Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-383/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6647/2022-49 od 27. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6647/2022-49 od 27. studenoga 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. st. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika od dana 1.7.2008. godine.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.066,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 77,00 eura od 7.9.2009. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.10.2009. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.11.2009. godine do isplate;
- 77,00 eura od 7.12.2009. godine do isplate;
- 77,00 eura od 7.9.2009. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.1.2010. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.2.2010. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.3.2010. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.4.2010. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.5.2010. godine do isplate;
- 77,00 eura od 5.6.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 5.7.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 6.8.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 6.9.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 5.10.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 5.11.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 6.12.2010. godine do isplate;
- 67,16 eura od 14.1.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 14.2.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 14.3.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 16.4.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 15.5.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 14.6.2011. godine do isplate;
- 67,16 eura od 14.7.2011. godine do isplate;
- 57,77 eura od 14.8.2011. godine do isplate;
- 57,77 eura od 15.9.2011. godine do isplate;
- 57,77 eura od 15.10.2011. godine do isplate;
- 57,77 eura od 15.11.2011. godine do isplate;
- 57,77 eura od 15.12.2011. godine do isplate i
- 57,77 eura od 13.1.2012. godine do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 873,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.7.2012. godine do isplate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.557,25 eura, u roku 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je:
- utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u kunama sklopljenog između parničnih stranaka,
- isplata iznosa od 2.066,70 eura i 873,21 eura sa zateznim kamatama iz osnove razlike kamatnih stopa i
- odluka o parničnom trošku.
6. Među parničnim strankama nije sporno da su zaključile Ugovora o kreditu broj: 3211894862 od 19. prosinca 2007., kojim je tuženik, kao kreditor, tužiteljici, kao korisnici kredita, odobrio kredit za kupnju stana u iznosu od 495.000,00 kuna.
7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 2. stavka 2. i 3. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,25 %.
8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjala kamatnu stopu na način da ju je povećavala.
10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužiteljice.
11. Radi toga je odredba članka članka 2. stavka 2. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.
12. Na temelju nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića, koji je saslušan na ročištu za glavnu raspravu, utvrđeno je da razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 2.066,70 eura i 873,21 eura.
13. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.066,70 eura i iznos od 873,21 eura sa zateznim kamatama kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 2.557,25 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupu.
14. Tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.
15. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. To što je tužiteljica odustala od saslušanja pa je kasnije saslušana kao parnična stranka nije utjecalo na pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu kojeg je tužiteljica postavila u tužbi i na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. rujna 2024. na kojem je djelomično preinačila tužbeni zahtjev, a koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP- a jer je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Pored toga, za naglasiti je da na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti. Što se tiče parničnog troška isti je tužiteljici pravilno dosuđen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), jer je zahtjev tužiteljice dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška i za ročišta za glavnu raspravu održana: 2.9.2015., 9.12.2020., 4.11.2021., 29.12.2021. i 3.9.2024., na kojima se raspravljalo te za obrazloženi podnesak od 4.5.2021., po 100 bodova. U odnosu na sudsku pristojbu na tužbu uvidom u sudski spis utvrđeno je da je ista plaćena te tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog trošak sudske pristojbe na tužbu. S obzirom da je tuženik pobijao presudu u cijelosti tužiteljica ima pravo na naknadu troška cjelokupnog parničnog postupka.
16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 19. veljače 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
