Poslovni broj: P Ob-180/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Mariji Karadžole, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB [osobni identifikacijski broj], Dol, Dol 7, zastupanog po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AE (ranije NE), OIB [osobni identifikacijski broj], N, [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 8. siječnja 2025., bez prisutnosti stranaka, dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, što u naravi predstavlja oranicu u Selišću - Kostel, ukupne površine 152 čhv, u zemljišnoj knjizi upisano kao samovlasništvo tužene RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, što u naravi predstavlja oranicu u SELIŠĆU, ukupne površine 126 čhv, u zemljišnoj knjizi upisano kao suvlasništvo tužene RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 26/32 dijela, bračna stečevina tužitelja NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 1/2 dijela svakoga.

II. Utvrđuje se da je tužitelj NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, što u naravi predstavlja oranicu u Selišću - Kostel, ukupne površine 152 čhv, a što je tužena RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužitelja NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

III. Utvrđuje se da je tužitelj NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 13/32 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, što u naravi predstavlja oranicu u Selišću, ukupne površine 126 čhv, a što je tužena RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužitelja NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 7.421,46 EUR (sedam tisuća četiristo dvadeset i jedan euro i četrdeset i šest centi) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su on i tuženica u bračnoj zajednici i roditelji troje djece te da se pred ovim sudom vodi postupak radi razvoda braka pod poslovnim brojem P Ob-144/22. Nadalje navodi da prilikom ulaska u brak nisu u bračnu zajednicu unijeli nikakvu posebnu imovinu, tako da sva imovina stečena nakon zaključenja braka predstavlja bračnu stečevinu. Za vrijeme trajanja braka odnosi su bili skladni te je tužitelj pristao da se na stečenim nekretninama pravo vlasništva upiše u korist tužene. Nakon pokretanja postupka radi razvoda braka tužena odbija razgovor o podijeli bračne imovine te zbog navedenog tužitelj predlaže da sud u ovom postupku donese presudu kojom će utvrditi da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4380/1, oranica u Selišću - Kostel, površine 152 čhv (vlasništvo tužene u cijelosti) i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4380/2, oranica u Selišću površine 126 čhv (suvlasništvo tužene u 26/32 dijela), predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da se nadalje utvrdi da je tužitelj suvlasnik istih u 1/2 odnosno 13/32 suvlasničkih dijelova te da mu zaključno tuženica naknadi trošak ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i istaknutog tužbenog zahtjeva. Točno je da su stranke bračni drugovi i roditelji troje djece te da je u tijeku postupak radi razvoda braka. No, tužena ističe da su nekretnine koje su predmet spora kupljene kreditom koji je ishodila i otplaćivala tužena u mjesečnim anuitetima, obustavom s plaće tužene te da su stranke suglasno dogovorile da će predmetne nekretnine biti isključivo vlasništvo tužene. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige (str. 5-6 spisa), ugovor o zajmu (str. 22-26 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 28-31 spisa) i ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 49-53 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka i zaključene glavne rasprave, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 5. Odredbom članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine. Člankom 36. st. 3. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

6. Među strankama je kao nesporno utvrđeno da su stranke sklopile brak u listopadu 2002. godine te da je u braku rođeno troje djece kao i da je taj brak razveden odlukom suda od 22. veljače 2024. godine.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine upisana RE, OIB [osobni identifikacijski broj] (tuženica) u cijelosti. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao suvlasnik nekretnine upisana RE, OIB [osobni identifikacijski broj] (tuženica) u 26/32 dijela.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina sastavljen i ovjeren po javnom bilježniku Stjepanu Volariću iz Jastrebarskog pod poslovnim brojem OU-75/19 dana 14. svibnja 2019. godine utvrđeno je da su predmet kupoprodaje bile nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4380/1, oranica u Selišću - Kostel, površine 152 čhv u cijelosti te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4380/2, oranica u Selišću površine 126 čhv, u 13/16 suvlasničkih dijelova te da je nekretnine prodao prodavatelj KE, a kao kupac kupila RE, OIB [osobni identifikacijski broj], za iznos od 13.000,00 EUR.

9. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. kolovoza 2023. godine utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bila nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4380/2, oranica u Selišću površine 126 čhv, u 6/32 suvlasničkih dijelova te da su nekretninu prodali prodavatelji KE i HE, a kao kupac kupila RE, OIB [osobni identifikacijski broj], za iznos od 4.000,00 EUR.

10. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. svibnja 2024. godine tužitelj navodi da su nekretnine koje su predmet ovog postupka kupljene tijekom 2019. godine za vrijeme trajanja braka, tada nije bilo svađe među strankama i zajedno su kupili čestice, no međutim onda je došlo do rastave, bilo je riječi da će se on brinuti o djeci u RH, ali se kasnije tuženica predomislila i djeca su ostala s njom u stanu, a on je odselio. Tuženica je počela govoriti da je sve njeno. On to nije smatrao problemom, jer su bili u dobrim odnosima. Kada su kupovali čestice, nisu sve kupili odmah, jedna je kupljena cijela, a za drugu je bio problem s prodavateljem koji je vlasništvo morao riješiti sa svojom sestrom. Dogovorena cijena za cijelo zemljište bila je 17 tisuća eura, a oni su platili 3 tisuće eura manje, jer je bilo dogovoreno da će se ostali iznos platiti nakon što se riješi vlasništvo. Navodi da su papiri od njega skriveni kada je počela svađa. On je sudjelovao u razgovorima vezanim za kupnju tih čestica. U naravi na jednoj čestici je kuća, na drugoj dvorište i nešto šume. Kuća je građena 80-ih godina, no bila je u roh-bau fazi, a oni su sve uređivali - vodu, struju, kupovali namještaj. U Njemačkoj su digli kredit od 25 tisuća eura, imali su i nešto ušteđevine, znali su da moraju uložiti u uređenje te kuće, pa je zato dignut toliki kredit, a ušteđevina o kojoj je govorio je ostvarena njegovim radom zadnjih 20 godina u Njemačkoj.

10.1. U ugovoru o kreditu stoji da je tuženica otplaćivala kredit, no ona nije radila, radila je povremeno na 4 sata, a tek 2022. godine zaposlila se na puno radno vrijeme. Tuženica se brinula o djeci i domaćinstvu (djeca su 2005., 2008. i 2010. godište), a on je cijelo vrijeme bio zaposlen i imali su zajedničku kasu. Kredit je dignut na 5 godina i otplaćen je. On nije podigao kredit zato što za to nije imao uvjete, bio je u nekim problemima. Tuženica je upisana kao kupac nekretnina, jer on nije mogao imati ništa upisano na svoje ime. Zajedno su uređivali kuću. Razveli su se početkom 2024.

10.2. Tijekom trajanja imali su automobile, zadnjih 7-8 godina nisu imali automobil, a drugih nekretnina u braku nisu stekli. Zaposlen je od 2007. godine u jednoj velikoj njemačkoj firmi, plaća mu je bila od 2220 do 2500 eura, ovisno o broju radnih sati. Pojašnjava da je 2007. godine i daljnje 2 godine radio kao kooperant te velike firme, jer je imao svoju firmu koja je propala, a zaposlenik je te njemačke firme od 2010. godine. Što se tiče njegovih financijskih problema, žena i djeca nisu imali nikakvih problema što se tiče uzdržavanja. On je u Njemačkoj ušao u bankrot zbog svoje firme, njegova obitelj je živjela od njegove zarade, imao je sudskim putem određeno koliko može zaraditi, a ako bi zaradio više, taj novac bi mu bio uzet vezano za taj stečaj. 2020. godine je dobio pismeno rješenje da su svi dugovi riješeni.

10.3. Nekretnine koje su predmet postupka je on pronašao i pregovarao s prodavateljem, gospodinom KE. O česticama su pregovori vođeni s prodavateljem i njegovom suprugom u Stuttgartu, u Njemačkoj. Tuženica je tražila da se ona upiše kao kupac, da sve stoji na nju, a za njega to nije bio problem, živjeli su zajedno 19. godina i mislio je da će biti zajedno do smrti. Platili su porez na nekretninu zajedno, iznosom ostvarenim kreditom, a u povratku tog kredita sudjelovao je 100%. Dodaje i da je kredit dignut u firmi u kojoj je on radio, njegov šef je čak htio i tuženicu zaposliti u svojoj firmi da dobije kredit, ona je bila prijavljena na 500 eura kolika je bila i rata kredita, on je kredit otplaćivao od prekovremenih sati, a ako je više radio, otplatio bi i više za ratu, do 1000 eura. Kredit je 2023. godine zatvoren.

11. U svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. siječnja 2025. tuženica navodi da je nekretnine koje su predmet spora stekla kupoprodajom. Zemljišnoknjižna čestica na kojoj je upisana kao vlasnik u cijelosti kupljena je 2017. godine, a ona na kojoj je upisana kao suvlasnik kupljena je u kolovozu 2023. godine. Na česticama se nalazi i izgrađena kuća koja nije nigdje evidentirana u katastru i zemljišnim knjigama. Ona i tužitelj su u tu kuću uselili tijekom 2019. god., a do tada su živjeli kod svekrve i svekra. Navedene nekretnine platili su ukupno 17.000,00 EUR. Odnosno za kupoprodaju 2017. godine dali su 13.000,00 EUR, a za ovu drugu česticu je ona platila 4.000,00 EUR. Te 2023. godine kada je platila 4.000,00 EUR više nije postojala bračna zajednica. Ona u Njemačkoj živi i radi od 1995. godine, a ovdje dolazi samo u vrijeme godišnjih odmora. Tužitelj je u Njemačkoj od 2002. godine od kad su se vjenčali, a također je dolazio u Hrvatsku u vrijeme godišnjih odmora. U trenutku kad je kuća kupljena, ista je bila u jako lošem stanju, u njoj nije bilo ničega, mijenjali su prozore, uređivali kupaonu, spavaću sobu i kuhinju, a potrebno je još promijeniti i krov. Kuću trenutno koriste ona i djeca kad dođu u Hrvatsku, a najstarije dijete, kćer A koja je već punoljetna dolazi u Hrvatsku svaki drugi vikend.

11.1. Tužena nadalje navodi da je za kupnju predmetnih nekretnina ona osobno podigla kredit u visini od 25.000,00 EUR, o čemu je dokumentacija predana u spis. Od navedenog iznosa plaćena je kupoprodajna cijena za nekretninu od 13.000,00 EUR te su podmireni troškovi za uređenje nekretnine. Dogovor između nje i tužitelja bio je da nekretnina bude isključivo njeno vlasništvo. U to vrijeme kad se kupovala nekretnina tužitelj je bio u osobnom bankrotu zbog dugova koji su teretili njegovu tvrtku. Nadalje navodi da joj je plaća u Njemačkoj bila između 1.900,00 EUR i 2.000,00 EUR, ali je radila i dodatne poslove. Bila je prijavljena i u firmi od tužitelja na iznos od 450,00 EUR plaće čemu je još ona dodala 70,00 EUR kako bi se time podmirila rata kredita koja je iznosila 500,00 EUR mjesečno. Plaća tužitelja za vrijeme rada u Njemačkoj bila je između 2.200,00 i 2.300,00 EUR.

12. Imajući u vidu sadržaj svih navedenih dokaza koje je sud sve prihvatio kao vjerodostojne i istinite nedvojbeno je utvrđeno da su nekretnine koje su obuhvaćene tužbom i tužbenim zahtjevom stečene za vrijeme trajanja braka i čine bračnu stečevinu stranaka. Naime, ugovor temeljem kojeg je tuženica stekla pravo vlasništva, odnosno suvlasništva predmetnih nekretnina sastavljen je i potpisan 14. svibnja 2019. za vrijeme trajanja braka i postojanja bračne zajednice (brak je trajao od listopada 2002. do veljače 2024.). To potvrđuju i iskazi stranaka koji su suglasni gotovo u potpunosti oko svih konkretnih činjenica - jedna čestica je kupljena cijela, a jedna u suvlasničkom dijelu, za kupoprodaju su izdvojili 17.000,00 EUR od čega su veći dio platili odmah, a dio naknadno. Stranke slično opisuju i činjenice koje se tiču uređenosti nekretnine (kuća je bila u lošem stanju, uređivali su instalacije, opremali nekretninu i slično) te koje se odnose na ishođeni kredit od kojeg je podmirena kupoprodajna cijena, a ostatak iskorišten za uređenje nekretnine (rata u iznosu od 500,00 EUR mjesečno, kredit u iznosu od 25.000,00 EUR itd.).

13. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj cijelo vrijeme bio zaposlen, a slično opisuju i visinu njegovih mjesečnih primanja (2.200,00-2.300,00/2.500,00 EUR). Također nije sporno niti da je tuženica prvo vrijeme bila kod kuće s djecom i brinula o kućanstvu, a kasnije stupila u radni odnos. Stranke slično opisuju i način ishođenja kredita, tužiteljeve financijske probleme te njihovu cjelokupnu financijsku situaciju.

14. Iz svega navedenog sud je nesporno zaključio i utvrdio da su nekretnine koje su predmet postupka stečene radom bračnih drugova i za vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime, tužitelj je bio zaposlen i ostvarivao redovna mjesečna primanja, tuženica je prvo vrijeme bila kod kuće s njihovom zajedničkom djecom, dok su djeca bila mala, a kasnije je i ona ostvarivala plaću iz radnog odnosa i radila dodatne poslove. Za vrijeme dok tužena nije ostvarivala primanja, cijela obitelj živjela je od plaće tužitelja. Nadalje, i kredit podignut za kupovinu i uređenje nekretnina ishođen je u prosincu 2018. godine (str. 22 spisa), dakle, za vrijeme trajanja braka te neposredno prije potpisivanja ugovora o kupoprodaji.

15. Iz svega navedenog proizlazi i jasna namjera stranaka za zajedničkim stjecanjem i uređenjem nekretnine (obiteljske kuće) radi budućeg zajedničkog života u toj nekretnini. Također je utvrđeno i da su sredstva za nekretnine stečena radom (plaćama), a i da je kredit otplaćen iz njihovih osobnih primanja ili ušteđevine koja je također nastala radom u vrijeme trajanja braka. U tom smislu nije prihvaćen navod tužene koja tvrdi da je dogovor stranaka bio da nekretnine budu isključivo njeno vlasništvo. Naime, to, osim što nije dokazano niti jednim dokazom, ne proizlazi niti iz drugih provedenih dokaza. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u Njemačkoj bio u određenim financijskim problemima (stečaj vlastite tvrtke), logičan je i životan navod tužitelja da je zbog navedenog nekretnina upisana kao isključivo vlasništvo tužene.

16. Također valja reći i da nije od utjecaja činjenica da je ugovor o kupoprodaji nekretnine za preostali suvlasnički dio (6/32 dijela) zk.č.br. 4380/2 sklopljen 7. kolovoza 2023., tj. nakon pokretanja postupka radi razvoda braka, jer taj suvlasnički dio nekretnine niti nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom. Naime, predmet tužbenog zahtjeva u odnosu na zk.č.br. 4380/2 je suvlasnički dio tužene od 26/32 dijela, a gore citiranim ugovorom o kupoprodaji od 14. svibnja 2019. tužena je stekla pravo vlasništva na 13/16 dijela, što matematički gledano predstavlja istu veličinu suvlasničkog dijela.

17. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da nekretnine naznačene u tužbi čine bračnu stečevinu stranaka te da su tužitelj i tužena suvlasnici istih u jednakim dijelovima, pa je u skladu sa čl. 36. ObZ-a odlučeno kao u t. I., II. i III. izreke.

18. U pogledu troškova postupka sud je imao u vidu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19. Tužitelju zastupanom po punomoćniku te temeljem utvrđene vrijednosti predmeta spora koja je na ročištu održanom 21. veljače 2024. učinjena nespornom, priznat je trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 19.6.2023. u visini od 500 bodova za svako pismeno, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužitelju je priznat i trošak zastupanja na ročištima održanim 6.12.2023., 8.5.2024. i 8.1.2025. u visini od 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te na ročištima održanim 21.2.2024. i 18.12.2024. u visini od 125 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 5. Tarife). Slijedom iznesenog tužitelju je trošak određen u visini od 2750 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 53. t. 2. Tarife) iznosi 5.500,00 EUR čemu je dodano 25% na ime poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) te trošak zastupanja tužitelja iznosi 6.875,00 EUR. Navedenom iznosu dodano je dva puta po 273,23 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu (str. 7) i presudu, pa trošak tužitelja iznosi ukupno 7.421,46 EUR. Temeljem iznesenog te u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je stoga kao u t. IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Karadžole

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku