REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-594/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MANSUM BAR d.o.o., Rijeka, Riva 18, OIB: 48909326965, radi zabrane javnog priopćavanja i isplate, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

“ I. Zabranjuje se tuženiku MANSUM BAR d.o.o., Rijeka da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „TREZOR“, Riva 18, Rijeka, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP NN 111/21.

II. Nalaže se tuženiku MANSUM BAR d.o.o., Rijeka, OIB: 48909326965, platiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA, Zagreb, iznos od 309,89 EUR zajedno sa zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

- na iznos od 40,79 EUR od dana 1.5.2024. pa do naplate,

- na iznos od 40,79 EUR od dana 1.6.2024. pa do naplate,

- na iznos od 40,79 EUR od dana 1.7.2024. pa do naplate,

- na iznos od 52,97 EUR od dana 1.8.2024. pa do naplate,

- na iznos od 52,97 EUR od dana 1.9.2024. pa do naplate,

- na iznos od 40,79 EUR od dana 1.10.2024. pa do naplate,

- na iznos od 40,79 EUR od dana 1.11.2024. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 75,78 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 20. veljače 2025. pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.”

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika MANSUM BAR d.o.o., Rijeka, podnio tužbu 7. studenoga 2024., u kojoj navodi da je tuženik u svojem ugostiteljskom objektu caffe baru “TREZOR”, Rijeka, Riva 18, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem.

1.2. Nadalje, tužitelj navodi da se kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koje je tuženik u obvezi platiti primjenjuje Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92. i NN 1/97.), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97.) te Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00.) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.)

1.3. U odnosu na caffe bar “TREZOR”, Rijeka, Riva 18, kao elementi za utvrđivanje tarife sukladno citiranim pravilnicima, tužitelj ističe da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od rujna do lipnja mjeseca, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika-kategorija B, a razdoblje od srpnja do kolovoza mjeseca, turistička područja u sezoni turizma- kategorija A. Ujedno, navodi da nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, da je istome poslan dopis upozorenja, u kojem da je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmetne zaštite sa tužiteljem. U istom dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Konačno, tužitelj ističe da ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

1.4. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. listopada 2024. za caffe bar “TREZOR”, Rijeka, Riva 18. Također, navodi da je tuženik za razdoblje od rujna do lipnja mjeseca bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 40,79 EUR, za razdoblje od srpnja do kolovoza mjeseca svaki mjesec iznos od 52,97 EUR pa da ukupno dugovanje tuženika za navedeni objekt iznosi 309,89 EUR.

1.5. Tužitelj također ističe da je kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu i to u ugostiteljskom objektu tuženika dana 11. travnja 2024. evidentirao da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika i izvođača i fonograme, kao i da je tuženik za razdoblje kroz koje je vršio kontrolu nije imao odobrenje koje je potrebno u skladu s odredbom čl. 233. ZAPSP.

3. Navedenu tužbu s prilozima i s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, tuženik je putem pošte uredno zaprimio 4. prosinca 2024. u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, slijedom čega su se ispunile pretpostavke za donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Predmet ovog postupka je zabrana tuženiku da u svojem ugostiteljskom objektu caffe bar “TREZOR”, Rijeka, Riva 18, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarenje prava temeljem odredbe čl. 233. ZAPSP, kao i plaćanje naknade za utuženo razdoblje zbog neovlaštenog korištenja prava autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma od strane tuženika u njegovim ugostiteljskim objektima.

5. Odredbom čl. 331.b ZPP-a propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud donosi polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i tužbeni zahtjev u kojem slučaju će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, sud je tužbu od 7. Studenoga 2024. tuženiku s prilozima i uz poziv tuženiku za podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavio tuženiku te je tuženiku navedeno uručeno 4. prosinca 2024., slijedom čega tuženik u ostavljenom roku od 30 dana, nije podnio odgovor na tužbu.

7. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi u kojoj tužitelj navodi da je tužitelj u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine” broj: 111/21. dalje: ZAPSP) kao udruga nositelja prava/organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava - HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava – ZAPRAF i bez takvih odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma, u slučaju neovlaštenih priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma, zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom.

8. Tužitelj u tužbi nadalje navodi, da je tuženik u svojem ugostiteljskom objektu, u utuženom razdoblju iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije imao odobrenje tužitelja, a navedeno da je tužitelj utvrdio kontrolom tužitelja od 11. travnja 2024.

9. Obzirom na to da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da plati tužitelju ukupan iznos od 309,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na temelju odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO), kao i troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Za navedene tvrdnje tužitelj je dostavio dokaze sukladno navodima iz tužbe.

10. Budući da je tuženiku tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu, to su se stekle sve pretpostavke za primjenu odredbe čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe koju je sud u konkretnom slučaju i donio.

11. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/23.) te Tarife sudskih pristojbi prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj: 37/23.) i Zakonu o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj: 118/18. i 51/23.), a sve sukladno zahtjevu tužitelja prema popisu troška kojeg je dostavio uz tužbu i sukladno vrijednosti predmeta spora.

12. Tako je sud tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u troškove postupka uračunao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.) uz PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR te sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR ili sveukupno tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 75,78 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a teče od dana donošenja ove presude zbog ogluhe pa do isplate.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

Rijeka, 19. veljače 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.