82. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da se postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju pravila kojima se pred prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava. Članak 85. Prekršajnog zakona propisuje pravo na obranu i u stavku 2. propisuje da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, što je u postupku i učinjeno.

11. Ovdje je potrebno napomenuti da prvostupanjski sud nije bio dužan prihvatiti prijedlog okrivljenika za njihovo zamolbeno ispitivanje pred sudom mjesta sjedišta, budući da ni jednom zakonskom odredbom Prekršajnog zakona a niti Zakona o kaznenom postupku, koji se supsidijarno primjenjuje, nije propisana obaveza suda koji vodi postupak da traži pravnu pomoć, pa tako ni da obavezno postupa po zahtjevu okrivljenika da ih se zamolbeno ispita u drugom sudu. Prema odredbi čl. 171. st. 9. Prekršajnog zakona okrivljenik se može ispitati zamolbenim putem, što znači da se pravna pomoć (pa i zamolbeno ispitivanje okrivljenika) zahtijeva samo po prosudbi suda koji vodi postupak o potrebi takve pravne pomoći."

12. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

13. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenici negiraju kontrolu koja je izvršena 24. ožujka 2021. uz navod da prvostupanjska presuda ne daje odgovor na odlučno pitanje kad bi se stvarno dogodio navodni prekršaj 24. ožujka 2021. oko 09,20 sati ili se još od siječnja 2020. Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je pravilno potvrdio dan inkrinimirane radnje 24. ožujka 2021. pravilno prihvativši iskaz svjedoka PC., kao vjerodostojan, jer je isti detaljno i uvjerljivo svjedočio o provedenoj kontroli, dok navodi obrane okrivljenika kojima poriču počinjenje prekršaja što ponavljaju i u žalbi nisu uvjerljivi.

14. U odnosu na zapisnik o izvršenoj kontroli treba istaknuti kako nije posebno propisan postupak obavljanja kontrole javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela od strane ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, već se radi o internoj odluci ovlaštene udruge HDS-a o načinu provođenja kontrole te angažiranju referenata HDS-a koji će takve kontrole obavljati, to niti za zapisnik koji se sastavlja prilikom kontrole nisu propisana posebna pravila, pa niti da isti mora biti potpisan od strane okrivljenika ili djelatnika niti dostavljen okrivljenicima, te u vezi s time neutemeljeno ističu žalitelji da je kontrola izvršena protivno zakonu.

15. U odnosu na dio žalbe u kojima se ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi veličinu predmetnog prostora i da u istom ne postoje odnosno nema instaliranih uređaja sa zvučnicima za korištenje glazbenih djela u javnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za izvođenjem daljnjih dokaza, jer su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjene i utvrđene. Ovo iz razloga koji su navedeni prilikom obrazlaganja neosnovanosti žalbenih tvrdnji o pogrešnoj ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, a koji razlozi se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, neće iznositi na ovom mjestu.

16. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, te pravilno zaključio kako utvrđena radnja okrivljenika predstavlja prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. budući su okrivljenici u konkretnom slučaju bez odobrenja udruge za ostvarivanje autorskih prava - Hrvatskog društva skladatelja - Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćavali javnosti autorska djela u predmetnom prostoru.

17. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, tim više što su novčane kazne izrečene u nešto većem iznosu od zakonom propisanog minimuma jer je za prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2.. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn, te kako u postupku nisu utvrđene neke naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, to nema osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

18. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim im troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao iste na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61) sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013). Troškovi u paušalnom iznosu od 80,00 eura su određeni u iznosu u kojem se mogu izreći sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

19. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbama okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničar :

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.