REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-2041/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja UE iz [adresa], T, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi težih povreda službene dužnosti, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-114- 04/23-02/77, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 31. kolovoza 2023. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/111, URBROJ: 511-01-158-23-53 od 23. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/111, URBROJ: 511-01-158-23-53 od 23. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je: 1. - dana 12. studenoga 2020. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati za vrijeme obavljanja službe u blizini mjesta Vodice na ŽC 5012 zaustavio taksi vozilo marke i tipa Nissan Note, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TE i u vozilu prevozio pet tražitelja međunarodne zaštite u [adresa] UEP, TEP, mlt. FEP, mlt. SEP i mlt. FE, nakon čega nije izvršio pregled vozača vozila, putnika i nije utvrdio njihov identitet, za navedene osobe nije izvršio provjere u Informacijskom sustavu MUP-a niti je to zatražio o operativnog dežurstva Policijske postaje Buzet, o zaustavljanju vozila i zatečenim osobama u vozilu nije obavijestio operativno dežurstvo Policijske postaje Buzet niti zatraži eventualnu uputu o postupanju, a postupanje prema navedenima nije evidentirao u svom izvješću po radnom nalogu, niti je navedene osobe uputio da se sa istim vozilom vrate prema Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u kojem su smještani, dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeni obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 1. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.; dalje: ZOP), zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP utvrđen prestanak državne službe; dok je utvrđeno da u dijelu činjeničnog opisa djela „prtljage“ policijski službenik nije odgovoran; 2. - dana 12. studenoga 2020. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati za vrijeme obavljanja službe u blizini mjesta Vodice na ŽC 5012 nakon zaustavljanja osobnog vozila marke i tip Nissan Note, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TE i u vozilu prevozio tražitelja međunarodne zaštite u [adresa] UEP, TEP, mlt. FEP, mlt. SEP i mlt. FE putnicima iz vozila, tražiteljima međunarodne zaštite, naložio da izađu iz vozila, kod sebe neosnovano zadržao iskaznice tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te da im je izdao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te im omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske i Republike Slovenije iako je iz okolnosti događaja i razgovora koji je vodio s njima bila jasna njihova namjera da ilegalno prijeđu državnu granicu izvan graničnog prijelaza, dakle, nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 2. ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP utvrđen prestanak državne službe; 3. - dana 12. studenoga 2020. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati za vrijeme obavljanja službe u blizini mjesta Vodica na ŽC 5012 nakon što je zaustavio taksi vozilo, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TE prevozeći tražitelje međunarodne zaštite u [adresa] UEP, TEP, mlt. FEP, mlt. SEP i mlt. FE, od istih je zatražio novac nakon čega je od OEP i primio novčani iznos od 50,00 EUR te je navedenim tražiteljima međunarodne zaštite potom omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske s namjerom da ilegalno prijeđu državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije izvan graničnog prijelaza, dakle, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 3 ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP utvrđen prestanak državne službe; 4. - dana 12. studenoga 2020. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati za vrijeme obavljanja službe u blizini mjesta Vodice na ŽC 5012 zaustavio taksi vozilo marke i tipa Dacia Sandero, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao F i u vozilu prevozio osam tražitelja međunarodne zaštite u [adresa] BEP, SE, mlt. OE, mlt. BE i mlt. VE te VEP, EEP i REP nakon čega nije izvršio pregled vozača vozila, putnika i prtljage, nije utvrdio njihov identitet, za navedene osobe nije izvršio provjere u Informacijskom sustavu MUP-a niti je to zatražio od operativnog dežurstva Policijske postaje Buzet, o zaustavljanju vozila i zatečenim osoba u vozilu nije obavijestio operativno dežurstvo Policijske postaje Buzet niti zatražio eventualnu uputu o postupanju, a postupanje prema navedenima nije evidentirao u svom izvješću po radnom nalogu, niti je navedene osobe uputio da se sa istim vozilom vrate prema Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u kojem su smještani, dakle, neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 1. ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP utvrđen prestanak državne službe; 5. - dana 12. studenoga 2020. u vremenu od 19,00 do 20,00 sati za vrijeme obavljanja službe u blizini mjesta Vodica na ŽC 5012 nakon što je zaustavio taksi vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao EE prevozeći tražitelje međunarodne zaštite u [adresa] BEP, SE, mlt. OE, mlt. BE i mlt. VE te VEP, EEP i REP, od istih je zatražio novac nakon čega je od VEP i primio novčani iznos od 1.000,00 kn te je navedenim tražiteljima međunarodne zaštite potom omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske s namjerom da ilegalno prijeđu državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije izvan graničnog prijelaza, dakle, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 3. ZOP, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP utvrđen prestanak državne službe. Slijedom navedenog, tužitelju je izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/23-02/77, URBROJ: 511-01- 158-23-4 od 31. kolovoza 2023. djelomično uvažena te je poništeno prvostupanjsko rješenje u dijelu činjeničnog opisa težih povreda služene dužnosti iz. t. 1.1. i 1.4. izreke rješenja u kojem glasi „niti je navedene osobe uputio da se sa istim vozilom vrate prema Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u kojem su smještani“ te mu je za navedene povrede službene dužnosti umjesto disciplinske kazne prestanka državne službe izrečena uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje 3 mjeseca s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službe dužnosti (točka 1.), u odnosu na preostali dio činjeničnog opisa težih povreda služene dužnosti iz. t. 1.1. i 1.4. izreke rješenja odbijena je žalba kao neosnovana (točka 2.), poništeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu činjeničnog opisa teže povrede služene dužnosti iz. t. 1.3. izreke rješenja u kojem glasi „te je navedenim tražiteljima međunarodne zaštite potom omogućio da nastave pješice put prema državnoj granici Republike Hrvatske s namjerom da ilegalno prijeđu državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije izvan graničnog prijelaza“ (točka 3.), te je u odnosu na preostali dio činjeničnog opisa teže povrede služene dužnosti iz. t. 1.3. izreke rješenja odbijena žalba kao neosnovana i potvrđena disciplinska kazna izrečena za naveden povrede službene dužnosti, kao i jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe (točka 4.).

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika u točkama 1., 2. i 4. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog propisa. U tužbi iznosi opsežnu analizu i ocjenu dokaza izvedenih u upravnom postupku te u bitnome navodi da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu postupili sukladno uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude posl.br. Usž-2782/22-2 od 12. listopada 2022., odnosno da nisu nedvojbeno utvrdili postojanja odgovornosti policijskog službenika za počinjenje teže povrede službene dužnosti. Osporava da bi okolnosti predmetnog događaja doveli do zaključka da bi tužitelj počinio povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret niti su činjenice u postupku nedvojbeno utvrđene, a sve uzimajući u obzir iskaze svjedoka i materijalnu dokumentaciju u spisu. Smatra da, ukoliko je i za neke od povreda (nedvojbeno utvrđenih) bilo elemenata disciplinske odgovornosti, tužitelju se mogla izreći i neka blaža kazna sukladno odredbama Zakona o policiji. Ukazuje da nije jasno obrazloženo ni temeljem čega se zaključuje da bi tužitelj postupao s namjerom ili iz krajnje nepažnje sukladno čl. 93. Zakona o policiji. Smatra da su javnopravna tijela u predmetnom postupku propustila primijeniti odredbu čl. 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika. Predlaže da sud poništi prvostupanjsko i osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Smatra da su Prvostupanjski disciplinski sud u Rijeci i Drugostupanjski disciplinski sud nedvojbeno utvrdili postojanje disciplinske odgovornosti tužitelja, cijeneći i uvažavajući pritom pravna shvaćanja i stavove iskazane u presudi Visokog upravnog suda RH. Odlučne činjenice da su nesporno utvrđene te su u predmetnim rješenjima dana detaljna pojašnjena o odgovornosti i izrečenoj disciplinskoj sankciji. U odnosu na prigovor da bi prvostupanjsko Vijeće pogrešno interpretiralo iskaze svjedoka RE i LE u pogledu pregleda službenog ormara i vozila tužitelja u kojem tužitelj navodi kako su se isti svjedoci suglasili da je pregledu nazočila PE te da neodazivanje pozivu suda iste svjedokinje ide na teret tužitelju, pojašnjava da pitanja u vezi s pregledom službenog ormara i vozila tužitelja nisu od krucijalne važnosti za utvrđivanje odgovornosti da li je od tražitelja međunarodne zaštite uzeo 50 eura (točka 3.) i 1.000,00 kuna (točka 5. rješenja), budući je od trenutka kada je uzeo predmetne novčanice pa do vremena kada je obavljen spomenuti pregled prošlo nekoliko sati te je tužitelj imao razne mogućnosti manipulacije s predmetnim novčanicama, a to osobito obzirom da drugi raspoloživi dokazi nesporno upućuju na utvrđenje da je tužitelj predmetne novčanice uzeo. Zaključuje da izvedeni dokazi, razmatrani samostalno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nesporno upućuju na odgovornost policijskog službenika (tužitelja) pri čemu su izvedeni dokazi međusobno suglasni u svim bitnim elementima koji su od odlučnog utjecaja na donošenje odluke o njegovoj disciplinskoj odgovornosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2782/22-2 od 12. listopada 2022. kojom je poništeno ranije drugostupanjsko rješenje od 20. srpnja 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak s uputom da se u postupku izvede dokaz saslušanjem svjedoka TE, GE, DE i LEP te da se pribavi zapisnik o sigurnosnom pregledu azilanata kako je to predlagao tužitelj.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine broj 141/11.; dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te čl. 3. st. 1. ZUP-a.

9. Neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (čl. 96. t. 1. ZOP), zatim nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti (čl. 96. t. 2. ZOP), te zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi (čl. 96. t. 3. ZOP) teže su povrede službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom čl. 110. st. 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i prestanak državne službe (t. 6.).

10. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).

11. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Dakle, uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupka ispoštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocjenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ukoliko se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće s obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovo provoditi upravni postupak.

12. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom čl. 9. t. 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

13. Naime, sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je svojim ponašanjem počinio teže povrede službene dužnosti opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu. U odnosu na povrede službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s izravnom namjerom, kao i na ostale tužbene prigovore, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

14. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su citirane u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja te su, po ocjeni suda, valjano utvrđene i obrazložene sve odlučne činjenice te je tuženik postupio sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u odluci posl.br. Usž-2782/22-2 u skladu s odredbom čl. 81. st. 2. ZUS-a, odnosno izvedeni su dokazi iz upute te je nedvojbeno utvrđeno postojanje odgovornosti policijskog službenika za počinjenu težu povredu službene služnosti.

15. Neosnovano je i tužiteljevo upiranje u odredbu članka 3. Pravilnika. Naime, tom je odredbom propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. U predmetnom slučaju, međutim, prema ocjeni ovog Suda, a zbog prethodno iznesenog, ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica, pa nema mjesta primjeni navedene normativne inačice načela in dubio pro reo, prilagođene disciplinskome upravnom postupku.

16. U pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS-a).

17. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (čl. 110. st. 2. u svezi čl. 111. st. 1. ZOP). Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi kazna prestanka državne službe izrečena tužitelju bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, te je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 3., u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 18. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).