Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-901/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, OK, izvjestiteljice i članice, PK, članice, u pravnoj stvari tužitelja OKT /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Vlado Lalić i Gorana Grubišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić iz Zagreba, protiv tuženika KentBank d.d. /OIB: 73656725926/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri j. t. d. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 677/2019-121 od 23. srpnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-677/2019-121 od 23. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-677/2019-121 od 23. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke i stavkom IV. izreke.

III. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-677/2019-121 od 23. srpnja 2024. pod stavkom III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 102.821,25 eura sa zateznim kamatama.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.575,82 eura sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška predmetne žalbe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen glavni tužbeni zahtjev (stavak IV. izreke):

- na utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu na mjestu savjetnika uprave Kent Bank d.d. odlukom tuženika Termination notice-Management Services Contract dated 18 February 2013, od 17. svibnja 2013. da se sudski raskinut raskida ugovora o radu na mjestu savjetnika uprave KentBank d.d. s 4. studeni 2013.;

- za isplatu bruto plaća prema Ugovoru o obavljanju poslova člana uprave od 28. veljače 2013., u ukupnom iznosu od 117.542,24 eura / 885.622,01 kuna[1] sa zateznim kamatama i to za ožujaka 2013. u iznosu od 14.768,19 eura / 111.270,93 kuna sa zateznim kamatama od 11. travnja 2013. do isplate, za travanj 2013. u iznosu od 14.711,63 eura / 110.844,79 kuna sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2013. do isplate; za svibanj 2013. u iznosu od 14.617,37 eura / 110.134,57 kuna sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2013. do isplate, za lipanj 2013. u iznosu od 14.617,37 eura / 110.134,57 kuna sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2013. do isplate, za srpanj 2013. u iznosu od 14.560,81 eura / 109.708,44 kuna sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2013. do isplate, za kolovoz 2013. u iznosu od 14.711,63 eura / 110.844,80 kuna sa zateznim kamatama od 11. rujna 2013. do isplate, za rujan 2013. u iznosu od 14.768,19 eura /111.270,93 kuna od 11. listopada 2013. do isplate, za listopad 2013. u iznosu od 14.787,04 eura / 111.412,98 kuna sa zateznim kamatama od 11. studenoga 2013. do isplate;

- i za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu ti mjesečna plaće - 44.361,12 eura / 334.238,86 kuna sa zateznim kamatama od 5. studenog 2013. do isplate.

Pod stavkom I. izreke je djelomično prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev tako što je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 89.760,95 eura sa zateznim kamatama od 18. studenog 2013. do isplate.

Pod stavkom II. izreke je djelomično odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani zahtjev - za iznos od 80.139,33 eura i za iznos od 88.269,80 eura, sve sa zateznim kamatama.

Pod stavkom III. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 102.821,25 eura sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv presude u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi (glavni i djelomično eventualno kumulirani) žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 8/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku (prihvaćanje) glavnih tužbenih zahtjeva, podredno u slučaju ocjene neosnovanosti glavnih tužbenih zahtjeva, prihvaćanje eventualno kumuliranih zahtjeva u cijelosti i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 1.154,68 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. ZPP-a.

4.1. Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 2.106,25 eura + pristojba na žalbu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Predmet spora je:

- glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu na mjestu Savjetnika Uprave Kent Bank d.d. odlukom tuženika Termination notice-Management Services Contract dated 18 February 2013, od 17. svibnja 2013., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu na mjestu Savjetnika Uprave Kent Bank d.d. s nadnevkom 4. studeni 2013., zahtjev za isplatu bruto plaća od ožujka 2013. zaključno sa listopadom 2013. u ukupnom iznosu od 117.542,24 eura sa zateznim kamatama na mjesečne iznose od jedanaestog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate, zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 44.361,12 eura sa zateznim kamatama od 5. studenog 2013. do isplate i zahtjev za naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate,

- i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (članak 188. stavak 2. ZPP-a) - za isplatu iznosa od 88.269,80 eura (šest mjesečnih plaća za vrijeme trajanja otkaznog roka na ime ispunjenja obveze iz članka 4.3. Ugovora o obavljanju poslova člana uprave) sa zateznim kamatama i za isplatu iznosa od 169.900,20 eura na ime ugovorene naknade iz članka 4.3. stavka 2. Ugovora o obavljanju poslova člana uprave sa zateznim kamatama od 18. studenog 2013. do isplate i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama (list 902. - 904., 912. - 915.).

Odluka na žalbu tužitelja protiv odluke iz stavka IV. izreke (nedopuštenost otkaza, isplata plaća, sudski raskid ugovora o radu, naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu)

9. Prvostupanjski je sud na temelju sadržaja Ugovora o obavljanju poslova člana Uprave koji je sklopljen 28. veljače 2013. (u daljnjem tekstu: Ugovor) zaključio da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu na mjestu Savjetnika Uprave (a nastavno i vezani zahtjevi za isplatu plaća, sudski raskid ugovora i naknadu štete zbog sudskog raskida) jer da se u konkretnom slučaju ne radi o "tipičnom Ugovoru o radu", već o menadžerskom ugovoru kojim se reguliraju prava i obveze člana Uprave tuženika, da se dopis tuženika od 17. svibnja 2013., kojim je tuženik raskinuo Ugovor ne može smatrati odlukom o otkazu ugovora o radu, napominjući da je tužitelj do 22. srpnja 2013. bio u radnom odnosu kod bivšeg poslodavca Pliva Hrvatska d.o.o.

10. Osporavajući prvostupanjsku presudu pod stavkom IV. izreke tužitelj smatra da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer da nije uzeto u obzir da je s tuženikom sklopio Ugovor prema kojem će dok ne postane članom Uprave obavljati poslove Savjetnika Uprave, koje "radno mjesto" nije obuhvaćeno pojmom fizičke osobe iz članka 2. stavka 3. i 4. ZR-a/2009[2] (u kontinuitetu članak 4. stavak 3. i 4. ZR-a ), na koji način da je "… utvrđena jasna granica u međusobnim odnosima Tužitelja i Tuženika koji se u periodu prije imenovanja Tužitelja članom Uprave temelji na ugovoru o radu, a nakon tog trenutka na tzv. menadžerskom ugovoru zajedno sa svim pravima i posljedicama koje takav ugovor nosi …nakon stupanja na funkciju člana Uprave … na taj radni odnos u skladu sa odredbom čl. 3. st. 4. ZOR-a ne bi se primjenjivale odredbe tog zakona koje se odnose na ugovor o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini..", da je odmah po potpisu Ugovora pristupio izradi Poslovnog Plana u koordinaciji sa zaposlenicima tuženika, koji su bili određeni da mu asistiraju i isti završio u travnju 2013. (faktički s radom poče 1. ožujka 2013. na koji način su izmijenjene odredbe o početku rada) i da to što je bio u radnom odnosu kod Pliva Hrvatska d.o.o. do 22. srpnja 2013. ne može ići njemu na štetu niti je zbog toga mogao biti odbijen glavni tužbeni zahtjev.

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom IV. izreke nisu utvrđene bitne povreda odredaba parničnog postupak na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Vezano za taj dio odluke tužitelj ne navodi povrede i propuste prvostupanjskog suda koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka. To što tužitelj činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra istinitim ono što on tvrdi nije povrijeđeno niti jedno tužiteljevo pravo.

2 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR- a/2009)

3 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023. , u daljnjem tekstu: ZR-a)

12. Naime, ZR-a je zakon općeg značaja, što znači da se radni odnosi uređeni tim zakonom i odredbama tog zakona odnose na sve subjekte radnog prava, osim ako posebnim zakonima nije uređeno drugačije, odnosno da će u svim slučajevima u kojima takvi ili slični zakoni imaju posebne odredbe o pravima i obvezama zaposlenika te specifične odredbe imati prednost pred propisima ZR-a.

13. U kontinuitetu su u odredbi članka 1. i članka 8. ZR-a (istovjetno i ZR-a/2009) navedeni glavni ali ne i svi mogući izvori radnog prava u pravnom poretku Republike Hrvatske, kako oni proizlaze uz ukupnosti odredaba ZR-a.

14. Prema odredbi članka 4. stavku 4. ZR-a na osobe iz stavka 3. tog članka - člana uprave ili izvršnog direktora, osobu koja u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavac, ne primjenjuju se odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

15. Posebne odredbe o pravima i obvezama zaposlenika u kreditnim institucijama sadržane su u ZKI-a[4] , kojim je u kontinuitetu između ostalog propisano da članovi uprave moraju obavljati posao u punom radnom vremenu i biti u radnom odnosu s kreditnom institucijom (članak 37. stavak 1. ZKI-a), da su nositelji ključnih funkcija u kreditnoj instituciji osobe koje obnašaju one funkcije koje im omogućavaju značajan utjecaj na upravljanje kreditnom institucijom, ali koje nisu ni članovi uprave, ni članovi nadzornog odbora (članak 54. stavak 1. ZKI-a), a odredbom članka 18. stavkom 2. Odluke[5] da je nositeljima ključnih funkcija kreditna institucija dužna smatrati osobe odgovorne za rad kontrolnih funkcija, ovlaštenu osobu za sprječavanje pranja novca, osobe odgovorne za poslovanje s korporativnim klijentima i stanovništvom, glavnoga financijskog direktora (engl. chief financial officer), osobu odgovornu za poslovanje riznice, prokurista i ostale osobe koje obnašaju one funkcije koje im omogućuju značajan utjecaj na upravljanje kreditnom institucijom, ali koji nisu ni članovi uprave, ni članovi nadzornog odbora.

16. U članku 4. Ugovora - Trajanje ugovora i raskid je ugovoreno:

"Član Uprave će započeti sa obavljanjem svojih dužnosti u Banci dana 01. lipnja 2013. i ovaj se Ugovor sklapa na razdoblje od 3 (tri) godine počevši od 01. lipnja 2013. godine i sa istekom važenja dana 31. svibnja 2016. godine, kad će se smatrati da je Ugovor automatski prestao važiti, odnosno da je raskinut i bez prethodne obavijesti i bilo kakve naknade. U slučaju da su stranke suglasne, ovaj Ugovor se može produljiti pod uvjetom dobivanja dodatne pisane suglasnosti Hrvatske narodne banke ukoliko takva suglasnost bude potrebna.

U svrhu izbjegavanja dvojbi ugovorne strane su suglasne da će OKT započeti svoj radni odnos u Banci 1. lipnja 2013. kao Savjetnik Uprave,

4 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 146/2020. u daljnjem tekstu: ZKI-a)

5 Odluka o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključnih funkcija u kreditnoj instituciji (Narodne novine, broj: 14/2014., 96/2016., 93/2018., 20/2021., 104/2022.)

budući da će u trenutku zasnivanja radnog odnosa biti samo kandidat za Člana Uprave. OKT će biti savjetnik Uprave za razdoblje do dobivanja suglasnosti Hrvatske narodne banke za obavljanje funkcije Člana Uprave Banke. Tijekom obavljanja poslova Savjetnika Uprave dužan je pripremiti poslovni Plan koji će dogovoren između stranaka i sukladno tome dostavljen Hrvatskoj narodnoj banci zajedno uz Zahtjev za dobivanje prethodne suglasnosti Hrvatske narodne banke za funkciju člana Uprave. Stranke ovim ujedno utvrđuju da sva prava i obveze utvrđene ovim ugovorom koji se tiču obavljanja funkcije člana Uprave neće imati učinak (osim plaće iz Članka 3.1. a) sve do zaprimanja spomenute suglasnosti Hrvatske narodne banke."

17. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora (28. veljače 2013.) bio u radnom odnosu kod Pliva Hrvatska d.o.o. (nije bio u radnom odnosu kod tuženika), da je Ugovor za Člana Uprave sklopljen na određeno vrijeme (3 godine uz mogućnost produljenja), da je za imenovanje Članom Uprave bila potrebna prethodna suglasnost Hrvatske narodne banke (ista suglasnost za tužitelje nije odbijena po Hrvatskoj narodnoj banci, već je tuženik odustao od pribavljanja i raskinuo Ugovor), da je tužitelj u ožujku / travnju 2013. autonomno izradio Poslovni Plan koji je odobrio Nadzorni odbor (prije 1. lipnja 2013. kad je trebao započeti radni odnos u Banci kao Savjetnika Uprave), da nije obavljao druge kombinirane poslove po nalogu tuženika, da je ugovorena mogućnost jednostranog raskida Ugovora bez navođenja razloga, da je tuženik pisanom izjavom od 17. svibnja 2013. raskinuo Ugovor i da je tužitelj bio u radnom odnosu u Pliva Hrvatska d.o.o. do 22. srpnja 2013.

18. Sagledavajući navedene nesporne okolnosti, kao jedini objektivni zaključak ostaje da su stranke Ugovora prava i obveze uredile u skladu sa posebnim propisima sadržanim u ZKI-a, te načelima i odredbama ZOO-a[6] (između ostalog i mogućnost prestanka Ugovora jednostranom pisanom izjavom o raskidu), da je tužitelj u izradi Poslovnog Plana bio autonoman, što isključuje osobnu ovisnost koja je konstituirajuća značajka pojma radnika (podređenost / subordinacija) prema odredbi članka 4. stavku 3. i 4. ZR-a (članak 2. stavak 3. i 4. ZR-a/2009) i da je izrađujući Poslovni Plan u biti provodio funkciju tuženika, što je nespojivo s položajem radnika, a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se djelovanje uz suglasnost Nadzornog odbora ne može poistovjetiti sa obvezom radnika da radi prema uputama poslodavca (članak 5. stavak 1. ZR-a/2009, članak 7. stavak 1. ZR-a).

19. Dakle, tužitelj ne ulazi u krug osoba na koje bi se mogla primijeniti pravila o radno pravnoj zaštiti sadržana u ZR-a/2009 samom činjenicom što je u članku 4. ugovorno da će kao Savjetnik Uprave (do dobivanja suglasnosti Hrvatske narodne banke za obavljanje funkcije Člana Uprave Banke) pripremiti Poslovni Plan koji će dogovoren između stranaka i u skladu tome biti dostavljen Hrvatskoj narodnoj banci zajedno uz Zahtjev za dobivanje prethodne suglasnosti Hrvatske narodne banke za funkciju Člana Uprave i što je izrađeni Poslovni Plan u ožujku / travnju 2013. odobren po Nadzornom odboru tuženika (za vrijeme dok je bio u radnom odnosu u Pliva Hrvatska d.o.o.).

6 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnje tekstu: ZOO-a)

20. Stoga, nije u pravu tužitelj kada tvrdi "… da ugovor predstavlja Ugovor o radu na koji se primjenjuju odredbe ZOR-a … da postaje menadžerski ugovor na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a tek u trenutku kad Tužitelj postane član Uprave tuženika …", čime u biti ustraje na stavu da se radi o "mješovitom" ugovoru (ugovoru o radu do imenovanja Članom Uprave, a nakon toga menadžerski ugovor) i da mu po ZR-a pripada radno pravna zaštita vezano za glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu na mjestu Savjetnika Uprave "odlukom" tuženika od 17. svibnja 2013., a nastavno i vezane zahtjeve na sudski raskid ugovora o radu na mjestu Savjetnika Uprave s nadnevkom 4. studeni 2013., isplate plaća od ožujka 2013. zaključno sa listopadom 2013. i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

21. Prema tome, prvostupanjski je sud na temelju u bitnome nespornih činjenica pravilno zaključio da tužitelju ne pripada radno pravna zaštita po glavnom tužbenom zahtjevu na utvrđenje i vezanim zahtjevima, i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovane te zahtjeve.

Odluka na žalbu tužitelja i žalbu tuženika protiv odluke o eventualno kumuliranim zahtjevima (stavak I. i II. prvostupanjske presude)

22. Polazeći od činjenice da je:

- Ugovor potpisan 28. veljače 2013.;

- s tim nadnevkom određeno stupanje na snagu Ugovora (članak 6.);

- člankom 4.3. ugovoreno da strane mogu od dana potpisivanja ugovora (28. veljače 2013.) jednostrano raskinuti Ugovor najmanje 6 mjeseci ranije na način da obavijesti suprotnu stranu pisanim putem bez navođenja razloga;

- tuženik jednostrano raskinuo Ugovor dopisom od 17. svibnja 2013. i time aktivirao odredbu članka 4.3. stavak 1. (prije 31. prosinca 2014.);

- člankom 4.3. stavkom 2. za slučaj raskida Ugovora po tuženiku, ugovorena tuženikova obveza na isplatu novčanog iznosa tužitelju koji je jednak iznosu tužiteljevih dvanaest mjesečnih neto plaća na dan raskida Ugovora,

prvostupanjski je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti nesporni iznos od 89.760,95 eura (12 mjesečnih neto plaća na dan raskida Ugovora) i naložio tuženiku isplatiti tužitelju isti iznos sa zateznim kamatama od 18. studenog 2013. do isplate, a odbio kao neosnovan eventualno kumulirani zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 80.139,33 eura na ime ugovorene naknade štete kao posljedice raskida Ugovora (preko iznosa od 89.760,95 eura do iznosa od 169.900,28 eura) i iznosa od 88.269,80 eura (šest mjesečnih bruto plaća na ime otkaznog roka - do sudskog raskida 4. studenog 20013.), apostrofirajući da je zahtjev za utvrđenje sudskog raskida Ugovora o radu za mjesto Savjetnika Uprave odbijen, da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor što je i ugovoreno člankom 4.3., i da nije jasno na temelju čega tužitelj pod točkom II. izreke predložene presude (list 903.) potražuje iznose koji odgovaraju bruto plaći.

23. Osporavajući odbijajući dio eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelj tvrdi da je člankom 4.3. Ugovora "previđeno pravo na otkaz Ugovora bez navođenja razloga uz otkazni rok od 6 mjeseci, slijedom čega ukupni iznos od 88.269,80 eura predstavlja 6 bruto plaća koje je tuženik dužan isplatiti tužitelju za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka odnosno za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2013. ", da otkazni rok teče (računa se) od dana primitka obavijesti o otkazu Ugovora, a ne da se otkaz / raskid računa od dana potpisivanja Ugovora, da je navedeno tumačenje, osim što ne proizlazi iz odredbi Ugovora suprotno "osnovnim i prisilnim propisima ZOR-a, kojim je u čl. 121. st. 1. jasno određeno da Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu", da činjenica što je odbijen glavni tužbeni zahtjev "nije valjan razlog za odbijanje ovog tužbenog zahtjeva", da je na dosuđeni iznos 12 mjesečnih neto plaća potrebno obračunati poreze i doprinose prema članku 3.1. stavku 6. kako je navedeno pod točkom 2. Dopunskog mišljenja vještaka od 21. rujna 2022. i da je on prema odredbi članka 433. a ZPP-a bio dužan eventualno kumulirani zahtjev postaviti u bruto iznosu.

24. Osporavajući dio eventualno kumuliranog zahtjeva koji je prihvaćen tuženik tvrdi da iz odredbe članka 4.1. stavka 2., rečenice četvrte jasno proizlazi da sva prava, pa i pravo na naknadu štete zbog jednostranog raskida se mogu primjenjivati samo do trenutka zaprimanja suglasnosti Hrvatske narodne banke, da takve suglasnosti nije bilo, da prema odredbi članka 6. Ugovora, Ugovor stupa na snagu danom potpisa, ali se primjenjuje kada se kumulativno ispune uvjeti određeni tim člankom, da do trenutka raskida, niti jedan od uvjeta nije bio ispunjen, da tužitelju ne pripadaju prava iz Ugovora jer da se ona mogu primijeniti tek nakon imenovanja tužitelja za Člana Uprave, što da nesporno među strankama nije ostvareno i da tužitelj ne može ostvarivati bilo kakva prava iz raskida Ugovora jer raskid tog Ugovora nikada nije pobijao "pa se na nevaljanost tog raskida ne može niti pozivati".

25. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. i II. izreke nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se pozivaju stranke, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (odluku u tom dijelu je moguće ispitati).

26. Tumačenje činjenica po strankama i zaključci koje iz takvog tumačenja izvode ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava.

27. Naime, prema općem pravilu za tumačenje ugovora (članak 319. stavak 1. ZOO- a) odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase i svako suprotno shvaćanje je protivno načelu o slobodi uređivanja obveznih odnosa (članak 2. ZOO-a).

28. Odredbe o raskidu ugovora (članak 368. ZOO-a) nisu prisilnog značaja, što znači da su stranke ugovora ovlaštene ugovoriti međusobna prava i obveze za slučaj raskida ugovora i drugačije nego je to regulirano pravilima ZOO-a (članak 11.).

29. Učinci odnosno pravne posljedice raskida nastupaju uvijek kad se prestanak može ocijeniti kao raskid ugovora, nezavisno od drugih okolnosti kao što je pitanje načina na koji je raskinut - očitovanjem suugovaratelja ili ex lege, ili pitanje postoji li odgovornost za raskid ili ne postoji. Raskid ugovora djeluje od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc) i takav retroaktivni učinak postoji u pravilu, a djeluje i pro futuro.

30. Odredba članka 4.3. Ugovora glasi:

"Ugovorne strane mogu od dana potpisivanja Ugovora jednostrano raskinuti Ugovor najmanje 6 (šest) mjeseci ranije na način da obavijesti suprotno stranu pisanim putem bez navođenja razloga.

Ako Banka raskine ovaj Ugovor prije 31. prosinca 2014. Članu Upravu će isplatiti, nakon isteka otkaznog roka iz prethodnog stavka ovog Članka, svotu koja odgovara iznosu od njegovih 12 (dvanaest) mjesečnih neto plaća obračunatih na dan kada je izvršena obavijest o raskidu Ugovora.

Ako Banka raskine ovaj Ugovor na datum koji slijedi nakon 31. prosinca 2014., ali prije 31. prosinca 2015. Članu uprave će isplatiti, nakon isteka otkaznog roka iz stavka prvog ovog Članka 4.3. svotu koja je jednaka iznosu njegovih 6 (šest) mjesečnih neto plaća obračunatih na dan kad je izvršena obavijest o raskidu Ugovora.

Osim tog Član uprave ima pravo na neplaćeni dopust ako ga ima.

Banka članu Uprave neće platiti ništa izvan iznosa koji su navedeni u ovom Članku, nikakvu naknadu štete, kazne ili naknade i Ugovor će se smatrati bezuvjetno raskinutim nakon isteka roka od 6 mjeseci od obavješćivanja kako je utvrđeno u prethodnim stavcima ovog Članka."

31. Iz citirane odredbe Ugovora koja je jasna i ne treba je tumačiti proizlazi da je ugovorena mogućnost jednostranog raskida Ugovora od dana potpisivanja Ugovora (28. veljače 2013.) bez navođenja razloga, na način da se šest mjeseci ranije obavijesti suprotnu stranu pisanim putem i pravne posljedice raskida - ako Banka raskine Ugovor prije 31. prosinca 2014. Članu Uprave će isplatiti svotu koja je jednaka iznosu od njegovih 12 mjesečnih neto plaća obračunatih na dan kad je izvršena obavijest o raskidu Ugovora, a nakon isteka roka iz stavka 1. članka 4.3. Ugovora.

32. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da bi mu prema novo nastalom pravnom stanju koje se odnosi na posljedice raskinutog Ugovora po pisanoj izjavi tuženika od 17. svibnja 2013. (od tada Ugovor ne postoji) pripadalo pravo na šest plaća "za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka, odnosno za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz rujan, listopad i studeni 2013.", jer to pravo (otkazni rok i pravo na plaće za vrijeme otkaznog roka) ne proizlazi iz odredbe članka 4.3. stavka 1. i 2. Ugovora, a niti iz pravila o posljedicama raskida ugovora sadržanim u ZOO-a.

33. Kako se na tužitelja ne primjenjuju oblici radno pravne zaštite prema odredbama ZR-a, među kojima je i otkazni rok, to se promašenim ukazuje pozivanje tužitelja na odredbu članka 121. stavak 1. ZR-a (početak tijeka otkaznog roka).

34. Budući da je tuženikovom pisanom izjavom o raskidu Ugovora od 17. svibnja 2013. prestao postojati Ugovor, i nastalo novo pravno stanje vezano za ugovorene posljedice raskida, to se ne može prihvatiti kao relevantno pozivanje tuženika na četvrtu rečenicu članka 4.1. stavka 2. (nastupanje učinaka Ugovora vezano za obavljanje funkcije Člana Uprave) i članak 6. u dijelu kojim ugovorno da će se Ugovor primjenjivati kad se kumulativno ispune uvjeti određene pod točka a) i b) odnosno da će ispunjenjem tih uvjeta Član Uprave postati zaposlenik Banke i započeti će s ostvarivanjem svih svojih prava na plaću i naknade sukladno odredba Ugovora, a niti stav tuženika da tužitelj ne može ostvarivati "bilo kakva prava iz raskida Ugovora jer raskid tog ugovora nikada nije pobijao pa se na nevaljanost tog raskida ne može niti pozivati."

35. Naime, pravo raskida je ugovoreno od dana stupanja na snagu Ugovora, a kao dan stupanja na snagu je određen nadnevak 28. veljača 2013. (kad je Ugovor potpisan) i tuženik je taj koji se koristio pravom raskida (pisanom izjavom od 17. svibnja 2013. bez navođenja razloga raskinuo Ugovor), na koji način je kako je navedeno Ugovor prestao postojati, nezavisno o tome postoji ili ne postoji odgovornost za raskid i nastalo je novo pravno stanje vezano samo za ugovorene posljedice raskida (članak 4.3. stavak 1. i 2. Ugovora), a to je pravo tužitelja, odnosno obveza tuženika na isplatu ugovorene naknade štete, kao posljedice raskida Ugovora.

36. Tuženikovom pisanom izjavu o raskidu Ugovora tužitelj nije povrijeđen u nekom svom pojedinačnom pravu i protiv te izjave on nije niti morao (da bi ostvario pravo na ugovorenu naknadu štete kao posljedicu raskida), a niti mogao sa uspjehom tražiti još i zaštitu pred sudom vezano za valjanost tuženikove pisanu izjave od 17. svibnja 2013. o raskidu Ugovora, s obzirom da je način prestanka Ugovora jednostranim raskidom bilo koje od strana Ugovora, ugovoren.

37. S obzirom na navedeno i činjenicu da svotu od 12 mjesečnih neto plaća obračunatih na dan izvršene obavijesti o raskidu Ugovora (17. svibnja 2013.) čini iznos od 89.760,95 eura (što nije sporno), pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime ugovorene naknade štete, kao posljedice raskinutog Ugovora (članak 4.3. stavak 1. i 2. Ugovora) iznos od 89.760,95 eura sa zateznim kamatama od 18. studenog 2013. do isplate i za odluku pod stavkom I. izreke dao razloge (točka 25. - 27. i 30. obrazloženja prvostupanjske presude).

38. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u obrazloženju prvostupanjske presude pod točkama 29. i 31. su navedeni razlozi odbijanja zahtjeva za isplatu bruto plaća u iznosu od 88.269,80 eura (šest mjesečnih bruto plaća za vrijeme trajanja otkaznog roka, koji je po tužitelju trajao od lipnja do studenog 2013.), i daljnjeg iznosa od 80.139,33 eura (preko iznosa od 89.760,95 eura do iznosa od 169.900,28 eura) na ime ugovorene naknade štete, kako posljedicu raskida Ugovora.

39. Neosnovano se tužitelj poziva na Dopunski nalaz vještaka od 21. rujna 2022. (list 883. - 885.), budući da je vještak jasno naveo da tužiteljev prijedlog za iskazivanje 12 mjesečnih plaća u bruto iznosu predstavlja pravno pitanje, a ne pitanje za vještaka, da se Dopunski nalaz, kako to navodi i tuženik u podnesku od 27. rujna 2022. (list 889. - 890.) bazira na kondicionalnoj pretpostavci, koja je neupotrebljiva, i da je računski pravilno utvrđena visina neto plaće u osnovnom nalazu (list 873.), a nastavno i u dopunskom nalazu (list 884.).

39.1. Osim toga, tužitelj ne navodi koji su to pozitivni propisi prema kojima je potrebno na iznos ugovorene naknade štete iz članka 4.3. stavak 2. Ugovora, kao posljedice raskida Ugovora "pridodati odgovarajući iznos poreza i doprinosa".

39.2. U konačnici, žalbeni navodi tužitelja da je u skladu sa odredbom članka 433. a ZPP-a bio dužan tužbeni zahtjev za isplatu postaviti u bruto iznosu su odraz pogrešnog stava da se radi o novčanom potraživanju po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuje u bruto iznosu, budući da je predmet spora po stavku II. predloženog eventualno kumuliranog zahtjeva, zahtjev za naknadu štete kao ugovorene posljedice raskida Ugovora, čija visina je ugovorena svotom koja je jednaka iznosu od 12 mjesečnih neto plaća obračunatih na dan kad je izvršena obavijest o raskidu Ugovora, a koja visina nije sporna.

40. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao djelomično neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 80.139,33 eura na ime ugovorene naknade štete kao posljedice raskida Ugovora (preko iznosa od 89.760,95 eura do iznosa od 169.900,28 eura) i iznosa od 88.269,80 eura na ime šest mjesečnih bruto plaća za vrijeme "otkaznog roka".

Odluka na žalbu tužitelja vezano za odluku o troškovima prvostupanjskog postupka

41. Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a odlučio da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 102.821,25 eura sa zateznim kamatama, obrazlažući da je tužitelj u konačnici uspio u sporu sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva i da tuženiku prema vrijednosti predmeta spora ukupnih novčanih potraživanja iz glavnog i eventualno kumuliranih zahtjeva pripada naznačeni parnični trošak.

42. Opravdano tužitelj osporava odluku o troškovima prvostupanjskog postupka (pogrešno primijenjena odredba članka 154. stavak 5. ZPP-a, u primjeni koje je zanemarena pravna priroda eventualno kumuliranih zahtjeva o kojem sud odlučuje kao samostalnom tužbenom zahtjevu, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, vrijednost zahtjeva kojem je udovoljeno predstavlja vrijednost predmeta spora za obračun troškova, troškovi trebaju biti odmjereni u skladu sa uspjehom u sporu i mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora).

43. Naime, kod eventualno kumuliranih zahtjeva vrijednost predmeta spora se ne određuje zbrajanjem potraživanja iz svih zahtjeva, već prema vrijednosti jednog od eventualno kumuliranih zahtjeva. To iz razloga, što stranka koja ističe takve zahtjeve ne traži da se prihvate svi zahtjeva, već jedan od zahtjeva.

44. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo isplati tužitelju iznos od 89.760,95 eura, odnosno djelomično je prihvaćen jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva, a djelomično odbijen (za iznos 80.139,33 eura) kao neosnovan, što znači da je za odluku o troškovima vezano za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, kao vrijednost predmeta spora mjerodavno potraživanje iz tog eventualno kumuliranog zahtjeva - iznos od 169.900,28 eura, a ne zbroj novčanih potraživanja iz svih zahtjeva (glavnog i eventualno kumuliranih), kako je to odlučio prvostupanjski sud.

45. Odredbom članka 154. stavkom 2. je propisano - "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

46. Tužitelj je u konačnici sa eventualno kumuliranom zahtjevu za naknadu štete uspio sa 76,41% (osnova 100% + visina 52,83% = 152,83 % : 2 = 76,41%), a tuženik sa 23,59%, što znači da je tuženik prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju 52,82% od pripadajućeg troška (76,41 % - 23,59 % = 52,82%).

47. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu parničnog troška prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 90.428,43 eura (88.565,09 eura na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i 1.866,34 eura na ime troška sudskih pristojbi i vještačenja).

48. Prema sadržaju predmeta, u skladu sa odredbom članka 155. ZPP-a, u vezi sa Tarifom o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT) i granicama postavljenog zahtjeva (list 928. - 929.) potrebni su bili troškovi na ime nagrade za zastupanje u iznosu od 51.591,55 eura.

- sastav tužbe /Tbr. 7./1. OT/, podnesaka od 6. rujna 2013. /list 138. - 156./, 7. listopada 2013. /list 446. - 449./, žalbe od 19. rujna 2013. /list 438. - 442./, 17. ožujka 2023. /list 899. - 904./ - Tbr. 8/1. OT od po 331,8 bodova ili 663,61 eura, sastav podneska od 17. ožujka 2023. /list 899. - 904./ - 1278,5 bodova ili 2.557,00 eura /Tbr.8/1. OT/;

- zastupanje na ročištima 10. rujna 2013. /list 419. - 420./, 15. travnja 2014. /list 460. - 461./, 23. veljače 2015. /list 660. - 661./ od po 331,8 bodova ili 663,61 eura /Tbr. 7./1. OT/, na ročištima 11. lipnja 2015. /list 687. - 690./, 17. ožujka 2016. /list 731. - 733./, 28. lipnja 2016. /list 736. - 738./, 18. studenog 2016.

/list 749. - 750./, 20. siječnja 2017. /list 755./, 14. svibnja 2019. /list 817./, 11. studenog 2019. /list 825./, 3. veljače 2021. /list 833./, 12. svibnja 2021. /list 834. - 836./, 24. siječnja 2022. /list 852. - 853./, 4. svibnja 2022. /list 862. - 864./, 16. veljače 2024. /list 912. - 913./, 17. svibnja 2024. /list 926. - 927./ od po 1278,5 bodova ili 2.557,00 eura, na ročištima za objavu presude 7. ožujka 2017. /list 761. - 762./ - 33,18 bodova ili 66,36 eura i 23. srpnja 2024. - list 936. - 938./ - 50 bodova ili 100,00 eura,

- 41.273,24 eura + 10.318,31 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 51.591,55 eura.

49. Podnesci od 6. rujna 2013. - prijedlog za određivanje privremene mjere (list 132 - 136./, 10. listopada 2013. /list 536. - 546./, 15. travnja 2014. /463. - 470./, 24. srpnja 2014. /ne nalazi se u spisu/, 10. listopada 2014. /list 536. - 547./, 11. lipnja 2015. /list 692. - 698./, 3. prosinca 2015. /list 778. - 772./, 15. studenog 2016. /list 745. - 749./, 2. svibnja 2019. /list 812. - 816./, 14. siječnja 2022. /list 843. - 848./ i 8. srpnja 2022.

/list 879. - 880./ nisu bili potrebni uvođenju predmetne parnice i za te podneske tužitelju ne pripada nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Ročište od 17. travnja 2015. je odgođeno zbog bolesti tužitelja /list 684./, a iz sadržaja predmete ne proizlazi da bi tužitelj imao izdatke vezano za sudske pristojbe.

50. Dakle, tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu trošak od tuženika u iznosu od 27.250,65 eura (52,82% od 51.591,55 eura). Pored tog troška i neovisno o uspjehu u parnici, tužitelju pripada pravo na plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 325,17 eura.

51. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 27.575,82 eura (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

52. Preko iznosa od 27.575,82 eura do iznosa od 90.428,43 eura (za iznos od 62.852,61 eura) materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tužitelja jer u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije u skladu sa postignutim uspjehom u parnici, poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om, a djelomično niti dokazan, kako je to naprijed navedeno.

Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška povodom predmetnih žalbi

53. Tužitelju nije priznat trošak jer nisu uspio sa žalbom vezano za pobijanu odluku o glavnim i eventualno kumuliranim zahtjevima (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

54. Tuženiku nije priznat trošak jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP- a).

55. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime ugovorene naknade štete kao posljedice raskida Ugovora iznos od 89.760,95 eura sa zateznim kamatama od 18. studenog 2013. do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 27.575,82 eura sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025., zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV. i V.).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović