P-4346/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 29.01.2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a nenazočnosti uredno pozvanog zamjenika ODO u Splitu, objavio je dana 18. veljače 2025. i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti na:

- fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000 izrađenoj od strane ŽP, dipl. ing. geod, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, a koja je sastavni dio ove presude, prikazan unutar linija koje spajaju točke A, B, C i D, ukupne površine 2909 m²;

- fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000 izrađenoj od strane ŽP, dipl. ing. geod, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, prikazan unutar linija koje spajaju točke E, F, G i H, ukupne površine 2302 m²;

pa je slijedom naprijed utvrđenog, ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti (cijepanje) i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto prava sa imena tužene RH.

II/ Tužena RH je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 4.766,78 Eur-a (četritisućesedamstošezdešesteuraisedamdesetosamcenti) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku dana 9.12.2021. podnio tužbu protiv RH, radi utvrđenja prava vlasništva na dva točno određena dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na predjelu zv. Zaglav, koje drži u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu slijedom svojih pravnih prednika od 1910. godine.

Osim dosjedanjem, svoje pravo vlasništva na fizičkim dijelovima nekretnine, tužitelj temelji na pravnom poslu koji je njegov djed IPO sklopio sa bivšom Općinom [adresa] još 1910., pri čemu kupoprodajni ugovor nikada nije sačinjen u pisanoj formi ali je izvršen, jer je zemljište plaćeno, a kupac stupio u posjed točno ograđenih dijelova, te ga izvršavao u skladu sa namjenom zemljišta, tako što je brao taklje i drvo za ogrjev.

2. Tužena nije osporila svoju pasivnu legitimaciju, a budući se je po sili zakona uknjižila na predmetnoj nekretnini temeljem odredbe čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), podnošenjem prijedloga, a budući je izvanknjižno vlasništvo na šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu stekla ranije, po odredbi čl. 16. Zakona o šumama (NN: 52/90, dalje: ZŠ), i to u momentu stupanja na snagu tog zakona.

Međutim, u odgovoru na tužbu se usprotivila tužbenom zahtjevu smatrajući da se iz priloženog Popisa i Zapisnika od 13.06.1910. ne vidi: predmet i cijena, da bi se radilo o kupoprodaji, te da bi cijena zemljišta bila u cijelosti plaćena.

Također je osporila stjecanje dosjedanjem, osporivši posjed prednika tužitelja, potom pravni slijed do tužitelja, ukazujući da predmetna nekretnina nije obuhvaćena u priloženim rješenjima o nasljeđivanju.

Posebno je istakla da se č. zem. [katastarska čestica] nalazi upisana u cijelosti kao posjed Šumarije „Jelsa“, pa kako se radi o šumi i šumskom zemljištu da se na isto ne može primijeniti stajalište iz odluka Europskog suda za ljudska prava kakvo je u predmetima npr: „Trgo protiv Hrvatske“, „Radomilja i dr. protiv Hrvatske“, jer se na šumskom zemljištu nije moglo dosjedati u razdoblju od 6.04.1941. do 12.01.2000. (list 22).

3. U dokaznom postupku sud je pregledao zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6), pročitao dokumentaciju bivše Općine Vrboska koja se odnosi na kupoprodaju iz 1910. godine, pa tako: stranicu iz Popisa sa osobama koje su uplatile prvi obrok za zemljište Zaglav sa imenom prednika tužitelja (list 5), Oglas br. 1815. od 11.12.1915. (list 9), popis osoba u najmu sa nalogom isplate br. 1854. od 05.10.1927. (list 10) i prijepis Zapisnika sjednice Općinskog vijeća od 15.06.1910. (list 11).

Sud je pribavio i pročitao povijest promjena za posjedovni list 175 k. o. [katastarska općina], Ureda za katastar Ispostava Hvar, Klasa: 930-04/25-05/1, Urbroj:541-28- 05/5-25-2 od 24.01. 2025. (list 95), pregledao arhivski snimak zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 101), a iz Zbirke isprava pribavio i pregledao: prijavni list cijepanja Zaglava iz 1959., pod Z.325/59 (list 100), kupoprodajnu pogodbu iz 1904 pod Dnbr. 658/1908 (list 101) i Pogodbu iz 1909. pod Dnbr. 569/1909 (list 101). Na okolnost aktivne legitimacije, pročitan je Zaključak Dnbr.134/25 iza pok. IPO ŽPO pok. ŽPO (list 91), rješenje o nasljeđivanju O.44/84 (Z.532/85) iza pok. IPO DP pok. ŽPO (list 87), O.25/99 iza pok. IPO I EP od 17.03.2004. (list 15) te Izjava Štambuk Đorđa, iz kolovoza 2021. (list 17). Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik sa očevida suca Paršića od 21.03.2024. (list 33), nalaz vještaka Petra Garmaza o identifikaciji dijelova nekretnine koji su predmet postupka (list 40 do 45), te je pribavljena i pregledana dopuna nalaza vještaka od 05.11.2024. (list 82).

Potom su saslušani svjedoci: BP pok. Ž (list 72), OP pok. RP (list 75) i ĐP pok. VP (list 74), te pregledane od njega priložene karte Zaglava (list 77 i 78). Na kraju je saslušan tužitelj IP pok. DP (list 83) i pregledane pravomoćne ovosudne presude koje se odnose na istu nekretninu i slične tužbene zahtjeve: P-40078/2015 i P-1915/2017 (list 100).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Prema zemljišnoknjižnom izvatku za z. ul. [broj ZK uloška] k.o.. [adresa], č. zem. [katastarska čestica] je uknjižena za cijelo na Republiku Hrvatsku, kao šuma, koja na dan pribavljanja izvatka (03. 08.2021) ima površinu od 1013654 m².

6. Kako bi se utvrdila aktivna legitimacija tužitelja, odnosno pravni slijed od dje- da tužitelja IP GP, sud je pregledao sva priložena rješenja o nasljeđivanju, te na istu okolnost saslušao svjedoke i tužitelja. Logično je da predmetna nekretnina nije mogla biti navedena u rješenjima o nasljeđivanju, ako se radi o izvanknjižnom vlasništvu tužitelja ili njegovih prednika.

Međutim, iz Zaključka posl. br. Dnbr.134/25 koji predstavlja odluku o uknjižbi dosudnice A.41/22 od 25.07.1922, iza smrti pok. IP ŽPO, sina ŽPO, proizlazi da je isti umro **.**.1922. ostavivši suprugu KP i mld. djecu: ŽPO, DP (koji ako je rođen 1913. tada imao svega 9 godina), NP i D. Prema dosudnici je supruga KP dobila samo pravo plodouživanja, dok su se malodobna djeca uknjižila za po ¼ dijela, s tim da postoji odredba prema kojoj kćerke u slučaju udaje zadržavaju samo nužni dio.

7. Prema povijesti promjena dobivenom iz katastra proizlazi da je 1953 godine pri obnovi spiska parcela, na č. zem. [katastarska čestica] u posjedovnom listu 175 k. o. [katastarska općina], bila upisana JP ud. Jurja sa površinom od 4000 m².

Kada je JP KP umrla, sud u ovom postupku nije uspio utvrditi (svakako nakon revizije 1953.), ali je za pretpostaviti da je isto stanje posjeda postojalo do 1986., kada je „novom revizijom“, čitava č. zem. [katastarska čestica] upisana u novonastali posjedovni list 740 k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo, a kao posjednik za 1/1 upisana Šumarija Hvar, odnosno Hrvatske šume d.d. Jelsa.

8. Prema iskazu tužitelja FP pok. DP, njegov djed ŽPO je morao biti rođen 1870 i neke godine, jer je 1910. godine, kao najstariji odnosno, glava obitelji, učestvovao u kupovini predmetne nekretnine, ali je po pričanju u obitelji čuo da je djed jako rano umro od upale pluća (pogrešno pretpostavlja 1937. ili 1938.), da je iza njega ostalo četvero djece:

- stric ŽPO koji je 1922. ili 1923. otišao u Argentinu odakle se nikada nije vratio; da se govorilo kako je tamo umro bez nasljednika (podatak o godini odlaska je pogrešan, jer je po Zaključku posl. br. Dnbr. 134/25 o 1922 godine bio malodoban);

- teta NP, koja je živjela u [adresa] i umrla prije Domovinskog rata, ostavila 3 kćerke od koji je živa samo jedna i to sa prebivalištem u [adresa], da za života potomci tete NP nikada nisu tražile, niti smatrale da im pripada zemljište na području Zaglava;

- teta DPO je umrla u 93-oj godini, ostavila 2 sina: E i B, koji nisu nikada polagali pravo na zemljište u Zaglavu, jer se govorilo da su se obje tete nakon smrti djeda ŽPO odrekle obiteljskih nekretnina u korist brata DP,

- njegov otac DP, koji je u braku sa suprugom EP imao 3 sina: O, R i IP (tužitelja).

Za svog oca DP je naveo da je rođen 1913. a umro 1984., da ga je naslijedila supruga EP i sinovi, na način da su kuće pripale svim zakonskim nasljednicima jednako, dok je sve ostale nekretnine naslijedila supruga (O.44/84). EP se preudala i razvela, te umrla 1997. pa su je naslijedili sinovi u jednakim omjerima, dok je u odnosu na predmetno zemljište postigao dogovor sa braćom da ga utuži samo za sebe.

9. Prema rješenju o nasljeđivanju O.44/84 iza pok. EP DP pok. ŽPO od 28.01.1985., ostavitelj je umro **.**.1984., a njegovi zakonski nasljednici su naslijedili temeljem sporazuma „novu kuća u [adresa], dok su sve ostale nekretnine pripale supruzi EP. Nakon smrti majke tužitelja, rješenjem o nasljeđivanju O.25/1999 od 17.03.2004. su proglašeni sinovi IP, O i R u jednakim omjerima, s tim da predmetna nekretnina nije bila u ostavinskoj masi.

10. Da su tužitelj i njegova braća uvijek bili u dobrim odnosima, te da O za života nije bio zainteresiran za sređivanje vlasništva u Zaglavu, iskazivali su saslušani svjedoci i tužitelj, dok je brat tužitelja R za potrebu ovog postupka potpisao „Izjavu iz kolovoza 2021.“, kojom sva prava na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prepustio tužitelju.

Svjedoci su u svojim iskazima potvrdili pravno sljedništvo od ĆP. ŽPO do tužitelja, kao i činjenicu da osim tužitelja, nitko od živih potomaka i nasljednika pok. ŽPO, ne polaže pravo na konkretno zemljište u Zaglavu.

11. Što se tiče pravnog posla iz 1910., u dokumentaciji bivše Općine Vrboska se nalazi ime djeda tužitelja EPO, kao prvo po redu na jednoj od šest stranica iz Popisa osoba koje su platile prvi obrok kupoprodajne cijene. Djed LP je dakle predstavnik jedne od 161 obitelji iz [adresa] koje su se prijavile na poziv Općine za kupnju zemljišta, a kako to proizlazi iz sadržaja Zapisnika općinskog vijeća od 13.06.1910.

Prema sadržaju Oglasa od 11.12.1915. se ne može zaključiti da bi LP bio osoba koja nije platila svoje zemljište, jer se njegovo ime ne spominje, a jednako tako, ime djeda ŽPO se ne nalazi ni na popisu osoba iz 1927. ili 1928., koje plaćaju zakup (livel – najam), a zakup bi ga isključilo iz kupoprodaje.

12. Prema iskazu saslušanih svjedoka u ovom postupku, a naročito iskaza najsta- rijeg svjedoka, saslušanog u predmetu osiguranja dokaza I.R.16/1995, sud je utvrdio na koji način su fizičke osobe kupovale zemljište na predjelu zv. Zaglav.

13. MP pok. MP, rođen **.**.1895. je svoj iskaz dao u dobi od 100 godina (1995), upravo ovom raspravnom sucu, pa je u vrijeme kupoprodaje imao 15 ili nešto više godina.

On je stoga točno naveo da je u dobi od 14 godina pomagao geometru prilikom izmjere Zaglava, zemljišta koje je imalo oznaku č. zem. [katastarska čestica].

Iskazivao je da je tadašnja Općina Vrboska uključivala mjesta Svirče, Vrbanj i Svetu Nedjelju, da je Općinsko poglavarstvo odlučilo općinsko zemljište zv. Zaglav parce- lirati na slične površine, širine cca 12 m i duljine cca 180 m, te svakoj obitelji prodati po dio, a dobivene iznose novca iskoristiti za gradnju novog groblja u [adresa]. Kako je bilo mnogo zemlje, napravljena je okomica "od lanterne" prema križu u Solinama, pa je prema zapadu izvršena parcelacija većih čestica koje su se proda- vale za tadašnjih 25 austrougarskih kruna.

Od ranije navedenog pravca prema istoku, bio je dio koji se zvao Korice, a koji se cijepao na manje čestice i koji je bio podijeljen siromašnima – onima koji nisu mogli zemljište platiti, odnosno, davao im se na "livel" za 5 kruna godišnje, s tim što je svaki od tih "siromašnih" kasnije mogao otkupiti svoj dio po istoj cijeni od 25 kruna. U slučaju kupovine zemlje na području Korice, kupac bi dobivao i manji dio zemljišta sjevernije od postojećeg puta tzv. "žuntu".

Svjedok je objasnio da je baš njegova obitelj uz zemljište na dijelu "Korice" kupila 1918. i pripadajuću žuntu , jer su im stigli neki novci iz Amerike, pa su od Općine dobili potvrdu da su svi troškovi plaćeni. Kupci su od strane katastra bili upisani kao posjednici na kupljene površine, ali su upis u zemljišnoj knjizi ostvarili tek podizanjem tužbe pred sudom RH.

Svjedok je naveo da je od 1926 do 1938 bio načelnik Općine Vrboska, te na zidu ureda imao plan parcelacije Zaglava, a koji su uništili partizani, zajedno sa čitavom arhivom.

Naveo je kako su se sve parcele po prodaji posjedovale na način kako se i danas posjeduju, ali da nakon 1945., zbog političke orijentacije i društvenog vlasništva, vlasti više nije bilo u interesu provesti sve kupoprodaje, pa se mnogi vlasnici na kupljeno nisu uknjižili. Dapače, neke partizanski orijentirane osobe su znale tjerati svoju stoku preko tuđeg zemljišta, kako bi pokazali da ne priznaju kupoprodaju iz 1910.

14. I svjedoci: BP pok. Ž, ĐP pok. VP i CP pok. RP, su suglasno iskazivali o prodaji općinskog zemljišta. Kako se radi o svjedocima koji u vrijeme svjedočenja imali 84, 65 i 46 godina, nedvojbeno je da se u odnosu na kupoprodaju radi o "svjedocima po čuvenju", jer su potrebne podatke dobili od drugih osoba, ili unutar obitelji ili susjeda.

15. Svjedok BP pok. Ž, star 84 godine, je naveo da je imao 10 ili 12 godina kada je čuo od svog susjeda UP, koji je tada imao preko 90 godina, da je 1900. godine tadašnja općina [adresa] svojim mještanima prodavala dijelove č. zem. [katastarska čestica], da je dovela geometra koji je na licu mjesta mjerio i pokazao svakome što je čije, a radilo se o zemljištu koje je služilo za potrebu skupljanja gnjoja i sječu drva. Na čitavom zemljištu je tada bilo svega 2 ili 3 bora, te uglavnom makija, a tek puno kasnije, je ondje izrasla šuma.

Saznao je da se 95 % mještana prijavilo i kupilo zemlju, pri čemu su cijenu plaćali u dvije rate, a da se samo nekoliko ribara nije prijavilo, jer njima zemlja nije bila potrebna.

Naveo je da se na terenu točno znalo gdje je općinska zemlja, gdje se nalazi dio koji pripada Crkvi, a naročito se znalo što su točno kupile privatne osobe, jer su ti dijelovi u naravi bili ograđeni suhozidima, pa je svatko ušao u posjed svog dijela zemljišta i ondje puštao svoju živinu, magarca i sl. Sa tako kupljenog zemljišta su vlasnici brali drva za ogrjev, što je bilo bitno jer tada nije bilo struje, a makija se koristila za branje taklja (kolci) za vinograd i kao hrana za stoku.

Svjedoku je poznato da se č. zem. [katastarska čestica], davno cijepala, ali samo prema jugu poluotoka, dok je njezin istočni i sjeverni dio ostao podijeljen, ali neparceliran u Katastru, tako da sada nasljednici ranijih kupaca podnose tužbe protiv RH, da bi se uknjižili na svoje.

Naveo je da je jedna osoba, kao predstavnik svoje obitelji mogla kupiti max. površinu od cca 7.500 m². Ako toliko kvadrata ne bi bilo na jednom mjestu, dobila bi zemlju na dva mjesta, kao što je to bio slučaj sa obitelji tužitelja. Glavni dio očito nije bio najkvalitetniji, ili ondje nije bilo dostatno šume ili se radilo o maloj površini, pa je dobivena i "žunta", dakle još jedan dio zemljišta na drugom mjestu, pri čemu je zbroj površina odgovarao površini koja se uobičajeno davala jednoj obitelji.

Poznato mu je da se glavni dio tužitelja nalazi sjeverno od prometnice koja od mjesta [adresa] vodi do Solina, da se proteže prema sjeveru sve do puta koji je paralelan sa glavnom cestom, te da ima širinu od 7 do 8 m.

Druga površina tužitelja se nalazi sjevernije, iznad sporednog puta, ali ne zna precizno, je li od Puta od Kaštilca to zemljište više istočno ili više zapadno. Taj svjedok je siguran da je tužitelj obje površine stekao od svog oca DP, koji je umro svakako prije Domovinskog rata, dok mu je majka EP umrla puno kasnije i to baš na dan kada se u mjestu [adresa] slavi Đ (10.08.), kada je pala sa smokve i smrtno stradala. Iza sebe je ostavila 3 sina, koji su uvijek bili u dobrim odnosima Brat tužitelja O je umro, a drugi brat R koji živi u [adresa] je na otok dolazio samo za života roditelja, te mu jednom prilikom rekao da je sve imanje ostalo IP.

U odnosu na ranije prednike tužitelja, svjedok je spomenuo da je otac tužitelja DP imao dvije sestre koje su se udale u [adresa] i [adresa], te prilikom udaje dobile svoj dio, dok mu je brat davno otišao u Ameriku, odakle se nikada nije javio. .

16. Svjedok ĐP pok. VP, star 65 godina, po struci šumar je radi lak- šeg svjedočenja predao u spis „Kartu bez naslova“ koju je pribavio u okviru posla kojim se bavi, te naveo kako je već svjedočio u sličnim predmetima, jer mu je poznato tko što od mještana posjeduje.

Za č. zem. [katastarska čestica] je čuo u svojoj obitelji, te iz priča u mjestu, pa tako zna da je i njegov pradjed VP pok. V, kupio od tadašnje Općine Vrboska zemljište na predjelu zv. Zaglav, za branje drva i pašarenje. Pradjed je imao sina ĐP, ĐP sina VP, a koji je bio njegov otac, koji je pred ovim sudom prvi pokrenuo postupak za utvrđivanje prava vlasništva za kupljenom dijelu te ishodio pravomoćnu presudu (Rev-218/16, od 11.12.2019). Naveo je da ga je otac od malena vodio na njihovo zemljište, da su ondje ljeti, kada nisu imali posla u polju, skupljali drva za zimu i kupiti gnjoj.

Zemljište koje je kupio prednik tužitelja mu je svojevremeno pokazao RP, kao zemljište s kojim graniči. Svjedok je najprije opisao u prostoru obje površine, a potom ih je pokazao na „Karti bez naslova“, nakon čega je sudac sa dvije crvene crte označio položaj obje nekretnine u prostoru, slično kako se to nalazi u dopuni vještaka Petra Garmaza.

Za glavnu, veću površina zemlje je naveo da se nalazi sjeverno od glavne ceste koja vodi prema Solinama, i u pravcu Kaštilca, te završava u putu širine 4 m, dok se Žunta tužitelja nalazi sjeverno od „puta koji vodi oko Kaštilca“ i ide sve do mora. Upoznat je sa svim činjenicama, da su od strane tadašnje opčine [adresa] bile pozvane obitelji da se prijave za kupovinu zemljišta, da su se prijavile gotovo sve obitelji u mjestu, da se zemlja otplaćivala u 5 jednakih rata po 25 kruna, pri čemu su neke obitelji uplatile čitav iznos odjednom. U pravilu se prijavljivala glava obitelji, a kod tužitelja je tada to bio njegov djed LP.

Svjedok je naveo da je djed tužitelja, osim oca tužitelja DP, imao sina ŽPO, koji je otišao u Ameriku, odakle se nikada nije vratio, da je imao jednu kćer koja se udala za ĆP koji je bio brat njegove none, te još jednu kćer koja se udala u Vrbanj, a kasnije živjela u [adresa]. Siguran je da su obje namirene prilikom udaje, pa nisu polagale pravo na predmetno zemljište.

Naveo je da je otac tužitelja DP umro prije Domovinskog rata, ostavio suprugu EP i 3 sina od kojih je jedan tužitelj. EP je smrtno stradala 1990 - i neke godine, na Sv Lovru kada je brala smokve, Najstariji sin R .živi u [adresa], ima stan u [adresa], nema djecu, te u posljednje vrijeme ne dolazi u [adresa].

Brat tužitelja O je živio i umro u Splitu.

Tužitelj je nakon smrti oca ostao živjeti sa majkom, pa pretpostavlja da su mu braća prepustila zemljište na Zaglavu.

17. Svjedok OP pok. RP, star 46 godina, naveo je da je kao dijete sa svojim ocem odlazio na obiteljsko zemljište brati drva, ondje su na ispašu vodili koze i tovara, te brali kiće za životinje. Nikada nije bilo spora oko toga gdje završava njihovo, a gdje počinje zemljište tužitelja (susjeda), jer na terenu postoji pravilan niz kamenja koji dijeli jedno zemljište od drugog.

Detaljno je opisao položaj „glavnog dijela“ tužitelja u prostoru:

„Kada se ide Županijskom cestom od [adresa] prema Solinama dolazi se do mjesta gdje makadamski put prema sjeveru vodi do Kaštilca. Gledano od tog makadamskog puta prema zapadu, zemljište tužitelja je četvrto po redu, a moje je peto. Moja obitelj je zapadni susjed u čitavoj međi predmetnog zemljišta. Ti dijelovi su gotovo jednaki, imaju oblik pravokutnika, južno počinju od asfaltirane županijske ceste a prema sjeveru završavaju u makadamskom putu i međusobno su ograđeni suhozidima. Dijeli ih red kamenja u čitavoj duljini.

Prema sjeveru uz makadamski put postoji suhozid, dok je sa južne strane uz Županijsku cestu u vrijeme kada se cesta gradila taj suhozid razbijen. Cesta je ušla u dio zemljišta koji je svojevremeno kupljen.“

Potvrdio je da su sa tužiteljem susjedi i u dijelu zemljišta zv. žunta, ali sa tom razlikom, što je ondje njegova žunta nalazi istočno od žunte tužitelja, tako da i tamo imaju zajedničku među. Žunta počinje i završava sa suhozidom, nalazi se sjeverno od Kaštilca, koji je nekada služio za osmatranje terena, što je imalo smisla samo u vrijeme dok je ondje bila makija.

Za obitelj tužitelja je naveo da se radi o skladnoj obitelji, u kojoj nije bilo svađe, te je siguran kako je zemljište na Zaglavu pripalo tužitelju, jer je sa svojom obitelji ostao živjeti u obiteljskoj kući sa majkom nakon smrti oca.

18. Prema zapisniku sa očevida od 21.03.2024., sudac Paršić je opisao zemljište na dva različita mjesta unutar č. zem. [katastarska čestica], utvrdio kako postoje niski kameni suhozidi, postavljeni stupovi i kamenje u nizu, koji predstavljaju međe, a potom utvrdio kako je posjed u oba slučaja u naravi jasno definiran suhozidima sa svih strana, ali da su oba zemljišta zarasla gustom borovom šumom i makijom. U odnosu na položaj zemljišta u prostoru za „glavni dio“ je navedeno da se pruža od ceste koja vodi od [adresa] prema Solinama prema sjeveru sve do makadamskog puta zv. "Put oko Kaštilca". Za žuntu je naveo da se ista pruža od makadamskog puta prema sjeveru.

19. Prema nalazu vještaka, radi se o pravilnim pravokutnim površinama pa je „dil“ površina od 2302 m², koja se nalazi sjeverno od asfaltirane ceste za Soline, na mjestu koje je u situaciji označio slovima E, F, G i H, dok je „žunta“ zemljište površine 2909 m², na dijelu od „puta oko Kaštilca“ prema moru, označeno u njegovoj skici slovima A, B, C, i D.

U dopuni nalaza vještak je obje površine prikazao položajno u odnosu na cijelu č. zem. [katastarska čestica] i na postojeće puteve, a takva identifikacija je identična onoj koju je pokazao svjedok ĐP na svojoj "Karti bez naslova".

20. Priložene pravomoćne presude P-4007/2015 i P-1915/17, predstavljaju samo neke presude kojima su "kupci" zemljišta u Zaglavu ishodili mogućnost cijepanja i uknjižbe u zemljišnu knjigu.

21. Ono što u ovom postupku nije bilo sporno je, da prodavatelj sjeverni dio "Zaglava" nikada nije parcelirao, da to nije učinio 1910., a ni kasnije, ali da je u naravi označio ponuđene dijelove, jer je angažirao mjernika koji je uz pomoć mještana (svjedok MP), označio pravilne pravokutne površine koje su predane u posjed mještana. Slijedom navedenog, mogao je predati posjed kupcu, ali mu nije omogućio uknjižbu.

Iz prijavnog lista koji se nalazi u Zbirci isprava, pod Z.325/59, i priložene skice cijepanja, proizlazi da je Općina Hvar kao pravni slijednik općine [adresa], 1959. godine parcelirao dio predmetne nekretnine u svrhu stambene izgradnje, ali južno od prometnice [adresa] – [adresa] za potrebu, te da je kasnije parcelirano zemljište na predjelu zv. Korice.

22. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona (01.01 1997.), prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Slijedom navedenog, u ovom postupku treba primijeniti pravna pravila bivšeg austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ), koja se primjenjuju temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (SL FNRJ 86/46, 105/46 i 96/47).

23. Prema pravnim pravilima paragrafa 1053. u vezi sa paragrafom 380. i 425. OGZ-a, za stjecane vlasništva nekretnine putem pravnog posla je potreban pravni osnov (titulus) i zakoniti način stjecanja (modus), ali je u primjeni tih pravila sudska praksa zauzela stav da se vlasništvo nekretnine (dakle prije 01.09.1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkim odnosima) moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i faktičkim izvršenjem pravnog posla.

Dakle, i na temelju usmenog sporazuma, ukoliko je kupac platio kupoprodajnu cijenu, a prodavatelj ga uveo u posjed.

24. Za dosjedanje na nekretnini koja je prije 6.04.1941. bila u vlasništvu države, crkve, općine…, je mjerodavno pravno pravilo iz paragrafa 1472 OGZ-a, koje se odnosi na "vanredno" dosjedanje (s obzirom na osobe), pa bi tužitelj kao pošteni posjednik morao dokazati da je njegov posjed neprekidno trajao 40 godina.

25. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, ocjenu je li dosjelošću od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika stečeno vlasništvo na u postupku utvrđenim dijelovima nekretnine koja se nakon 1941. nalazila u režimu općenarodne imovine, potom u režimu društvenog vlasništva, trebalo je utvrditi je li tužitelj putem svojih prednika do 14.12.1999. (kada je stupila na snagu Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine, kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV-a,), bio u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine u trajanju od 40 godina, a u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 8. listopada 1991., te uz dodatne uvjete navedene u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP):

- da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a (do 14.12.1999.), i

- da se ne radi o nekretnini u odnosu na koju polažu pravo treće osobe.

26. Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna pri- mjenjivati odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU: 18/97, 6/99, 14/02,….2/10) i njezinih Protokola, te primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama ESLJP.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, su bitna stajališta izražena u odlukama: Trgo protiv RH (Zahtjev br. 35298/04), Radomilja protiv RH (zahtjev br. 37685/10), G protiv RH (zahtjev br.37685/10) i dr.

Stoga, bi se u vrijeme dosjedanja tužitelju trebalo računati i vrijeme njegovog prednika i oca DP, a kako je č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila u društvenom vlasništvu, utvrditi da li su se do 14. prosinca 1999., ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po samom zakonu, odnosno, da je do toga dana posjed tužitelja i njegovih prednika neprekidno trajao 40 godina,

27 To što tužena navodi da je po sili zakona postala vlasnica cijele nekretnine stupanjem na snagu ZID Zakona o šumama (NN: 41/90) od 16.10.1990., taj podatak je mjerodavan samo toliko što se prethodno navedenih 40 godina mora utvrditi prije 16.10.1990., a ne 17.11.1999., pa nije od utjecanja što su kasnije 1986. kao posjednik upisane Hrvatske šume.

28 Ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra utvrđenima:

- da se prednik i djed tužitelja LP ŽPO tada Andrijin, u ime svoje obitelji prihvatio ponudu tadašnje općine [adresa] za kupnju zemljišta na predjelu zv. Zaglav;

- da je prema Popisu obitelji, pod rednim br, 143, dana 9.12.1910. platio dio cijene u visini od 25 kruna;

- da je kao kupac stupio u posjed dva komada zemljišta, koja su mu prethodno od strane mjernika označena na terenu;

- da unatoč tome što nije priložio potvrdu o ukupnoj isplati cijene, da je preostali iznos mogao isplatiti do smrti 18.01.1922. (u postupku nije utvrđeno suprotno);

- da je u momentu smrti, a budući su mu sva djeca bila maloljetna, njegov posjed prešao na suprugu KP;

- da je posjed KP na č. zem. [katastarska čestica] evidentiran pri reviziji 1953., pri čemu joj nitko takav posjed nije osporavao;

- da su se prema iskazu svjedoka posjedovne čini izvršavale od strane njezinih pravnih slijednika, sina DP, a nakon njegove smrti tužitelja, u skladu sa namjenom zemljišta.

29 Slijedom svega navedenog, sud smatra utvrđenim da je vlasništvo točno određenih dijelova, a prikazanih na skici vještaka Garmaza, stečeno putem pravnog posla, ocjenjujući da je zbog izostanka pisane forme i uknjižbe, Štambuk ŽPO, Andrijin za života ušao u posjed i u cijelosti isplatio dogovorenu cijenu.

30 Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev kao pod I/ izreke.

31 Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Navedeno znači da je tužena dužna naknaditi tužitelju sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

32. Tužitelj je popisao trošak na iznos od 4.280,89 EUR, uvećan za sudske pristojbe, i još 500 EUR-a, koliko iznosi nagrada punomoćniku za zastupanje na ročištu od 29.01.2025.

Sud je tužitelju priznao po Tbr. 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 38/12, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa):

- za sastav tužbe 250 bodova, te po isto toliko za 5 ročišta (11.05.2022., 21.03.2024, 25.09.2024., 06.11.2024., 29.01.2025), po Tbr. 9. toč.7 Tarife, što je još 1250 bodova,

- potom 25 bodova po Tbr. 33 toč. 1. Tarife, za podnesak upućen tuženiku prije pokretanja postupka;

- za ročište od 25.01.2023. koje je odgođeno po Tbr. 9 toč.5. Tarife, 50 bodova,

- te za podnesak od 09.06.2024. po Tbr. 8 toč. 1 Tarife 250 bodova, a što je ukupno 1825 bodova, koji pomnoženi sa 2 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju iznos od 3.650,00 EUR-a. Taj iznos uvećan za troškove očevida i vještačena (529,48), te pristojbu tužbe (195/44) i pristojbu presude (391,53), daje ukupno 4.766,78 EUR, koliko je navedeno pod II/ izreke.

U Starom Gradu, 18. veljače 2025.

S u d a c :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud.

DNA: - odvj. Andro Duboković

- ODO u Splitu

Po pravomoćnosti: Porezna uprava Split, Ispostava Hvar