Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3165/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lovorki Franceschi, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika UČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-55/22 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-55/22 od 4. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude iseliti iz nekretnine- u naravi stan broj 12, ulaz 2, prizemlje, u površini 52 m2, položen u zgradi anagrafske oznake [adresa]., 2. i 3. (zgrada šifre 103) sagrađenoj na čest zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] ( ranije čest. zgr. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.775,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4.6.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to svih zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine.

Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i naloženo je iseljenje tuženika iz predmetnog stana i predaja istog u posjed tužiteljici pozivom na članak 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

6. Odredbom članka 166. ZV-a propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (stavak 1.). Predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on (stavak 2.).

7. Tuženik je istakao prigovor povrede prava na dom.

8. Odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) određeno je u stavku 1. da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda.

9. Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) je dao tumačenje sadržaja prava na dom u hrvatskim predmetima Bjedov protiv Hrvatske (br. 42150/09, § 57, presuda od 29. svibnja 2012.), Orlić protiv Hrvatske (br. 48833/07, presuda od 21. lipnja 2011.) i Paulić protiv Hrvatske, (br. 3572/06, presuda od 22. listopada 2009.).

10. U predmetu Bjedov protiv Hrvatske ESLJP navodi:

"Dom je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji u domaćem pravu. Predstavljaju li neke prostorije 'dom' koji privlači zaštitu članka 8. stavak 1. ovisit će o činjeničnim okolnostima, i to o postojanju dovoljnih i trajnih veza s konkretnim mjestom (vidi Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 25. rujna 1996., Izvješća 1996- IV, stavci 52.-54. i izvješće Komisije od 11. siječnja 1995., stavak 63.; Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 24. studenog 1986., stavak 46., Serija A br. 109; Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 7456/76, odluka Komisije od 8. veljače 1978., DR 13, str. 40 i Prokopovich protiv Rusije, br. 58255/00, stavak 36., ECHR 2004-XI /izvaci/). Stoga je pitanje treba li neke prostorije razvrstati kao 'dom' činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda prema domaćem pravu (vidi McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 19009/04, stavak 46., 13. svibnja 2008.)."

11. Ustavni sud je prihvatio tumačenje sadržaja prava na dom, zajamčenog člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske kako ga u svojoj praksi tumači ESLJP (primjerice predmet broj: U-III-349/2018 od 6. veljače 2020., www.usud.hr).

12. Zaštita prava na dom nije apsolutna i ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti, obzirom da na strani suprotstavljenoj prigovoru - tužiteljici, postoji njen interes iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava), pri čemu je na onome koji je istakao prigovor prava na dom - tuženiku, teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužiteljici (tako i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od dana 16. i 17. rujna 2015.).

13. Konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje. Ono štiti posjednika „doma“ od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, ali kada se radi o zaštiti prava vlasništva fizičke osobe koje je zaštićeno i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, radi se o dva privatna interesa koja oba uživaju konvencijsku i ustavnu zaštitu (u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. navodi se da je pravo vlasništva prevagnulo nad pravom podnositeljice na poštovanje njezina doma, jer je potonje pravo u potpunosti sprječavalo vlasnika da se služi spornim prostorijama).

14. Navedenim, prije odobrenja iseljenja potrebno je utvrditi predstavlja li predmetni stan tuženikov dom na način kako je to ustanovljeno u praksi ESLJP-a i Ustavnog suda, te ukoliko jest, provesti test razmjernosti, kao i ispitati razumnost same mjere.

15. Kad se tijekom postupka istakne prigovor miješanja (zadiranja, uplitanja) u pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, i prema europskoj praksi, dužnost je suda ocijeniti razmjernost i razumnost takve predložene mjere bez obzira na (ne)postojanje pravne osnove (McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 19009/04, § 50., 13. svibnja 2008.).

16. Osnovom iznesenog, u postupku je valjalo utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o pravu na dom u smislu članka 8. Konvencije, je li predloženom mjerom došlo do miješanja u to pravo, je li to miješanje u skladu sa zakonom i s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u članku 8. stavak 2. Konvencije, pri čemu je stranka koja je istakla taj prigovor dužna dokazati da se radi o njezinom domu i da iseljenjem dolazi do neopravdanog miješanja u njezino pravo na dom, dok je na protivnoj stranci teret dokaza da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, a što treba opravdati stvarnim razlozima (istovjetno i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske od dana 16. i 17. rujna 2015.).

17. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio kako iseljenje predstavlja miješanje u pravo tuženika na mirno uživanje doma (kod okolnosti da dugo godina boravi u predmetnom stanu), ali da isto teži legitimnom cilju (jer bi se provelo radi predaje stana vlasnici, a tuženik nije ni nositelj stanarskog ni nekog drugog prava na tom stanu), dok je propustio razjasniti nužnost (jedno od pitanja na koje treba odgovoriti kad se provodi test razmjernosti) i razumnost mjere u okolnostima konkretnog slučaja.

18. Stoga je činjenično ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, a time i o ukupnim troškovima postupka i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 19. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi