Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-278/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja MF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffesenbank Austria d.d., iz [adresa], OIB 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađerić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Željke Ivanušić, odvjetnice u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika Davora Petrović, odvjetnika u Osijeku, dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4596988 sklopljenog dana 18.12.2007. godine između tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV- 21242/2007 dana 19.12.2007. godine, a koja u čl. 1. glasi: „…kunska protuvrijednost… CHF, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“, u čl. 2. glasi: „… redovna kamata…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, u čl. 7. glasi: „.. u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćenog iznosa zbog tečajne razlike, isplati iznos od 4.659,83 eura (četiri tisuće šesto pedeset i devet eura i osamdeset i tri centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. god., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- 2,48 € teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 3,62 € teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 5,57 € teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 2,64 € teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 4,52 € teče od 01.062008. godine pa do isplate,

- 5,98 € teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 3,83 € teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 3,94 € teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 5,21 € teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 14,86 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 8,40 € teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 16,62 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 17,88 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 18,45 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 15,06 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 14,19 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 11,78 € teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 10,01 € teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 10,48 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 11,41 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 11,33 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 10,39 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 12,16 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 13,58 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 15,60 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 15,14 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 17,88 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 17,36 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 18,37 € teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 27,15 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 25,34 € teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 24,93 € teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 26,09 € teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 23,15 € teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 29,36 € teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 37,26 € teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 31,66 € teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 33,63 € teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 31,13 € teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 31,58 € teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 42,17 € teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 41,63 € teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 50,39 € teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 45,89 € teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 40,96 € teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 3.798,77 € teče od 12.10.2011. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.795,73 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.veljače 2025. pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-4596988 sklopljenog dana 18.12.2007. godine između tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-21242/2007 dana 19.12.2007. godine,i to - članka 10. u dijelu koji glasi: „ Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 1. travnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su dana 18.12.2007. godine, tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 528-50-4596988, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-21242/2007 dana 19.12.2007. godine, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 12 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na HRK, početno ugovoreni anuiteti povećavali naspram početnog plana otplate. Naime, pored iznosa glavnice od 20.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno čl. 2. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva, te koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 5,45 % godišnje. Porastom kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate anuiteta, početno ugovoreni iznos anuiteta od 194,26 CHF kn je tijekom otplate kredita mjesečno kontinuirano rastao. Predmetni ugovor o kreditu je prijevremeno otplaćen u cijelosti. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, I- tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donesena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Nakon toga je dana 30.01.2020. godine Vrhovni sud RH na svojoj sjednici Građanskog odjela zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2, prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na ime ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.”. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih I-tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008. g., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004.-31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“.. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). S obzirom da je tužitelj laik koji ne raspolaže ekonomskim znanjem da bi mogao precizno izračunati razliku kamate unutar svakog anuiteta između početno ugovorene i stvarno otplaćene, tužitelj predlaže i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, nakon čega će tužitelj specificirati tužbeni zahtjev, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a ujedno radi poštivanja načela ekonomičnosti, efikasnosti i svrsishodnosti postupka. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4596988 sklopljenog dana 18.12.2007. godine između tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV- 21242/2007 dana 19.12.2007. godine, a koja u čl. 1. glasi: „…kunska protuvrijednost… CHF, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“, u čl. 2. glasi: „… redovna kamata…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, u čl. 7. glasi: „.. u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..“, u čl. 10. glasi: „ Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 EUR/33.905,25 kn (četiri tisuće petsto eura/trideset tri tisuće devetsto pet kuna i dvadeset pet lipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. godine obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja na svaki pojedinačno određeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati sukladno odredbi čl.186.b st. 3. ZPP-a, tj. nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakoga anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila n svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 18.12.2007.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-4596988 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 20.500,00 a da je ugovorena redovna kamata 5,45 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva. Tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003. Tuženik ističe i prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Rev-2245/17 od 20.3.2018.g. povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. postala pravomoćna danom kada je donesena i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva. Time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13.6.2014.g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 03.04.2023.g. razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Kako se svaki anuitet sastoji od kamate i glavnice pa je nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose različit, ovisno o tome odnosi li se po osnovi kamate ili po osnovu tečajne razlike pa se na tu okolnost dostavlja i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž 1252/2021 od 20.10.2021.g. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U pisanom podnesku od 14. kolovoza 2024. (stranica 71 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke, te sukladno izrađenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, specificira tužbeni zahtjev tako da sada glasi:

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4596988 sklopljenog dana 18.12.2007. godine između tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-21242/2007 dana 19.12.2007. godine, a koja u čl. 1. glasi: „…kunska protuvrijednost… CHF, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“, u čl. 2. glasi: „… redovna kamata…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, u čl. 7. glasi: „.. u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..“, u čl. 10. glasi: „ Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB: 53056966535, da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćenog iznosa zbog tečajne razlike, isplati iznos od 4.659,83 eura (četiri tisuće šesto pedeset i devet eura i osamdeset i tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita do 31.07.2008. godine teče po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od:

- 2,48 € teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 3,62 € teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 5,57 € teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 2,64 € teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 4,52 € teče od 01.062008. godine pa do isplate,

- 5,98 € teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 3,83 € teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 3,94 € teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 5,21 € teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 14,86 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 8,40 € teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 16,62 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 17,88 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 18,45 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 15,06 € teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 14,19 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 11,78 € teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 10,01 € teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 10,48 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 11,41 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 11,33 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 10,39 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 12,16 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 13,58 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 15,60 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 15,14 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 17,88 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 17,36 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 18,37 € teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 27,15 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 25,34 € teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 24,93 € teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 26,09 € teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 23,15 € teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 29,36 € teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 37,26 € teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 31,66 € teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 33,63 € teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 31,13 € teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 31,58 € teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 42,17 € teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 41,63 € teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 50,39 € teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 45,89 € teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 40,96 € teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 3.798,77 € teče od 12.10.2011. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB: 53056966535 da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj 528-50-4596988 od 18.12.2007. godine, Informativni izračun efektivne kamatne stope,Otplatnu tablicu,Osnovne podatke i Izjavu jamca, proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke ,saslušao vještaka i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

5. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-459688 (stranica 8 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 18.prosinca 2007. godine između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita EF iz [adresa]. Solidarni jamac po navedenom ugovoru je AF iz [adresa].

Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 20.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,45 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Interkalarna kamata jednaka je redovnoj kamati i naplaćuje se prilikom korištenja kredita. Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose, koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora,osim u slučaju kad je to zabranjeno prinudnim propisima.

Namjena kredita je stambeni kredit (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 144 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30. rtravnja 2008. godine. Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

U čl. 10. Navedeno da na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

7. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka dana 19.prosinca 2007 godine, broj: OV-2142/2007 (str.11 spisa).

8. Tužitelj MF, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da se sjeća da su mu trebala sredstva za renoviranje stana, te se odlučio podići kredit. Obratio se Zagrebačkoj banci, ali mu je rečeno da ne ispunjava uvjete s obzirom na njegova primanja. Nakon toga je otišao u Raiffeisen banku s obzirom da na visinu svojih primanja može dobiti kredit u valuti CHF, da ne može dobiti kredit u valuti EUR, a da nemaju u ponudi kredita u HRK. Za kredit u valuti CHF su rekli da može dobiti bez ikakvih problema. Nije upozoren na rizik tečaja CHF, već upravo suprotno, rečeno je da je ta valuta stabilna, da je kamata za taj kredit povoljna i da je to najisplativiji kredit za mene. Vjerovao je banci. Dobio je ugovor da pročita, ali može reći da neke izraze nije razumio. Po struci sa je strojarski tehničar, te radi kao komercijalista. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je u radnom odnosu. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Kada je dobio ugovor da pročita djelatnik banke mu nije objašnjavao odredbe ugovora. Išao je kod javnog bilježnika, te mu niti tamo nije ništa objašnjavano. Isplaćeno mu je 90.000,00 kuna na ime kredita. Sredstva kredita je utrošio za adaptaciju stana, te je čak u banku nosio predračun za radove koje je namjeravao obaviti, a koje je i obavio. Nakon godinu do dvije, počela je rasti rata kredita, nakon četiri godine otplate shvatio je da je u problemu i prodao je nekretninu odnosno dvorišni stan koji je otkupio, te kojeg jed adaptirao i u kojem je živio, te je od kupoprodajne cijene stana zatvorio taj kredit kojem je glavnica bila veća nego kada je kredit podigao, a otplatio je znatno veći iznos zbog tečaja i kamata. Kredit je sam otplaćivao trajnim nalogom. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja da li u vrijeme sklapanja ugovora je išta mogao od stavki ugovora promijeniti, tužitelj je izjavio da ništa nije mogao promijeniti u ugovoru. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je u vrijeme zaključenja ugovora razumio pojmove promjenjiva kamatna stopa i srednji tečaj banke, tužitelj je izjavio da uopće o tome nisu komunicirali. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je bio svjestan da će se rata kredita tijekom otplate kredita mijenjati s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj je izjavio da nije, međutim sada kada je to sve prošao bi da diže kredit razmišljao drugačije. Na pitanje punomoćnika tuženika da li se možda raspitivao kolika bi mu rata kredita bila u valuti EUR, tužitelj je izjavio da mu tuženik nije ponudio kredit u EUR,te je izjavio da je djelatnica banke uvjerila ga da je ponuda ovoga kredita fantastična ponuda za njega. Ona mu je odmah rekla da ne ispunjava uvjete za kredit u EUR-ima, te da nemaju ponudu za kredit u kunama. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je pitao da li može mijenjati odredbe ugovora, odnosno da li je pitao djelatnicu banke da promjeni neku odredbu koja mu eventualno odgovara, tužitelj je izjavio da je rekao da je ugovor pročitao, međutim da ga nije razumio(stranica 82 spisa)

9. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju (stranica 44-64 spisa) naveo:

Tužitelj MF po osnovu povećanja kamatne stope po predmetnom kreditu više je uplatio tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. od dana zaključenja Ugovora do dana otplate kredita u cijelosti mjeseca listopada 2011. godine iznos od 69.90 EUR-a. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,4596988 iznosi 4.659,83 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj MF uplatio po Ugovoru o kreditu broj 528-50-4596988 sklopljenog dana 18. prosinca 2007. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 4.729,73 EUR-a, a u navedenom iznosu oduzeti su iznosi kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorenog. Svakomjesečni pregled utvrđenih razlika u kunama pobrojao sam na stranicama 19. do 20. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Tužitelj MF prema Prijepisu knjigovodstvene kartice vršio je svakomjesečne uplate po partiji kredita i to na dan dospijeća svakog anuiteta po anuitetnom planu te prema navedenoj kartici nije bilo kašnjenja u plaćanju svakog pojedinog anuiteta.

Datume uplata tužitelja EF tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naveo je na stranicama 13. do 15. te na stranicama 19. i 20. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

9.1. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Navedenim nalazom i mišljenjem udovoljio je zadatku vještačenja u rješenju suda. Vještačenjem je uklopio na stranicama 19 i 20 datume uplata i pojedinačne te ukupnu razliku na ime kamata i tečajnih razlika. Navedenim nalazom je nadalje utvrdio da tijekom otplate kredita nije bilo kašnjenja u plaćanju. Pripremajući se za raspravu izvršio je uvid u e komunikaciju, te očitovanje tužitelja na dani pismeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da na isti nema primjedbe a uvidom u iznose i datume otkad se potražuju kamate utvrdio je da je isto sukladno podacima iz vještačkog nalaza, te da se kamate potražuju sljedećeg dana od dana nakon što je izvršena uplata. Vještak je izjavio da je na stranicama 10-12 nalaza i mišljenja u koloni 5 vidljivo kako nije dolazilo do nižeg tečaja u odnosu na početno ugovoreni, dok glede preplaćenih iznosa kamata u navedeno iznosu su oduzeti iznosi kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorenog. Tuženik nema primjedbi na matematički izračun već se radi o primjedbama pravne prirode o kojima odlučuje sud (stranica 78 spisa).

10. Odredbom čl. 322.ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora,ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

12. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

13. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 19.prosinca 2007. godine, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku istog dana. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

14. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

15. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO, te čl.96, 97, 98, 99,100, 101, 102 Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007).

16. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

17. Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

18. Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo,te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

19. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

20. Odredbom čl. 323. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli - preplatio tuženoj ukupno iznos od 4.659,83 EUR, to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude (čl 214 ZOO/91;čl.1115. ZOO; čl.29.,čl.1165 ZOO/05,čl.3. ZID ZOO-NN 78/2015). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P- 1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova (čl.392 ZOO/91;čl. 245.s.t.1. ZOO/05) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 1.travnja 2023 s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare zahtjeva za isplatu razlike tečaja nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

23. Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 10. Ugovora o kreditu, u dijelu kako je naprijed navedeno, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatu tečajne razlike, pa je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

24. Za navesti je da je tužitelj nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke dana 14.kolovoza 2024.godine (stranica 71 spisa) specificirao tužbeni zahtjev za isplatu tečajne razlike sukladno izračunu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka , te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama ( Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26.studenog 2021.godine broj: Su IV -162/2021 točka 4.).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP.

25.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.795,73 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 06.06.2023. i 14.08.2024. (Tbr.8.t.1.) koji podnesci su sadržajno bili potrebni i nisu doveli do odugovlačenja ovog parničnog postupka, te za zastupanja na ročištima od 10.06.2024..god., 19.11.2024. i 06.02.2025. po Tbr.9. t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV ) ,troška vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke u iznosu od 250,00 EUR, kao i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu do 45,73 EUR.

26. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 19. veljače 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl.190 ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika