REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8319/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2024., broj: Pp-8627/2024, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2024., broj: Pp-8627/2024, na temelju čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena je optužbe okr. CF da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila dva prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica proglasi krivom i kazni za počinjeni prekršaj uz izricanje predloženih zaštitnih mjera.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog.
5. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III policijske postaje Zagreb broj 211-07/24-5/18537 od 15. srpnja 2024., okr. CF je bilo stavljeno na teret da je počinila prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 1. i t. 3. kažnjiv po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a prvostupanjski sud ju je oslobodio optužbe za dva prekršaja i to prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona te prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona. Ovdje treba napomenuti da i tužitelj i prvostupanjski sud pogrešno u pravnim kvalifikacijama navode da čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ima stavke, jer ta zakonska odredba ima samo točke, bez ijednog stavka.
6. S obzirom da je okrivljenici, kako je to jasno vidljivo iz pravne kvalifikacije optužnog prijedloga, bio stavljen na teret jedan prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što je potpuno jasno i nedvojbeno bez obzira što su, pravilno, u materijalnoj odredbi bila naznačena oba oblika nasilja u obitelji koja se okrivljenici stavljaju na teret, a prvostupanjski sud ju je proglasio krivim za dva djela prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, razdvojivši svaki oblik nasilja u obitelji u zasebni prekršaj, prvostupanjski sud je prekoračio optužbu i na taj način počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Treba naglasiti da bi, čak i u slučaju da je u ovakvoj životnoj situaciji, kada jedna osoba, istom prilikom, počini više oblika nasilja u obitelji prema jednoj žrtvi, tužitelj optužbu kvalificirao kao više prekršaja, što u predmetnom optužnom prijedlogu nije učinio, prvostupanjski sud bio dužan, ako bi donosio osuđujuću presudu, djelo kvalificirati kao jedan prekršaj jer se radi o prividnom stjecaju (radnjom prekršaja tjelesnog nasilja u obitelji u potpunosti je iscrpljeno nepravo radnje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji).
8. Zbog utvrđene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed navedene odluke, žalba tužitelja je postala bespredmetna.
9. Bez obzira što je pobijanu presudu trebalo ukinuti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, treba navesti da je, imajući na umu da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem okr. CF utvrđeno da je „poradi uzimanja alkohola došlo do jačeg psihotičnog pogoršanja“, zbog čega je tempore criminis bila neubrojiva, u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi i razmotriti radi li se možda o samoskrivljenoj neubrojivosti.
10. Za ocjenu (ne)ubrojivosti mjerodavno je vrijeme počinjenja protupravne radnje; pita se je li u tom trenutku (tempore criminis) počinitelj mogao shvatiti značenje svoga postupanja i vladati svojom voljom. No, dosljedno provođenje tog načela dovodilo bi do neopravdanog isključivanja krivnje i kod počinitelja koji je bio neubrojiv u vrijeme počinjenja djela, ali je sam skrivio to stanje. I u tom slučaju postoji krivnja, samo se ona premješta u prethodni stadij (prethodna krivnja). Zato je Prekršajni zakon u čl. 27. propisao da se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje. Znači, da bi samoskrivljena neubrojivost bila u skladu s načelom krivnje, počinjeni prekršaj mora već u trenutku kada se počinitelj stavlja u stanje neubrojivosti biti obuhvaćeno njegovom namjerom ili nehajem.
11. S obzirom da se okr. CF stavlja na teret prekršaj za koji nije propisana odgovornost za namjeru, prvostupanjski sud je izvođenjem dokaza propustio utvrditi okolnosti bitne za zaključivanje je li kod okr. CF, u vrijeme dovođenja u neubrojivo stanje, znači u vrijeme konzumacije alkohola, glede prekršaja koji joj se stavlja na teret postojao nehaj (navedene okolnosti su npr. je li u trenutku kada se opijala bila svjesna da konzumacija alkohola izaziva promjene u ponašanju, je li znala da je u takvom stanju sklona nasilju, je li na temelju svojih ranijih reakcija u pijanom stanju mogla i morala predvidjeti i mogućnost počinjenja inkriminiranog prekršaja jer je sa žrtvom nasilja u imala prethodne sukobe i sl.), sve to, naravno, uvažavajući činjenicu da se radi o osobi kod koje su dijagnosticirani poremećaj ličnosti (F 60) i psihotični poremećaj (F 29) te da koristi psihijatrijske lijekove.
12. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, uvažavajući navode ove odluke, iznova provesti do sada izvedene dokaze, kao i ostale za koje postoji potreba nužnosti izvođenja radi utvrđenja je li se radilo o samoskrivljenoj neubrojivosti, te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.
13. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
