REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-202/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Sandri Panjković iz Siska, protiv tuženice OTP Banke d.d. (pravni slijednik Nova Banka d.d.), Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici odvjetnici Sanji Vukina iz OD Vukina & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2010/2024-3 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-291/2021 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2010/2024-3 od 29. kolovoza 2024., u odnosu na postavljena pitanja, a odbacuje u dijelu koji se temelji na povredi temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2010/2024-3 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj P-291/2021 od 10. svibnja 2024., u odnosu na pitanja koja glase:
„1. Je li sud sukladno čl. 346. st. 3. i 5. ZOO-a obvezan utvrditi i dobitak koji je nastao za tužitelja, ako se tuženik poziva na takav tužiteljev dobitak (negativne razlike)? Mora li sud u tim slučajevima po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke provesti prijeboj ostvarenih koristi sa štetom?
2. Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?".
2. U prijedlogu tvrdi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili i osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo, zbog čega je takvo postupanje sudova dovelo do povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to povrede načela ustavnosti i zakonitosti (čl. 5. Ustava RH), prava na zaštitu od diskriminacije (čl. 14. Ustava RH), prava na jednakost pred zakonom (čl. 26. Ustava RH), prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), jamstva ustavnopravne zaštite vlasništva (čl. 48. Ustava RH), prava na poduzetničku i tržišnu slobodu (čl. 49. Ustava RH) i jamstvo zabrane nezakonitog oduzimanja imovine iz čl. 50. Ustava RH (čl. 385.a. st. 2. ZPP-a).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pravna pitanje pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda iznesenog u odluci broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koja odluka je donesena u proširenom vijeću (čl. 390. st. 2. ZPP-a), a koje shvaćanje glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protu tužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".
6. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve navedeno tuženica nije učinila vjerojatnim povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno povrede načela ustavnosti i zakonitosti (čl. 5. Ustava RH), prava na zaštitu od diskriminacije (čl. 14. Ustava RH), prava na jednakost pred zakonom (čl. 26. Ustava RH), prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), jamstva ustavnopravne zaštite vlasništva (čl. 48. Ustava RH), prava na poduzetničku i tržišnu slobodu (čl. 49. Ustava RH) i jamstvo zabrane nezakonitog oduzimanja imovine iz čl. 50. Ustava.
7. Naime, prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s presedanskim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
8. Odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica vezanih za prigovor prijeboja i prigovor radi prebijanja, što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a kako tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na obrazloženu sudsku odluku, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
