Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-56/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vidović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović d.o.o. u Varaždinu, protiv ovršenice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Brica, odvjetnik u Čakovcu, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024., dana 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice UN kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice radi namirenja tražbine u iznosu od 3.652,80 eura na ime glavnice i 42,65 eura na ime parničnih troškova, na temelju ovršne isprave – presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica navodeći da prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti budući da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo jer se radi o tražbini iz 1993. Smatra da je dužnost suda donijeti odluku o zastari potraživanja, a ne upućivati ovršenicu na pokretanje parnice.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba u cijelosti neosnovana i da je istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan. Ističe da je netočno da bi nastupila zastara istekom 10 godina od ovršnosti presude jer da je u nekoliko navrata došlo do prekida roka zastare, a da nakon svakog prekida zastarni rok počinje teći iznova. Predlaže odbiti žalbu ovršenice i nastaviti ovršni postupak.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, rješenje o ovrsi je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993. kao ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ-a.

7. Budući da su u prijedlogu za ovrhu naznačeni ovršna isprava na temelju koje se određuje ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, a i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravo sadržano u odredbi čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. OZ-a i odredio ovrhu.

8. Sukladno odredbi čl. 204. i 205. OZ-a određena je ovrha na novčanoj tražbini koja po računima i oročenim sredstvima u svim bankama pripada ovršenici te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa ovršenice na račun ovrhovoditelja.

9. O žalbenom navodu ovršenice kojim ističe prigovor zastare, a koji predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

U Velikoj Gorici 19. veljače 2025.

Sudac

Goran Škugor