Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3063/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9P-616/2023-88 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9P-616/2023-88 od 28. studenog 2023.:
- potvrđuje;
u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VII. izreke,
- preinačuje
u odluci o parničnom trošku sadržanom pod točkom V. i VI. pobijane presude, na način da se u navedenom dijelu rješava:
Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. naknaditi tužiteljici MI trošak parničnog postupka u iznosu od 3.287,44 Eur zajedno sa zateznom kamatom počevši od 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4 Ugovora o kreditu broj 426- 44/2008 od 24.04.2008., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a solemniziranog dana 24.04.2008. od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod br. OV- 5139/2008. koje se odnose na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika/kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja/dospijeća.
II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. isplatiti tužiteljici MI iznos od 6.920,00 € / 52.138,74 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 0,76 € / 5,74 kn od 31.06.2008. do isplate,
- 25,05 € / 188,72 kn od 31.10.2008. do isplate,
- 6,62 € / 49,89 kn od 02.12.2008. do isplate,
- 24,76 € / 186,54 kn od 31.12.2008. do isplate,
- 26,31 € / 198,23 kn od 31.01.2009. do isplate,
- 33,42 € / 251,80 kn od 28.02.2009. do isplate,
- 27,43 € / 206,68 kn od 01.04.2009. do isplate,
- 28,57 € / 215,27 kn od 01.05.2009. do isplate,
- 22,60 € / 170,29 kn od 02.06.2009. do isplate,
- 18,21 € / 137,17 kn od 01.07.2009. do isplate,
- 20,65 € / 155,62 kn od 31.07.2009. do isplate,
- 21,69 € / 163,43 kn od 01.09.2009. do isplate,
- 21,49 € / 161,91 kn od 02.10.2009. do isplate,
- 18,49 € / 139,32 kn od 31.10.2009. do isplate,
- 23,54 € / 177,38 kn od 01.12.2009. do isplate,
- 27,01 € / 203,54 kn od 31.12.2009. do isplate,
- 32,08 € / 241,72 kn od 02.02.2010. do isplate,
- 30,93 € / 233,05 kn od 02.03.2010. do isplate,
- 37,23 € / 280,51 kn od 31.03.2010. do isplate,
- 36,45 € / 274,60 kn od 01.05.2010. do isplate,
- 38,96 € / 293,55 kn od 01.06.2010. do isplate,
- 60,74 € / 457,64 kn od 01.07.2010. do isplate,
- 49,83 € / 375,46 kn od 30.07.2010. do isplate,
- 69,95 € / 527,06 kn od 01.09.2010. do isplate,
- 65,22 € / 491,40 kn od 14.10.2010. do isplate,
- 57,61 € / 434,05 kn od 10.11.2010. do isplate,
- 73,67 € / 555,05 kn od 07.12.2010. do isplate,
- 94,10 € / 708,99 kn od 04.01.2011. do isplate,
- 79,63 € / 599,99 kn od 12.02.2011. do isplate,
- 85,20 € / 641,93 kn od 15.03.2011. do isplate,
- 78,74 € / 593,25 kn od 16.04.2011. do isplate,
- 79,91 € / 602,11 kn od 18.05.2011. do isplate,
- 107,25 € / 808,11 kn od 17.06.2011. do isplate,
- 109,92 € / 828,18 kn od 19.07.2011. do isplate,
- 33,40 € / 251,64 kn od 13.08.2011. do isplate,
- 30,45 € / 229,40 kn od 01.09.2011. do isplate,
- 26,34 € / 198,43 kn od 01.10.2011. do isplate,
- 26,87 € / 202,44 kn od 01.11.2011. do isplate,
- 25,76 € / 194,09 kn od 02.12.2011. do isplate,
- 28,16 € / 212,18 kn od 03.01.2012. do isplate,
- 132,55 € / 998,70 kn od 02.02.2012. do isplate,
- 133,36 € / 1.004,80 kn od 13.03.2012. do isplate,
- 129,18 € / 973,33 kn od 13.04.2012. do isplate,
- 132,00 € / 994,58 kn od 15.05.2012. do isplate,
- 133,93 € / 1.009,11 kn od 16.06.2012. do isplate,
- 130,69 € / 984,66 kn od 17.07.2012. do isplate,
- 131,54 € / 991,09 kn od 17.08.2012. do isplate,
- 129,11 € / 972,76 kn od 18.09.2012. do isplate,
- 123,92 € / 933,70 kn od 13.10.2012. do isplate,
- 129,53 € / 975,93 kn od 15.11.2012. do isplate,
- 132,22 € / 996,20 kn od 15.12.2012. do isplate,
- 130,26 € / 981,43 kn od 16.01.2013. do isplate,
- 119,69 € / 901,77 kn od 14.02.2013. do isplate,
- 128,67 € / 969,45 kn od 16.03.2013. do isplate,
- 129,45 € / 975,36 kn od 05.04.2013. do isplate,
- 125,93 € / 948,83 kn od 10.05.2013. do isplate,
- 114,98 € / 866,33 kn od 14.06.2013. do isplate,
- 114,70 € / 864,23 kn od 16.07.2013. do isplate,
- 117,39 € / 884,49 kn od 14.08.2013. do isplate,
- 121,70 € / 916,98 kn od 11.09.2013. do isplate,
- 127,68 € / 961,98 kn od 15.10.2013. do isplate,
- 124,59 € / 938,76 kn od 16.11.2013. do isplate,
- 126,78 € / 955,20 kn od 17.12.2013. do isplate,
- 129,25 € / 973,85 kn od 14.01.2014. do isplate,
- 130,79 € / 985,42 kn od 18.02.2014. do isplate,
- 134,04 € / 1.009,92 kn od 11.03.2014. do isplate,
- 132,97 € / 1.001,90 kn od 12.04.2014. do isplate,
- 129,38 € / 974,79 kn od 17.05.2014. do isplate,
- 128,22 € / 966,10 kn od 14.06.2014. do isplate,
- 128,75 € / 970,03 kn od 19.07.2014. do isplate,
- 132,83 € / 1.000,79 kn od 14.08.2014. do isplate,
- 136,27 € / 1.026,70 kn od 17.09.2014. do isplate,
- 135,55 € / 1.021,33 kn od 21.10.2014. do isplate,
- 138,53 € / 1.043,72 kn od 18.11.2014. do isplate,
- 140,55 € / 1.058,94 kn od 16.12.2014. do isplate,
- 139,36 € / 1.049,98 kn od 15.01.2015. do isplate,
- 139,69 € / 1.052,47 kn od 12.02.2015. do isplate,
- 139,69 € / 1.052,47 kn od 13.03.2015. do isplate,
- 139,69 € / 1.052,47 kn od 14.04.2015. do isplate, te
- 139,60 € / 1.051,83 kn od 05.05.2015. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 426-44/2008 od 24.04.2008., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a solemniziranog dana 24.04.2008. od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod br. OV-5139/2008. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke.
IV/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. isplatiti tužiteljici MI iznos od 528,90 € / 3.985,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 2,61 € / 19,69 kn od 31.12.2008. do isplate,
- 2,61 € / 19,69 kn od 31.01.2009. do isplate,
- 2,61 € / 19,69 kn od 28.02.2009. do isplate,
- 2,61 € / 19,69 kn od 01.04.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.05.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 02.06.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.07.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 31.07.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.09.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 02.10.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 31.10.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.12.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 31.12.2009. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 02.02.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 02.03.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 31.03.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.05.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.06.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.07.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 30.07.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 01.09.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 14.10.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 10.11.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 07.12.2010. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 04.01.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 12.02.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 15.03.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 16.04.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 18.05.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 17.06.2011. do isplate,
- 6,79 € / 51,18 kn od 19.07.2011. do isplate,
- 8,69 € / 65,50 kn od 13.08.2011. do isplate,
- 8,69 € / 65,50 kn od 01.09.2011. do isplate,
- 8,41 € / 63,39 kn od 01.10.2011. do isplate,
- 8,69 € / 65,50 kn od 01.11.2011. do isplate,
- 8,41 € / 63,39 kn od 02.12.2011. do isplate,
- 8,69 € / 65,50 kn od 03.01.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 02.02.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 13.03.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 13.04.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 15.05.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.06.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 17.07.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 17.08.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 18.09.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 13.10.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 15.11.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 15.12.2012. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.01.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.02.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.03.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 05.04.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 10.05.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.06.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.07.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.08.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 11.09.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 15.10.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.11.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 17.12.2013. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.01.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 18.02.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 11.03.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 12.04.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 17.05.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.06.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 19.07.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.08.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 17.09.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 21.10.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 18.11.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 16.12.2014. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 15.01.2015. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 12.02.2015 do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 13.03.2015. do isplate,
- 7,09 € / 53,43 kn od 14.04.2015. do isplate, te
- 6,88 € / 51,85 kn od 05.05.2015. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. naknaditi tužiteljici MI trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.998,43 € / 22.591,67 kn, zajedno sa zateznom kamatom počevši od 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice MI za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.669,40 € / 20.112,59 kn zajedno sa zateznom kamatom počevši od 28. studenog 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VII/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika ADDIKO BANK d.d. za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa dosuđenog rješenjem od 15. svibnja 2023."
2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.
3. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv točke VI. izreke tj. u odluci o parničnom trošku zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.
4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv uvodno citirane presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno u odluci o parničnom trošku zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
5. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik. U odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.
6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je djelomično osnovana žalba tužitelja.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. i članka 6. Ugovora o kreditu broj 426-44/2008 od 24. travnja 2008. sklopljenom između tužiteljice i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank, čiji je sadržaj javnobilježnički potvrđen 24. travnja 2008., odnosno zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer sud nije svojim nezakonitim postupanjem dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom a pobijana presuda sadrži razloge zbog kojih se može ispitati, ne proturječi samoj sebi i razlozima presude te sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Također, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Isto tako, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. U tijeku postupka između stranaka nije bilo sporno:
- da je tužiteljica u spornom razdoblju ispunjavala obveze po predmetnom ugovoru o kreditu i to tako što je plaćala rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na ugovor, kamatu i valutnu klauzulu vezano uz CHF;
- da je tužiteljica u spornom razdoblju platila veći iznos nego što bi ga platila da je svoju obvezu plaćanja rate kredita plaćala na temelju kamatne stope ugovorne kamate koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita;
- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, sve povodom udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, time da je predmet tog spora upravo bila valjanost načina promjene kamatne stope ugovornih kamata kao i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nedopuštenosti tih odredbi.
10. Između stranaka je pak sporno jesu li odredbe ugovora koje se odnose na način promjenjivosti kamatne stope i valutnu klauzulu u CHF ništetne te u tom smislu ima li i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, a ukoliko eventualno i ima pa se zaključi da nisu valjane odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule može li se uopće u kontekstu tužiteljičine tražbine uzeti u obzir kao da je kamatna stopa ugovorne kamate bila fiksna, i to ona koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, za cijelo vrijeme otplate, kao jednako tako može li se uzeti u obzir u kontekstu njene tražbine iz ovog postupka da je za cijelo vrijeme otplate tečaj CHF u odnosu na kunu bio fiksan i jednak onome koji je vrijedio u vrijeme ugovora, a sporno je, je li nastupila zastara tražbine.
11. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje, kako slijedi:
- da je neosnovan istaknut prigovor zastare jer da je pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da isti nije osnovan. Naime, pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). Kako je taj postupak pokrenut 4. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora i to 13. lipnja 2014. u odnosu na dio tražbine (prema odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13) odnosno 14. lipnja 2018. za preostali dio tražbine (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. ali i u pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. S obzirom da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, razvidno je da je podnošenjem tužbe 10. lipnja 2019. tužiteljica podnijela tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka;
- glede učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača da nisu osnovani prigovori tuženika jer da predmetna odluka iz tog postupka ima učinak iz tog postupka upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenje iz te parnice, a sve u svezi s odredom članka 122. ZZP-a;
- da navedeno vrijedi bez obzira što je tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. (NN broj 70/19) citirana odredba članka 502.c ZPP-a dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. ZZP-a naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice na naknadu štete;
- da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, presudio da je prednik tuženika upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- da u tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja;
- da je utvrđeno da se u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate radilo o odredbama koje su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovarano, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja izraženom i člankom 4. ZOO-a potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zaključak je sudova iz tog postupka da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to pored već spomenutog načela savjesnosti i poštenja i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, a sve u smislu odredbi članka 3., članka 5. i članka 6. ZOO-a;
- da je za ukazati također da je takav stav iz odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prošao i kontrolu viših sudova i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o čemu se isti očitovao i potvrdio takav stav presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13, a isto je učinio i Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
- da razmatrajući ugovornu odredbu članka 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, a koja regulira upravo način promjenjivosti kamatne stope ugovorne kamate, utvrđeno je da je ugovorom predviđeno da banka može jednokratnom odlukom izvršiti promjenu kamatne stope, time da se istom odredbom korisnik kredita obvezao na suglasnost i prihvaćanja primjene Odluke o kamatnim stopama, pa je razvidno da je kamatna stopa ugovorne kamate promjenjiva sukladno odluci banke bez bilo kakvih parametara i kriterija po kojima će se ista mijenjati, pa se stoga radi upravo o odredbi koja je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te je stoga ista i ništetna kako je već objašnjeno;
- da se radi o drugačijoj odredbi, onda bi bilo mjesta eventualno za izvođenjem personalnih dokaza, a kako se radi upravo o odredbi koja odgovara predmetu iz kolektivnog spora, nema razloga za izvođenjem bilo kakvih dokaza na tu okolnost;
- da što se tiče valutne klauzule u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je prednik tuženika upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
12. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu i to članak 4. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav (izražen u spomenutoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. god.), potvrđen odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-575/16 od 3. listopada 2017. i Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god., kao i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. time da je pitanje valutne klauzule i u tom kontekstu valjanosti odredbe bilo i predmet postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je povodom toga potvrdio u bitnome jednak stav kao u navedenim odlukama, a u svojoj odluci broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.
13. Slijedom svega navedenog, a ponovno ukazujući da je ovaj sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da je ništetna odredba predmetnog ugovora kojom je uređeno da se kamatna stopa ugovorne kamate mijenja jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.
14. Naprijed navedeno je potvrđeno i iz iskaza svjedoka FI i tužiteljice, a iz kojih iskaza je utvrđeno da tužiteljica kao korisnica kredita nije uopće bila obaviještena ni informirana o čemu ovisi promjena kamatne stope, a osim toga ne samo da tužiteljica nije upozorena na rizike koje nosi valutna klauzula u CHF, već je štoviše, bila "nagovarana" od strane bankarice da realizira upravo kredit s takvom klauzulom govoreći kako se radi o stabilnoj valuti i povoljnijoj kamati, pri čemu tužiteljica nije mogla pregovarati o bitnim sastojcima ugovora, već je na istoj bila samo odluka hoće li već unaprijed predviđene uvjete i ugovorne odredbe prihvatiti ili ne. Osim navedenog, iz njihovog iskaza je utvrđeno da je namjena kredita bila kupnja vozila za osobne potrebe, a što je razvidno i iz članka 2. predmetnog ugovora o kreditu.
15. Sud prihvaća iskaze svjedoka i tužiteljice kao vjerodostojne jer su isti životni i logični posebno uzimajući u obzir da se nalaze u skladu s pisanim ispravama iz spisa, napose Ugovorom o kreditu.
16. Kako je, dakle, odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.
17. U pogledu temelja za obračun tražbine da je ispravan pravni stav tužiteljice da je potrebno uzeti u obzir ugovornu kamatnu stopu koja je između stranaka vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora u odnosu na ono što je tijekom otplate plaćala, a budući da je to jedini parametar odnosno jedina kamatna stopa po kojoj bi se mogla obračunati obveza tužiteljice ako se zanemari ništetna odredba, posebno uzimajući u obziri da sud ništetnu odredbu ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.
18. Jednako tako, prilikom obračuna visine tražbine da je potrebno uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
19. U odnosu na visinu tužbenog traženja sud prvog stupnja izveo je dokaz financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu Ručević vještačenja d.o.o. te je iz navedenog dokaza utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 3.985,02 kune, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme sklapanja ugovora da iznosi 52.138,74 kune.
20. U odnosu na prigovore tuženika da je potrebno uzeti u razmatranje i razdoblje kada je tečaj padao odnosno kada je kamata padala, dakle, i negativnu a ne samo pozitivnu razliku sud prvog stupnja je smatrao da bi tuženik imao pravo na isplatu od strane tužitelja ali da je istome na raspolaganje podnošenje tužbe za isplatu isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te da bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno susrele i tek tada da bi bilo od utjecaja tražbina tužitelja pri tome da tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe članka 195. ZOO-a).
21. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 u daljnjem tekstu Tarifa) time da je u pogledu primjene Tarife u kontekstu povećavanjem boda smatrao da vrijednost boda iznosi 10,00 kuna jer da je jedno od temeljnih načela prava zabranjenost retroaktivne primjene propisa. Stoga kako je odredba Tbr. 48 stavak 3. stupila na snagu 1. studenog 2022. a postupak je započeo 2019. da tužiteljici ne pripada pravo na primjenu vrijednosti boda od 2,00 Eur.
22. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak suda prvog stupnja koji se tiču merituma spora prihvaća i ovaj žalbeni sud dok je neosnovana odluka o troškovima postupka te istaknuti navodi pobijane presude u tom smislu nisu utemeljeni.
23. Naime, gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno opširno elaborirane pravne zaključke suda prvog stupnja u odnosu na meritum spora prihvaća i ovaj sud te se žalitelj sa svojoj žalbom u cijelosti upućuje na navode pobijane presude.
24. Radi iznesenog, za odgovoriti je žalitelju da je valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer suprotno od tuženikovih žalbenih navoda, isti je sud na temelju svih izvedenih dokaza, odnosno gore citiranih odredbi pravilno zaključio da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
25. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
26. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91). Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.
27. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 10. lipnja 2019. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13. lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice. Ovdje je imati u vidu i kako tužba nakon provedenog vještačenja nije preinačena budući je tužbeni zahtjev smanjen, što je sve ranije detaljnije obrazloženo. Ni ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.
28. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (članak 1115. ZOO-a), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.
29. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužiteljice odnosno žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka.
30. Naime, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o naknadi troškova jer je radnje obračunavao po vrijednosti boda koja je vrijedila u trenutku poduzimanja svake radnje. Međutim, kako je tužiteljica popisala parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 Eur sud nije mogao primijeniti Tbr 48 točka 3. Tarife odnosno obračunavati radnje po vrijednosti boda od 2,00 Eur jer bi to bilo suđenje extra petitum. Stoga je pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa) trebalo obračunavati sve radnje po vrijednosti boda od 1,99 Eur i to za sastav tužbe, te sastav 4 obrazložena podneska Tbr. 8. točka 1. Tarife – podnesak od 10. veljače 2020., 21. srpnja 2020., 1. lipnja 2021., 10. studenog 2021. po 199 Eur. Ovom iznosu valjalo je pridodati trošak pristupa na ročišta od 18. rujna 2023., kojim je tužitelju valjalo priznati sukladno Tbr. 9. Tarife 49,77 Eur. Također tužiteljici je valjalo priznati i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 398,16 Eur kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 398,16 Eur. Dakle, tužiteljici bi imao pripasti s obzirom na izneseno sa pripadajućim PDV-om u odnosu na trošak sastava tužbe, navedenih podnesaka i pristupa na ročište iznos od 2.576,70 Eur, odnosno ovom iznosu pridodajući trošak žalbenog postupka i naknade za vještvo, sveukupni iznos od 3.287,44 Eur. Posebno je dodati da osnovano tuženik u žalbi ističe kako je sud tužiteljici neosnovano priznao trošak sudskih pristojbi budući da je odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama NN 51/53 od 12. svibnja 2023. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenuti na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.
31. Radi iznesenog valjalo je odluku o troškovima postupka sadržanom pod točkom V. i VI. prvostupanjske odluke preinačiti te obavezati tuženika na isplatu iznosa od 3.287,44 Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve pobliže navedeno u izreci.
32. Radi svega iznesenog, presudu suda prvog stupnja valjalo je djelomično potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u odnosu na meritum spora (točke I., II., III., IV. i VII. izreke) odnosno preinačiti u odnosu na trošak postupka a sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.
33. Suđeno je stoga kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
