Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-635/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 1403633877, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješča na strani tužitelja NV iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-1240/2021-18 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-1240/2021-18 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-1240/2021-18 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora u čl. 11. koja glasi:

"Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)"

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-1240/2021-18 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj P-1240/2021-18 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i sudi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja IV i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, u čl. 15. u dijelu koji glasi:

" Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, ……., kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 Eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja IV i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005,

a koja u čl. 8. glasi:.. koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke. ", te koja u čl. 15. glasi:" …. i Odluke o visini naknade za usluge Banke".

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sklopljenog dana 11.11.2005. god. između tužitelja IV i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, u čl. 11. koja glasi:" Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).";

te u čl. 15. U dijelu koji glasi:" Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, ……., kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune. ".

III. Svaka stranka, te umješač snose svoj trošak".

2. Presudu u dijelu odluke pod toč. II. i III. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i presudu preinačiti u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti presudu u probijajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti obije tužbeni zahtjev, a tužitelja obveže na naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba čl. 8., 11. i 15. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 11. studenog 2005.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. sklopljenog dana 11.11.2005. između tužitelja IV i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 16.11.2005. ovjeren kod javnog bilježnika Dragice Dumančić pod brojem OV-14889/2005, u čl. 11. koja glasi:" Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“Naime, navedena odredba predstavlja situaciju koja je predviđene odredbom čl. 372. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), dakle ista nije u suprotnosti s odredbom ZOO, pa stoga nije ništetna.

9. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj, kad je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetosti odredbe čl. 15. Ugovora koja glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, ……., kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“ Presuda u tom odbijajućem dijelu se ne može ispitati, te ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva.

10. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženika, Slavonska banka d.d. kao kreditorom, dana 11. studenog 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 (dalje: Ugovor) na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize kreditora na dan korištenja kredita, na rok od deset godina, da je na dan sklapanja Ugovora, redovna kamata iznosila 4,90% godišnje no da se je ista tijekom ugovornog razdoblja mijenjala sukladno jednostranim odlukama kreditora; da Ugovor o kreditu sadrži odredbe ugovora o promjenjivim okolnostima (čl. 11. Ugovora) i odredbe o prihvaćanju općih uvjeta banke i odluke o visini naknade za usluge Banke (čl. 15. Ugovora), te odredbu čl. 8. koja glasi:" …koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke "; da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj imao mogućnost pregovarati o spornim odredbama na način da utječe na njihov sadržaj; da nije sporno da je riječ o standardiziranim (tipskim) ugovorima unaprijed sastavljenim od strane tuženika te da je tužitelj u cijelosti i prijevremeno otplatio kredit.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je ništetna odredba Ugovora koja u čl. 8. glasi:.. koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke.", te koja u čl. 15. glasi: "…. i Odluke o visini naknade za usluge Banke", a odbija tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su ništetne odredbe Ugovora u čl. 11. koja glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)." ; te u čl. 15. u dijelu koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, …, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."

12. Ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nije ništetna odredbe Ugovora u čl. 15. i to u dijelu koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke“.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ugovorne odredbe u čl. 8. koja glasi:.. koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke.", te u čl. 15. koja glasi: "…. i Odluke o visini naknade za usluge Banke", uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga, pozivom na čl. 81., čl. 82. al. 3. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje:ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe ništetne, slijedom čega djelomično prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev i odlučuje kao u toč. I. izreke.

14. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema st. 2., smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebice ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Kako je u konkretnom slučaju nesporno riječ o unaprijed formuliranim odredbama od strane tuženika kao banke, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a iste su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, s obzirom da tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknada i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tim naknadama, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

16. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti pozivom na odredbe čl. 81. st. 1., čl. 83. i čl. 85. ZZP, nisu osnovani.

17. Naime, ocjenu o tome da li je odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada sukladno poslovnoj politici Banke (čl. 8. Ugovora) i Odluke o visini naknade za usluge Banke (čl. 15.) uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može se temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi s odredbama čl. 83. i 85. ZZP.

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., je potvrđeno u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

19. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da su odredbe potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada sukladno poslovnoj politici Banke (čl. 8. Ugovora) i Odluke o visini naknade za usluge Banke (čl. 15.) unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na iste nije imao utjecaja, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i zauzvrat pruženih usluga u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa spornih naknada, odnosno koji opravdavaju plaćanje tih naknada, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornim odredbama se nije moglo pregovarati, niti je tužitelj imao mogućnost izbora u smislu neprihvaćanja spornih odredbi jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka PV, djelatnica tuženika, koja je navela da je od pravne službe dobila napisan tekst ugovora, te nije strankama pojašnjavala pravna pitanja, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20. S obzirom na iznijeto, valjalo je utvrditi i ništetnost dijela odredbe čl. 15. koja glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, …, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune." jer u skladu s tom odredbom mijenjane su kamatne stope u Ugovoru o kreditu koji su stranke zaključile, pa zato tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje da je i ta odredba ništetna.

21. Vezano uz pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti gore navedenih odredbi valja istači da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla. Neosnovan je žalbeni navod da se ništetnost predmetne odredbe više ne može isticati jer da je ugovor ispunjen u cijelosti, budući da prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer bez obzira na to korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi.

22. S obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u dijelu pod toč. I. izreke, te odbiti i žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je odbijen tužbi zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odredba Ugovora u čl. 11.

23. Temelje odredbe čl. 373. a st. 3. ZPP valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i riješiti kao u toč. III. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita donijeta temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Tužitelj odluku o trošku osporava samo kroz činjenicu da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti u cijelosti i njemu dosuditi zatraženi trošak. Kako preinačenje presude nije vezano uz posebne troškove postupka, to je valjalo potvrditi odluku o trošku, imajući pritom u vidu da je presudom ovog suda posl.br. Gž-3644/2021 od 16. studenog 2021., potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak.

25. Kako je tužitelj u sa žalbom uspio u obimu od 50%, valjalo mu je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP priznati troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 Eur.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis