REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5617/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene TI, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljene, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 29. travnja 2024., klasa: 211-07/24-3/5022, broj: 511-22-05-24-1, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okrivljene TI kao djelomično osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni te se okrivljenoj za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga iz članka 216. stavak 2. i 3. ZSPC-a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022 – dalje u tekstu: PZ) izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šestoeura), a koju je okrivljena dužna platiti u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a okrivljena TI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 25,00 eura (dvadesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okr. TI da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 216. st. 2. kažnjiv po čl. 216. st. 3. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenoj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom na području Republike Hrvatske „AM“ kategorije u trajanju tri mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljena je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni. U prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da ublaži novčanu kaznu jer nema stalno zaposlenje i živi u kućanstvu sa nezaposlenim suprugom te bi ovako izrečena kazna ugrozila egzistenciju njezine obitelji.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: sud), na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući dalje, ocjenom navoda prigovora, odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj je Sud prihvatio djelomično prigovor okrivljene, uvažavajući prije svega činjenicu da je okrivljena bez stalnog zaposlenja te da u spisu predmeta ne prileži dokaz o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljene u posljednje tri godine pa je preinačio pobijani prekršajni nalog u dijelu koji se odnosi na odluku o novčanoj kazni za prekršaj iz članka 216. stavka 2. ZSPC-a na način da je okrivljenoj, primjenom članka 37. PZ-a, izrekao novčanu kaznu ispod najniže zakonom propisanu kazne za prekršaj iz članka 216. stavku 3. ZSPC-a.
6.1. Ovaj sud je mišljenja da je i ovako izrečenom novčanom kaznom ostvarena svrha kažnjavanja te da će se okrivljena kloniti počinjenja ovakvih prekršaja.
6.2. Nadalje, mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. PZ-a može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. Imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za djelo koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što to predlaže okrivljena u podnijetom prigovoru
7. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu od koji je po mišljenju ovog suda primjeren složenosti i trajanju postupka.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. veljače 2024.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
