Poslovni broj: Us I-580/2024-64

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ČJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, Vinkovačka 31., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ĆJ, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/17-01/OB, Urbroj: 341-99-05/3-17-1953 od 26. travnja 2017.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 141-02/15-01, Urbroj: 341-18-05/3-15-47701 od 07. veljače 2017..

III.Utvrđuje se da je kod tužitelja ČJ, [adresa]., rođenog **.**.1966., postoji od 31. siječnja 2017. djelomični gubitak radne sposobnosti zbog čega mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje te dizanje i nošenje teških tereta, koja je uzrokovana ozljedom izvan rada 100%.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Splitu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanje iznosa invalidske mirovine i početku isplate.

V.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 12.093,39 eur dok se za više traženo u iznosu od 2.500,00 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/17-01/OB, Urbroj:

341-99-05/3-17-1953 od 26. travnja 2017. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područne službe u Splitu, Klasa: 141-02/15-01, Urbroj: 341-18-05/3-15-47701 od 07. veljače 2017., (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj pobija citirano drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome navodi da je utvrđenje iz osporavanog rješenja pogrešno jer da tužitelj dugi niz godina osjeća tegobe zbog loma lijeve potkoljenice, da kod njega postoje trajne posljedice i funkcionalno umanjenje sposobnosti, da nije za fizičke poslove, duže stajanje i hodanje, da je obavio brojne kontrolne preglede i fizikalne terapije da olakša svoje tegobe uzrokovane kako nezgodom tako i obavljanjem svakodnevnih poslova pomoćnog radnika u kuhinji. Nadalje se u tužbi navodi da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka isticao kako medicinska dokumentacija koja prileži spisu nije objedinjena u jednu cjelinu, da kod njega i dalje postoje bolne kretnje u lijevom skočnom zglobu i znaci upalnog procesa u području lijeve potkoljenice i lijevog stopala, da drugostupanjsko tijelo zanemaruje postojanje liječničkog izvještaja i zdravstvene dokumentacije koja prileži prvostupanjskom spisu sve kao posljedica njegove nezgode iz 1988. nakon koje da je bio potpuno nesposoban za rad te da zbog te ozljede trpi i psihičke smetnje. Slijedom svega navedenog tužitelj traži da sud u konkretnom slučaju meritorno odluči na način da mu se prizna smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost kao i prava koja iz toga proistječu odnosno da se osporavano rješenje poništi i vrati na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svoga rješenja navodeći, u bitnom, da je ono doneseno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni budući su ovlašteni vještaci nadležnog Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje) u oba stupnja suglasni u ocjeni da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO te da su postupci pred HZMO provedeni u skladu s odredbama članka 125. i 133. ZOMO i u skladu s Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju („Narodne novine broj 25/14 – dalje Uredbe) na temelju medicinske dokumentacije pribavljene u skladu s odredbom članka 125. ZOMO te da nema osnove za uvažavanje navoda tužitelja da njegova priležeća dokumentacija nije objedinjena u jednu cjelinu. Tužitelj da tužbi ne prilaže nove dokaze kojima potkrepljuje svoje navode već da se u istoj poziva na medicinsku dokumentaciju koja je ocijenjena u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku vještačenja od ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje o kojoj da je vijeće viših vještaka dalo svoj nalaz i mišljenje koji je citiran u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog predloženo je da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4.U sporu je rasprava održana 19. siječnja 2018. i 12. listopada 2018. te je strankama dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješenje ove upravne stvari. Tužitelj je po svom opunomoćeniku u bitnome ostao kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je po službenoj osobi ostao kod navoda tužbe i obrazloženja osporavanog rješenja.

5.Ovaj sud je izveo dokaze pregledom predmetnog spisa te istom priležećih isprava kao i cjelokupnog spisa predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu te je radi utvrđivanja spornih činjenica izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zoranu Peršić spec. ortopedu te pregledom vještva istoga zaprimljenog kod ovoga suda dana 27. lipnja 2018. te vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada te pregledom vještva iste zaprimljenog kod ovoga suda dana 13. kolovoza 2018. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6.Presudom ovoga suda poslovni broj: 18 UsImio-164/17-21 od 22. listopada 2018. poništeno je osporavano drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje te utvrđeno da kod tužitelja od 31. siječnja 2017. postoji smanjenje radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti te uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje te dizanje i nošenje teških tereta te je prvostupanjskom tijelu naloženo da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom sporu. Ujedno je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 13.375,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

7.Na navedenu presudu ovoga suda tuženik je izjavio žalbu povodom koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1038/19-3 od 21. kolovoza 2019. poništena navedena presuda ovoga suda te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu tuženika.

8.Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4367/2019 od 14. studenog 2023. ukinuta je u povodu ustavne tužbe tužitelja navedena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud Republike Hrvatske je, pozivajući se na načelna stajališta glede prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) utvrdio da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske došlo do povrede prava na pravično suđenje. Smatra da se u situaciji kad je provedeno više vještačenja, nalazi i mišljenja svih vještaka imaju smatrati ključnim dokazom te su sudovi u slučaju oprečnih stajališta vještaka dužni dati dostatne i relevantne razloge za prihvaćanje, odnosno neprihvaćanje nalaza i mišljenja pojedinog vještaka, a što je u konkretnom slučaju Visoki upravni sud Republike Hrvatske propustio učiniti. Pri tome Ustavni sud ističe da isti Sud nije argumentirano ispitao koji je od dva nalaza detaljniji i kvalitetniji, osobito imajući u vidu oprečna stajališta vještaka u pogledu odlučne činjenice (ne) postojanja trajnih promjena u zdravstvenom stanju tužitelja, o kojoj činjenici ovisi priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja ili gubitka radne sposobnosti.

9.Potom je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3421/23-6 od 07.veljače 2024. poništena je presuda ovoga suda, poslovni broj: 18 UsImio-164/17-21 od 22. listopada 2018. i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi, obzirom na oprečne nalaze i mišljenja vještaka Zavoda i sudskih vještaka, ističe da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka detaljniji i kvalitetniji, uz logično i uvjerljivo obrazloženje. Međutim, naglašava da osnovano tuženik u žalbi ističe da sudska vještakinja (za medicinu rada) nije utvrdila uzrok invalidnosti, kako je to propisano člankom 39. stavkom 5. ZOMO-a, odnosno da nisu utvrđene sve relevantne činjenice za priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Također ističe da osnovano tuženik u žalbi navodi da sud nije utvrdio niti ostale relevantne činjenice koje su od utjecaja na priznavanje prava na invalidsku mirovinu, odnosno pokriva li mirovinski staž tužitelja najmanje 1/3 radnog vijeka, zbog čega će prvostupanjski sud u ponovnom postupku provesti odgovarajuće dokaze.

10.Postupajući po navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i uputi sadržanoj u istoj, održana su ročišta za raspravu dana 10. svibnja 2024., 18. listopada 2024., 29. studenog 2024 i 24. siječnja 2025. te je razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

11.Tužitelj je u nastavljenom postupku po svom opunomoćeniku, a vezano za navedenu presudu Visokog upravnog suda u Splitu, predložio da sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac Barač dopuni svoj nalaz i mišljenje sukladno uputi iz presude navedenog suda od 07. veljače 2024. dodajući da je tužitelj hrvatski branitelj koji je u borbenom sektoru proveo vremenski period od 13. prosinca 1991. do 10. kolovoza 1992. Ukazuje i na to da je Uredbom propisano određivanje kontrolnog pregleda kada postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te da se taj kontrolni pregled određuje sukladno članka 126. stavak 1. ZOMO-a u roku od 3 godine, a najkasnije do 31. srpnja 2020. te ističe da je to očito propust tuženika.

12.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao u svemu kao tijekom postupka, a posebno u navodima iz žalbe na prvostupanjsku presudu. Ne protivi se da sudska vještakinja za medicinu rada sačini pisanu dopunu svog nalaza i mišljenja sukladno prigovorima u žalbi odnosno uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 07.veljače 2024. Vezano za navode tužitelja glede kontrolnog pregleda koji se trebao obaviti najkasnije do 31. srpnja 2020. ističe da se kontrolni pregled određuje kada je pravo na invalidsku mirovinu priznato i kada je mirovina u isplati, a što ovdje nije slučaj.

13.Sud je u nastavljenom sporu izveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji mr. sc. Milana Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada, pregledom potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, PS Split, Odjel tržišta rada od 02. prosinca 2024. i od 09. prosinca 2024. te pregledom potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split, Područni odsjek za poslove obrane Split od 02.prosinca 2024.

14.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

15.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da j e tužbeni zahtjev osnovan.

16. Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja pokrenut je u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 20. prosinca 2016.

17.Odredbom članka 39. ZOMO-a propisana su prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti. Stavkom 1. istog članka propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

18.Odredbom članka 128. stavak 1. ZOMO propisano je da kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona. Prema stavku 2. istog članka iznimno od stavka 1. ovoga članka može se utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.

19.Spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu prileži obrazac 2 IN od 28. studenog 2016. (popunjen po tužiteljevu poslodavcu) iz kojeg je razvidno da je tužitelj rođen **.**.1966., da ima završeno osnovnoškolsko obrazovanje, da je zaposlen u Centru za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ Split kao pomoćni radnik u kuhinji, da je kuhar IV stupanj stručnog obrazovanja, da obavlja poslove na održavanju čistoće inventara u kuhinji i blagovaonici, pomaže u pripremanju i serviranju obroka, pranju i spremanju posuđa, peglanju stolnjaka, ručnika, ubrusa, surađuje sa rukovoditeljem i osobljem kuhinje. Rad zahtijeva stajanje, hodanje, čučanje, prignut, sagnut položaj uz često sagibanje i često zakretanje trupa, radi sa teretom na način da ručno podiže i prenosi 50 kg na udaljenost od 6 m, prosječno u smjeni diže ručno 300 kg. Proizlazi i da tužitelj ima ukupno 9 godina, 9 mjeseci i 13 dana radnog staža.

20.Prema izvješću s nalazom i mišljenjem tužiteljeve izabrane liječnice od 03. prosinca 2016. (Obrazac 1-IN) tužitelj je doživio prijelom lijeve potkoljenice nakon čega je dobio pseudoartrozu te je kasnije reoperiran. Pločica izvađena 2012., da je imao epizode sekrecije iz kosti – kronični osteomijelitis, da sada ističe bolnost i značajnu ograničenost kretnji uz edem lijevog skočnog zgloba, da su poteškoće trajnog karaktera, da ga muče bolovi i onemogućavaju u svakodnevnom životu, kraćem stajanju i hodanju. Nadalje se navodi da je dijagnostički postupak završen, da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja, da se liječenje može smatrati završenim, da se daljnjim liječenjem i suvremenim metodama medicinske rehabilitacije ne mogu ublažiti negativne posljedica bolesti i ozljeda na radnu sposobnost, da su posljedice trajne, da mu je radna sposobnost trajno umanjena te da nije za fizičke poslove te duža stajanja i hodanja.

21.Prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za zapošljavanje), Područnog ureda u Splitu, broj dnevnika: 102/17/706 od 31. siječnja 2017., po pregledu tužitelja te medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO jer kod istog još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Prema obrazloženju ovog nalaza i mišljenja tužitelj je u dobi od 50 godina, ostvario je oko 9 godina mirovinskog staža, radi na poslovima pomoćnog kuhara te je na bolovanju od mjeseca listopada 2015. Nadalje, proizlazi da je tužitelj operiran 1988. godine zbog frakture lijeve potkoljenice, 1989. godine učinjena je reosinteza zbog postoperativne nastale pseuartroze. Zbog reaktivne upale na području osteosintetskog materijala 2012.godine mu je izvršena alenteza. Obavio je kontrole ortopeda, zadnji nalaz je od 22. rujna 2015. uz MSCT lijevog gležnja, utvrđene su posttraumatske promjene strukture kosti i zgloba te je preporučeno razgibavanje gležnja i jačanje mišića potkoljenice. Navodi se i da tužitelj nije liječen fizikalnom terapijom te da se na vještačenju ne donosi definitivna ocjena radne sposobnosti, da je potrebno obaviti pregled fizijatra uz klinički i funkcionalni status te mišljenje o liječenju tužitelja po procedurama fizikalne terapije.

22.Temeljem navedenog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti.

23.Tužitelj je na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu, povodom koje je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja 239 od 13. travnja 2017. Iz ovog vještva proizlazi da je tužitelj SSS kuhar, pomoćni radnik u kuhinji, da ima 9 godina i 9 mjeseci radnog iskustva, da trenutačno ne koristi bolovanje, da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod istoga prisutno stanje nakon stradavanja u prometnoj nezgodi 1988. kada je zadobio prijelom lijeve potkoljenice te je operativno zbrinut u smislu osteosinteze 1988, reosteosinteze 1989. zbog postoperativno nastale pseudoartroze. Nadalje, da je tužitelju zbog reaktivne upale u području osteosintetskog materijala odstranjen osteosintetski materijal 2012., da fizikalnu terapiju nije provodio, da su zaostale terminalno bolne kretnje u lijevom skočnom zglobu, da na dan pregleda po vještaku nisu uočeni znaci upale u području lijeve potkoljenice i lijevom stopala i teški funkcijski deficit. Zaključno vijeće vještaka utvrđuje da kod tužitelja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te ne nalaze osnove za promjenu utvrđene ocjene smatrajući da je ocjena vijeća vještaka pravilna.

24.Tuženik je na temelju navedenog nalaza i mišljenja, koje je suglasno s nalazom i mišljenjem u prvom stupnju, donio osporavano drugostupanjsko rješenje kojim tužiteljevu žalbu odbija, u bitnome stoga, jer je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti u smislu odredbi članka 39. ZOMO.

25.U ovom upravnom sporu sud je prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima specijalisti ortopedu te specijalisti medicine rada a koje vještačenje je provedeno po sudskim vještacima dr. Zoranu Peršiću, specijalisti ortopedu, koji je svoj nalaz i mišljenje ovome sudu dostavio dana 27. lipnja 2018., te dr. med. spec. medicine rada Milani Varinac - Barač, koja je svoj nalaz i mišljenje ovome sudu dostavila dana 13. kolovoza 2018.

26.Iz nalaza i mišljenja dr. Zorana Peršića, spec ortopeda, proizlazi da je isti pregledao medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu te je izvršio i klinički pregled tužitelja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj 1988.g. zadobio otvoreni prijelom lijeve potkoljenice zbog čega je operiran, da je radi nesraštavanja i stvaranja „lažnog zgloba“ (pseudoartroze) boravio u KBC Split od 27. siječnja do 20. veljače 1989, kada mu je učinjen i operacijski zahvat, da mu je tek u kolovozu 1989. dozvoljeno nešto jače opterećenje noge uz hod sa štakama, da mu je polovinom listopada 1989. savjetovano da normalno opterećuje nogu, da je nakon toga provodio ambulantno fizikalno liječenje povremeno uz stalne tegobe koje je imao kod punog opterećenja noge, da mu je dana 23. srpnja 2013. učinjen novi operacijski zahvat u kojem je odstranjen osteosintetski materijal, da je slijedilo nekoliko epizoda sekrecije iz kosti pa mu je dana 29. studenog 2013. učinjena scintigrafija potkoljenica kojom je isključena mogućnost osteomijelitisa, da je dana 10. lipnja 2014. učinjena MR lijevog gležnja: hrskavični pokrov goljenice u prednjem dijelu je izrazito neravan s plitkim uzurama, da je nađen i neravan hrskavični pokrov gležanjske kosti, da je dana 22. rujna 2015. učinjen MSCT lijevog gležnja, da su nađeni sanirani prijelomi goljenice i lisne kosti uz opsežan periostalni kalus koji formira egzostozu (koštani trn) promjera 8,5 mm u dužini oko 5 cm, da su nađena tri ovalna kalcifikata do 5 mm u predjelu lijeve tetive stražnjeg tibijalnog mišića te tetive mišića drugog savijača palca stopala uz blaže vretenasto zadebljanje samih tetiva. Kliničkim pregledom tužitelja vještak je našao hipotrofiju lijevog kvadricepsa koji je oslabljene snage, lijeva potkoljenica je u odnosu na desnu tanja za 2,5 cm, donja polovina je otečena. Nadalje, gibljivost lijevog gležnja značajno je reducirana: savijanje stopala prema gore može tužitelj može izvesti do horizontale, savijanje stopala prema dolje je nepotpuno u krajnjem položaju (normalno 45-0-20), uvrtanje stopala prema unutra moguće je do 20 stupnjeva a izvrtanje stopala do 10 stupnjeva (normalno 30-0-15). Utvrdio je i to da je uočljiv ožiljak lijeve potkoljenice 20x1 cm., da je hod na petama i prstima moguć, lijevo nepotpun i otežan. Temeljem MR snimke odnosno rtg snimke lijeve potkoljenice i skočnog zgloba iz srpnja 2016., a nakon odstranjivanja osteosintetskog materijala vještak nalazi izrazito sužen i artrotičan gornji nožni zglob te da je slično stanje i sa zglobom između gležnjanske i petne kosti. Utvrdio je i to da je prijelom zarastao s blagom devijacijom osovine goljenice te značajnom devijacijom lisne kosti ad latus (nepravilno zarastao prijelom za širinu lisne kosti). Slijedom navedenog vještak je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o teškoj tjelesnoj ozljedi budući je došlo do otvorenog prijeloma lijeve potkoljenice koji je operiran uz kasniji nastanak pseudoartroze i reoperacije, postavljene su sumnje na osteomijelitis. Nadalje proizlazi da je tužitelj imao dva operacijska zahvata, da je dugo hodao uz pomoć štaka a nakon drugog operacijskog zahvata dozvoljeno mu je puno opterećenje noge tek nakon osam mjeseci. Vještak je mišljenja, a uzimajući u obzir kliničko stanje tužitelja (značajno reducirana gibljivost skočnog zgloba, neravnine na hrskavici goljenice i gležanjske kosti, nastalu egzostozu, kalcifikate u tetivama mišića, da je na rtg evidentna jaka artroza gornjeg skočnog zgloba i zgloba između gležanjske i petne kosti) da je očito da je lijeva potkoljenica s gležnjem funkcionalno značajno insuficijentna te smatra da tužitelj nije ni za kakove teške fizičke poslove, dugotrajno stajanje i hodanje kao i za nošenje teških tereta.

27.Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Milane Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada proizlazi da kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti te uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje te dizanje i nošenje teških tereta sukladno članku 39. ZOMO jer su kod istog nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem zbog čega mu je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja i sposobnosti u odnosu na poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima a smatraju se njegovim dosadašnjim poslovima (profesionalna nesposobnost za rad). Smanjenje radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti i navedene kontraindikacije kod tužitelja je nastupilo s danom 31. siječnja 2017. (dan vještačenja pred vještakom HZMO u prvostupanjskom postupku). Naime, sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac Barač, polazeći od vještva dr. Zorana Peršić, spec.ortopeda, iz kojeg proizlazi da su kod tužitelja zbog tjelesne ozljede u vidu prijeloma lisne i goljenične kosti u lijevom skočnom zglobu nakon provedenog kirurškog liječenja, reoperativnog zahvata te vađenja osteosintetskog materijala zaostale trajne posljedice u smislu oštećenja funkcija, navodi da oštećenje funkcije uz radiološki izražene artrotske promjene izravno utječu na obavljanje poslova pomoćnog kuhara jer ti poslovi zahtijevaju dugotrajno stajanje te dizanje i nošenje tereta te tužitelj s navedenim funkcijskim oštećenjem lijeve noge ne može kontinuirano stajati i obavljati poslove svog radnog mjesta osam sati kontinuirano. Vještakinja smatra da je vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje prije donošenja nalaza i mišljenja od 13. travnja 2017. trebalo zatražiti mišljenje specijaliste ortopeda koji je jedini meritoran za ocjenu funkcije u konkretnom slučaju, a na što ukazuje vještvo vještaka Peršića, te da kod donošenja ocjene radne sposobnosti nisu uzeli u obzir uvjeti rada tužitelja na radnom mjestu pomoćnog kuhara, a pri obavljanju kojih tužitelj ima dugotrajno, kontinuirano stajanje te povremeno diže i prenosi ručno teže terete, kako je opisanu u obrascu 2 IN.

28.Nalazi sudskih vještaka su uredno dostavljeni tužitelju po opunomoćeniku i tuženiku uz poziv za ročište za raspravu određeno za dan 12. listopada 2018. (list 47. spisa). Ni tužitelj ni tuženik nisu imali nikakvih primjedbi na navedene nalaze i mišljenja sudskih vještaka specijaliste ortopeda i specijaliste medicine rada (ročište za raspravu održano dana 12. listopada 2018.- list 50. spisa) ).

29.Nalazi i mišljenja u prvostupanjskom upravnom postupku i nalazi i mišljenja gore navedenih sudskih vještaka su oprečni. No, valja reći, kako to navodi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude od 07. veljače 2024., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka detaljniji i kvalitetniji, uz logično i uvjerljivo obrazloženje. Sudski vještak Zoran Peršić detaljno je opisao funkcijske promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje su zaostale nakon otvorenog prijeloma lijeve potkoljenice. Valja naglasiti i da je sudski vještak Zoran Peršić specijalist ortoped, a koja vrsta specijalista je mjerodavna za ocjenu funkcije lijeve noge. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda nije razvidno da su u vještačenju u upravnom postupku sudjelovali vještaci ortopedi, što je u suprotnosti s odredbom članka 3. stavka 6. Uredbe prema kojoj najmanje jedan od članova vijeća vještaka, odnosno vijeća viših vještaka, mora biti iz redova doktora medicine specijalista pojedinih grana medicine a najmanje jedan iz redova stručnjaka iz drugih područja navedenih u stavku 3. toga članka. Nadalje, sudska vještakinja za medicinu rada, imajući na umu navedene funkcijske deficite, izrijekom je navela da se radi o trajnim promjenama u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, pri čemu takvu konstataciju potkrepljuje i izvješće s nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti liječnika ordinacije opće medicine ŠJ, sadržano u obrascu 1-IN. Sudska vještakinja za medicinu rada opisana funkcijska oštećenja lijeve noge dovela je u svezu sa zahtjevima poslova koje tužitelj obavlja, a koji su navedeni u obrascu 2 IN, pravilno istaknuvši da kod donošenja ocjene radne sposobnosti vještaci Zavoda (iako su naveli koje poslove je tužitelj obavljao), nisu uzeli u obzir uvjete rada tužitelja na radnom mjestu pomoćnog kuhara.

30.Za navesti je da je tuženik tek u žalbi na presudu ovoga suda od 22. listopada 2018. iznio prigovore na nalaze i mišljenja sudskih vještaka.

31.Stoga je, uz suglasnost stranaka, a vezano i za uputu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 07. veljače 2024. izveden dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji mr. sc. Milana Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada.

32.U svom pisanom dopunskom nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovoga suda dana 21. lipnja 2024. sudska vještakinja se očitovala na prigovore tuženika istaknute u žalbi na presudu ovoga suda od 22. listopada 2018. Utvrdila je naime, kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, sukladno članku 39. ZOMO-a jer su kod istog nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem zbog čega mu je radna sposobnost smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične razine obrazovanja i sposobnosti a u odnosu na poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima a smatraju se njegovim dosadašnjim poslovima uz kontraindikacije za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje te dizanje i nošenje teških tereta. Uzrok je ozljeda izvan rada 100%. Smanjenje radne sposobnosti tužitelja uz postojanje preostale radne sposobnosti uz navedene kontraindikacije nastupilo je danom vještačenja pred vještakom HZMO-a u prvostupanjskom postupku dana 31. siječnja 2017. Nadalje je sudska vještakinja navela da se sa motrišta specijaliste medicine rada, a obzirom da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje se ne mogu otkloniti daljnjim postupcima liječenja, ne ukazuje potreba za kontrolnim pregledom jer se na istome može utvrditi samo već utvrđeno zdravstveno stanje ili pak njegovo pogoršanje. Obzirom da je odredbama Uredbe propisano određivanje kontrolnog pregleda kada postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, kontrolni pregled se određuje sukladno članku 126. stavak 1. ZOMO-a u roku od 3 godine a najkasnije do 31. srpnja 2020. Sudska vještakinja je napomenula i da sa motrišta specijaliste medicine rada za donošenje ocjene radne sposobnosti nije potrebno ocijeniti tjelesno oštećenje, jer postotak tjelesnog oštećenja-invaliditeta, predstavlja anatomski ili funkcionalni gubitak na razini organskog sustava, organa ili djela tijela, odnosno neke vitalne funkcije, i on je postotna kvantifikacija anatomskog ili funkcionalnog gubitka, neovisno od toga reflektira li se i kako taj gubitak štetno na profesionalne radne sposobnosti. Sukladno tome sa motrišta medicine rada postojanje tjelesnog oštećenja-invaliditeta ne znači nužno da postoji smanjena radna sposobnost za obavljanje poslova na kojima radi osiguranik. Istakla je i da se u hrvatskom zakonodavstvu pojam invalidnosti prvenstveno vezuje uz sposobnost ili nesposobnost za obavljanje rada i da se nikada ne ocjenjuje postotno. Za ostvarivanje prava na postojanje tjelesnog oštećenja, u posebnom postupku, osiguranik postavlja nadležnom tijelu vještačenja HZMO-a zahtjev za utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja. Također sa motrišta specijaliste medicine rada, kod donošenja ocjene o smanjenju radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost specijalisti medicine rada dužni su odrediti kontraindikacije, odnosno koje poslove osoba čija radna sposobnost se vještači ne može više obavljati, ali ne određuju koji su to poslovi koje može obavljati sa preostalom radnom sposobnosti, koja vrsta školovanja je primjerena te u kolikom trajanju, jer ja za to potreban timski rad stručnjaka različitih specijalnosti koji uključuju psihologa, edukacijsko- rehabilitacijskog stručnjaka, radnog instruktora, socijalnog radnika i specijalistu medicine rada, a koje postupke obavljaju stručnjaci Centra za profesionalnu rehabilitaciju.

33.Sudska vještakinja je u svom dopunskom nalazu i mišljenju je istakla da je u obrazloženju prijašnjeg svog nalaza i mišljenja (zaprimljeno kod ovoga suda dana 13. kolovoza 2018.) navela da je stupanj oštećenja funkcije, koji je odlučujući za donošenja ocjene radne sposobnosti (a za što je nadležan specijalist ortoped sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora pravilno utvrđen tek vještvom vještaka za ortopediju dr. Zorana Peršića, koji je izvršio i klinički pregled tužitelja 14. lipnja 2018., a koji nalaz ortopeda vještaci u drugostupanjskom postupku nisu zatražili da bi pravilno ocijenili funkcijsko oštećenje lijevog donjeg ekstremiteta, niti su kliničkim pregledom utvrdili oštećenje funkcije na način na koji je to ocijenio nadležni vještak ortoped u sudskom postupku. Napominje i da su navedene promjene u zdravstvenom stanju tužitelja trajne i da se ne mogu otkloniti daljnjim postupcima liječenja (nalaz vještaka ortopeda: lijeva potkoljenica u odnosu na desnu tanja za 2,5 cm, donja polovina je otečena, gibljivost lijevog gležnja značajno je reducirana: savijanje lijevog stopala prema gore može izvesti do horizontale, savijanje stopala prema dolje nepotpuno je u krajnjem položaju – normalno 45-0-20, uvrtanje stopala prema unutra moguće je do 20 stupnjeva a izvrtanje stopala do 10 stupnjeva – normalno 30-015. Hod na petama i prstima moguć je, lijevo nepotpun i otežan. Radiološki: nakon odstranjenja osteosintetskog materijala, izrazito sužen i artrotičan gornji nožni zglob. Slično je i sa zglobom između gležanjske i petne kosti. Prijelom je zarastao s blagom devijacijom osovine goljenice, te značajnom devijacijom lisne kosti ad altus-nepravilno je zarastao prijelom za širinu lisne kosti.). Sudska vještakinja je istakla da je radnu sposobnost tužitelja ocijenila upravo uzimajući u obzir funkcijsko oštećenje lijevog donjeg ekstremiteta (koje je ocijenio vještak ortoped), prognozu postojećeg zdravstvenog stanja te utjecaj iste na buduću radnu sposobnost za poslove pomoćnog radnika u kuhinji, uvjete rada tužitelja te njegovu starosnu dob, a pri tome uvažavajući odredbe Uredbe. Naglašava da uvjeti rada, na radnom mjestu tužitelja, prema opisu poslova iz obrasca 2-IN odgovaraju poslovima s posebnim uvjetima rada iako to u obrascu 2-IN nije decidirano navedeno) jer za vrijeme osmosatnog radnog vremena tužitelj poslove obavlja isključivo stojeći, te isti poslovi zahtijevaju hodanje, čučanje, prignut i sagnut položaj tijela pri radu te često sagibanje i zakretanje trupa, a posebno je od važnosti ručno manipuliranje teretom, odnosno ručno diže i prenosi teret od 50 kg na udaljenost od oko 6 metara, prosječno u smjeni diže ručno oko 300 kg.

34.Dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada je uredno dostavljen tužitelju po opunomoćeniku te tuženiku (dostavnice na stranici 141. spisa).

35.Tužitelj se u podnesku od 04. srpnja 2024. očitovao na dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada dr. Milane Varinac Barač. Proizlazi da na isti nema primjedbi.

36.Tuženik je uz podnesak od 18. srpnja 2024. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 12. srpnja 2024. iz kojeg je razvidno da je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju, Nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje od 31. siječnja 2017., nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 13. travnja 2017. i dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac Barač. U ovom očitovanju se u bitnome ponavlja obrazloženje nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 13.travnja 2017. te se u bitnome ponavlja obrazloženje nalaza i mišljenja vijeća uz dodatnu analizu medicinske dokumentacije tužitelja te se navodi dio obrazloženja dopunskog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac - Barač, dr. med. spec. medicine rada od 21. lipnja 2024.g. koji se odnosi na nalaz sudskog vještaka za ortopediju dr. Zorana Peršića koji je izvršio i klinički pregled tužitelja 14. lipnja 2018. Ističe se da je navedeni nalaz vještaka ortopeda pribavljen nakon postupka vještačenja radne sposobnosti 31. siječnja 2017.godine, kao i nakon drugostupanjskog postupku. Zaključno se navodi da je vijeće viših vještaka, uvažavajući zahtjeve radnog mjesta koji zahtjeva duže stajanje, hodanje, čučanje, često sagibanje kao i ručno dizanje tereta od 50 kg i prenošenja istog na udaljenost od oko 6 metara, u smjení prosječno diže ručno 300 kg, mišljenja da kod tužitelja postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti zbog čega mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, uz kontraindikacije: poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje te dizanje i nošenje teških tereta, uzrok: ozljeda izvan rada 100%, datum nastanka 31. siječnja 2017. te je Vijeće viših vještaka u tom dijelu suglasno s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka mr. sc. Milane Varinac - Barač, dr. med. spec. medicine rada pribavljenog u upravnom sporu.

37.Dakle, iz prednjih utvrđenja a posebno nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Zorana Peršića, specijaliste ortopeda, sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac Barač, dr. med. specijaliste medicine rada te dopunskog nalaza i mišljenja iste kao i očitovanja vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 12. srpnja 2024., jasno proizlazi da je tužitelj 1988.godine zadobio prijelom lijeve potkoljenice, da je nakon operativnih zahvata lijeva potkoljenica u odnosu na desnu tanja za 2,5 cm, da je donja polovina otečena, gibljivost lijevog gležnja značajno reducirana, da savijanje lijevog stopala prema gore može izvesti do horizontale, da je savijanje prema dolje nepotpuno u krajnjem položaju, da je uvrtanje stopala prema unutra moguće do 20 stupnjeva, a izvrtanje do 10 stupnjeva, da je hod na petama i prstima lijevo nepotpun i otežan, da je prijelom zarastao s blagom devijacijom osovine goljenice te značajnom devijacijom lisne kosti ad altus nepravilno je zarastao prijelom za širinu lisne kosti, da, obzirom na zahtjeve radnog mjesta tužitelja (duže stajanje, hodanje, čučanje, često sagibanje, ručno dizanje tereta od 50 kg, prenošenja istog udaljenost od oko 6 metara, da u smjení prosječno diže ručno 300 kg) kod tužitelja postoji djelomičan gubitak kako je to utvrdila sudska vještakinja za medicinu rada te se u svom očitovanju suglasilo i vijeće sudskih vještaka, a sve kako je to gore pojašnjeno.

38.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjima u predmetnom upravnom sporu te dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za medicinu rada, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, utemeljenim na medicinskoj i drugoj pregledanoj dokumentaciji spisa, a sa kojim se suglasilo i vijeće viših vještaka u svom očitovanju od 12. srpnja 2024., to je jasno da u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje vezano za tužiteljevu radnu sposobnost nije bilo potpuno i pravilno utvrđeno te da nalazi i mišljenja vijeća vještaka i vijeća viših vještaka pribavljeni u upravnom postupku nisu mogli biti valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

39.U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3421/23-6 od 07.veljače 2024., a obzirom na navode tuženika u žalbi na prvostupanjsku presudu od Č164/17-21 od 22. listopada 2018. ukazano je na to da je potrebno utvrditi pokriva li mirovinski staž tužitelja najmanje 1/3 radnog vijeka.

40.Odredbom članka 56. stavak 1. ZOMO-a propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Stavkom 3. istog članka je propisano da se kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) - od navršene 26. godine života. Prema stavku 4. istog članka razdoblje radnog vijeka iz stavka 3. ovoga članka skraćuje se za stvarno razdoblje koje je osiguranik: 1. proveo na dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili obveznom služenju vojnog roka 2. u razdobljima nakon prestanka pojedinog osiguranja do novoga osiguranja bio prijavljen kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje. Stavkom 5. je propisano da ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika nastao zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža.

41.Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1966. Radni vijek tužitelja sukladno odredbi članka 56. stavak 3. iznosi 31 godinu a koji umanjen sukladno odredbi stavka 4. istog članka za period obveznog služenja vojnog roka (potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split, Područni odsjek za poslove obrane Split od 02.12.2024.) iznosi 30 godina, dok jedna trećina radnog vijeka iznosi 10 godina. Prema podacima u spisu tužitelj ima utvrđen staž u ukupnom trajanju od 9 godina, 09 mjeseci i 13 dana. Nadalje, prema podacima u spisu (potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, PS Split, Odjel tržišta rada od 02.12.2025. te 09.12.2024.) tužitelj se vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju: od 27. svibnja 1997. do 30. travnja 2002., od 20. travnja 2005. do 09. travnja 2006., od 05. svibnja 2006. do 31. svibnja 2006., od 27. prosinca 2006. do 13. ožujka 2008. te od 07. siječnja 2010. do 04. studenog 2010. Iz svega navedenog jasno proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredba članka 56. ZOMO-a.

42.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko rješenje od 31. listopada 2014., kao i prvostupanjsko rješenje od 25. rujna 2024., utvrditi kod tužitelja postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti te naložiti prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate iste, odnosno odlučiti kao pod točkom I., II., III. i IV. izreke presude.

43.Napominje se da je odredbom članka 151. ZUS-a propisano da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje, s tim da je obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (stavak 1. i 2.).

44.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 14.593,39 eur (list 176. spisa).

45.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

46.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

47.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužitelju priznati kao opravdani trošak sastava tužbe, sastava podneska od 04.7.2024., zastupanje na ročištima od 19.01.2018., 12.10.2018., 10.5.2024., 18.10.2024., 29.11.2024. te 24.01.2025 i to za svaku radnju po 1.000,00 eur te za sastav odgovora na žalbu 1.250,00 eur što ukupno iznosi 9.250,00 eur. Ovom iznosu valja dodati PDV od 25% u iznosu od 2.312,50 eur te je kao potrebne tužitelju valjalo priznati i trošak vještačenja u ovom sporu u zatraženom iznosu od 530,89 eur tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 12.093,39 eur. Kako se trošak sastava ustavne tužbe ne smatra troškom upravnog spora u smislu citiranih odredbi ZUS-a to je zahtjev tužitelja za više traženo u iznosu od 2.500,00 eur valjalo odbiti. Navedenim je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.