REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-157/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice DC, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnice tuženika NC, odvjetničke vježbenice, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ĆC iznos od 1.832,80 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućom od 24. siječnja 2022. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ĆC troškove parničnog postupka u iznosu od 951,50 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 20. prosinca 2021. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d., Zagreb, Ravnice 48 u pogonu proizvodnje vafl proizvoda u Tvornici keksa i vafla prilikom zamjene metalne posude (kible) s vafl proizvodom. Tužiteljica je ručno premještala posudu i odlagala je na naslagu nekoliko odloženih uz liniju, pri čemu joj je posuda iskliznula iz ruku i ozlijedila joj prste obiju šaka. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužiteljica obavljala posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužiteljica se javila u Hitnu medicinsku službu Kliničke bolnice Dubrava gdje su joj dijagnosticirali ozljedu: Fractura phal. dist. dig. III manus dex. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je uslijed prignječenja prstiju obje ruke trpjela intenzivne i dugotrajne bolove i strah, prsti su otekli i formirali su se hematomi, a kretnje III prsta desne ruke bile su ograničene zbog bolnosti. Tužiteljica su unatoč provedenom liječenju zaostali bolni i ograničeni pokreti prsta desne ruke zbog čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužiteljici je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove iznos od 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 4.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 19.000,00 kn. 1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. studenog 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 132,80 EUR (40 sati x 3,32 kn), odnosno ukupan iznos 2.332,80 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24. siječnja 2022. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br. 078700078298 te nastanak štetnog događaja od 20. prosinca 2021. Tuženik prvenstveno osporava odgovornost za predmetni štetni događaj te smatra da nije u obvezi isplatiti naknadu štete tužiteljici posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljici od strane HZZO-a nije priznata ozljeda na radu. Tužiteljica je uz tužbu priložila Prijavu o ozljedi na radu, ali ne i rješenje HZZO temeljem kojeg proizlazi da je istoj priznata ozljeda na radu u svezi predmetnog ozljeđivanja. Stoga se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 103. Zakona o radu te čl. 15. i 25. Zakona o zaštiti na radu jer su nižestupanjski sudovi prema stavu Vrhovnog suda u parničnom postupku vezani aktima koji su donijela nadležna upravna tijela. Tuženik podredno ističe i prigovor isključive odgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja jer se ista ozlijedila uslijed vlastite nepažnje te je u konkretnom slučaju šteta nastala radnjom koju osiguranik nije mogao otkloniti niti izbjeći, a temeljem priložene dokumentacije u spisu ne proizlazi niti propust osiguranika iz obavljanja djelatnosti. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica radeći svoj uobičajeni posao prilikom zamjene metalne posude koja joj je iskliznula iz ruke, ozlijedila drugi i treći prst lijeve i desne ruke. Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer smatra da je isti previsoko postavljen. Tužiteljica je zadobila laku tjelesnu ozljedu odnosno ista nije zadobila ozljede u sudskomedicinskom smislu koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. ZOO-a budući da težina povrede i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja to ne opravdavaju. Predlaže obvezati tužiteljicu na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku sukladno čl. 108. ZPP-a kao i cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona prije i poslije štetnog događaja radi utvrđenja eventualnih tegoba i bolesti nastalih kod tužiteljice, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u ovom štetnom događaju. Predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tuženik se na ročištu održanom 17. siječnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 11. studenog 2024.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se na ročištu 17. siječnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi. Međutim, uvidom u spis sud je utvrdio da je podnesak tužiteljice kojim je smanjila tužbeni zahtjev dostavljen tuženiku 12. studenog 2024., a da se tuženik, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, u roku od 15 dana nije izjasnio o tome slijedom čega se smatra da je pristao na povlačenje. Stoga je navedeni prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu od 29. prosinca 2021. (str. 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 8-9 spisa), ovjerenu tiskanicu Prijave o ozljedi na radu (str. 32-35 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (str. 54-55 spisa), te je saslušana je svjedokinja UC (str. 68 spisa) i tužiteljica (str. 68 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija. Sporno je da li je tužiteljici ozljeda nastala 20. prosinca 2021. priznata kao ozljeda na radu te odgovornost tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu (str. 32-35 spisa) proizlazi da se tužiteljica ozlijedila prilikom obavljanja radnih zadataka 20. prosinca 2021. kada je odlagala posudu (kiblu) koja joj je, s obzirom da je bila djelomično prašnjava, iskliznula iz ruku te joj je pri padu ozlijedila prste lijeve i desne šake.

13. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 20. prosinca 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 35 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

14. Pitanje da li je ozljeda koju je tužiteljica zadobila 20. prosinca 2021. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12 st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznao ozljedu od 20. prosinca 2021. kao ozljedu na radu.

15. Iz iskaza svjedokinje UC proizlazi da je zaposlena u KRAŠ-u, da je bila prisutna kada je došlo do štetnog događaja u kojem se ozlijedila tužiteljica. Navodi da je stajala iza nje. Nadalje navodi da je vidjela da je tužiteljici iskliznula limenka i pričepila joj prste. Pojašnjava da je u procesu rada potrebno zamijeniti posude odnosno te limenke koje se napune keksima i onda ih oni mijenjaju odnosno zamjenjuju. Pojašnjava da je u tim trenucima puno sitnih čestica od ostataka keksa koji se zdrobe u samom procesu rada. Pojašnjava da se radi o metalnim posudama koje su teške kada se napune negdje oko 10-15 kg i kvadratnog su oblika. Također navodi da u tom dijelu pogona ima još kolegica koje obavljaju isti posao kao tužiteljica, ali nije joj poznato da bi ranije bilo sličnih štetnih događaja. Sjeća se da je nakon što je metalna posuda pričepila kolegicu, da je ista jauknula. Zvali su šeficu, a onda je svjedokinja išla dalje svojim poslom.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da više od 10 godina obavlja predmetni posao u KRAŠ-u. Štetni događaj se dogodio kada je krenula zamijeniti limenku odnosno kada je dignula punu limenku i išla je prebaciti na predviđeno mjesto, limenku je dignula i tada joj je ista iskliznula iz ruke. Pojašnjava da sama posuda koju naziva limenka ima dvije ručke sa strane na temelju kojih se podiže posuda. Kada je digla posudu, limenka joj je iskliznula i refleksno je krenula uhvatiti posudu odnosno limenku od ispod da joj ne bi pala, te joj je tada limenka pričepila prste. Nakon toga otišla je kod šefice da je o svemu obavijesti i otišla je na Hitnu. Na pitanje pun. tuženika, tužiteljica navodi da danas radi na istom radnom mjestu, ali da se danas radi drugačije. Promijenjen je način rada, više se ne mora stavljati limenka na palete već u vreće.

17. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedokinje UC i tužiteljice jer su jasni, logični, uvjerljivi i međusobno suglasni, a u skladu su i s Prijavom o ozljedi na radu.

18. Cijeneći sve provedene dokaze sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo 20. prosinca 2021. dok je obavljala svoje redovite radne zadatke i to kada je trebala zamijeniti limenku s keksima koja joj je zbog čestica prašine iskliznula iz ruku i pri padu ozlijedila prste.

19. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja nije naveo niti jednu činjenicu niti je predložio dokaze iz koje bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela nastanku štetnog događaja.

20. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 20. prosinca 2021. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila unutarzglobni prijelom baze krajnjeg članka srednjeg prsta desne šake bez pomaka koštanih ulomaka. Konzervativna terapija uz imobilizaciju. U skladu sa rješenjem suda od 8. rujna 2023. na str. 36 spisa i zadacima suda navodi da je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, kako je zatraženo, utvrdio da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 28 dana. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila unutarzglobni prijelom baze krajnjeg članka srednjeg prsta desne šake bez pomaka koštanih ulomaka. Navedena ozljeda srednjeg prsta desne šake nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, obzirom na ozljedu desne šake i da je tužiteljica dešnjakinja.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, a na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 850,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 850,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 1.700,00 EUR. 25. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 40 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužiteljici dosudio s ove osnove dosudio ukupan iznos od 132,80 EUR.

26. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 1.832,80 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 500,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

27. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužiteljica potražuje zakonsku kamatu počevši od 24. siječnja 2022. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

28.1. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužiteljica u cijelosti dokazala odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužiteljica je uspjela u sporu sa 78,56 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 89,28 %. Nadalje, a na temelju čl. 154 st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu sa 10,72 %, što znači da tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 78,56 %.

28.2. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 8. rujna 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 11. studenog 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, te zastupanja na ročištu 17. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 800,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 78,56 % odnosno u iznosu od 785,60 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 951,50 EUR. 28.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023., na temelju odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, obzirom navedenim podneskom dostavlja potpunu Prijavu o ozljedi na radu koju je bila dužna dostaviti uz tužbu, dok trošak podneska od 18. rujna 2023. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku