Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1406/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, iz Zagreba, Folnegovićeva 1, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, protiv tuženice PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-830/20-23 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvršuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-830/20-23 od 31. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tražilo proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3812/19 od 28. studenog 2019. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna dana 26. ožujka 2013. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici, ovdje tuženici isplati iznos od 1.728,54 eura sa zateznom kamatom u skladu sa zakonom, tekućom od 15.06.2019. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,67 eura, sve u roku od osam dana kao i u dijelu kojim bi se tužena obvezala na naknadu troškova postupka tužitelju (točka I. izreke), a ujedno je obvezan tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 746,25 eura/5.622,62 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

2.1.U odgovoru na žalbu predloženo je njezino odbijanje.

3.Žalba nije osnovana

4.Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj posebno neosnovano sadržajem žalbe iznosi povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, o odlučnim činjenicama ima valjane razloge utemeljene na ponuđenim i izvedenim dokazima i može se ispitati.

5.U prvostupanjskom je postupku u bitnom utvrđeno:

-kako je ovdje tužena kao tužiteljica pokrenula parnicu protiv ovdje tužitelja, a tamo tuženika radi nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad te u istoj pravomoćno uspjela (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 6888/10 od 2. svibnja 2012.), nakon čega je pokrenula i ovršni postupak radi vraćanja na rad (Općinski građanski sud u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1112/12) u kojem je ovdje tužitelj, tamo ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Ovr-1112/12 od 3. svibnja 2013. nedopuštenom te je u predmetu poslovni broj: P- 7431/2014 donesena presuda 20. srpnja 2017. (potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1419/2017-4 od 5. travnja 2018.) kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnom iz razloga što iz sadržaja ugovora kojeg je tužitelj ponudio tuženoj proizlazi da tužitelj nije postupio po nalogu suda iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-6888/10 da se tuženu vrati na radno mjesta rukovoditelja službe naplate - šef odjela naplate ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tužena prije nezakonitog otkaza ugovora o radu,

-kako je ovdje tužena kao ovrhovoditeljica pokrenula ovršni postupak radi isplate naknade plaće u iznosu od 13.023,67 kn i prisilne naplate te tražbine, sukladno odredbi članka 270. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ) te je pod poslovnim brojem Ovr-3812/19 dana 28. studenog 2019. doneseno Rješenje o ovrsi, a po žalbi ovršenika, ovdje tužitelja 29. siječnja 2020. donesen je zaključak kojim je isti upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka. 9. OZ-a

6.Slijedom izloženog sud prvog stupnja, polazeći od toga da je presudom P- 7431/2014 od 20. srpnja 2017. pravomoćno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zaključuje da je ovrha radi vraćanja tužene na rad dopuštena (arg. a contrario), a kako je tom presudom odlučeno o pitanju koje predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu (članak 12. ZPP-a), odnosno kako je utvrđeno da je ovrha radi vraćanja na rad tužene dopuštena, to nalazi da je dopuštena i predmetna ovrha koja je u vezi s tim ovršnim postupkom, u smislu odredbe članka 270. stavak 1. OZ-a, radi čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7.Prema odredbi članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, iz kojeg je razloga tužitelj upućen na parnicu, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.1.Prema odredbi članka 270. stavak 1. OZ ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa. Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnog postupka (članak 270. stavak 2. OZ-a). Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti (članak 270. stavak 3. OZ-a).

8.Pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako iz navedenih odredbi proizlazi da je ovršni postupak pokrenut prijedlogom iz odredbe članka 270. stavak 1. OZ-a radi isplate naknade plaće u neposrednoj vezi i ovisan o ovršnom postupku koji se vodi radi vraćanja na rad ovdje tužene, jer se može pokrenuti samo ako je pokrenut ovršni postupak radi vraćanja na rad i samo dok traje taj postupak, kao što je ovdje slučaj.

9.Radi toga je i odluka o tome je li dopuštena ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje tužene protiv ovdje tužitelja, radi vraćanja na rad na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. i to iz razloga koji je tužitelj naveo u svojoj tužbi radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom (prestanak tražbine ovršenice jer joj je ponudio rad na neodređeno vrijeme ugovorom o radu od 25. travnja 2013.) u predmetu P-7431/2014, a koji razlozi su istovjetni onima uslijed kojih je ovdje podnesena tužba, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u kojem se odlučuje o nedopuštenosti ovrhe radi isplate naknade plaće a po prijedlogu podnesenom po članku 270. stavak 1. OZ-a.

10.Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je u parnici P-7431/2014 tužba bila podnesena iz istog činjeničnog osnova kao i predmetna i da je pravomoćno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe radi vraćanja na rad tužene, u bitnom iz razloga što tužitelj nije postupio po nalogu suda iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 6888/10 (jer joj ponudom ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 6100-76/13 nije ponuđeno radno mjesto na kojemu je radila, odnosno odgovarajuće radno mjesto), u kojem postupku je raspravljano upravo o činjenicama odlučnim i za odluku u ovoj pravnoj stvari, to je opravdano odbijen tužbeni zahtjev utemeljen na odlučnom utvrđenju da tražbina tužene nije prestala.

11.Na temelju navedenog te činjenice da tužitelj nije podmirio novčanu tražbinu koja se u ovrsi potražuje (pretpostavljene plaće za svibanj 2019.) pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je dopuštena i predmetna ovrha radi isplate naknade pretpostavljene plaće koja je u vezi s tim ovršnim postupkom u smislu članka 270. stavak 1. OZ-a određena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu Ovr-3812/19 od 28. studenog 2019., jer su i ovdje izneseni isti činjenični navodi koji su bili izneseni i ocijenjeni u parnici P-7431/2014 (kao i u ranijim parnicama između istih stranaka radi nedopustivosti ovrhe gdje je naknada tražena i ostvarena za druga razdoblja), slijedom čega ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom, što žalbeni navodi koji predstavljaju samo ponavljanje u ovom i u ranijim postupcima već iznesenog i ocijenjenog, s osnovom ne dovode u pitanje.

12.Također i ponavljanje navoda o tome kako ovrha nije mogla biti određena temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka privatno angažiranog te bez potvrde Porezne uprave u smislu članka 217. stavak 4. OZ-a s obračunom obveza poreza, prireza i doprinosa iz plaće ne čini upitnom sudsku odluku jer to ne može biti predmet rasprave u ovom postupku.

13.Dosljedno, nisu ostvareni razlozi koji bi opravdali traženu nedopustivost ovrhe iz članka 50. stavak 9. OZ-a, a kako žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja niti odluka suda prvog stupnja, ovaj sud utvrđuje da je navedena odluka zakonita i pravilna.

14.Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a pri čemu je njihova visina pravilno odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

15.Radi navedenoga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16.Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen jer u odgovoru na žalbu ponavlja navode iznijete tijekom postupka radi čega ovaj trošak nije bio potreban (članak 155. ZPP).

U Splitu, 19. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić