Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1947/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene BS, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljene BS, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VIII Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2304, URBROJ: 513-02-8002/25-21-8 od 30. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene BS te se pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena BS, dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25.00 (dvadesetpet) eura, u roku od 8 (dana) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljena BS proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Navedenim rješenjem okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenica je podnijela žalbu ističući u bitnome kako je navela u samom prigovoru, tako i tijekom prekršajnog postupka pred vijećem ponovila da je nadzor započet prije nego je završen postupak kupnje navedenog proizvoda od samog kupca. Proizvod koji je predmet prodaje je proizvod koji pri svom predvidivom korištenju koristi baterije te je kao trgovac, prije same predaje kupcu, pred kupcem proba te nakon toga izdaje račun. Kupac je na pult stavio 100 kuna i čekao probu samog proizvoda i u tom trenutku su u prodajni prostor ušli inspektori koji su zatečeno stanje ocijenili kupnjom bez izdavanja računa. U isto vrijeme su u prodajnom prostoru bili i dodatni kupci koji su razgledavali robu te je zbog učestalih krađa koje se događaju morala dodatno paziti i na te kupce što je vjerojatno otežavalo i odugovlačilo sam postupak kupnje i naplate. U rješenju su uneseni dijelovi njene izjave koji su bitni za dokazivanje onoga što je napisano u zapisniku, no nigdje nije spomenuto gore navedeno, već je naveden samo dio da je navela da će izdati račun naknadno, što je i izjavila iz razloga da joj je postupak nadzora onemogućio dovršenje procesa prodaje na gore navedeni način te je kupac uslijed toga otišao bezi izdanog računa, ali i bez provjere igračke, što je uobičajeno sastavni dio procesa prodaje. Žaliteljica ponavlja činjenicu da njen obrt posluje duže vrijeme te do sada nije imala nikakvih propusta niti je imala prekršajnih kazni bilo kakve vrste. Nadalje, smatra da ni u ovom slučaju nije skrivila navedeni prekršaj koji joj je stavljen na teret. Moli sud da ima razumijevanja te joj ne izriče rigoroznu kaznu za propust čijim nastankom nema nikakve štete, a nije nastao njenom krivnjom.

4. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: ovaj Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenice i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 25. studenoga 2021. na kojoj je okrivljenica iznijela svoju obranu te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa, time da je okrivljenici omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ju terete i koji joj idu u korist te je imala pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze nije imala primjedbe niti je imala daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Prema stajalištu ovog Suda, upravo zbog toga što je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno nije bilo razloga za daljnjim provođenjem dokaza, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju obrane okrivljenice i vjerodostojne dokumentacije, posebice Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika KLASA: 471-01/21-20/2502, URBROJ: 513-02-8025/20-21/03 od 2. rujna 2021. i Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije KLASA: 471-01/21-20/2502, URBROJ: 513-02-8025/20-21-02 od 2. rujna 2021. (dalje u tekstu – Zapisnik o obavljenom nadzoru), koji zapisnici su sastavljeni od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavljaju valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, te je tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzor, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona te ispitalo osumnjičenicu sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i pritom ju upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njenom ispitivanju (izjavljuje da ne zahtjeva nazočnost branitelja) te da nije dužna iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedene dokumentacije nije bilo razloga sumnjati te je istu okrivljenica potpisala bez primjedbi.

9. Suprotno tvrdnjama žaliteljice nadzor ovlaštenih službenika obavljen je na zakonit način, tako da je i Zapisnik o obavljenom nadzoru zakoniti dokaz u postupku, u kojem je konstatirano što je tijekom nadzora 2. rujna 2021. uočeno neposrednim opažanjem ovlaštenih službenika kod poreznog obveznika BS, vlasnice [obrt] „[obrt]“, [adresa], koja nije imala primjedbi na pročitani Zapisnik o obavljenom nadzoru te je isti potpisala.

10. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i predmetu priložene materijalne dokumentacije, imalo je valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona jer predmetnog dana nije u poslovnom prostoru – prodajnom štandu na plaži u Biogradu na moru, Šetalište Dražica 2, isporučeno dobro plišana igračka (hrčak) iskazala preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplata je izvršena u gotovini. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo valjano obrazloženje za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, kao i za utvrđenje o krivnji žaliteljice te o tome zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se izvođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljenici pravilna i zakonita, razmjerna težini djela koji je počinila, stupnju njene odgovornosti, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), te primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, odmjerena ispod zakonom propisanog minimuma. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, držeći da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenicu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Stoga ovaj Sud okrivljenici nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni i izricanje blaže kazne od one koju je izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenica u svojoj žalbi ne navodi (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku od odam dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanim prvostupanjskim rješenjem o prekršaju, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.

14. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

15. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pravilno odmjerilo novčanu kaznu i okrivljenici izreklo novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 kuna, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja (Opći porezni zakon - Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

16. U svezi navoda žaliteljice kojima traži oslobođenje od kazne, ističe se da u skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa u skladu s citiranom odredbom nisu ispunjeni uvjeti za primjenu ovog instituta

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.