Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-3340/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dalii Bošnjak, odvjetniku iz Belog Manastira, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, po odvjetnici Mateji Vidaković, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 1344/2023-13 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1344/2023-13 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.185,25 EUR i to na ime preplaćenih kamata iznos od 739,98 EUR i na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK – tečajne razlike iznos od 3.445,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako je pobliže određeno u izreci. Ujedno je (točka II. izreke) naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.546,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja- od 18.10.2024. pa do isplate.

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnosi tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu i zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku.

2.1.Odgovor na žalbu nije podnesen.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Predmet spora u ovom stadiju postupka, a nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju tih ništetnih odredbi u ukupnom iznosu od 4.185,25 EUR.

5.Nije sporno između stranaka da je presudom ovog suda Gž-1689/2023-3 od 2. studenog 2023. djelomično odbijena a ujedno i djelomično uvažena žalba tuženika i da je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru P-964/2019-37 od 19. svibnja 2023. potvrđena pod točkom I. izreke kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, dok je ukinuta u pogledu isplate s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te odluke o troškovima postupka.

6.Dosljedno, imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu nema dvojbe da je tužitelj predmetni ugovor sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od tuženika-banke te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredbi o promjenjivoj kamtnoj stopi, tako i odredaba po kojima se glavnica veža uz valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koja utvrđenja je prihvatio i ovaj sud drugog stupnja u presudi Gž-1689/2023-3 od 2. studenog 2023., dok je ostalo spornim raspraviti je li nastupila zastara potraživanja u odnosu na tražene isplate.

7.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) niti je počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žalitelj.

8.Postupajući po uputi iz ukidnog rješenja prvostupanjski je sud utvrdio bitne činjenice dopunskim financijskim vještačenjem te je sada jasno razgraničeno potraživanje tužitelja s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi s jedne strane (739,98 eura) i s osnova isplate po ništetnoj valutnoj klauzuli s druge strane (3.458,60 eura-pozitivne razlike, odnosno imajući u vidu negativne razlike iznos od 3.445,27 eura, pri čemu tužitelj potražuje potonji iznos).

8.1.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule ukupan iznos od 4.185,25 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, smatrajući i da nije osnovan prigovor zastare.

9.Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu vezano za CHF, obzirom da je o tome već pravomoćno odlučeno.

10.Kako su sporne odredbe ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule utvrđene ništetnim to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je tuženik tužitelju s osnova preplaćene kamate i valutne klauzule dužan isplatiti tražene iznose sa pripadajućim kamatama.

11.Pravilan je stav prvostupanjskog suda kako bi tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između početno ugovorene i naknadno povećane kamatne stope kao i razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. u svezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO/05.

12.Naime, zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. 13.Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

14.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalaže odredba članka 1115. ZOO koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a odgovarajuće se primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

15.Po ocjeni ovog suda, vještak je pravilno utvrdio visinu više plaćenog, kako po osnovu promjene kamatne stope, tako i po osnovu promjene valutnog tečaja, te na taj način nije konkretni kredit sveden na kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Točno je da promjenjivost kamatne stope nije zabranjena, ali utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke ne temelji se na činjenici da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, već da se ta kamatna stopa mijenja prema odluci banke, dakle jednostrano, bez da tužitelj može na istu utjecati i bez toga da su mu poznati kriteriji i parametri koji će dovesti do promjene kamatne stope, a sve kako bi on već u trenutku zaključenja ugovora mogao ocijeniti rizik zaključenja ugovora s takvom ugovornom odredbom.

16.Također je pravilno otklonjen po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

16.1.Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).

16.2.Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju članka 502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019. proizlazi da zastara nije nastupila.

16.3.Ovdje je tuženiku ukazati kako zastara tužbenog zahtjeva tužitelja nije nastupila niti vezano za podnesak od 24. listopada 2022. kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem angažiranog knjigovodstveno financijskog vještaka, budući da se radilo o tzv. nepravoj preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva za isplatu iz iste činjenične osnove (povećano sa prvotno utuženih 31.236,68 kn/4.145,82 eura na 4.185,25 eura, dakle za 39,43 eura), koja preinaka je moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), a sud ju je valjano i dopustio, a zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku te do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024.).

17.Glede odluke o troškovima postupka žalitelju je odgovoriti kako je sud valjano tužitelju odmjerio naknadu za sastav 3 obrazložena podneska po Tbr. 8. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT) te za sastav 3 podneska po Tbr. 8.t.3. OT-a, za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

17.1.Vezano za trošak pristupa na ročište za objavu presude od 18. listopada 2024. (na koje je pristupila punomoćnica tužitelja) žalitelju je ukazati kako ovaj trošak određuje i OT po Tbr. 9. t. 3., a sukladno članku 155. ZPP-a u svezi sa stavom Vrhovnog suda izraženom u više sudskih odluka pa tako i u Rev-832/2022 i Rev-935/2022.

17.2.Protivno tvrdnji tuženika, tužitelju nije odmjeren trošak sudske pristojbe na presudu kako je to i obrazloženo pod točkom 20. prvostupanjske odluke.

18.Dosljedno, odluka o troškovima postupka valjano je i zakonito donijeta primjenom odredbi članaka 154. stavak 1., 155. i 164. ZPP-a pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i odredbe OT-a te za svaku priznatu radnju dao razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 19. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić