Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-97/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MĆ zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. u svezi sa člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući žalbi okrivljenika MĆ podnesenoj putem branitelja odvjetnika Ivice Škunce, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-154/2019-64 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika MĆ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik MĆ proglašen je krivim za produljeno kazneno djelo uvrede iz članka 147.stavak 1. i članka 52. KZ/11, te mu je izrečena novčana kazna u visini od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa od kojih svaki iznosi 26,67 eura, tako da ukupna novčana kazna iznosi 1.066,80 eura koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 43. KZ/11 ako novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne bude plaćena u navedenom roku naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni s 2 (dva) sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.
1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 2. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeni je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti troškove dovođenja po policiji u iznosu od 67,34 eura i paušalnu svotu sudu u iznosu od 150,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik MĆ putem branitelja odvjetnika Ivice Škunce zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2.Stranke nisu izviještene o sjednici vijeća budući da to nisu zahtijevale u žalbi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08 da se presuda ne može ispitati, presuda nije proturječna razlozima i prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno obrazložio kako iskaze privatne tužiteljice BĆ i njenog supruga IĆ smatra istinitima i za to je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iz navedenih iskaza proizlazi kako je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret. Ti iskazi su u skladu s pregledanom snimkom događaja, koja je kao zakonit dokaz pregledana u postupku, budući da je okrivljenik znao da ga privatna tužiteljica snima, snimka je snimljena u predgaražnom prostoru zgrade, snimanje nije obavljeno kriomice i kada se okrivljenik privatnoj tužiteljici obraća riječima: "Samo ti snimaj kurvo stara" dao je svoj pristanak na to snimanje.
4.1.Protivno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju, okrivljenikova ubrojivost tijekom ovog postupka nije dovedena u pitanje, okrivljenik je bio svjestan riječi koje upućuje i htio ih je uputiti privatnoj tužiteljici i znao je da su te riječi uvredljivog sadržaja.
4.2. Činjenično stanje je potpuno i točno utvrđeno i nije osnovan žalbeni navod da je presuda utemeljena isključivo na onome što se vidi iz snimke mobitela privatne tužiteljice, već se temelji i na iskazima privatne tužiteljice i njenog supruga koji su ispitani kao svjedoci.
4.3. Žalbeni navodi da je okrivljeniku izrečena stroga novčana kazna nisu osnovani i prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno cijenio sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, pri čemu treba imati u vidu da je okrivljenik mlada osoba u dobi od 36 godina, da je zaposlen, po zanimanju kuhar, neoženjen, bez djece, iz predmeta spisa ne proizlazi da bi imao zdravstvenih poteškoća koje bi ga onemogućavale u radu, a u spisu nema ni podataka da bi se radilo o socijalno ugroženoj osobi, tako da je u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, za koje plaćanje mu je sud odredio maksimalan rok od 6 (šest) mjeseci.
5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić