Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-202/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417, zastupana po punomoćniku Vlatki Nadramija, odvj. iz Zagreba, protiv tuženika ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-3314/2023 od 22. ožujka 2023. doneseno po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.082,82 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2022 pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenika 6. ožujka 2023 podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 1.082,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i ovršni trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika posl.br. Ovrv-3314/2023 od 22. ožujka 2023. javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.082,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

3. Tuženica je pravovremeno na navedeno rješenje podnijela prigovor pa je isto rješenjem ovog suda stavljeno izvan snage te je pred ovim sudom postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Potraživanje tužitelja po konačno uređenom tužbenom zahtjevu podneskom od 22. ožujka 2024. odnosi se na nevraćeni kredit koji je isplaćen tuženici u iznosu od 8.000,00 kn, a koji je kao korisnik kredita sklopila sa Ferratum Bank P.L.C., 20. srpnja 2022. na daljinu, s time da je ugovor sklopljen uz jamstvo sukladno čl. 2 Općih uvjeta za davanje jamstva, te se potražuje i ugovorena naknada za produljenje jamstva u iznosu od 75,00 kn. Ugovor o kreditu tužena da je ugovorila posjetom internetskoj stranici Ferratum Bank P.L.C. te kao klijentica odabrala kao jamca TD SIA DEP, te je dala suglasnost potpisivanjem posebnih uvjeta ugovora o kreditu. Zahtjev za kredit nije mogao biti odobren ako korisnik nije odredio jamstvo sukladno čl. 2. Općih uvjeta ugovora o kreditu tužitelja.

5. Tužitelj da je ovlašten pružati bankovne usluge i na području RH kako je to potvrđeno na internetskim stranicama HNB-a 20. rujna 2016. Ukupni nepodmireni dug tuženika prema tužitelju da iznosi 1.082,82 eura, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima ovdje tužitelja.

6. Ističe tužitelj da je prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 1022. ZOO-a za postojanje ugovora o kreditu da je potrebno da je sklopljen u pisanom obliku, te da se ugovorom o kreditu utvrdi iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici Ferratum Bank p.l.c., tuženik da je zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu 8.000,00 kn i obvezao se vratiti navedeni iznos, zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo. U skladu s čl. 3.2. (c) Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, Korisnik će pročitati Ugovor o kreditu i upoznati se s njim, a ako Korisnik bude suglasan s njegovim sadržajem, dat će svoju suglasnost potpisivanjem Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu bilo svojim Naprednim elektroničkim potpisom ili vlastoručno te, u bilo kojem od ta dva slučaja, slanjem istih Ferratumu bilo poštom na gore navedenu adresu ili emailom na gore navedenu email adresu u roku od 5 (pet) dana od njihovog zaprimanja. Takvo potpisivanje predstavljat će prihvat Ugovora o kreditu i prihvat sklapanja Ugovora o kreditu putem komunikacije na daljinu, uključujući sredstva elektroničke komunikacije.

7. Tuženica u svom prigovoru ističe svoj status potrošača , te smatra da je sud dužan ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene i ništetne odredbe, kako bi kao nacionalni sud osigurao kontrolu koju zahtjeva pravo EU. Smatra da je nužno ispitati odredbe ugovora o kamati, troškovima obrade kredita i ugovornoj kazni.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, Informativni obrazac, posebni uvjeti ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 20. srpnja 2022., izjava da je društvo SIA DEP isplatila Multitude Bank p.l.c. (ranije Ferratum bank p.l.c.) sva dospjela potraživanja, Izjava o kupoprodaji potraživanja SIA DEP i Guarantee Services OÜ -prijevod, obavijest o prijenosu potraživanja; Ugovor o cesiji između tužitelja i Guarantee Services OÜ;Opći uvjeti za davanje Jamstva i Prilog 1, aknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovoru o kreditu broj 1129742; e-mail korespondencija između SIA DEP i tuženika;

9. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Odredbom članak 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP-a), u st 3 propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

11. Temeljem odredbe čl. 332.a ZPP-a, cijeneći da tuženica u prigovoru ne osporava odlučne činjenice, kao i da nitko od stranaka nije predložio održavanje glavne rasprave, pa iako je tuženik osporio tužbeni zahtjev, cijeneći da ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sud je donio presudu bez zakazivanja ročišta (čl. 325. i 329. ZPP- a).

12. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

13. Odredbom čl. 461.a st. 2 ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

14. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

15. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika

16. U postupku tuženica ne osporava da bi zaključila ugovor o kreditu na daljinu, kao i da joj je isplaćen zatraženi iznos kredita , te ne spori da preuzetu ugovornu obvezu vraćanja kredita nije izvršila, već se poziva na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi kredita, na štetu tuženice kao potrošača.

17. Odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

18. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

19. Neosnovano se tužena u prigovoru poziva na ništetnost odredbi ugovora o kamati, troškovima obrade kredita i ugovornoj kazni, kada radi utvrđenja navedenih okolnosti ne predlaže izvođenje dokaza radi eventualno dokazivanja relevantnih činjenica.

20. Naime, iz posebnih uvjeta ugovora o kreditu utvrđeno je da tuženica kao korisnik zaključuje sa tužiteljem kao vjerovnikom potrošački kredit za iznos glavnice od 8.000,00 kn (uvećano za iznos premije od 257,60 kn), broj mjesečnih otplata 10, te iznos dospjelih mjesečnih otplata 825,76 kn, pa iz sadržaja posebnih uvjeta ugovora o kreditu koji je zaključila tužena s tužiteljem proizlazi kako je prihvatila da joj se isplati iznos od 8.000,00 kn na tekući račun, uvećano za trošak obrade kredita od 257,60 kn, a obvezala se vratiti tužitelju iznos od 8.257,60 kn (8.000,00 kn uvećano za trošak premije 257,60 kn). Iz naprijed navedenog proizlazi kako je tuženica prihvatila uvjete i odredbe pod kojima joj je iznos od 8.000,00 kn plaćen, a istovremeno pristala i na osiguranje jamstvom treće osobe, u ovom slučaju SIA DEP, odnosno prihvatila Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Hrvatskoj. Ugovorena je efektivna kamatna stopa 7,3 %

21. Tužena nije dokazala sudu da bi tužitelj u ugovoru o kreditu koristio nepoštene i nerazumljive ugovorne odredbe, u odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kredita, ili da bi ugovorena kamatna stopa bila ništetna (protivna zakonskim propisima ili moralu društva), jer iz dokumentacije dostavljene po tužitelju proizlazi da je tuženica bila upoznata koje je obveze preuzela zaključenjem ugovora o kreditu, i koji sve troškovi kredita su između stranaka ugovoreni, i na koje je tuženica pristala zaključenjem ugovora. Stoga se tužena neosnovano poziva na ništetnost ugovornih odredbi, a tužitelj osnovano potražuje od tužene neplaćeni iznos glavnice kredita uvećano za troškove obrade kredita i ugovoreno jamstvo.

22. Odredbom čl. 358. st. 1 ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

23. Kako je tužitelj ispunio vlastitu ugovornu obvezu isplatom iznosa od 8.000,00 kn na račun tuženice, ali tuženica nije izvršila otplatu ukupnog iznosa u visini od 8.257,60 kn kako se obvezala ugovorom o kreditu, to se ne može tužena pozvati na neispunjenje ugovora na strani tužitelja, imajući u vidu da je upravo tužena ona ugovorna stranka koja nije ispunila preuzetu ugovornu obvezu.

24. Imajući u vidu sadržaj prigovora tužene, ovaj sud ne nalazi da bi ugovorom o kreditu bilo povrijeđeno pravo tužene prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022,, dalje ZZP), kada tužena ističe ništetnost standardnih uvjeta ugovora o kreditu, a niti nepoštenu ili zavaravajuću poslovnu praksu tužitelja.

25. Iz ugovora o kreditu od 20. srpnja 2022. na listu spisa 57 utvrđeno je da je zaključen između tužitelja kao vjerovnika i tuženice kao korisnika, i to potrošački kredit za iznos glavnice od 8.000,00 kn, premija ugovorena 257,60 kn, ugovoreno je vraćanje u 10 mjesečnih otplata i to mjesečna otplata 825,76 kn, pri čemu jasno je razvidan prikaz mjesečnog iznosa rata koje je u obvezi pratiti tuženica, kao i datum dospijeća svake pojedine mjesečne rate.

26. Uvidom u sadržaj Standardnih uvjeta ugovora o kreditu utvrđeno je da se istim propisuje način i postupak zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu, postupak podnošenja zahtjeva za kredit, podatak o dokumentima koje je dužan dostaviti korisnik, kao i obveza potrošača dostaviti podatke o jamstvu kojeg je odabrao. Iste su napisane na hrvatskom jeziku.

27. Čl. 6.1. standardnih uvjeta propisano je da svi iznosi dospjeli temeljem ugovora o kreditu biti će osigurani jamstvom.

28. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se Opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način.

29. Uvidom u sadržaj navedenih Standardnih uvjeta proizlazi kako su tiskani približno istim fontom i veličinom slova kao i obrazac ugovora o kreditu od 20. srpnja 2022. pa proizlazi da se ne radi o nepreglednom i nejasnom tisku.

30. Odredbom čl. 4. st. 1 točka 35. ZZP-a propisano je da je ugovor na daljinu je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

31. Ocjenom dokumentacije priležeće spisu ovaj sud ne nalazi da bi bila ostvarena povreda odredaba 60 do 86 Zakona o zaštiti potrošača, a niti to tuženica tijekom postupka tvrdi u kojem dijelu je tužitelj povrijedio navedene zakonske odredbe na njezinu štetu. Tuženica ne predlaže niti vlastito stranačko saslušanje ukoliko utvrdi da je tužitelj povrijedio te zakonske odredbe i u kojem dijelu, ili da je tužitelj doveo tuženicu u zabludu, ili da je primijenio nepoštenu ili zavaravajuću praksu.

32. Odredbom članka 104. ZOO-a propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

33. Odredbom čl. 80. st. 1 ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Člankom 82. st. 1 propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

34. Iz Ugovora o kupoprodaji ( ustupu) utvrđeno je da je između Guarantee Services OU kao cedenta i tužitelja kao cesionara zaključen ugovor o ustupu nenaplaćenih potraživanja.

35. Iz sadržaja ugovora o kreditu od 20. srpnja 2022. proizlazi da je tužena prihvatila vratiti tužitelju iznos glavnice kredita u visini od 8.257,60 kn, te je jasno naznačen iznos svake pojedine mjesečne rate koju je u obvezi vratiti (iznos glavnice kredita uvećan za ukupni trošak kredita), bila je upoznata sa sadržajem Standardnih uvjeta, koji su joj predočeni, a također tuženica je imala mogućnost jednostrano raskinuti ugovor o kreditu (o kojoj mogućnosti je obaviještena) kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača, ali takvu mogućnost nije iskoristila. Na navedene okolnosti tuženica nije predlagala dokaze u pravcu dokazivanja da joj nisu predočene naprijed navedene okolnosti.

36. Teret svih dokaza jest na tužitelju, a tuženica nije isto dovela u sumnju, niti iz sadržaja ugovora ne proizlazi da bi se radilo o zelenaškom ugovoru, ili u cijelosti ili u dijelu, pa da bi sud utvrđivao činjenice koje stranke nisu istaknule spornim. Iako doista sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, obveza je stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i prigovore, kako bi sud mogao ispitati osnovanost istih, ali što u ovom slučaju tuženica ne čini, već paušalno iznosi tvrdnju o ništetnosti ugovora, ali koju ovaj sud ne nalazi.

37. Kako tuženica nije do zaključenja glavne rasprave dokazala da bi svoju obvezu iz ugovora o kreditu ispunila, to je sud usvojio zahtjev tužitelja i obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 1.082,82 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke presude.

38. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

39. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2. ZPP-a.

40. Odredbom čl. 29 st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje i pored glavnice i zatezne kamate, to osnovano tužitelj zahtijeva zakonsku zateznu kamatu po stopi i tijeku pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

41. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade ,i troškova sastava prijedloga za ovrhu te je u tom dijelu platni nalog održan na snazi, te odlučeno kao u točki I. izreke presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 75), te cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa mu je tuženica dužna nadoknaditi trošak parničnog postupka i to trošak sastava podneska od u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1 Tarife), sve uvećano za pdv od 25% (37,50 eura), uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 eura, sveukupno iznos od 207,41 eura, te je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

43. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, budući isti nije bio nužan za vođenje spora, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti, te presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 19. veljače 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA :

- pun. tužitelja

- tuženici putem poslodavca