P-1151/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slavica Čupić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika VBH, na ročištu radi objave 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je prema tuženiku KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao pravnom slijedniku pok. NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tužitelj VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga se ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude uknjižiti se kao isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine uz istodobni izbris prava vlasništva s imena i prezimena tuženika KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bez njegovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.312,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 30. travnja 2019. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-1894/2019 tužba kojom je tužitelj ustao protiv ranije označene tužene NB tužbom radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodi kako su ranije označena tužena NB s TB, HB i ČB te FB dana **.**.1967. kupili predmetnu nekretninu, a na dijelu te površine koji je pripao FB sagrađena je baraka u kojoj je ona živjela do smrti. Dodaje kako je nakon toga u baraku uselio tužitelj koji ju je neometano koristio te priključio na javnu električnu mrežu, vodovodnu infrastrukturu i kanalizaciju, a u tijeku 2001. uz baraku izgradio obiteljsku kuću u koju se uselio 2002. Nadalje navodi kako je DB nadživjela kći FB, a nakon smrti 7. prosinca 1988. naslijedio ju je unuk VB sin V koji je predmetnu nekretninu darovao kćeri KBH, a ona je prodala tužitelju, koji je u samostalnom posjedu od 1986. Na kraju navodi kako je u međuvremenu nekoć jedinstvena nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] parcelirana, tako da su nastale ovdje sporna čest. zem [katastarska čestica], površine 351 m2 VB sina V i čest. zem. [katastarska čestica], površine 628 m2 vlasništva i posjeda ranije tužene NB.

2. U svom odgovoru od 9. listopada 2019. ranije označena tužena osporila je tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su tužiteljeve tvrdnje neutemeljene i proizvoljne, kako se ne može pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer se nisu ostvarile osnovne pretpostavke, a prije svega poštenje posjeda. Osporava sklapanje ugovora koji se navode u tužbi, a u bitnom dodaje kako su upravo ona i suprug TB kupili cjelokupnu zemljišnu površinu od dotadašnjih vlasnika i prodavatelja JB i time stekli vlasništvo za cijelo.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ugovora o darovanju od 16. lipnja 1992., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj III O-3/89 od 1. ožujka 1989., ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 1967. i 18. srpnja 1994. geodetskog snimka od 4. listopada 2019., vlasničkih listova od 3. listopada 2019. i 25. kolovoza 2020., prijepisa posjedovnog lista broj 5894 Odjela za katastar nekretnina Solin od 3. listopada 2019., očevidom održanim na licu mjesta 14. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Tihomira Duvnjaka, pregledom njegovog vještva od 4. rujna 2020. i dopune od 4. svibnja 2021., saslušanjem svjedoka KB, K SB, PB, ČB i HB te tužitelja kao parnične stranke.

4. Po provedenom dokaznom postupku sud je presudom broj P-1894/2019 od 30. prosinca 2022. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti te utvrdio tužitelja vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a ranije označenoj tuženoj naložio naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.958,79 eur.

5. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Splitu rješenjem je broj Gž-950/2023 od 11. svibnja 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio je ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem

6. Kako je ranije označena tužena NB u međuvremenu (dana 22. ožujka 2023.) preminula, sud je na ročištu održanom 21. ožujka 2024. utvrdio prekid postupka zbog smrti stranke i istodobno odredio njegov nastavak u odnosu na njezinog nasljednika, tuženika KB, a spis je ponovno zaveden pod novim poslovnim brojem P-1151/2024.

7. Pored prethodno nabrojanih, u daljnjem tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-597/2023 od 18. rujna 2023., vlasničkog lista od 19. ožujka 2024., nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca od 7. ožujka 2024., očevidom održanim na licu mjesta 6. lipnja 2024. te dodatnim saslušanjem svjedoka N TB te ČB.

8. Podneskom od 28. svibnja 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, dok je tuženik podneskom 8. studenog 2024. podnio protutužbu sa zahtjevom postavljenim radi predaje posjeda čest. zem. [katastarska čestica], a podredno radi isplate novčanog iznosa za tu nekretninu. Na ročištu održanom 17. prosinca 2024. protutužba je izdvojena iz predmetnog spisa i zavedena pod novim poslovnim brojem.

9. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva te nekretnine dosjelošću ili građenjem.

12. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

13. Odredbom iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZVDSP), propisano je kako se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

14. Odredbom iz čl. 152. st. 1. ZVDSP propisano je kako zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu, pripada vlasniku tog zemljišta, ali ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, kako to propisuje odredba iz čl. 153. ZVDSP.

15. Pregledom ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 1967. razvidno je kako je JB pok. HB prodao TB pok. N, EB ženi K, NBH, ČB ženi HB i FB pok. T nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 791 m2 i 1006 površine 126 m2, sve ZU 2390 K. O. [katastarska općina], tako da je kupcima EB i TB pripalo ½ dijela, NBH i ČB ¼ dijela, a FB preostalih ¼ dijela kupljenih nekretnina.

16. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj III O-3/89 od 1. ožujka 1989. razvidno je kako je DB ud. T (rođenu 1890., a umrlu 1988.) u odnosu na zemlju i baraku u [adresa] u naselju " [adresa] naslijedio unuk VB sin V.

17. Pregledom ugovora o darovanju od 16. lipnja 1992. razvidno je kako je VB pok. V darovao za cijelo kćeri ŽB česticu zemlje naslijeđenu od bake DB, položenu na adresi u [adresa] na kojoj se nalazi baraka.

18. Pregledom ugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 1994. razvidno je kako je ŽB kći VB prodala ovdje tužitelju VB sinu HB česticu zemlje na adresi u [adresa], TBH 90, koju je dobila na dar od oca VB temeljem ugovora od 16. lipnja 1992.

19. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O- 597/2023 od 18. rujna 2023. razvidno je kako je tuženik KB naslijedio ranije označenu stranku NB i upisao se kao isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8157 K. O. [katastarska općina], kako proizlazi iz vlasničkog lista od 19. ožujka 2024.

20. Prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 6. lipnja 2024. tužitelj kao predmet spora pokazao stambenu zgradu s okućnicom u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i dva kata, a do koje se pristupa s javne asfaltne ceste preko strme betonske rampe. U prizemlju ovog uređenog objekta zatiče se automehaničarska radionica tužiteljevog sina i stambeni prostor koji je u potpunosti uređen, namješten i opremljen. Vanjskim betonskim stubištem s istočne strane pristupa se na etaže prvog kata, koji je u fazi grubih građevinskih radova i drugog kata na kojem je u potpunosti uređen stambeni prostor. Okućnica je u najvećem dijelu betonske podloge, a uz južnu i zapadnu fasadu objekta proteže se uska zemljišna površina na kojoj je tužiteljev povrtnjak, dok je sa suprotne strane kućica za psa te niz starih osobnih vozila, auto guma i drugih stvari. Kuća i okućnica u potpunosti su ograđene niskim betonskim zidom s južne i zapadne strane, sjeverna granica jasno je materijalizirana značajnom visinskom razlikom u odnosu na susjedno nesporno zemljište, dok je preostali dio bez vidljivih međašnih oznaka. Ovom prilikom utvrđeno je kako izgled predmetne nekretnine ne odstupa od stanja kakvo je sud evidentirao prilikom prvog očevida održanog 14. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju.

21. Sudski vještak za geodeziju Tihomir Duvnjak u svom je vještvu od 4. rujna 2020. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je nastala parcelacijskim elaboratom od 22. travnja 2016. kada se čest. zem. [katastarska čestica] površine 979 m2 cijepala na čest. zem. [katastarska čestica] površine 628 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 351 m2. Dodaje kako predmetna čestica predstavlja kuću sa dvorom jasno vidljivih i definiranih granica (ogradnim zidovima), a prema podatcima Odjela za katastar nekretnina Solin upisana je u posjedovnom listu broj 5894 naslovnice NB. U dopuni nalaza vještak navodi kako je LB predložila parcelaciju zemljišta koja je 2016. provedena u postupku ishođenja građevinske dozvole.

22. Pregledom nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca od 7. ožujka 2024. razvidno je kako je zgrada, koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i visokog stambenog potkrovlja, u cijelosti izgrađena i uređena te je u uporabi. Prema raspoloživim podatcima i načinu gradnje te ugrađene stolarije i dijelova ograde, vještak zaključuje da je izgrađena između 1995. i 2000.

23. Na nalaze i mišljenja sudskih vještaka za geodeziju i graditeljstvo stranke nisu iskazale primjedbe, stoga sud njihova vještva prihvaća kao stručna i objektivna.

24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su pravni prednici tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu prodavateljica ŽB, zatim VB pok. V, DB ud. T i konačno njezina kći FB pok. T, koja je bila jedan od sudionika ugovora o kupoprodaji sklopljenog 15. siječnja 1967. i stjecateljica prava vlasništva ¼ dijela kupljenih nekretnina, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Prema nabrojanoj dokaznoj građi, ali i na temelju iskaza svjedoka K SB, PB, ČB i HB te parničnih stranaka, utvrđeno je kako je FB od kupnje zemljišta do smrti živjela u baraci izgrađenoj na dijelu površine koju su kupci 1967. stekli od prodavatelja JB. Prema iskazima saslušanih, taj objekt sve vrijeme je koristila samostalno i neometano, kako od trećih osoba tako i ostalih kupaca, uključujući roditelje tuženika, odnosno ranije označenu tuženu NB i njezinog supruga TB pok. N. Doduše, tuženik u iskazu spominje i stav oca K prema kojem FB nije imala vlasničkih prava i trebala je iseliti iz barake, ali i pod pretpostavkom da su ti navodi točni, sud ih ne može prihvatiti pored činjenice da je FB u ugovoru iz 1967. označena kao jedan od kupaca nekretnine, a ne nalazi se razumnog obrazloženja zbog čega bi bila tako označena ako doista nije bila sudionik pravnog posla. Cijeneći izneseno, a uzimajući u obzir kako tuženik nije dokazao da bi isključivo njegovi roditelji bili stvarni kupci i da su u cijelosti platili ugovorenu cijenu, za zaključiti je kako FB nije bila korisnica barake i pripadajućeg zemljišta zahvaljujući "dobroj volji" ranije označene tužene i njezinog supruga, kako to tvrdi tuženik, već temeljem ravnopravnog sudjelovanja u kupnji nekretnine kojom je stekla suvlasništvo u odnosu na ¼ dijela njezine ukupne površine i nakon toga samostalni posjed točno određenog dijela nekretnine. Kako je ranije navedeno, tužitelj je temeljem ugovora iz 1994. stekao samostalni zakonit i istinit posjed nekadašnje barake s pripadajućim zemljištem, a prodavateljica ŽB je prema raspoloživim ispravama bila slijednica FB u odnosu na predmetnu nekretninu za cijelo, stoga je bila ovlaštena raspolagati svojim suvlasničkim dijelom u korist kupca. Ovome je za dodati kako je prema iskazima tuženika i svjedokinje PB, tužitelj uselio u baraku i prije toga, odnosno u tijeku osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je tek nakon sklapanja ugovora 1994. i formalnog stupanja u posjed kupljene nekretnine, kao pošteni graditelj u vremenu od 1995. do 2000. na mjestu barake izgradio i uredio kuću s okućnicom te oko 2002. uselio u objekt s članovima obitelji koja ga kontinuirano samostalno koristi do danas. U svakom slučaju, svi susjedi pa tako i H, kao i obitelj tuženika, znali su za posjed tužitelja, izgradnju objekta i uređenje prostora okućnice koja je ograđena betonskim zidovima, ali u spisu nema dokaza ili bilo kakvog pisanog traga iz kojeg bi jasno proizlazilo da su NB i TB bez odgode zabranili graditelju daljnju gradnju. Na tu okolnost tuženik spominje kako su njegova baka i majka upozoravali tužitelja da nekretnina nije njegovo vlasništvo, a o povremenim verbalnim sukobima govore i svjedoci TB pok. Č i SB sin F, kada spominju kako su se njihovi pojedini prednici i članovi šire obitelji svađali s tužiteljem. Međutim, tuženik govori o vremenu dok je tužitelj živio u baraci, a nema saznanja da je ŽB osporavan nakon što je izgradio kuću. Svjedoci SB potvrđuju kako zbog ovoga nije vođen nikakav sudski ili drugi postupak i ne znaju je li netko tužitelju zabranio gradnju, a TB pok. Č spominje kako njegov otac nije imao nikakvih problema s tužiteljem niti mu je poznato je li što rekao tužitelju za vrijeme izgradnje ogradnih zidova. Dodaje kako se njegov stric D (otac svjedoka SB) ljutio na tužitelja u vrijeme povrataka s bojišnice u tijeku Domovinskog rata. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir kako svjedoci spominju i sukobe zbog tužiteljevog psa na licu mjesta prilikom prolazaka SB, sud smatra kako nema uvjerljivih dokaza da su tuženik i njegovi pravni prednici zabranili ili pokušali spriječiti gradnju tužiteljeve kuće, već njihova nesuglasja očito datiraju iz vremena prije sklapanja ugovora 1994., kada je tužitelj koristio baraku bez valjanog zakonskog uporišta. Dakle, nema dokaza da je tužitelju osporavana gradnja nakon što je kupio nekretninu, a izneseno potvrđuje i svjedokinja PB kada tvrdi kako nije nikada vidjela ili čula da bi ranije označena tužena ili netko treći sprječavao tužitelja prilikom gradnje objekta ili mu prigovarao nakon okončanih radova. Za napomenuti je kako je svjedokinja prva susjeda predmetne nekretnine od 1966. i nesrodna s parničnim strankama, stoga je logično i očekivano da je prethodnih šezdesetak godina imala neposredna i objektivna saznanja o stanju nekretnine o kojoj je govorila, načinu njezinog korištenja i osobama koje su je koristile, kao i o međusobnim odnosima sudionika spora i njihovih obitelji. S tim u vezi, a kako se ne nalazi da bi bila osobno zainteresirana za ishod spora, sud poklanja vjeru njezinom iskazu u cijelosti kao uvjerljivom i vjerodostojnom. Na temelju priloženih isprava i iznesenih utvrđenja jasno je kako je prodavateljica ŽB imala valjanu osnovu stjecanja suvlasništva, a kako je i tužitelj imao neposredna saznanja o FB kao nespornoj posjednici i vlasnici barake i pripadajućeg realno izdvojenog dijela zemljišta, jasno je kako prije početka građenja, ali i u tijeku izvođenja radova, nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed i gradnju, stoga je po shvaćanju ovog suda bio pošteni graditelj. Kod donošenja odluke trebalo je cijeniti da je kuća izgrađena oko 2000. i da se od tada kontinuirano neometano koristi, a da sve to vrijeme tuženik i njegova rodbina nisu poduzeli radnje u cilju zaštite svojih interesa. Tako pasivno držanje prethodna dva nepuna desetljeća doista je nelogično i neživotno za osobe koje se smatraju vlasnicima nekretnine ugrožene radom treće osobe, jer bi u protivnom bilo očekivano da protiv nepoštenog graditelja odmah po saznanju poduzmu odgovarajuće mjere, a u ovom slučaju nema traga da su pokrenuli sudski spor ili zatražili od nadležnih upravnih organa obustavu gradnje, rušenje objekta, odnosno na kakav drugi primjereni način zaštitili povrijeđena vlasnička prava. Ovakvo držanje tuženika i njegovih pravnih prednika ukazuje kako su sve vrijeme bili svjesni tužiteljevog vlasničkog statusa i prava na poduzete radove, a u prilog iznesenom ide i parcelacija čest. zem [katastarska čestica] iz 2016. Naime, taj upravni postupak pokrenuli su međašni susjedi MB (nećak tuženika) i njegova supruga LB radi ishođenja građevinske dozvole, tako da je predmetna čest. zem [katastarska čestica] izdvojena kao posebna zemljišna cjelina površine 351 m2, a pri cijepanju ove formalno jedinstvene čestice očito su se uvažavale granice između posjeda obitelji MB i ŽB, načelno formirane još od vremena FB i NB, a naknadno jasno materijalizirane ogradnim zidovima koje je petnaestak godina prije parcelacije izgradio upravo tužitelj. 25. Slijedom iznijetog, tužitelj je dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom odredbom iz čl. 153. ZVDSP koja propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, a tuženik nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i priložio dokaze koji bi na nedvojben način osporili iznesena utvrđenja suda ili ih doveli u sumnju. Slijedom toga, tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga je tužitelj ovlašten zahtijevati utvrđenje prava vlasništva kuće s pripadajućom okućnicom koja joj služi za redovitu uporabu, sve položeno na čest. zem [katastarska čestica], uz prethodno brisanje vlasničkog prava tuženika, radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

26. S obzirom na ishod spora, tužitelj ima pravo na naknadu troška u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćnicima za sastav tužbe od 30. travnja 2019., četiri obrazložena podneska od 14. veljače i 10. listopada 2022. te 28. svibnja i 15. studenog 2024., kao i zastupanja na ročištima održanim 4. studenog 2019., 14. srpnja 2020., 21. listopada 2021., 20. siječnja, 23. lipnja, 30. rujna i 29. studenog 2022. te 6. lipnja i 17. prosinca 2024. u vrijednosti od 500 bodova, odnosno u iznosu od 1.000,00 eur, za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2021. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 54. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. svibnja 2021. u vrijednosti od 250 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT) te pristupa ročištu radi objave presude 18. veljače 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 54. OT). U više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja drži se neosnovanim, a nije mu priznat ni zahtjev za naknadnom troška sudske pristojbe tužbe i ove presude, jer ga je u tom dijelu postavio neodređeno, a ne u skladu s odredbom iz čl. 164. st. 2. ZPP po kojoj je stranka dužna u zahtjevu navesti točno određene troškove za koje traži naknadu. Priznati zbroj od 7.325 bodova, odnosno iznos od 14.650,00 eur, valjalo je uvećati za 25% PDV, tako da je tuženiku naloženo naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 18.312,50 eur, zajedno s zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 18. veljače 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika