REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10830/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČA, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024., broj: Pp-11078/2024, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. listopada 2024., broj: Pp-11078/2024, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena je optužbe okr. ČA da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano je prvostupanjski sud okr. ČA oslobodio optužbe na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer je već iz samog činjeničnog opisa optužbe vidljivo da djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje se okrivljenica teret, po propisu nije prekršaj.
6. Optužnim prijedlogom se okr. ČA tereti da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinila „u zajedničkom dvorištu koje je dostupno pogledu javnosti“. Dakle, okrivljenici se optužbom stavlja na teret počinjenje prekršaja za koji javnost mjesta događaja čini jedan od konstitutivnih elemenata bića djela, a kao mjesto počinjenja prekršaja je navedeno mjesto koje je, prema kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, svrstano u tzv. fiktivno javno mjesto tj. ono mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku odnosno čujnosti s neograničenog javnog mjesta odnosno reflektiranje tj. nastupanje posljedica inkriminiranog ponašanja na neograničenom javnom mjestu) može imati takav značaj.
7. Kako to pravilno i osnovano navodi prvostupanjski sud, a koje utvrđenje tužitelj ni ne pobija u žalbi, za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, a o tome se radi u ovom prekršajnom predmetu, nužno je da činjenični opis optužbe sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
8. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa optužbe, okr. ČA je stavljeno na teret da je djelo iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, počinila na tzv. fiktivnom javnom mjestu („u zajedničkom dvorištu koje je dostupno pogledu javnosti“), ali nije opisano da bi njena radnja bila čujna odnosno vidljiva na neograničeno otvorenom javnom mjestu, niti su navedeni bilo kakvi parametri iz kojih bi to bilo bilo moguće zaključiti, nego je navedeno da je dvorište „dostupno pogledu javnosti“, te da je djelo počinjeno „na opće zgražanje prolazećih građana“, pri čemu nije naznačeno je li se ta „javnost“ odnosno jesu li se ti „prolazeći građani“ nalazili na neograničeno otvorenom javnom mjestu. Takvim opisivanjem refleksije radnje počinjenja nije naznačeno da je ista nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu, što je nužno kako bi bilo ispunjeno biće inkriminiranog prekršaja.
9. Žalbene navode kojima se tvrdi da je pogled iz predmetnog dvorišta otvoren prema kolniku (a kolnik je neograničeno otvoreno javno mjesto) tužitelj iznosi sa zakašnjenjem, jer tu činjenicu, a nužna je, nije naznačio u činjeničnom opisu optužbe.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom se okr. ČA oslobađa optužbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
