Broj: Ppž-9038/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RL, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. RL podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. lipnja 2022., broj: Pp-7210/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. RL, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. RL, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 30,00 eura (trideset eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. RL te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. RL obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. lipnja 2022., broj: Pp-7210/2021-10 proglašen je krivim okr. RL da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, što je protuvrijednost 264 DEM, odnosno 132 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. RL osobno je podnio je žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da nije bio drzak i nepristojan, nije vrijeđao BL nepristojnim riječima, tiho i pristojno je molio da mu vrati dug. Smatra da je sud pogriješio kada je vjerovao BL i susjedi R, a njega okrivio. Ističe da nikoga nije bilo okolo i nije narušio javni red i mir, a nije mogao čekićem od ½ kile srušiti stepenice, dok je ostatak žalbe usmjeren na iznošenje okolnosti vezanih uz bespravnu gradnju stepenica oštećenice i susjede B na zajedničkom dvorištu.

5.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud na osnovu izvedenih dokaza donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, koji poriče prekršaj, navodeći, što ponavlja i u žalbi, da se BL obratio normalnim tonom i rekao da mu vrati novce te iskaz zamolbeno ispitane svjedokinje BL, koja je okrivljenika teretila prema optuženju. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje BL i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo te nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njenog iskaza koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a nema dokaza koji bi ukazivali suprotno.

5.2. Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na ošt. BL zbog njenog duga i bespravne gradnje stepenica, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja.

5.3. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

5.4. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

6.1. Naime, iz činjeničnog stanja kako se utvrđuje izrekom pobijane presude ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, slijedom čega je prekršaj za koji je okr. RL proglašen krivim, pogrešno pravno kvalificiran. Naime, čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda sankcioniran je prekršaj s obilježjem naročite drskosti i nepristojnosti, kao kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 13. istog Zakona kojim je sankcionirano remećenje javnog reda i mira. Po ocjeni ovog suda, iz činjeničnog opisa djela opisanog u izreci pobijane presude ne proizlaze obilježja naročite drskosti i bezobzirnosti remećenja javnog reda i mira od strane žalitelja.

6.2. Prilikom pravilne primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da se dio radnje počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret odvijao u dvorištu kojeg koriste okrivljenik i oštećenica. Prema kategorizaciji javnih mjesta u smislu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dvorište kuće spada u tzv. fiktivna javna mjesta koja po svojoj namjeni nisu javna mjesta, ali pod određenim uvjetima to mogu biti. Javnost takvog mjesta prosuđuje se po nastupljenoj posljedici na javnom mjestu. Stoga i djelo izvršeno na takvom mjestu može imati obilježja prekršaja, pod uvjetom da se radnja izvršenja reflektira na javnom mjestu. Dakle, iako dvorište kuće nije javno mjesto, okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja, a koje su činile dostupnim radnju javnosti, bilo da su izložene pogledu javnosti, bilo da je posljedica nastupila na javnom mjestu, mogle su hodnik stambene zgrade u takvim okolnostima učiniti javnim mjestom. Stoga, ukoliko je prekršaj počinjen na tzv. fiktivnom javnom mjestu, u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, a bez te okolnosti u činjeničnom opisu, djelo nije prekršaj. Ovo stoga što je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja te iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

6.3. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi se dio radnje počinjenja prekršaja u dvorištu (dohvatio čekić i udarcima oštetio stepenicu u dvorištu kojeg koriste) reflektiralo vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. LL stavlja na teret te je taj dio optuženja trebalo ispustiti iz izreke pobijane presude.

6.4. Slijedom navedenog, ovaj sud je, po službenoj dužnosti, u povodu žalbe okrivljenika, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci na način da je okr. RL, postupanjem činjenično opisanim u izreci pobijane presude, na ulici vičući i vrijeđajući BL, počinio prekršaj remećenja javnog reda i mira iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Okrivljenik se nije izričito žalio zbog izrečene novčane kazne, ali kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

7.1. Odlučujući o novčanoj kazni izrečenoj okrivljeniku, ovaj sud je imao u vidu da je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je blaži za žalitelja, jer za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne, pa je, u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. RL.

7.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

7.3. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 22. lipnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

8. Kako je to obrazloženo u t.6.–t.6.4. ove presude, ovaj drugostupanjski sud je prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim pravno označio kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je prema odredbi „novog“ Zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je najblaži blaži za počinitelja, propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (150,69 kuna do 753,45 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

8.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je prihvaćanjem podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu počinjenja osnovnog prekršaja (čl. 13. Zakona) i primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud žalitelju izrekao novčanu kaznu oko sredine propisanog raspona, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. RL za počinjeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u visini 30,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pri odmjeri visine novčane kazne ovaj drugostupanjski sud je cijenio kao olakotnu okolnost da je okrivljenik neosuđivan, starije životne, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, izrekao novčanu kaznu kao u t. I. smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle skoro u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. RL.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.