Poslovni broj: P-309/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, Ulica Marijana Derenčina 1, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dana 22. siječnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoje Židanića i zamjenice punomoćnika tuženika TUP, odvjetničke vježbenice u Zagrebu, dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – pljenidba sredstava plaće koja se provodi po zahtjevu ovrhovoditelja – protustranke Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba temeljem Isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008., ovjerene kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka, pod poslovnim brojem OV-14335/08 od 1. srpnja 2008. kod ovršenikovog poslodavca Gotra logistika d.o.o. iz Pregrade, Ulica Adolfa Thierrya 4, OIB: 66545217126 na plaći ovršenika – predlagatelja TU te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.
II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb da tužitelju TU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 816,36 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 19. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 12. lipnja 2024. uputio sudu prijedlog za proglašenjem ovrhe – pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava. Zaključkom od 19. lipnja 2024. sud je uputio ovršenika, ovdje tužitelja, da u roku od 15 dana od dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz čl. 52. st. 3., čl. 50. st. 1. t. 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – u daljnjem tekstu: OZ).
1. 2. Tužitelj je naveo da je tuženik protiv tužitelja pred tužiteljevim poslodavcem – društvom Gotra logistika d.o.o. iz Pregrade podnio zahtjev za izravnom naplatom temeljem isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008., na kojoj je ovjeren potpis tuženika kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka pod poslovnim brojem OV-14335/08 dana 1. srpnja 2008. Uz popratni dopis, kojeg je tuženik dostavio poslodavcu tužitelja 4. srpnja 2019., tuženik je dostavio i izjavu o ustupu prava po ispravi – ugovoru o kreditu, kojom je Privredna banka Zagreb d.d. sva prava iz navedenog ugovora o kreditu, kao i sve instrumente osiguranja ustupila tuženiku s obzirom da je tuženik 17. prosinca 2012. podmirio banci navodnu štetu uslijed neplaćanja kredita od strane tužitelja kao glavnog dužnika. Navedenim dopisom tuženik je pozvao poslodavca tužitelja da izvrši zapljenu tužiteljeve plaće i to do podmirenja tražbine, koja prema izvodu iz poslovnih knjiga od 28. lipnja 2019. iznosi: na ime glavnice 767,04 EUR, na ime dospjelih kamata 1.116,16 EUR, na ime troškova 17,92 EUR i na ime zakonske zatezne kamate na navedene iznose, tekuće od 1. srpnja 2019. do dana plaćanja. Na zaprimljeni dopis tuženika, poslodavac tužitelja se očitovao povratnim dopisom od 17. srpnja 2019., kojim je obavijestio tuženika da nije u mogućnosti ustezati nezaštićeni dio plaće tužitelja jer je isti već opterećen ranijim ovršnim ispravama te je isprava o suglasnosti zapljene plaće stavljena u red čekanja.
1. 3. Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženik radi iste tražbine, čiju naplatu traži temeljem isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008., predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja i temeljem zadužnice ovjerene pod poslovnim brojem OV-14334/08.
1. 4. U odnosu na ispravu o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008. tuženik je poslodavcu tuženika opetovano uputio dopis 24. travnja 2024., kojim je od istoga tražio povratno očitovanje o postupanju po navedenoj ispravi. Po zaprimljenom dopisu, poslodavac tužitelja je odgovorio dopisom od 6. svibnja 2024., u kojem je naveo da nije vršio obustavu temeljem navedene isprave, zbog zaprimljenog rješenja Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Klanjcu od 24. veljače 2020. pod poslovnim brojem Sp-1619/2019.
1. 5. Financijska agencija je 4. travnja 2019. podnijela ovom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja na imovinom tužitelja kao potrošača. Po završetku navedenog postupka, rješenjem suda od 24. veljače 2020., poslovni broj Sp- 1619/2019 otvoren je i zaključen stečajni postupak nad tužiteljem te je tužitelj kao potrošač oslobođen i bilo kakvih daljnjih obveza u odnosu na tuženika. Tužitelj smatra da iz navedenog rješenja proizlazi da više ne postoji osnova tuženika za provedbu ovrhe na plaći tužitelja, temeljem čega je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu.
1. 6. Tužitelj je istaknuo da je o navedenome u nekoliko navrata obavijestio tuženika, ali je tuženik i nadalje inzistirao na provedbi ovrhe na plaći, pa je samim time poslodavac tužitelja proveo zapljenu iste na plaći za mjesec travanj 2024., koja je isplaćena 15. svibnja 20204. i to na način da je na račun tuženika isplaćen iznos od 228,75 EUR.
1. 7. Tužitelj smatra da tuženik pogrešno tumači spomenuto sudsko rješenje i da pogrešno primjenjuje materijalno pravo, što ovrhu na plaći tužitelja čini u cijelosti neosnovanom.
1. 8. Tužitelj je naveo da je odredbom čl. 79.g st. 4. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", br. 100/2015 i 67/2018 – u daljnjem tekstu: ZSP) propisano da u rješenju iz stavka 1. toga članka će sud osloboditi potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a toga zakona. Kako navedenom odredbom ZSP-a nije propisano da će potrošač biti oslobođen samo obveze vjerovnika po osnovi koja je navedena u rješenju, već da će isti biti u cijelosti oslobođen bilo kakve obveze u odnosu na istoga vjerovnika, odnosno čak i ako za isto dugovanje tužitelja postoje različite ovršne isprave.
1. 9. Tužitelj je istaknuo i prigovor zastare tuženikove tražbine jer rok zastare po predmetnoj ispravi iznosi 10 godina, navedena isprava ovjerena je kod javnog bilježnika 1. srpnja 2008., a tuženik je naplatu iste kod tužiteljevog poslodavca zatražio 28. lipnja 2019., dakle nakon isteka zastarnog roka od 10 godina.
1. 10. Tužitelj je zaključno naveo da tužbeni zahtjev temelji na slijedećem:
- ovršna isprava je ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (čl. 50. st. 1. t. 3. OZ-a), a tužitelj tvrdi da je isprava izgubila djelotvornost donošenjem rješenja ovog suda od 24. veljače 2020., poslovni broj Sp- 1619/2019 i zbog toga jer je protekao rok za naplatu po navedenoj ispravi, odnosno nastupila je zastara,
- protekao je rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. t. 5. OZ-a) jer je protekao rok zastare od 10 godina u kojem se temeljem isprave mogla tražiti ovrha,
- tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a) jer je tuženikova tražbina prestala time što je obuhvaćena rješenjem poslovni broj Sp-1619/2019 od 24. veljače 2020.
- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a) jer oslobođenje od obveze u jednostavnom postupku stečaja potrošača ima značaj prestanka tražbine otpustom duga, odnosno ispunjenje tražbine je zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, jer je nesporno da da tuženikova tražbina potječe kao dug iz ugovora o kreditu, a tužitelj je pravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni broj Sp- 1619/2019 od 24. veljače 2020. oslobođen preostalog duga s navedene osnove,
- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a) jer je nastupila zastara tuženikove tražbine prema tužitelju.
1. 11. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se proglasi nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos sredstava plaće kod tužiteljevog poslodavca koja se provodi po zahtjevu tuženika temeljem isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008., ovjerene kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka pod poslovnim brojem OV-14335/08 od 1. srpnja 2008.
2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, prigovorio vrijednosti predmeta spora, smatrajući da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora s iznosom od 1.901,12 EUR.
2. 2. Vezano uz navode tužbe, tuženik je naveo da ZSP jasno definira razlike u postupcima redovnog stečaja potrošača od jednostavnog postupka stečaja potrošača, jer se u redovnom postupku stečaja potrošača potrošač oslobađa od preostalih obveza, ali tek po proteku roka provjeravanja, dok je jednostavni postupak stečaja potrošača ograničen na dio potrošačevih vjerovnika i u tom se postupku ne određuje razdoblje provjere te se potrošač oslobađa preostalih osnova u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a toga zakona. Naveo je da ZSP ne definira što su osnove za plaćanje, ali kako se jednostavni postupak stečaja potrošača odnosi samo na dio vjerovnika čije osnove su evidentirane u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje kod Financijske agencije, tako se za definiciju osnove za plaćanje može uzeti ona iz čl. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. („Narodne novine“, br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20. – u daljnjem tekstu: ZPONS) Iz toga proizlazi da se potrošač ne oslobađa svih obveza koje ima u trenutku otvaranja tog postupka, kao što je to slučaj u redovnom postupku stečaja potrošača, već samo u odnosu na vjerovnike i osnove koje su evidentirane u očevidnik osnova za plaćanje. Provedbom tog postupka ne prestaje potraživanje vjerovnika, već samo prestaje pravo vjerovnika da se naplaćuje iz jedne osnove te ako raspolaže drugim osnovama, može na temelju njih provoditi naplatu tražbine. Navedeno je potvrđeno i čl. 79.a ZSP-a u st. 8. kojim je propisano da ako je isti vjerovnik na temelju iste ovršne isprave zatražio više djelomičnih namirenja tako da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje upisano više osnova za plaćanje, svaka upisana osnova za plaćanje se u smislu te glave Zakona smatra samostalnom tražbinom vjerovnika. Tuženik je naveo da iz čl. 3. ZPONS-a proizlazi da izjava o suglasnosti o zapljeni plaće ne može biti dostavljena na provedbu Financijskoj agenciji (osnove su taksativno nabrojane, a ta osnova nije navedena), pa stoga dužnik niti ne može biti u jednostavnom postupku oslobođen potraživanja po toj osnovi. To je dodatno potvrđeno i odredbom čl. 79.l kojom je određeno da se ovršni postupci koji se na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača vode protiv potrošača pred sudom u Republici Hrvatskoj, neće prekidati, već će se nastaviti pred sudom pred kojim se vode.
2. 3. Tuženik je naveo da iz prijedloga Zakona o stečaju potrošača proizlazi da je namjera zakonodavca prilikom donošenja tog zakona, a posebno onoga dijela koji se odnosi na jednostavni postupak stečaja potrošača, bila:
„…omogućiti dijelu insolventnih građana, koji su u tzv. „dugotrajnoj blokadi“ za relativno male iznose, da u ubrzanom i pojednostavljenom postupku namire vjerovnike iz imovine koja je za to podobna i da se oslobode od preostalog duga…. … ako je isti vjerovnik na temelju iste ovršne isprave zatražio više djelomičnih namirenja tako da je u Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje upisano više osnova za plaćanje, svaka upisana osnova za plaćanje u smislu ove glave Zakona smatra se samostalnom tražbinom vjerovnika.
2. 4. Ukazao je da poseban problem mogu biti zadužnice kao apstraktni pravni poslovi, iz kojih se ne vidi pravna osnova po kojoj se namiruje vjerovnik. U tom slučaju sud će osloboditi potrošača po konkretnoj zadužnici za iznos koji je evidentiran u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Osim toga, vjerovnici potrošača se štite i time što će se eventualni ovršni postupci koje su oni pokrenuli protiv potrošača pred sudom paralelno s ovrhom na novčanoj tražbini po računu nastaviti voditi…“ Dakle, isključivi cilj zakonodavca je deblokada ovršenika po osnovi zavedenoj kod Financijske agencije, a koje osnove su navedene u čl. 3. ZPONS-a. Ako vjerovnik raspolaže drugim osnovama, on je ovlašten koristiti te osnove radi naplate svog potraživanja. Kako je tuženik kao ovrhovoditelj predmetni postupak pokrenuo na temelju izjave o suglasnosti o zapljeni plaće, a koja ne može biti evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje kod Financijske agencije, tako tužitelj nikako nije mogao biti oslobođen potraživanja po toj osnovi u jednostavnom postupku stečaja potrošača.
2. 5. U odnosu na odluku poslovni broj: Sp-1619/2019 od 24. veljače 2020. tuženik je istaknuo da tužitelj kao ovršenik u odnosu na tuženika kao ovrhovoditelja nije potrošač te da je isti tom odlukom oslobođen potraživanja samo po navedenoj osnovi, ali ne i preostalog potraživanja koje i dalje egzistira, nepodmireno je i dospjelo. Osiguranik (PBZ d.d.) i osiguratelj (Croatia osiguranje d.d.) zaključili su ugovor o osiguranju potraživanja kojim je ugovoren prijelaz prava iz Ugovora o kreditu br. 9013860631 na osiguratelja u trenutku ispunjenja. Kako korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora o kreditu, tako je banka dana 26. listopada 2012. otkazala navedeni ugovor te je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu. Time je nastupio osigurani slučaj na temelju kojeg je osiguratelj isplatio odštetu u iznosu cjelokupnog dospjelog iznosa kredita od 5.058,24 EUR. U trenutku isplate na osiguratelja, ovdje tuženika, prešla je cjelokupna preostala dospjela tražbina osiguranika sa svim sporednim pravima, uključujući i svim instrumentima osiguranja iste na temelju odredbe čl. 90. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.- u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik je naveo da prema navedenoj odredbi u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svim ili samo s nekim sporednim pravima. U ovom slučaju je tuženik prije ispunjenja, na temelju ugovora o osiguranju tražbine, ugovorio s vjerovnikom prijelaz prava na njega u slučaju ispunjenja. U tom slučaju subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem. Odredba čl. 161. ZOO-a propisuje da obvezu može ispuniti ne samo dužnik, već i treća osoba te da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Kao što je prethodno navedeno, tuženik je ispunio dospjelu nepodmirenu obvezu tužitelja koju je isti imao prema banci te je na taj način između tuženika i tužitelja nastao novi odnos, koji nije ovisan o prvotnom odnosu tužitelja i banke. Sukladno čl. 93. ZOO-a, vjerovnik je dužan predati ispunitelju sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. Dakle, u trenutku ispunjenja na tuženika su prešla sva prava iz Ugovora o kreditu zajedno sa svim instrumentima osiguranja te nije došlo do ustupa (cesije), već do subrogacije, stoga tužitelj ne bi mogao prema ovdje tuženiku isticati iste prigovore koji bi eventualno mogao isticati prema banci. Na tuženika je samo prešlo pravo korištenja instrumenata osiguranja u trenutku isplate, a u svrhu regresne naplate od dužnika čiju obvezu je ispunio. Sukladno čl. 5. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Kao što je prethodno navedeno, tuženik nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem, već je isti bio u ugovornom odnosu s bankom do raskida ugovora o kreditu. S druge strane tužitelj nije ugovorna strana Ugovora o osiguranju potraživanja, a koji je sklopljen između banke i tuženika. Dakle, nakon što je tuženik na temelju odštetnog zahtjeva ispunio potraživanje banke, isti je na temelju ugovorne subrogacije stekao pravo naplatiti isplaćeni iznos, ali isti nije stupio u pravnu poziciju banke, odnosno, postao nova ugovorna strana raskinutog Ugovora o kreditu kao novi vjerovnik. Kako tužitelj u odnosu na tuženika nije potrošač jer isti nisu nikada bili u ugovornom odnosu glede predmetnog potraživanja jer je isplatom banci prema odštetnom zahtjevu između stranaka nastao novi odnos, tako tužitelj ne može biti oslobođen predmetne obveze prema tuženiku kao potrošač.
2. 6. U odnosu na prigovor iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, tuženik je naveo da je prigovor zastare potraživanja u suprotnosti s ostalim navodima tužitelja s obzirom da upravo tužitelj čini nespornim da je tuženik kao ovrhovoditelj radi naplate predmetne tražbine na temelju druge ovršne isprave vodio ranije drugi ovršni postupak koji je trajao od podnošenja zadužnice na naplatu 9. kolovoza 2019. sve do isknjiženja zadužnice u jednostavnom postupku stečaja potrošača 24. veljače 2020. Navedena zadužnica je već ranije bila dostavljena na provedbu Financijskoj agenciji 2012. te je bila aktivna sve do 4. kolovoza 2018. kada je isknjižena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Također je ukazao da je tužitelj učinio čini nespornim i činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj predmetnu ovršnu ispravu, odnosno izjavu o suglasnosti o zapljeni plaće, podnio na naplatu poslodavcu tužitelja 28. lipnja 2019., a primitak koje je potvrdio i poslodavac dopisom od 17. srpnja 2019. dakle, unutar prekida roka zastare na temelju zadužnice. Tim radnjama je u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare koji traje cijelo vrijeme.
2. 7. U odnosu na prigovore iz čl. 50. st. 1. t. 3. i t. 5. OZ-a, tuženik je napomenuo da isti nisu navedeni kao razlozi zbog kojih je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Ovr-400/24 od 19. lipnja 2025. upućen pokrenuti parnični postupak pa isti ne mogu biti predmet raspravljanja u istom.
2. 8. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. 1. Povodom tuženikovog prigovora na naznačenu vrijednost predmeta spora, sud je na pripremnom ročištu utvrdio vrijednost predmeta spora s iznosom od 1.901,12 EUR.
3. 2. Prema odredbi čl. 40. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 3/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
3. 3. U ovom predmetu tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu, već na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Kako predmetna tražbina, prijenos i pljenidba koje se predlaže proglasiti nedopuštenima, iznosi 1.901,12 EUR bez iznosa zakonskih zateznih kamata, kao sporedne tražbine, sud je ocijenio da vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, nije suviše visoko naznačena te je prihvatio od tužitelja naznačenu vrijednost predmeta ovog spora.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izvršio je uvid u predmet ovog suda, poslovni broj Ovr- 617/2024 te Sp-1619/2019.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. 1. Među strankama je bilo nesporno da je tužitelj u ovom predmetu, kao ovršenik u predmetu ovog suda poslovni broj: Ovr-400/2024, nove oznake: Ovr- 617/2024, zaključkom od 19. lipnja 2024. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 52. st. 3. te 50. st. 1. t. 9.,10. i 11. OZ-a. Nesporno je bilo da je tuženik u ovom predmetu, kao ovrhovoditelj u gore navedenom ovršnom predmetu, podnio poslodavcu tužitelja zahtjev za provedbu izvansudske ovrhe pljenidbom i prijenosom plaće ovršenika, ovdje tužitelja radi naplate tražbine temeljem isprave o suglasnosti o zapljeni plaće, koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka pod br. OV-14335/08 od 1. srpnja 2008. Nesporno je također bilo da je u predmetu ovog suda poslovni broj Sp-1619/2019 donijeto rješenje od 24. veljače 2020., kojim je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, ovdje tužitelja te je potrošač oslobođen od obveza, među kojima se nalazi i obveza prema vjerovniku, ovdje tuženiku, temeljem zadužnice ovjerene pod brojem Ov-14335/08, koju je ovjerio Javno bilježnik Vlasto Podgajski iz Zaboka, a koja obveza se odnosi na podmirenje tražbine po osnovi glavnice u iznosu od 5.777,92 kuna, kamate u iznosu od 8.645,58 kn i troška u iznosu od 400,00 kuna. Nesporno je da se sredstva osiguranja plaćanja u vidu isprave o suglasnosti o zapljeni plaće i gore spomenute zadužnice odnose na istu tražbinu koja se temelji na ugovoru o kreditu sklopljenom između ovdje tužitelja kao korisnika kredita i Privredne banke Zagreb d.d., broj ugovora o kreditu 9013860631, kao kreditora.
6. 2. Između stranaka je bilo sporno pravno pitanje može li ovdje tuženik kao vjerovnik i ovrhovoditelj od tužitelja kao ovršenika, odnosno dužnika tražiti ovrhu na njegovoj plaći nakon što je tužitelj kao potrošač oslobođen obveze utemeljene na zadužnici, po kojoj je bio pokrenut postupak izravne naplate kod Financijske agencije, a koje obveze je oslobođen u postupku jednostavnog stečaja potrošača.
6. 3. Sporno je bilo i je li nastupila zastara tuženikove tražbine prema tužitelju.
7. 1. Uvidom u dokumentaciju na str. 31-35 spisa utvrđeno je da je 4. srpnja 2019. tužiteljev poslodavac – društvo Gotra logistika d.o.o. Pregrada zaprimio od tuženika ispravu o suglasnosti o zapljeni plaće za tužitelja te izjavu o ustupu prava po ispravi. Isprava o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika potpisana je od strane tužitelja kao dužnika i ovjerena kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka 1. srpnja 2008. pod brojem OV-14335/08. Navedenom ispravom tužitelj je kao dužnik i korisnik kredita po ugovoru o kreditu broj 9013860631 kreditoru Privrednoj banci Zagreb d.d. kao vjerovniku dao suglasnost da se radi naplate vjerovnikovih potraživanja temeljem navedenog ugovora o kreditu zapljeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje koje mu isplaćuje poslodavac ili drugi isplatitelj stalnih novčanih primanja, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe po čl. 149. Ovršnog zakona te da se zaplijenjeni iznosi izravno uplaćuju na račun vjerovnika. U ispravi je navedeno da ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i da s danom dostave iste obvezuju na provedbu sve pravne i fizičke osobe kod kojih dužnik ostvaruje novčana primanja.
7. 2. Tuženik je kao vjerovnik dostavio tužiteljevom poslodavcu i izjavu o ustupu prava po ispravi od 21. svibnja 2019., kojom mu je Privredna banka Zagreb d.d. ustupila sva prava koja proizlazi iz javnobilježnički ovjerenog ugovora o kreditu broj: 9013860631 te iz zadužnice br. OV-14334/08 od 1. srpnja 2008. i isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika OV-14335/08 od 1. srpnja 2008. U izjavi o ustupu prava po ispravi navedeno je da je tuženik stekao pravo na prijenos tražbine i svih sporednih prava u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima isplatom iznosa od 38.111,28 kn, koji predstavlja dugovanje korisnika kredita prema navedenom ugovoru o kreditu. Tuženik je od tužiteljevog poslodavca zatražio da temeljem isprave o suglasnosti o zapljeni i izjave o ustupu prava izvrši zapljenu plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja do podmirenja iznosa od 5.779,28 kn, s dospjelim kamatama u iznosu od 8.409,74 kn, troškovima u iznosu od 135,00 kn te kamatama tekućima od 1. srpnja 2019. do podmirenja duga.
8. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj: Ovr-617/2024 utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik podnio protiv tuženika kao ovrhovoditelja prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenima uz prijedlog za odgodu ovrhe, povodom dostavljene isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja njegovom poslodavcu. Zaključkom poslovni broj: Ovr-400/2024 od 19. lipnja 2024. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 3. u svezi sa čl. 50. st. 1. t. 9., 10. i 11. Ovršnog zakona. Rješenjem od 19. lipnja 2024. u istom predmetu je odgođena ovrha na plaći ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na kojeg je ovršenik upućen zaključkom od 19. lipnja 2024. Povodom žalbe ovrhovoditelja, navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ovr-168/2024 od 8. kolovoza 2024., nakon čega je rješenjem poslovni broj Ovr-617/2024 od 11. rujna 2024. odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i navedeno rješenje je postalo pravomoćno.
9. Uvidom u ispis elektroničkog predmeta poslovni broj Sp-1619/2019 utvrđeno je da je rješenjem od 24. veljače 2020. otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ovdje tužitelja te je isti oslobođen od preostalih obveza, između ostalog i obveze po osnovi broj Ov-14334/08, izdavatelja Javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, koja osnova je zaprimljena 9. kolovoza 2019. radi naplate glavnice od 5.777,92 kuna, kamata od 8.645,58 kn i troška od 400,00 kn. U navedenom predmetu nalazi se primjerak zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika kao vjerovnika Croatia osiguranja d.d. Zagreb i to temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, pod brojem OV-14334/08 od 1. srpnja 2008., a tom zahtjevu priložena je isprava o promjeni vjerovnika i o dostavi stanja duga po navedenoj osnovi za plaćanje odnosno zadužnici, po kojoj je vjerovnik potraživao naplatu ukupne tražbine u iznosu od 1.946,89 EUR. Zahtjevu za izravnu naplatu priložena je izjava o ustupu prava od strane Privredne banke Zagreb d.d. Croatia osiguranju d.d. Zagreb po osnovi ugovora o kreditu broj 9013860631. Rješenje broj Sp-1619/19 potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1825/2020 od 16. srpnja 2020, s kojim datumom je navedeno rješenje postalo pravomoćno.
10. 1. U konkretnom slučaju tražbina tuženika prema tužitelju predstavlja regresni zahtjev tuženika, koji je Privrednoj banci Zagreb d.d. podmirio tužiteljevu obvezu prema ugovoru o kreditu 9013860631, kojeg je tužitelj sklopio s navedenom bankom. Izjavom o ustupu prava Privredna banka Zagreb d.d. prenijela je na tuženika tražbinu i sporedna prava temeljem navedenog ugovora o kreditu te prava iz zadužnice br. OV-1433/08 i isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika br. OV-14335/08, sve od 1. srpnja 2008., koje isprave su služile kao sredstvo osiguranja tražbine Privredne banke Zagreb d.d. po tom ugovoru o kreditu.
10. 2. Privredna banka Zagreb d.d. je od tužitelja namirivala tražbinu po spomenutom ugovoru o kreditu povodom zahtjeva za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji 25. svibnja 2012., temeljem zadužnice br. OV-1433/08, a u prilogu zahtjeva za izravnu naplatu od 7. kolovoza 2019. tuženik je dostavio izjavu o ustupu prava te je zatražio da se zaplijenjena novčana sredstva tužitelja prenesu na račun tuženika, kao novog vjerovnika.
10. 3. Dakle, za predmetnu tražbinu postoje dvije ovršne isprave: zadužnica br. OV-1433/08 i isprava o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika br. OV-14335/08.
10. 4. Rješenjem ovog suda, poslovni broj Sp-1619/2019 od 24. veljače 2020., koje je postalo pravomoćno 16. srpnja 2020., tužitelj je kao potrošač oslobođen od preostalih obveza, uključujući i obvezu u odnosu na tuženika temeljem zadužnice br.
11. Prema odredbi čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a, ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa jednaka ili manja od 10.000,00 kuna, sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača. U rješenju iz stavka 1. ovoga članka sud će osloboditi potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz članka 79.a ovoga Zakona. Prema odredbi čl. 79.n ZSP-a, u rješenju o zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača sud će osloboditi potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove i vjerovnike iz čl. 79.a toga zakona.
12. 1. Kako je tuženik vjerovnik iz čl. 79.a ZSP-a i kako je tužitelj u jednostavnom postupku stečaja potrošača pravomoćno oslobođen obveze koja je predmet tuženikovog zahtjeva za naplatu pljenidbom i prijenosom tužiteljeve plaće, nedopušten je tuženikov zahtjev za naplatu tražbine na tužiteljevoj plaći kod poslodavca temeljem isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika br. OV- 14335/08 jer je rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja na imovinom tužitelja kao potrošača onemogućeno ispunjenje tuženikove tražbine. Stoga u konkretnom slučaju tuženik kao vjerovnik predmetnu tražbinu ne može prisilno naplaćivati od tužitelja kao potrošača na njegovoj plaći, neovisno o postojanju druge ovršne isprave.
12. 2. Sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženika da tužitelj u odnosu na njega nema svojstvo potrošača u postupku prisilne naplate tražbine na tužiteljevoj plaći, jer se radi o istoj tražbini, odnosno obvezi koje je tužitelj pravomoćno oslobođen u jednostavnom postupku stečaja potrošača, u kojem je tužitelj sudjelovao upravo u svojstvu potrošača, pa ne može u postupku prisilne naplate tražbine na novčanim sredstvima kod Financijske agencije imati svojstvo potrošača, a u postupku naplate iste tražbine na plaći kod poslodavca nemati to svojstvo.
13. 1. Sud je ocijenio neosnovanim tužiteljev prigovor zastare tražbine, naplata koje je zatražena ispravom o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika od 30. lipnja 2008.
13. 2. Tužitelj osnovano tvrdi da navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave, a u odnosu na naplatu tražbine na plaći tužitelja ista ima i svojstvo rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 178. st. 5. Ovršnog zakona, koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja i ovjere iste.
13. 3. Prema odredbi čl. 233. ZOO-a, tražbine utvrđene ovršnom ispravom zastarijevaju za deset godina. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Iz izvoda iz poslovnih knjiga na str. 35 spisa utvrđeno je da je predmetna glavna tražbina dospjela 17. prosinca 2012., a prednik tuženika Privredna banka Zagreb d.d. podnijela je Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu iste temeljem zadužnice, čime je prekinuta zastara, neovisno o tome što je naplata predmetne tražbine zatražena temeljem druge ovršne isprave (zadužnice), a ne temeljem isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika, jer se radi o istoj tražbini radi ostvarenja koje je pokrenut postupak prisilne naplate. Tuženik je pokrenuo postupak ostvarenja svoje tražbine na plaći tužitelja dok je njegova tražbina temeljem zadužnice bila zavedena u Očevidnik osnova za plaćanje kod Financijske agencije, dakle tijekom prekida tijeka zastarnog roka, tako da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara naplate tražbine na plaći tužitelja.
14. 1. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 9., 10. i 11. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
14. 2. Temeljem odredbe čl. 53. OZ-a, zaključkom poslovni broj Ovr-400/2024 od 19. lipnja 2024. tužitelj je kao ovršenik upućen na parnicu zbog gore navedenih zakonskih razloga.
14. 3. Sud je utvrdio da je oslobođenjem tužitelja od predmetne obveze u jednostavnom postupku stečaja potrošača tuženiku onemogućeno ispunjenje tražbine i da je ispunjen zakonski uvjet iz čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa plaće tužitelja u korist tuženika temeljem predmetne isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja po pristanku dužnika.
14. 4. Sud je stoga prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
14. 5. O postojanju razloga iz čl. 50. st. 1. t. 3. i t. 5. OZ-a ovaj sud nije odlučivao jer u odnosu na navedene razloge tužitelj nije upućen na parnicu, a osim toga, navedeni razlozi predstavljaju razloge za žalbu protiv rješenja o ovrsi, o kojima je ovlašten odlučivati sud drugog stupnja povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi, odnosno zbog isticanja takvih žalbenim razloga nema mjesta upućivanju ovršenika na parnicu u smislu čl. 53. OZ-a.
15. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju naknadi troškove koji su bili svrhoviti za vođenje postupka.
15. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao slijedi:
- za sastav tužbe po tbr. 7./1 u visini od 100 bodova,
- za sastav podneska po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova,
- za zastupanje na ročištu 22. siječnja 2025. po tbr. 9./1. u visini od 100 bodova,
- što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 EUR s obzirom na vrijednost 1 boda od 2,00 EUR,
- navedenom iznosu dodan je PDV po stopi od 25% ili 150,00 EUR, pa ukupni troškovi zastupanja iznose 750,00 EUR.
15. 3. Troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku dodani su troškovi s osnova sudske pristojbe na tužbu (33,18 EUR) i presudu (33,18 EUR), pa sveukupni tužiteljevi troškovi iznose 816,36 EUR.
16. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaboku 19. veljače 2025.
Sudac
Nada Mohač
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Derenčina 1, uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta22
