Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Broj: Pp-1552/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje Andrijane Sedlić Tenjeri, kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VS, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 41/1977, 52/1987, 47/1989, 55/1989, 05/1990, 30/1990, 47/1990, 29/1994, 114/2022 i 47/2023; u daljnjem tekstu Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) pokrenutog Optužnim prijedlogom Policijske uprave osječko-baranjske, I policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, broj: 211- 07/24-5/12808 od 12. svibnja 2024. godine, nakon javne glavne rasprave održane dana 05. studenoga i 14. veljače 2025. godine i zaključene 14. veljače 2025. u prisutnosti okrivljenika a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 19. veljače 2025. godine donio, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, u daljnjem tekstu: prekršajni zakon)

okrivljeni VS, OIB [osobni identifikacijski broj], kći ČS i JS, rođene V, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], VSS, po zvanju viši savjetnik za prostorno uređenje i graditeljstvo, zaposlen, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, nije odlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno osuđivan, izdržavao kaznu zatvora od 2004. do 2007. godine, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi,

kriv je

što je dana 30. ožujka 2024. godine u 16,00 sati u Osijeku, u ulici Svetog Leopolda Bogdana Mandića 22 remetio javni red i mir tučnjavom na naročito drzak i nepristojan način na način da je prišao ES, koji se nalazio u blizini bajera, te mu rekao da se nauči ponašati i počne poštivati starije osobe, a nakon kraće rasprave istog počeo udarati šakama po licu i prstima, nakon čega ga je srušio na tlo, sjeo na njega i nastavio ga udarati zatvorenim šakama po glavi, te je nakon nekoliko minuta prestao sa činjenjem prekršaja te se udaljio sa mjesta događaja,

dakle, remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način,

čime je postupio suprotno odredbi članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na temelju citiranog članka navedenog Zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA

u iznosu od 700,00

(slovima: sedamsto) eura.

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (slovima: tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi članka 34. stavka 1. - 5. Prekršajnog zakona.

III. Temeljem članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne odnosno 466,67 eura (slovima: četiristošezdesetšest eura i šezdesesedam centi) smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik VS dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (slovima: pedeset) eura u roku od 3 (slovima: tri) mjeseci od datuma pravomoćnosti presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava osječko-baranjska, I policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin, podnijela je ovom Sudu dana 20. svibnja 2025. godine Optužni prijedlog, broj:

211-07/24-5/12808 od 02. svibnja 2024. godine protiv okrivljenika VS, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Okrivljenik se u obrani očitovao na način da prekršaj koji mu se stavlja na teret ne priznaje u potpunosti i da se ne smatra krivim za prekršaj.

3. U dokaznom postupku, okrivljenik je iznio svoju obranu te je Sud saslušao svjedoka ES, proveden je dokaz suočenjem okrivljenika i svjedoka, saslušan je svjedok ČS, te je pročitao i izvršio uvid u Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VS od 02. svibnja 2024. godine, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽS od 24. travnja 2024. godine, Prijavu PU – policijskoj postaji Kriminalističkoj službi KBC-a Osijek od 30. ožujka 2024. godine na ime ŽS, Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona počinitelju prekršaja VS od 02. svibnja 2024. godine, dopis Remix od 03. veljače 2025. godine, 17 fotografija u boji i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije za Zorana VS od 14. veljače 2025. godine, iz koje je razvidno da isti nije prekršajno kažnjavan.

4. Okrivljenik je u svoju obranu izjavio da je dana 30. ožujka 2024. godine njegov otac bio na bajeru, na kojem otac ili on inače šetaju njihovog psa na povocu te da je naišao na mladića koji je nasrnuo na njega te mu rekao da se izgubi ili će ga baciti u bajer, a kada ga je otac pitao zašto, rekao mu je "Zato što mrzim starije osobe.". Kada je došao kući taj dan, izjavio je da ga je otac upozorio da ne ide na bajer te mu je ispričao o tome što je doživio, no unatoč tom upozorenju, otišao je sa psom tamo, pretpostavio o kome se radi, jer ga je i ranije viđao da je u tom šipražju, odakle je nasrnuo na njegovog oca, izgradio neke nastambe, palio vatru i nešto neartikulirano vikao te plašio prolaznike. Nadalje je izjavio kada je došao tamo, da misli da ga je RS čekao jer je stao ispred njega, a na njegov upit u čemu je problem, odgovorio je da će baciti i njegovog oca i njega u bajer, a kada je pitao zašto, ponovio je što je rekao njegovom ocu, da mrzi starije ljude. Dodao je da u krugu od 300 metara od tog bajera nema nikoga, a s obzirom da nije znao što on sve ima u tom šipražju, svezao je psa za ogradu i skinuo naočale da mu se može suprotstaviti, a da mu je namjera bila da ga svlada dok se ne izmori i ispuše tu svoju agresiju te da mu je prvi prišao u cilju da sam sebe obrani kako mu ne bi došao s leđa, uspio ga je svladati te ga je držao na tlu, dodao je da mu je RS gurao prste u oči i udarao ga te govorio "ili me ubij ili ću ja tebe kad se makneš", a nakon otprilike 5 minuta, kada je RS ponestalo snage, pustio ga je, pružio mu ruku i pitao ga da li želi doći da se očisti kod njih kući, a i u cilju da se pomiri s njegovim ocem, ali da je RS puštao nekakve neartikulirane zvukove te se udaljio nakon toga. Nadalje izjavio da je kasnije saznao da ga je policija negdje srela i da ga traže i otišao se sam javiti u policijsku postaju, a nakon što je 2007. godine izašao iz Zatvora, upisao je Fakultet i završio ga u roku, dobio je dekanovu nagradu, a od 2007. godine do danas dobio je samo jednu kaznu za vožnju iznad dopuštene brzine, napominjući da je njegovo ponašanje kao mlađeg punoljetnika negdje do 24. godine života je izbrisano, da je svjestan da ovih 12 godina radi u Županiji i da izvan svog radnog vremena predstavlja tijelo u kojem radi, a da trenutno ima mogućnost da napreduje, a ukoliko bude kažnjen u ovom postupku, da se isto neće dogoditi. Na upit punomoćnice tužitelja da li je gospodina znao od ranije, odgovorio je da ga je vidio samo dva do tri puta, a na upit kako onda zna tko je otac okrivljenika, odgovorio je da ga zna, jer je obojicu viđao sa psom, a pas je specifičan i nema takvog drugog u gradu. Na upit punomoćnice tužitelja zašto bi takvu osobu, kako ga je opisao, ponudio da dođe njegovoj kući, odgovorio je da mu je bila namjera samo da ga smiri, da nije divljak da ga ostavi tamo niti mu je htio nanijeti zlo.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 30. ožujka 2024. godine u 16,00 sati u Osijeku, u ulici Svetog Leopolda Bogdana Mandića 22 okrivljenik prišao ES, koji se nalazio u blizini bajera, te je nakon kraće rasprave istog svladao i srušio na tlo, sjeo na njega te ga držao na tlu, kao i da je nakon nekoliko minuta prestao držati istoga te se udaljio sa mjesta događaja.

6. Sporno je u ovom postupku da li je okrivljenik predmetne prilike udarao ES šakama po licu i prstima odnosno po glavi dok ga je držao na tlu.

7. Ispitani svjedok ES je izjavio da je dana 30. ožujka 2024. godine bio dan prije Uskrsa te da nije imao ništa posebno za raditi pa je otišao do bajera te si je tamo radio mjesto za pecanje i da se nakon nekog vremena umorio i da je u tom trenutku došao otac od okrivljenika te je stajao gore na nasipu i zurio u njega, pa mu je rekao da se makne, jer je njihov pas lajao na njegovog psa koji je onda također počeo lajati. Dodao je da je stajao u vodi i da je tlo pod njim bilo nestabilno te je zamolio oca od okrivljenika da ode i da se makne, no kako on nije htio, izjavio je da je počeo na njega vikati, da je bio bezobrazan, nakon čega je otac od okrivljenika otišao negodujući, a nakon otprilike sat i pol kasnije došao je okrivljenik i bez puno rasprave svalio ga na pod i počeo ga udarati šakama po glavi iako ga je svjedok prije toga pitao hoće li biti čovjek da se ne tuku pred Uskrs. Dodao je da ga je okrivljenik svalio na pod i udarao ga šakama, da mu je glava bila stisnuta na beton te da ga je u jednom trenutku počeo gušiti, a on se branio, pokušao ga udariti i srušiti te ga je u jednom trenutku uhvatio za palčeve njegovih ruka i onda ga je okrivljenik pustio i tražio da i on pusti okrivljenika, dok je okrivljenik još sjedio na njemu no čim ga je pustio, okrivljenik ga je ponovno počeo udarati i govorio da će ga ubiti, a svjedok mu je rekao da ga ubije ako mora, nakon čega se okrivljenik ustao i prestao ga tući te mu je rekao da bi ga ubio da se ne boji policije, na što mu je svjedok rekao da se on ne boji policije i počeo je dozivati "Policija! Policija!", nakon čega je okrivljenik pobjegao u obližnje šipražje, a svjedok je otišao na benzinsku postaju, gdje je sa sebe opravo krv te je sa benzinske postaje pozvao policiju, jer on sam ne koristi mobitel. Policijski službenici su brzo došli, obavili očevid, a njega su odvezli na Hitnu u Bolnicu na pregled. Na upit okrivljenika što je svjedok radio na tom bajeru taj dan, svjedok je odgovorio da je objasnio na koji je način uređivao sebi mjesto za pecanje, a na daljnji upit da li je imao nekakav pribor kao što noževi i drugi oštri predmeti, odgovorio je da je imao nož duljine oštrice otprilike 10-ak cm, koji je od ranije raskliman s obzirom da mu služi da siječe i reže grane u šipražju, a policija ga je tijekom očevida našla, gdje je bio ostavljen zabijen uz obalu u zemlju, otprilike 7 do 8 metara od mjesta gdje se ovaj događaj odvio. Na upit okrivljenika da li je svjedok tog dana napao nekoga prije njegovog oca, Sud je navedeno pitanje zabranio s obzirom da isto nije relevantno za ovaj predmet. Na upit okrivljenika da li je njegov pas bio na povocu, svjedok je odgovorio da je njegov pas bio na povocu. Na upit suca svjedoku da li je on okrivljeniku prijetio da će ga ubiti, odgovorio je da mu nije prijetio.

8. S obzirom da je okrivljenik stavio primjedbu na iskaz svjedoka u cijelosti, Sud je na temelju članka 289. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku u vezi s člankom 173. stavkom 1. Prekršajnog zakona proveo dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedoka na okolnost što se navedene prilike dogodilo, tj. što se dogodilo kritične zgode nakon što je okrivljenik došao te je Sud konstatirao da i svjedok i okrivljenik ostaju u potpunosti kod svojih iskaza, pri čemu svjedok gestikulira dok objašnjava događaj i govori smirenim glasom i gleda u okrivljenika, za koje vrijeme okrivljenik drži ruke u džepovima i smije se u jednom trenutku dok svjedok iskazuje, nakon čega okrivljenik djelomično ponavlja svoju obranu, a djelomično ispituje svjedoka te ga optužuje da je on započeo ovaj događaj i da je on prvi fizički napao okrivljenika, što svjedok poriče, a za vrijeme iznošenja iskaza, okrivljenik govori povišenim tonom i nastavlja iskazivati unatoč odluci Suda da je dokazna radnja suočenjem završena.

9. Svjedok ČS, otac okrivljenika, nakon što je propisno upozoren na blagodat nesvjedočenja, koje blagodati se odrekao, izjavio je da o samom događaju između njegovog sina i ŽS nema neposrednim saznanja, a da je dana 30. ožujka 2024. godine šetao između 14,00 i 15,00 sati njihovog psa kod bajera u Osijeku te je u jednom trenutku došao do obale, gdje je vidio ŽS dolje u vodi nekih 7 do 8 metara udaljen od njega, te je njegov pas dotrčao do njih i počeo napadati njihovog psa, nakon čega je ŽS potrčao za njim, došao do pasa i udario njihovog psa i počeo galamiti i govoriti da će baciti i njega i psa u bajer, i da će ih zadaviti. Dodao je da je RS išao prema njima, a da se on počeo udaljavati jer ga je bilo strah i da je u tom trenutku naišao jedan čovjek, a da nije bilo njega, izjavio je da ne zna što bi se dogodilo. Nadalje je izjavio da je otišao do druge strane bajera da se odmori, a da je RS vidio i čuo jer je slijedećih 20 minuta urlao o tome kako mrzi starije osobe, kako ih sve treba pobiti i slično, a mislio je da se radi o ribiču koji se napio i nije htio praviti nikakve neugodnosti nikome, a kada je došao kući, VS je došao s posla, rekao je da ide šetati psa, na što mu je svjedok rekao da pazi, jer kod bajera ima jedan visoki dečko, koji je pijan i da je taj dan bio bijesan sa krvavim očima i ispričao mu je sve što se dogodilo, a da mu je VS rekao da nema brige i otišao. Dodao je da mu je VS nakon što se vratio ispričao što se dogodilo, a vidio je da ima ozljede kod oka, za koju mu je rekao da mu je ŽS gurnuo prst u oko. Sljedećih 10-ak dana više nije išao šetati psa s te strane bajera, a nakon nekog vremena, zaustavila ga je policija i rekla da traži čovjeka sa bijelim psom pa je to ispričao VS i pretpostavili su da je ovaj mladić pozvao policiju pa su zajedno otišli u policiju i obojica dali iskaz.

10. U završnom govoru okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane te je ponovio da ga je konkretne prilike ŽS napao, jer je tražio nekoga na koga će se istresti, a to što je naišao na nekog tko je njega svladao, da je to Filipova greška, a da ga samo svladao na tlu dok se ne ispuše i izbaci agresivnost iz sebe, a da je RS vikao da će ga ubiti, a kada ga je pustio, ponudio mu je, jer mu je bilo žao, da se dođe kod njih očistiti, jer su obojica bili prljavi, ali je RS i dalje pričao, govorio da ga ubije ili će RS ubiti njega, a ni u jednom trenutku nije prijetio RS da će ga ubiti ili mu nešto napraviti. Konkretne prilike vidio je da RS ima nož, da se šetao u krug, a događaj se odvio jako brzo i imao je svega par trenutaka kako reagirati i zna da je sad lako pričati o tome što se trebalo napraviti, ali u tom trenutku je morao donijeti neku odluku i odlučio je pokušati svladati RS. Dodao je da je pazio je da RS ne udari jako i da mu ne nanese tešku tjelesnu ozljedu kako ne bi ostao bez posla, no da je RS bio iznimno agresivan.

11. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za ES sud je utvrdio da je isti opisao tijek događaja na način da je bio napadnut od strane nepoznate osobe, te je prilikom napada zadobio udarce u području lica i bio gušen, te da je završio na podu te su mu nagnječena leđa i glava te je udario lijevo koljeno, a dijagnosticirano je: kontuzija očne vjeđe i periokularnog područja, napad vješanjem, davljenjem i gušenjem, višestruke površinske ozljede glave i površinske ozljede koje zahvaćaju toraks s abdomenom, donjim dijelom leđa i zdjelicom te su ozljede kvalificirane kao lake tjelesne povrede i to: contusiones faciei multiplex, excoriatio dorsi, reglo scapularis, excoriatio dorsi per inferior, excoriatio genus sin i strangulatio.

12. Sud je na temelju iskaza svjedoka ES kao i uvidom u njegovu medicinsku dokumentaciju te njegovog iskaza tijekom provođenja dokazne radnje suočenja u kojoj je svjedok iskazivao sukladno svom svjedočkom iskazu danom na raspravi kao i onom danom u policijskoj postaju utvrdio spornu činjenicu da je okrivljenik predmetne prilike udarao ES šakama po licu i prstima kao i po glavi dok ga je držao na tlu.

13. Ocjenjujući okrivljenika i svjedoka tijekom provođenja dokazne radnje suočenja Sud je ocijenio iskaz i ponašanje svjedoka uvjerljivijim i vjerodostojnijim dok je okrivljenik svjedoka verbalno napadao i optuživao te mu se u jednom dijelu dokazne radnje i smijao dok je svjedok iznosio, a manjak samokontrole kod okrivljenika bio je jasno vidljiv u trenutku kada je raspravni sudac odlučio da je dokazna radnja dovršena kada je okrivljenik nastavio iskazivati povišenim tonovima.

14. Analizirajući obranu okrivljenika i iskaze svjedoka, Sud je ocijenio istinitim, logičnim i vjerodostojnim, pa i međusobno sukladnim u onom dijelu koji se odnosi na njihov susret, iskaze ispitanih svjedoka ES i ČS, a isti su iskazivali o događajima kojima su sami bili prisutni i doživjeli ih. Bitno je za napomenuti da svjedok RS okrivljenika ne poznaje od ranije i nema nikakvog razloga neosnovano ga teretiti za nešto što isti nije učinio, a da njegov iskaz potvrđiuje i medicinska dokumentacija za njega. S druge strane Sud nije ocijenio istinitom obranu okrivljenika u dijelu u kojem okrivljenik navodi da svjedoka ES nije udarao već ga je samo držao, kao niti da je to činio kako bi sebe ili druge obranio od RS, jer je takva obrana nelogična, suprotna iskazu svjedoka ES i njegovoj medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da je isti zadobio više ozljeda koje ne odgovaraju samo držanju na tlu već i udarcima u predjelu glave i tijela, radi čega je obranu okrivljenika Sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom kako na umanjenje njegove odgovornosti za počinjenje ovog prekršaja tako i na umanjenje posljedica osude za djelo koje mu se stavlja na teret, a što je sam naveo u svojoj obrani kako mu osuda za ovo djelo može odgoditi napredovanje na radnom mjestu.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj Sud je na temelju iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije u spisu, primarno medicinske dokumentacije za svjedoka ES, a i iz same obrane okrivljenika u dijelu u kojem priznaje da je svladao svjedoka i držao ga na podu, te iz provedene dokazne radnje suočenja nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret na način činjenično opisan u izreci ove presude, odnosno da je dana 30. ožujka 2024. godine u 16,00 sati u Osijeku, u ulici Svetog Leopolda Bogdana Mandića 22 remetio javni red i mir tučnjavom na naročito drzak i nepristojan način na način da je do prekršaja došlo tako što je okrivljenik prišao ES, koji se nalazio u blizini bajera, te mu rekao da se nauči ponašati i počne poštivati starije osobe te ga nakon kraće rasprave počeo udarati šakama po licu i prstima, nakon čega ga je srušio na tlo, sjeo na njega i nastavio ga udarati zatvorenim šakama po glavi, te je nakon nekoliko minuta prestao sa činjenjem prekršaja te se udaljio sa mjesta događaja, čime je počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji ga je Sud proglasio krivim, jer nije utvrdio postojanje okolnosti koje bi isključivale prekršajnu odgovornost okrivljenika.

16. Ubrojivost okrivljenika nije u ovom postupku dovedena u pitanje.

17. Sud je iz provedenih dokaza utvrdio da okrivljenik djelo počinio sa izravnom namjerom jer je nakon što mu je otac ispričao što se dogodilo i izričito ga upozorio da ne ide na bajer isti donio svjesnu odluku da će otići upravo tamo i to s očiglednom namjerom da se tamo verbalno i fizički sukobi sa NS, a njegova namjera jasno je utvrđena i iz njegovih izjava na glavnoj raspravi kako u obrani tako i u završnom govoru u dijelovima u kojima je iskazao: "…svezao je psa za ogradu i skinuo naočale da mu se može suprotstaviti, a da mu je namjera bila da ga svlada dok se ne izmori i ispuše tu svoju agresiju te da je NS prvi prišao u cilju da sam sebe obrani kako mu ne bi došao s leđa, uspio ga je svladati te ga je držao na tlu…", "…da ga je konkretne prilike ŽS napao jer je tražio nekoga na koga će se istresti, a to što je naišao na nekog tko je njega svladao, da je to Filipova greška, a da ga je samo svladao na tlu dok se ne ispuše i izbaci agresivnost iz sebe…", "…a događaj se odvio jako brzo i imao je svega par trenutaka kako reagirati i zna da je sad lako pričati o tome što se trebalo napraviti, ali u tom trenutku je morao donijeti neku odluku i odlučio je pokušati svladati NS. Dodao je da je pazio da NS ne udari jako i da mu ne nanese tešku tjelesnu ozljedu kako ne bi ostao bez posla, no da je NS bio iznimno agresivan.".

18. Nadalje, svijest o protupravnosti predmetnog djela kod okrivljenika nije bila dovedena u pitanje jer se radi o općepoznatoj činjenici koju zna svaki prosječan čovjek da je remećenje javnog reda i mira na naročito drzak način na javnom mjestu zabranjeno.

19. Utvrđena izravna namjera i način na koji je okrivljenik počinio ovo djelo: na javnom mjestu govoreći svjedoku da se on nauči ponašati i počne poštivati starije osobe, a onda ga nakon kraće rasprave počinje udarati šakama po licu i prstima, nakon čega ga ruši na tlo, sjeda na njega i nastavlja ga udarati zatvorenim šakama po glavi, pri čemu mu zadaje više ozljeda, daju ovom prekršaju kvalifikatorni oblik i čine njegovo ponašanje konkretne prilike naročito drskim i nepristojnim.

20. Sud je u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku cijenio kao olakotnu okolnosti njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, pa mu je, uzimajući pri tome u obzir i potrebu generalne prevencije prekršaja, izrekao novčanu kaznu u minimumu propisanom Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, smatrajući istu primjerenom osobi okrivljenika, prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika i opasnosti djela odnosno svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, cijeneći da će se jedino ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika odnosno da će ga ovakva kazna ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja.

21. Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona, okrivljenik je upozoren da će se ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne odnosno 466,67 eura, smatrati da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

22. S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivim dužan je na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (slovima: pedeset) eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka) a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka te imovinskom stanju okrivljenika u roku od 3 (slovima: tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, na temelju članka 152. stavaka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

U Osijeku, 19. veljače 2025. godine.

Zapisničarka

Sutkinja

Andrijana Sedlić Tenjeri, v.r.

Ivana Hruška Premužak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Arhiv.