Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8481/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EK, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 16. rujna 2024., klasa: 211-07/24-1/14087, broj: 511-21-09-24-1, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. EK kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. JK je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 16. rujna 2024., klasa: 211-07/24-1/14087, broj: 511-21-09-24-1 proglašen je krivim okr. JK da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. kažnjiv po čl. 216. st. 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura. Navedenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju šest mjeseci te je obvezan za naknadu troška u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik JK je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik moli su da umanji izrečenu novčanu kaznu jer živi u najmu i skrbi o djeci koja još idu u školu.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

5.1. Nadalje, okrivljenik nije dokazao razloge koje navodi u prigovoru vezane za svoje imovinsko stanje (dostavom podataka o plaći i sl.), a koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi međimurskoj, Postaji prometne policije Čakovec, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.