Poslovni broj: P-482/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Agram banke d.d., OIB:70663193635, Ulica grada Vukovara 74, Zagreb, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije provodi na temelju bjanko zadužnice od 21. rujna 2010. ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV- 19625/2010.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 31. svibnja 2024. protiv tuženika tvrdi da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1496/23 od 10. svibnja 2024. pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u koja se provodi kod FINE u postupku izravne naplate temeljem bjanko zadužnice od 21. rujna 2010. ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV-19625/10. Ističe da do podnošenja prijedloga za prisilnu naplatu (18. siječnja 2021.) nastupila zastara prava na izvršenja tražbine temeljem navedene zadužnice. Osim toga, o predmetnoj tražbini je sklopljena nagodba između obrta [obrt] i ovrhovoditelja 2011. prilikom prestanka obavljanja obrtničke djelatnosti. Predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravni interes za pokretanje parnice radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom iz razloga što je Financijska agencija 21. siječnja 2024. isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Obzirom da se naplata više ne provodi, tužbu treba odbaciti. Također, ističe da je tužba nedopuštena iz razloga jer tužitelj nije pravovremeno iskoristio sva dopuštena pravna sredstva za zaštitu svojih prava u ovršnom postupku. Naime tuženik (ranije Kreditna banka Zagreb) je 18. siječnja 2021. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV-19625/10 radi naplate tražbine koju tuženik ima prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj 611004217. U postupku je sa računa tužitelja u korist tužitelja ustegnut iznos 241,13 kuna. Tužitelj je tri godine nakon blokade računa i dvije godine od naplate gore navedenog iznosa podnio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj nije iskoristio dopušteni pravni put po pravnim lijekovima propisan čl. 206.-210. Ovršnog zakona, pa tužbu treba odbaciti temeljem čl. 282. st. 1. ZPP-a. Osporava tvrdnju tužitelja da je nastupila zastara. Tuženik je radi naplate predmetne tražbine Općinskom sudu u Jastrebarskom podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini od 30. svibnja 2012., slijedom čega je sud 6. lipnja 2012. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-262/12. Obzirom da se nekretnina nije prodala u ovršnom postupku, sud je na prijedlog tuženika, temeljem navedenog rješenja o ovrsi, donio rješenje o osiguranju zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini. Založno pravo je upisano u zemljišnim knjigama pod brojem Z-10/14. Navedenim radnjama je, temeljem čl. 241. ZOO-a, prekinuta zastara Osim toga, obzirom da tužitelj nije reagirao na ustegu iznosa od 241,13 kuna u postupku izravne naplate time se ima smatrati da je priznao dug i da je došlo do prekida zastare (čl. 240. st. 1. ZOO-a). Osporava tvrdnju tužitelja da je predmetna tražbina prestala nagodbom budući je ista paušalna i nije ničime dokazana.

3. Tužitelj se očitovao na podnesak tuženika navodeći da je rješenjem ovršnog suda upućen u parnicu radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim iz čega proizlazi njegov pravni interes za ovu tužbu. Pri tom nije od utjecaja činjenica da tužitelj nije prethodno podnio druge pravne lijekove u postupku izravne naplate. To stoga što je zastara izvršenja tražbine već nastupila u trenutku pokretanja postupka pred Financijskom agencijom budući da je predmetna zadužnica izdana 21. rujna 2010., a postupak izravne naplate je pokrenut prijedlogom od 18. siječnja 2021. Naplata iznosa od 241,13 kuna u postupku izravne naplate je provedena nakon nastupanja zastare pa tom radnjom nije prekinuta zastara. Također nije osnovan navod tuženika da je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ove parnice iz razloga što se postupak pred FINA-om prestao provoditi temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Pravni interes tužitelja postoji već temeljem činjenice da je FINA izvršila ustegu iznosa od 241,13 kuna s računa tužitelja i to nakon nastupanja zastare. Zastara nije prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga od 30. svibnja 2012. radi naplate tražbine temeljem ugovora o kreditu jer je ovrha pokrenuta temeljem ovršnih isprava koje su različite od zadužnice koja je predmet ovog postupka. Ovršne isprave koje su bile temeljem ovrhe iz 2012. su bile zadužnica broj OV-19624/10 i OV-8315/10 iz čega proizlazi da je riječ o različitim pravnim osnovama za pokretanje ovrhe. Stoga nije došlo do prekida zastare.

4. Tuženik je u podnesku od 1. listopada 2024. istaknuo da je tužitelj, kao sredstvo osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu broj 611004217 izdao dvije zadužnice i to zadužnicu broj OV-19624/10 i OV-19625/10. Tužitelj je 2012. pokrenuo ovršni postupak na nekretnini koji temeljem zadužnice broj OV-19624/10. Dakle, radilo se o ovršnom postupku radi naplate iste tražbine čije namirenje se traži u postupku izravne naplate pred FINA-om koji je predmet ovog postupka. Stoga je pokretanjem ovršnog postupka 2012. prekinuta zastara izvršenja tražbine neovisno o tome što je ovrha zatražena temeljem drugog sredstva osiguranja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje o odjavi obrta (list 9), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 20-24), Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 611004217 (list 28-32), potvrda plaćanja (list 33), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje kod FINE (list 36), ovršni prijedlog na temelju zadužnica (list 37-39), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-262/12 (list 40), rješenje o osiguranju ovog suda Ovr-819/11 (list 41-43), izvadak iz zemljišne knjige (list 44-46), zadužnice broj OV-19624/10, OV- 19625/10 i OV-19626/10 (list 56-60), izvadak iz poslovnih knjiga na dan 1. listopada 2024. (list 61) i pročitan je spis Ovr-1496/23.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice od 21. rujna 2010. na kojoj je ovjeren potpis tužitelja iz razloga zastare tražbine iz ovršne isprave.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog spora valja reći slijedeće. Tužitelj je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr- 1496/2023 od 10. svibnja 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 21. rujna 2010. ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV-19625/10 iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje OZ). Iz navedenog proizlazi pravni interes tužitelja za pokretanjem ovog postupka slijedom čega se ukazuju neosnovanim takvi prigovori tuženika. Bez utjecaja je i činjenica da je u međuvremenu Financijske agencija prestala postupati po ovršnoj ispravi temeljem članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz razloga što su u postupku koji je prethodio isknjiženu pravne osnove iz redoslijeda naplate tužitelju s računa ustegnuta novčana sredstva pa se otvara pitanje prava na protuovrhu iz čega proizlazi i pravni interes tužitelja za dovršetkom ovog postupka.

9. Između stranaka je sporno da li je tražbina prestala nakon donošenja ovršne isprave i da li je nastupila zastara prava na prisilno ostvarenje tražbine (čl 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona).

10. Prvenstveno se ističe da tužitelj nije dokazao da je tražbina prestala nakon izdavanja ovršne isprave time što je obrt u njegovom vlasništvu podmirio dug temeljem sklopljene nagodbe. Za takve tvrdnje tužitelj nije, u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a, podnio nikakav dokaz pa je iste sud ocijenio neistinitim po pravilima o teretu dokaza..

11. Što se tiče drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona valjalo je ocijeniti da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

12. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je između Kreditne banke d.d. kao kreditora i obrtnika RU kao vlasnika obrta za autoprijevoz RU kao korisnika kredita i kao jamca platca zaključen Ugovor o kratkoročnom kreditu od 20. rujna 2010. na iznos od 30.000,00 EUR s rokom otplate do 8. prosinca 2010.,

- da je RU kao sredstvo osiguranja, između ostalog, izdao kreditoru bjanko zadužnicu do iznosa od 100.00,00 kuna na kojoj je potpis izdavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV-19625/10 od 21. rujna 2010. i običnu zadužnicu na kojoj je potpis izdavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV-19624/10 od 21. rujna 2010.,

- da je prednik tuženika radi namirenja tražbine iz gore navedenog Ugovora o kreditu podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika Vesne Pučar pod brojem OV-19624/10 da je Općinski sud u Jastrebarskom, postupajući po navedenom prijedlogu, donio rješenje o ovrsi Ovr-262/12 od 6. lipnja 2012.,

- da se ovrha na nekretnini nije mogla provesti (nekretnina nije prodana na dražbi) pa je Općinski sud u Jastrebarskom postupajući po prijedlogu prednika tuženika donio rešenje o osiguranju prisilnom zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja poslovni broj Ovr-819/11 od 29. studenog 2013. i to temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-262/12 od 6. lipnja 2012.,

- da je založno pravo upisano na zemljišnoj knjizi pod brojem Z-10/14 povodom prijedloga od 2. siječnja 2014.,

- da je tuženik pravni slijednik Kreditne banke Zagreb d.d. - da je tuženik podnio prijedlog za izravnu naplatu FINI temeljem zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren pod poslovnim brojem OV-19625/10 od javnog bilježnika Vesne Pučar 21. rujna 2010. radi namirenja tražbine iz gore navedenog Ugovora o kreditu,

- da je s računa tužitelja ustegnut iznos od 241,13 kuna dana 2. prosinca 2021.,

- da je tužitelj 18. rujna 2023. podnio žalbu i prijedlog za odgodu izravne naplate u postupku pred FINA-om iznoseći razloge koje navodi u ovoj tužbi,

- da je ovršni sud donio rješenje o upućivanju u parnicu,

- da je FINA isknjižila navedenu zadužnicu iz redoslijeda naplate temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima budući na računu tužitelja dulje vrijeme nije bilo naplate,

13. U vezi sa zastarom potraživanja valja istaknuti da je prijedlog za izravnu naplatu zatražen temeljem zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., koja nije solemnizirana, već je na istoj samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, pa se na predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Prema stavu ovog suda, navedeni rok teče od dana kad je dospjela tražbina temeljem ugovora o kreditu, a ne od izdavanja zadužnice kako to pogrešno tumači tužitelj jer je tek tada vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Iz ugovora je vidljivo da je 8. prosinca 2010. rok vraćanja kredita pa je isti datum sud ocijenio kao rok dospijeća obveza po kreditu. Sukladno članku 241. ZOO-a, poduzimanjem radnji radi prisilne naplate tražbine prekida se zastara te ista, sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO- a, počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pri tom nije od utjecaja da li je tuženik/vjerovnik prisilnu naplatu zahtijevao temeljem iste ili druge ovršne isprave, već je pravno relevantno da pokušavana naplata iste tražbine. Banka je 2012. podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave-zadužnice broj OV-19624/10 radi namirenja tražbine iz istog Ugovora o kreditu. Nakon toga, a budući da tražbina nje namirena jer nekretnina nije prodana na dražbi, vjerovnik je predložio da se na istoj nekretnini prisilno zasnuje založno pravo, o čemu je sud odlučio rješenjem o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja od 29. studenog 2013. koje je 2014. provedeno u zemljišnoj knjizi. Od tada pa do pokretanje postupka izravne naplate nema podataka da je pokušavano namirenje. Stoga je prema stavu ovog suda nastupila zastara tražbine osigurane zadužnicom budući da je od 2014 pa do 18. siječnja 2021. (kada je pokrenut postupak izravne naplate) protekao rok od 5 godina za namirenje tražbine temeljem predmetne zadužnice. Neosnovano tuženik tvrdi da je zastara prekinuta priznanjem duga. To stoga što tuženik nije priznao dug time što su u postupku izravne naplate s njegovog računa prisilno ustegnuta novčana sredstva, niti time što ranije nije podnio prijedlog za odgodu ovrhe. Pitanje pravovremenosti žalbe (ili prijedloga za odgodu ovrhe) nije stvar parničnog postupka, već se o tome odlučuje u ovršnom postupku. Budući da je ovršni sud ocijenio pravovremenim žalbu tužitelja i istog uputio u ovu parnicu, sud smatra da u ovom parničnom postupku nema mjesta raspravljanju o tim pitanjima, a posebno da isto ne utječe na pitanje prekida zastare tražbine čije namirenje se traži temeljem ovršne isprave.

14. Slijedom navedenog, ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog Zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) pa je tužbeni zahtjev osnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

15. Tuženik nema pravo na trošak jer nije uspio u sporu.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku