Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JO zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika JO, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2022., broj: 11.Pp-5083/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe okrivljenika JO, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ona će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JO i pobijana presuda se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik JO je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik JO proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kuna), temeljem članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura (200,00 kuna).

3. Protiv navedene presude okrivljenik JO pravodobno je podnio žalbu sadržajno zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani minimum novčane kazne za prekršaj za koji se tereti okrivljenika (660,00 do 1.990,00 eura).

7. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

8. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani poricao krivnju, u bitnome s obrazloženjem da je prvo osobno dostavio obavijest policiji u kojoj je sebe označio kao osobu koja je upravljala vozilom, a kasnije se u prekršajnom postupku branio da je vozilom upravljalo više članova obitelji, temeljem čega je oslobođen krivnje, te smatra neopravdanim da ga se zato tereti za nedostavljanje vjerodostojnih podataka o tome tko je upravljao vozilom.

9. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu; obavijest o počinjenom prekršaju, prekršajni nalog, prigovor i prvostupanjsku presudu kojom je oslobođen krivnje za prekršaj za koji je dostavio podatke da je on upravljao vozilom. Uvidom u spis, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik u Obavijesti označio sebe kao osobu koja je upravljala vozilom. Međutim, u prekršajnom postupku branio se suprotno tome, odnosno da ne zna tko je točno od više članova obitelji upravljao vozilom, te je zato oslobođen krivnje. Nadalje, iz takve obrane i oslobađajuće presude proizlazi da okrivljenik nije dostavio vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom kritične zgode i stoga ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim za nedavanje vjerodostojnih podataka. Dakle, okrivljenik je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

10. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim, s obzirom da nije dao vjerodostojan podatak odnosno dokaz o tome tko je upravljao vozilom, pa i ovaj sud smatra da je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

11. Ispitujući u smislu žalbenih navoda odluku o novčanoj kazni, ovaj sud izrečenu novčanu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za prekršaj za koji se tereti okrivljenik, sada smanjenu po službenoj dužnosti, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Dakle, kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

12. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

13. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2025.

Izvjestiteljica:

Predsjednica vijeća:

Sofija Kovačević, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.