Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-670/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika [obrt]... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, broj P-23/2023-15 od 1. srpnja 2024. ispravljene presude rješenjem od 16. srpnja 2024. Općinskog suda u Sisku, broj P-23/2023-18, u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  i r i j e š i o j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku, broj P-23/2023-15 od 1. srpnja 2024., koja presuda je ispravljena rješenjem od 16. srpnja 2024. Općinskog suda u Sisku, broj P-23/2023-18.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se ništetnim članak 10. Ugovora o [broj kredita] od 29. listopada 2009., sklopljenog između tužiteljice ZC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao banke i glasi „10. NAKNADA Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 3,000 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“ II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ZC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 660,28 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2009. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB 23057039320, naknaditi tužiteljici ZC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 401,54 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. " i r i j e š i o j e

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda".

1.1. Naknadno je prvostupanjski sud rješenjem od 16. srpnja 2024. ispravio prvostupanjsku presudu, koje rješenje glasi:

" Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-23/2023, od 1. srpnja 2024., tako da u obrazloženju presude, stranica 10, točka 36., red 2., umjesto "4. ožujka 2023." ima stajati "4. rujna 2023.".

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja, te rješenja od 16. srpnja 2024. Općinskog suda u Sisku, broj P-23/2023-18. kojim je ispravljena prvostupanjska presuda tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica je žalbu izjavila protiv odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud neopravdano odbio obistiniti tužiteljici troškove nagrade odvjetniku za sastav podnesaka od 20. veljače 2023. i 4. rujna 2023., budući su isti bili potrebni za vođenje postupa.

3. Žalba su pravovremene i dopuštene.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607- 5104477916 od 29. listopada 2009. (dalje: Ugovor), koji su sklopile parnične stranke i isplata iznosa od 660.28 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. listopada 2009.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje stambeni kredit u iznosu od 23.000,00 EUR a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je u članku 10. Ugovora navedeno da je za naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,000 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora te da je korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana;

- da tužiteljici nije bila jasna navedena odredba jer je platila druge naknade k od podizanja kredita i jer je postojala velika količina dokumentacije koju je tužiteljica trebala potpisati;

- da svjedokinji UC tuženikovoj djelatnici, financijskoj savjetnici u poslovnici u Dubravi u vrijeme sklapanja Ugovora nije bilo poznato na što se koristio novac od navedene naknade osim za obradu kredita;

- da je na svakom letku koji je tuženik davao klijentima, bilo je jasno vidljivo da je naknada za obradu kredita bila određeni postotak koji se nije mogao posebno mijenjati niti se o njemu moglo pregovarati.

8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogla utjecati.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe članaka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014, 110/2015 i 14/2019) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac (tuženik) tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1 Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužiteljici iznos od 660,28 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare s obrazloženjem da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljičinom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu, zaključivši da iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo a koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

11. Ovakva odluka suda je pravilna.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila je opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

13. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju tuženikovim žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

13.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade za obradu kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na tužiteljičinu štetu kao potrošača te je ista nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

14. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

15. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15.1. Dakle, prema ocjeni i ovog suda prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužiteljičin zahtjev da joj tuženik vrati iznos od 660,28 EUR koji se odnosi na troškove obrade kredita jer je odredba iz članka 10. Ugovora sastavljena od strane tuženika i stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj. Navedena odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim promjenama tuženika, njome je potrošač (tužiteljica) stavljena u poziciju platiti troškove za koje ne zna na što se odnose i ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljičinom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.

16.1 Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

16.2. Tužiteljica je tužbu podnijela Općinskom sudu u Sisku. Tuženik je, pravovremeno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a)

16.3 Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti cijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od Siska do Zagreba, mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku. Naime sukladno i odredbi članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK-a prema kojoj potrošač (tužiteljica) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tuženika) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Sisku.

17. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.

18. U osvrtu na tuženikove žalbene navode valja kazati da se odredba članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine broj: 51/23) kojom je propisano da su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi ne primjenjuje u ovom slučaju. Naime tužiteljica zahtjev ne temelji na utvrđenjima iz presuda donesenih u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. pa je prvostupanjski sud pravilno obvezao tužiteljicu na plaćanje sudskih pristojbi u ovom predmetu.

18.1.Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tbr. 52. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 138/23 dalje: Tarifa) kojim je propisano da sud ili drugo tijelo kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. U osvrtu na tužiteljičine žalbene navode valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da podnesci od 20. veljače 2023. i 4. rujna 2023. nisu bili potrebni za vođenje postupka te da stoga tužiteljici ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav tih podnesaka.

20. Kako su žalbe odbijene to je odbijen i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

21. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović