REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-77/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužitelja ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i Partneri protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, zastupanog po punomoćnici ČŽ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, od 24. srpnja 2024., poslovni broj: Pn-6/2024-56, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-6/2024-56 od 24. srpnja 2024.

II Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. isplatiti 1. tužitelju ŽŽ s naslova neimovinske štete iznos od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 4. svibnja 2016. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se 1. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.500,00 EUR do zatraženih 5.972,53 EUR, odnosno za iznos od 4.472,53 EUR kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o isplatiti 2. tužiteljici MŽ s naslova neimovinske štete iznos od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se 2. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.500,00 EUR do zatraženih 5.972,53 EUR, odnosno za iznos od 4.472,53 EUR kao neosnovan. V Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. isplatiti 3. tužiteljici ŠŽ s naslova neimovinske štete iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. VI Odbija se 3. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 500,00 EUR do zatraženih 5.972,53 EUR, odnosno za iznos od 5.472,53 EUR kao neosnovan. VII Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. isplatiti 4. tužiteljici ĐŽ s naslova neimovinske štete iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII Odbija se 4. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 500,00 EUR do zatraženih 5.972,53 EUR, odnosno za iznos od 5.472,53 EUR kao neosnovan. IX Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. isplatiti 5. tužitelju JŽ s naslova neimovinske štete iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

X Odbija se 5. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 500,00 EUR do zatraženih 5.972,53 EUR, odnosno za iznos od 5.472,53 EUR kao neosnovan. XI Svaka stranka snosi svoje troškove postupka"

3. Protiv prvostupanjske odluke žale se tužitelji i tuženik.

4. Tužitelji prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoje tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti, a podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traže troškove parničnog postupka i troškove žalbenog postupka.

4.1. U žalbi navode da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da prvostupanjski sud odluku temelji na odlučnim činjenicama o kojima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi te da je posljedično pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4.2. Dalje u žalbi navode da je u ponovnom postupku koji se vodio nakon ukinute presude, prvostupanjski sud donio presudu s dijametralno suprotnim obrazloženjem u svezi odgovornosti 1. tužitelja za predmetni štetni događaj u odnosu na obrazloženje iz ranije presude, u kojoj je utvrdio da ne postoji suodgovornost 1. tužitelja za nastanak štetnog događaja, a da sada zaključuje da postoji podijeljena odgovornost 1. tužitelja i tuženika u omjeru od 50% iz razloga što 1. tužitelj nije zaustavio osobni automobil na znak „Stop“, iako je sudski vještak utvrdio više propusta tuženika i to da je nakon dobivene prednajave čuvar u stajalištu Sesvetski Kraljevac propustio uključiti uređaje za osiguranje željezničko-cestovnog prijelaza te da na predmetnom željezničkom-cestovnom prijelazu ne postoji prometni znak „Andrijin križ“, kao niti znak „Približavanje željezničko-cestovnom prijelazu 80 m“ te iako u vrijeme donošenja pobijane presude na predmetnom željezničko-cestovnom prijelazu više ne postoji znak „Stop“. Tužitelji smatraju da se u situaciji kada je svjetlosno-zvučna signalizacija željezničko-cestovnog prometa ugašena te polubranici dignuti, od vozača ne očekuje niti zahtijeva potpuno zaustavljanje vozila jer u takvom slučaju predmetni uređaji signaliziraju vozaču da je prelazak preko željezničkog prijelaza slobodan i siguran i da je osim toga u postupku utvrđeno da je 1. tužitelj kao savjestan vozač usporio vozilo skoro do zaustavljanja te polako i oprezno krenuo preko pružnog prijelaza i da je tek na pruzi 2. tužiteljica kao suvozač, uočila vlak koji velikom brzinom nalijeće te upozorila 1. tužitelja, koji je uspio zaustaviti automobil. Stoga ističu da 1. tužitelj nije postupio kao nesavjestan vozač te da nije vrlo malom brzinom krenuo preko željezničkog prijelaza, ne bi uspio zaustaviti vozilo i došlo bi do udara vlaka u njihovo vozilo te da su 1. tužitelju pogled na prijelaz zaklanjali sami stupovi i kućica od uređaja za zaustavljanje prometa, što proizlazi iz slike 4. u nalazu i mišljenju vještaka pa da je stoga nejasan i navod vještaka da je 1. tužitelj imao jasan pregled na željeznički prijelaz. Pri tome se tužitelji pozivaju na odredbe članka 18., 19. i 23. Pravilnika o načinu osiguravanja prometa na željezničko-cestovnim prijelazima i pješačkim prijelazima preko pruge, navode da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i njegovog iskaza te iz odredbi Pravilnika proizlazi da predmetni željezničko-cestovni prijelaz, koji nije osiguran uređajima za osiguravanje željezničko-cestovnog prijelaza, nema trokut preglednosti, zbog čega je i osiguran predmetnim uređajima i da premetni prijelaz nema znak „Andrijin križ“ pa da 1. tužitelj u situaciji prijelaza ceste preko željezničke pruge, koji nije osiguran uređajima za zatvaranje prometa i uređajima za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka, nije bio dužan zaustaviti vozilo, već prilagoditi kretanje vozila tako da ga može zaustaviti pred uređajem za davanje znakova kojima se najavljuje približavanje vlaka, što je isti i učinio pa da je nalaz i mišljenje vještaka proturječan i nejasan, zbog čega su tužitelji smatraju da su opravdano prigovarali vještačenju i da je 1. tužitelj u cijelosti postupio po odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.3. Nadalje u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na visinu novčane naknade neimovinske štete i da nije primijenio Orijentacijske kriterije, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Ističu da su zbog predmetnog štetnog događaja, s obzirom da su u zadnjem trenutku izbjegli nalet vlaka pretrpjeli veliki strah, a posebno roditelji zbog opasnosti po život svoje djece i od tada imaju problema sa nesanicom, anksioznošću, promjenama raspoloženja, što je sve dovelo do otežanog svakodnevnog funkcioniranja te su zbog navedenog potražili pomoć psihijatra i da je ovdje riječ o povredi prava osobnosti koja nema cijene, zatim da je pogrešan zaključak suda da 3.-5. tužiteljima ne pripada veći iznos od dosuđenog, s obzirom da su 1. i 2. tužitelji s njima svakodnevno razgovarali o predmetnom događaju, kako bi im olakšali to teško razdoblje, da su u to vrijeme djeca bila u posebno osjetljivom razdoblju, odnosno pubertetu i da je zbog svega navedenog štetni događaj ostavio dubok trag na njih pa da je iz svega navedenog vidljivo da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da nije pravilno ocijenio izvedene dokaze, odnosno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. 4.4. Zaključno navode da je slijedom navedenog i odluka prvostupanjskog suda o parničnim troškovima nezakonita i nepravilna.

5. Tuženik žalbu podnosi protiv dijela prvostupanjske presude (točke I, III, V, VII i IX izreke) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Troškove žalbenog postupka ne traži.

5.1. U žalbi navodi da je doprinos 1. tužitelja kao vozača osobnog automobila puno veći od dosuđenog i utvrđenog postotnog udjela. Ističe da prema odredbi članka 83. stavka 2. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, vlak ima bezuvjetnu prednost prolaska u odnosu na vozila i druge sudionike u prometu, da je predmetni željezničko-cestovni prijelaz bio propisno osiguran svim cestovnim i prometnim znakovima i to znakom za obvezno zaustavljanje „Stop“, i znakom „Andrijin križ“ te da je 1. tužitelja pri kretanju po prometnici obvezivao znak „Stop“, kao znak izričite naredbe, a sukladno Pravilniku o prometnim znakovima i opremi i da je 1. tužitelj u kritično vrijeme postupao suprotno navedenim zakonskim odredbama te da je željezničko-cestovni prijelaz prelazio krajnje neoprezno, ne zaustavljajući se prije započetog prelaska pruge i bez da se uvjerio može li na sigran način prijeći preko željezničke pruge.

5.2. Tuženik dalje navodi da se prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka navedeni štetni događaj ne bi dogodio da je 1. tužitelj zaustavio svoje vozili ispred znaka „Stop“ i da bi vidio vlak, s obzirom da je isti duljine 75 metara. Tuženik smatra da 1. tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju koja se od njega kao vozača očekuje prilikom prijelaza željezničke pruge i da je postupajući krajnje neoprezni doprinio nastanku predmetne štete u većem postotnom udjelu od utvrđene podijeljene odgovornosti.

5.3. Tuženik osporava i visinu dosuđene naknade štete tužiteljima kao previsoko odmjerenu.

5.4. Zaključno navodi da je na temelju navedenog prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je i u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni pa da postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za sve odlučne činjenice i svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju žalitelji i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na primjenu ZPP-a i početak sudskog procesa. U ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je izveo dokaze u okviru činjeničnih navoda stranaka, postavljenog tužbenog zahtjeva i kroz norme materijalnog prava koje treba primijeniti na konkretni tužbeni zahtjev.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 29.862,65 eura, koji se odnosi na povredu prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje zbog pretrpljenog straha.

10. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K- 545/15 od 14. svibnja 2016., radnik tuženika EŽ proglašen krivim što je dana 2. kolovoza 2014., kao čuvar pružnog prijelaza u naselju Sesvetski Kraljevac, a koji je prijelaz osiguran polubranicima te zvučnom i svjetlosnom signalizacijom, nakon prednajave vlaka koji je prometovao iz Zagreba u pravcu Novske, propustio aktivirati spuštanje polubranika i uključiti zvučnu i svjetlosnu signalizaciju na pružnom prijelazu, zbog čega je 1. tužitelj kao vozač osobnog automobila Audi A6, smatrao da je prijelaz preko pružnog prijelaza slobodan pa je osobnima automobilom, u kojem se nalazila peteročlana obitelj JŽ, prešao sjeverni kolosijek pružnog prijelaza, nakon čega je 2. tužiteljica uočila dolazak vlaka južnim kolosijekom te upozorila tužitelja, koji je naglim kočenjem i zaustavljanjem automobila izbjegao neposredni nalet vlaka pa je radnik tuženika na opisani način iz nehaja ugrozio promet i time izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi i počinio kazneno djelo iz članka 224. stavak 2. i 3. KZ/11,

- da je prometni vještak utvrdio da je predmetni željezničko-cestovni prijelaz opremljen svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima te prometnim znakom „Stop“ i prometnim znakovima „Približavanje željezničko-cestovnom prijelazu 240 metara i 160 metara“, da nije postavljen prometni znak „Približavanje željezničko- cestovnom prijelazu 80 metara“, da su svjetlosno-zvučna signalizacija i polubranici u trenutku štetnog događaja bili ispravni, da je nakon dobivene prednajave od prometnika vlakova [adresa] za vlak 2109 u 20:45 sati, čuvar cestovnog prijelaza u stajalištu Sesvetski Kraljevac bio dužan uključiti uređaje za osiguranje prijelaza najkasnije 5 minuta prije prolaska vlaka, odnosno u 20:51, zatim, s obzirom da je svjetlosno-zvučna signalizacija bila ugašena, a polubranici podignuti, da se vozač cestovnog vozila prema članku 12. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje ZSPC) bio dužan držati ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova i da se vozač cestovnog vozila budući je svjetlosno-zvučna signalizacija bila ugašena i polubranici podignuti, nastavio kretati preko pružnog prijelaza bez zaustavljanja na znak „Stop“, da je preglednost na navedenom željezničkom prijelazu bila dobra i da se štetni događaj ne bi dogodio da je tužitelj zaustavio vozilo ispred znaka „Stop“,

- da su se 1. tužitelj i 2. tužiteljica zbog posljedica iz štetnog događaja u vidu strahova, nemira, nesanice, frustracija, tjeskobe te anksioznih smetnji i simptoma iz kruga PTSP-a, pod dijagnozom akutna reakcija na stres, liječili u Klinici za psihijatriju „Sestre milosrdnice“ Zagreb, što proizlazi iz medicinske dokumentacije, kao i da sada, nakon gotovo deset godina, osjećaju probleme i strah pri prijelazu preko željezničke pruge,

- da su 3. do 5. tužitelji zbog posljedica štetnog događaja odlazili u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež, Zagreb, Kukuljevićeva 11, da dijagnoza potvrđuje akutni stresni poremećaj F 43.0, uz sindrome izbjegavanja i potiskivanja traume te poremećaja strukture spavanja da je 3. tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala 12 godina, 4. tužiteljica 13 godina i 5. tužitelj 11 godina te da su isti iskazali da ih je nakon štetnog događaja bilo strah, nisu mogla spavati, da se nisu osjećali sigurno nakon toga, da i danas osjećaju strah kad prelaze željezničku prugu,

- da tužitelji nisu platili medicinsko vještačenje,

- da tuženik nije osporavao odgovornost za štetni događaj te je istakao prigovor podijeljene odgovornosti.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za štetni događaj i suodgovornost tužitelja u omjeru od 50%.

11.1. Na temelju odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi članka 1061. stavka 1. ZOO-a za štetu koju radnik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poslodavac odnosno pravna osoba u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Radnik tuženika ĆŽ je zbog štetnog događaja od 2. kolovoza 2014., pravomoćno osuđen u kaznenom postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-545/2015 jer nije uključio prekidač na upravljačkom pultu kojim bi aktivirao uključivanje zvučne i svjetlosne signalizacije te spuštanje branika na cestovno-željezničkom prijelazu u Sesvetskom Kraljevcu i time osigurao nesmetano i sigurno odvijanje prometa, iako je prethodno od prometnika željezničkog kolodvora u [adresa] dobio prednajavu o nailasku vlaka broj 2109. Na predmetnom željezničkom prijelazu, osim zvučne i svjetlosne signalizacije i polubranika postavljen je znak izričite naredbe „Stop“ te znakovi upozorenja „Približavanje željezničko-cestovnom prijelazu 240 metara“ i “Približavanje željezničko-cestovnom prijelazu 160 metara“. Odredbom članka 26. stavak 1. ZSPC-a propisano je kako na dijelu ceste ispred prijelaza ceste preko željezničke pruge u istoj razini moraju biti postavljeni odgovarajući prometni znakovi. Odredbom članka 27. stavak 1. ZSPC-a propisano je kako na prijelazima ceste preko željezničke pruge u istoj razini, osim prometnih znakova opasnosti, izričitih naredbi i obavijesti (u smislu odredbe članka 16. ZSPC-a) postavljaju se i branici i polubranici, odnosno uređaji za davanje znakova kojima se nagovještava približavanje vlaka ako to zahtjeva gustoća prometa ili drugi uvjeti na prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini. Odredbom članka 34. stavak 1. ZSPC-a propisano je da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

11.2. U situaciji kada prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je osim svjetlosnim i zvučnim uređajima te polubranicama, prijelaz preko željezničke pruge bio osiguran znakovima upozorenja te znakom izričite naredbe „Stop“, obveza 1. tužitelja je bila postupati s povećanim oprezom i zaustaviti vozilo ispred znaka „Stop“ bez obzira što zvučna i svjetlosna signalizacija nije davala znakove nailaska vlaka pa u situaciji kada tužitelj nije postupio po prometnom znaku, već je usporio automobil i nastavio lagano kretanje preko željezničke pruge, bez da se prethodno uvjerio da je prelazak preko pruge slobodan, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio doprinos tužitelja štetnom događaju u omjeru od 50%. U ovoj situaciji kada u nastupu štetne posljedice postoji više događaja, koji se smatraju uzrocima nastale posljedice, dakle ne uključivanje uređaja koji najavljuju prolaz vlaka i ne zaustavljanje na znak „Stop“, za zaključiti je da su oba događaja odlučujuća u uzroku štetne posljedice pa je jednaka odgovornost i tužitelja i tuženika, slijedom čega je tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljima u utvrđenom postotku, a sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a, u svezi članka 1061. stavak 1. ZOO-a. Stoga nisu osnovane žalbe tužitelja i tuženika u odnosu na odgovornost za štetni događaj.

12. U prvostupanjskom postupku je iz medicinske dokumentacije i iskaza tužitelja utvrđeno da je zbog štetnog događaja od 2. kolovoza 2014. došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje i da su se tužitelji zbog strahova, nemira, nesanice, frustracija, tjeskobe, pod dijagnozom akutna reakcija na stres, liječili u specijaliziranim zdravstvenim uz propisanu terapiju. Nadalje je utvrđeno da su kod 1. tužitelja i 2. tuženice utvrđeni određeni simptomi PTSP-a, da su tužitelji kao roditelji pretrpjeli i strah za život svoje djece, da su 2-5 tužitelji u trenutku štetnog događaja bili u osjetljivoj životnoj dobi i da tužitelji i danas osjećaju strah prilikom prijelaza preko željezničke pruge.

12.1. Tužitelji nisu platili medicinsko vještačenje, a plaćanje istog nisu izvršili niti nakon ukidbene odluke, iako su ovaj dokaz predložili u tužbi. Odredbom članka 250. ZPP-a propisano da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U konkretnoj pravnoj situaciji, imajući u vidu činjenicu da je okrivljeni EŽ pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 2. i 3. KZ/11 te da je u činjeničnom opisu kaznene presude utvrđeno da je isti ugrozio tjelesni integritet i živote putnika u osobnom automobilu Audi A6, ŽŽ, MŽ i njihove tada maloljetne djece ĐŽ, ŠŽ i HŽ te imajući u vidu da nailazak vlaka, u trenutku prelaska željezničkog prijelaza osobnim automobilom, predstavlja veliku životnu ugrozu i da su putnici u automobilu u takvoj situaciji morali pretrpjeti ozbiljan i znatan strah, koji očekivano može ostaviti i daljnje posljedice, sud duševne boli zbog pretrpljenog straha, može utvrditi iz drugih dokaza koje su predložili tužitelji (ovakav pravni stav zauzet je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3111/2016-3 i Rev-2084/2016-3).

12.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti tužitelja te da su tužitelji pretrpjeli jaki primarni strah kraćeg intenziteta te sekundarni strah za vrijeme liječenja te je osim toga nesporno, da tužitelji i danas prilikom prelaska željezničke pruge osjećaju nelagodu i strah. Tužitelji su dakle dokazali da okolnosti ovog slučaja, trajanje i jačina straha, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, međutim tužitelji nisu daljnjom medicinskom dokumentacijom kao niti medicinskim vještačenjem dokazali da je strah ostavio trajne posljedice i da i danas imaju problema s nesanicom, anksioznošću, promjenama raspoloženja, da i danas svakodnevno otežano funkcioniraju pa je prvostupanjski medicinsku dokumentaciju i iskaze tužitelja pravilno ocijenio i pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade, a pri tome se rukovodio važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda te novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti dosudio na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

13. S obzirom da pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke žalbenim navodima nije dovedena u sumnju i da pravne stavove prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova za reći je da tuženik ne osporava odluku o parničnim troškovima, a tužitelji navode da je zbog djelomičnog usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja, odluka o parničnom trošku nezakonita i nepravilna. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na parnični trošak pa s obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a tužitelji ne ističu druge razloge zbog kojih bi odluka o parničnom trošku bila nezakonita i nepravilna, žalba tužitelja ni u ovom dijelu nije osnovana.

15. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić