Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2134/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SHN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5313/2020-11 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5313/2020-11 od 14. travnja 2022. te se sudi:

"Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1612/2020.

Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 663,61 eura, sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2024. do isplate, po stopi koju za ostale odnose propisuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29718, 126/21, 114/22), kao i da joj naknadi trošak žalbe u iznosu od 399,82 eura, sve u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kn[1] sa zateznom kamatom od 14. travnja 2022. do isplate."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1612/2020 zbog razloga određenih čl. 50 st. 1 t. 11. ovršnog zakona, a u vezi s čl. 52. st. 3 i čl. 290 Ovršnog zakona.

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP),s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Sadržajem žalbenih navoda žaliteljica ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365.st.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužiteljica je temeljem zaključka istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1612/2020 od 29. rujna 2020. pokrenula ovaj postupak radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja zbog zastare.

7. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- tuženik je 25. lipnja 2020. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine protiv ovdje tužiteljice kao protivnice osiguranja, zasnivanjem založnog prava na nekretnini,

- prijedlog za osiguranje temelji se na ovršnoj ispravi, suglasnosti o zapljeni koju je potpisala tužiteljica i na kojoj je javni bilježnik ovjerio njen potpis 8. lipnja 2009.

8. Tužiteljica tvrdi da je, obzirom na vrijeme izdavanja ovršne isprave, nastupila zastara osiguranja.

9. Prvostupanjski sud je odbio kao neosonovan prigovor zastare uz obrazloženje da ne postoji zastara ovršne isprave već samo zastara tražbine koja u ovom slučaju nije nastupila. Naime, nije sporno da je predmetna suglasnost o zapljeni izdana radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu koji je ona sklopila s prednikom tuženika, Societe generale - Splitska banka d.d., ugovor je otkazan 8. ožujka 2014., potraživanje je sa banke preneseno na ovdje tuženika ugovorom o cesiji od 6. lipnja 2014. Pravni prednik tuženika je protiv ovdje tužiteljice pokrenuo ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave, javni bilježnik je 14. lipnja 2013. donio rješenje o ovrsi, temeljem kojeg je zatražena izvansudska ovrha na računima ovršenice dostavom rješenja o ovrsi Financijskoj Agenciji 15.lipnja 2014. Pokretanjem ovršnog postupka zastara je prekinuta a kako je tražbina utvrđena pravomoćnim rješenjem o ovrsi, zastarni rok prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 48/08, dalje: ZOO) iznosi 10 godina zbog čega zastara nije nastupila.

10. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

11. Prije svega, pogrešno je shvaćanje da postoji samo "zastara tražbine" a ne i "zastara ovršne isprave". Naime,u slučaju kada već postoji ovršna isprava za određenu tražbinu, u ovršnom postupku ili postupku osiguranja, tako niti u parnici radi proglašenja nedopustivosti ovrhe ili osiguranja, nije dopušteno utvrđivati je li nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer je to pitanje materijalnopravne zakonitosti ovršne isprave o kojoj u ovršnom postupku nije dopušteno odlučivati, o takvom prigovoru je dopušteno odlučiti u postupku (parničnom ili upravnom) tijekom kojeg je donesena ovršna isprava (tako i Rev-2332/12, Rev-1675/14).

12. Stoga,nakon pokretanja ovršnog postupka ili postupka osiguranja temeljem ovršne isprave, u parnici koja se vodi radi proglašenja ovrhe ili osiguranja nedopuštenim zbog zastare, sud ispituje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka, u ovom slučaju postupka osiguranja, na temelju konkretne ovršne isprave. Samim tim za tijek zastare postupka osiguranja temeljem predmetne ovršne isprave nisu od utjecaja postupci ovrhe koje je tuženik pokrenuo temeljem drugih isprava.

13. Obzirom na vrijeme izdavanja predmetne suglasnosti o zapljeni kao ovršne isprave mjerodavne su odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00-Odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ 08).

14. Odredbom čl. 183.a st. 1. OZ 08, propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom čl. 183. st. 7. određeno je da isprave iz stavaka 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

15. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici izdanoj sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ 08, koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužitelja) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika, dakle nije riječ o nekoj od isprava koje ima u vidu čl. 233. ZOO.

16. Na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenoga 2018. zauzeto je pravno shvaćanje:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

17. Stoga u odnosu na potraživanje iz predmetne zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka od 10 godina iz čl. 233. ZOO već se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO.

18. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO). Zadužnica stječe svojstvo ovršnosti danom potpisa dužnika i ovjere (Rev-1264/21).

19. Budući da nije bilo sporno da je otkazom ugovora o zajmu 8. ožujka 2014. dospjela u cijelosti tražbina na koju se predmetna zadužnica odnosi, proizlazi da je prijedlog za osiguranje od 25. lipnja 2020. podnesen po proteku petogodišnjeg zastarnog roka.

20. Kako je temeljem pravilno utvrđenih činjenica tužbeni zahtjev odbijen pogrešnom primjenom materijalnoga prava, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP prvostupanjska presuda je preinačena i u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev.

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP je preinačena i odluka o naknadi parničnoga troška te je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu tih troškova a njemu je naloženo da naknadi trošak tužiteljici. Njoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe i podneska od 2. ožujka 2021., te zastupanja na ročištima 13.5.21. i 1.3.22. po 165,83 eura, uključujući PDV. Troškovi sastava podnesaka od 5.5.21. i 10.2.22. nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Pri tome su primijenjene odredbe Tbr. 7. t.1., Tbr. 8. t.1., Tbr. 9. t.1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) ali je iznos nagrada za pojedine radnje priznat u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP). Tužiteljici pripada pravo i na naknadu troškova sastava žalbe od 207,37 eura i trošak sudske pristojbe od 192,45 eura, ukupno 399,82 eura. Odluka o tijeku zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 151. st. 2. ZPP a visina kamatne stope je određena primjenom čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republike Hrvatske (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj je sud dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i prema pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

23. Trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje postupka, uz to imajući u vidu ishod postupka, tuženiku nije dosuđen trošak njegovog sastava.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić