Broj: Ppž-1625/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1625/2023
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KE, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brani Marko Višić, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenika KE, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 19. siječnja 2023. godine, broj: 28. Pp-14700/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
I) U povodu žalbe okrivljenika KE, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te se okrivljeniku za prekršaje činjenično opisane u izreci prvostupanjske presude:
- iz članka 54. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 60,00 EUR-a;
- iz članka 282. stavak 4. istog Zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) EUR-a,
pa mu se primjenom članka 39. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022)
izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.380,00 (tisućutristoosamdeset) EUR-a,
koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II) Odbija se žalba okrivljenika KE kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
III) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenik KE je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik KE proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.393,59 EUR-a, zbog prekršaja članka 54. stavak 44. i zbog prekršaja članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, te ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Okrivljeniku je također temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 26,54 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog svih zakonom predviđenih osnova, obrazlažući da mu je povrijeđeno pravo obrane budući nije u postupku saslušan, te da je s tim u vezi činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, a s tim i vezi, niti presuda da nema razloga o odlučnim činjenicama.
Žalitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga od optužbe, odnosno ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
Međutim, kako je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 114/2022), koji sada propisuje za inkriminirane prekršaje niže minimalne novčane kazne, u iznosu od 60,00 EUR-a, (ranija kazna 500,00 kuna), odnosno 1.320,00 EUR-a (ranije propisana minimalna novčana kazna bila je 10.000,00 kuna), to je ovaj Sud po službenoj dužnosti primijenio povoljniji propis za okrivljenika i utvrdio za svaki od prekršaja za koji se tereti okrivljenika novčane kazne u sada propisanom iznosu donje granice.
5. U odnosu na prigovor žalbe da bi bilo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, za istači je kako je prvostupanjski sud uredno pozvao okrivljenika na ročišta glavne rasprave za dan 28. studenoga 2022., na koje ročište se okrivljenik nije odazvao niti ispričao svoj nedolazak, nakon čega mu je ponovno upućen poziv za ročište 12. siječnja 2023., koji mu nije bilo moguće uručiti, pa je ostavljena obavijest o prispijeću pošiljke, koju također nije podigao iako je uredno obaviješten o pošiljci, te je potom sukladno zakonu poziv za ročište 29. prosinca 2023. stavljen na e-Oglasnu ploču suda, na koji se okrivljenik ponovo nije odazvao.
6. Po ocjeni vijeća ovog Suda prvostupanjski je sud temeljem stanja spisa predmeta, i između ostaloga uvida u optužni prijedlog sa prilozima, te posebice u potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 17. siječnja 2023., iz koje proizlazi da je okrivljeniku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 23. studenoga 2022., broj: Pp P-1620/2020., izrečena uz novčanu kaznu i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri mjeseca, imao dovoljno osnove za donošenje odluke o krivnji i bez saslušanja okrivljenika koji je uredno obaviješten o pravima i obvezama u tijeku prekršajnog postupka, te je svoju odluku u svemu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
Okrivljeniku je nedvojbeno u tijeku postupka pružena mogućnost iznošenja obrane, koju nije iskoristio, ali unatoč tome činjenično stanje je dostatno i pravilno utvrđeno provođenjem i ocjenom dostupnih materijalnih dokaza, a žalbenim navodima okrivljenik nije ozbiljno doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.
7. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
8. Razmotrivši dakle odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena ukupna novčana kazna, preinačena sada iz gore navedenog razloga, primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prvostupanjski je sud cijenio relevantne okolnosti, posebice raniju kažnjavanost za prometni prekršaj, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će se ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik kloniti počinjenja prometnih prekršaja, a ujedno će se postići svrha generalne prevencije.
9. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Prethodnom naprijed spomenutom pravomoćnom presudom žalitelju je već bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, dakle radi se o počinitelju koji je već prekršajno kažnjavan, te je u tom dijelu također prvostupanjska odluka dostatno obrazložena.
Pobijanom presudom osnovano je dakle i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna i zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.
Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti postupka, te ovaj Sud ne nalazi opravdanih razloga za oslobođenje žalitelja od obveze naknade troška ovog postupka, a neosnovani su navodi žalbe i u odnosu na troškove prvostupanjskog postupka, koji je određen blizu propisanog minimuma.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2025. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.