P-839/2024-39

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIK mr. sc. DRAŽEN LETICA, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ljubljanica 44, kojega zastupa punomoćnik Damir Kevilj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, kao pravni slijednik HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE ZAŠTITE ZDRAVLJA NA RADU, Zagreb, Jukićeva 12, OIB: 18797461039, radi isplate iznosa od 494,19 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 111,31 EUR (slovima: sto jedanaest eura trideset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2011. pa do isplate, i to za vremena dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a za vremena dospijeća od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za vremena dospijeća od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za vremena dospijeća od 31. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 62,77 EUR sa zateznim kamatama koje:

- na iznos od 20,46 EUR teku od 6. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 40,81 EUR teku od 27. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR teku od 27. siječnja 2011. pa do isplate,

po stopi opisanoj u točki I. izreke presude, te u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznos od 111,31 EUR, za razdoblje od 27. prosinca 2010. do 18. travnja 2011.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 458,65 EUR (slovima: četiristo pedeset osam eura šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2025. do isplate, po stopi od 6,15 % godišnje.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 320,11 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. veljače 2011. protiv tuženika podnio tužbu radi povrata sredstava isplaćenih na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja njegove radnice, odvjetničke vježbenice FI u razdoblju od 13. do 30. rujna 2010., u iznosu od 3.404,64 kn, zajedno s troškovima opomene u iznosu od 307,50 kn i poštarine u iznosu od 11,30 kn, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Ovaj sud je presudom zbog ogluhe poslovni broj P-1270/2011 od 17. ožujka 2011. naložio tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 3.404,64 kn sa zateznim kamatama po stopi od 14 % godišnje tekućim na ovaj iznos od 27. prosinca 2010. do isplate, te naknadi parnični trošak u iznosu od 300,00 kn, pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), te je odbio tužbeni zahtjev za iznos razlike do zatraženih 3.723,44 kn (točka II. izreke).

3. Ispitujući pobijanu presudu po žalbama obje stranke, Visoki trgovački sud RH je utvrdio da je ovaj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, jer je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku (tuženik), te je ukinuo pobijanu presudu zbog ogluhe i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Pravni sljednik ranijeg tuženika je 22. ožujka 2011. podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo kako sva prava iz zdravstvenog osiguranja osigurane osobe tuženika ostvaruju u upravnom postupku pred tijelima tuženika, odnosno kroz upravni spor. Naveo je da tužitelj jest podnio zahtjev za povrat sredstava isplaćenih na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja, ali da nije dostavio podatak o poslovnom subjektu (tzv. Pospar šifru), zbog čega nije bilo moguće isplatiti traženi iznos. Dopisom od 3. prosinca 2010. tužitelj da je izvješten iz kojeg razloga zatraženi iznos nije isplaćen, odnosno o potrebi dostave podataka kako bi se isplatila zatražena naknada. Kako je tužitelj naknadno udovoljio tom zahtjevu, šifra je unesena te je 2. ožujka 2011. dan nalog za isplatu naknade plaće. Stoga tuženik smatra tužbu preuranjenom i predlaže ju odbaciti.

5. Tužitelj je na pripremnom ročištu istaknuo kako tuženik nije dokazao da tužitelj nije dostavio tzv. Pospar šifru i da se bez toga nije mogla izvršiti isplata tužitelju, te osporio da bi tuženik prebio iznos 187,51 EUR i time podmirio neko tužiteljevo potraživanje, uz isplatu ostatka potraživanog iznosa. Nadalje, istaknuo je da je tuženik priznao da tužitelj ima pravo na isplatu 340,56 EUR, a tužitelj s osnove regresa naknade za bolovanje potražuje 451,87 EUR, pa da nije jasno u čemu je razlika.

6. Udovoljavajući raspravnom rješenju suda od 30. listopada 2024., tužitelj je priznao da mu je tuženik 5. svibnja 2011. uplatio iznos od 8.301,08 kn / 1.010,74 EUR, čime je podmirio tužitelju naknade plaća isplaćenih za vrijeme bolovanja tužiteljevoj zaposlenici u iznosu od 2.565,92 kn / 340,56 EUR za razdoblje bolovanja od 13. do 30. rujna 2010., iznos od 3.848,99 kn / 510,83 EUR za razdoblje bolovanja od 1. do 31. listopada 2010., te iznos od 3.299,04 kn / 437,86 EUR za razdoblje bolovanja od 1. do 24. studenoga 2010., od kojih je predmet ove parnice samo povrat isplaćene naknade za razdoblje bolovanja od 13. do 30. rujna 2010. Nadalje, tužitelj je ukazao na to da tuženik nije precizirao u odnosu na koju od tri naknade plaća za ranije navedena razdoblja bolovanja bi izjavio kompenzaciju, kao što nije niti dostavio dokaz da je bilo kakva izjava o prijeboju sačinjena i dostavljena tužitelju.

7. U očitovanju na navode tužitelja tuženik je naveo da je neto plaća zaposlenice tužitelja za rujan 2010. iznosila 4.031,84 kn / 535,12 EUR, te da je broj radnih sati u rujnu 2010. iznosio 176 radnih sati, od čega je zaposlenica tužitelja bila na bolovanju 112 sati. Stoga je tuženik dijeljenjem mjesečnog iznosa neto plaće s brojem radnih sati u mjesecu utvrdio iznos satne osnovice od 22,91 kn, koji je potom pomnožio s brojem sati bolovanja i dobio iznos od 2.565,92 kn, koji je isplatio tužitelju. Ukupan iznos na ime povrata naknade plaće za razdoblje bolovanja osiguranice FI iznosio je 9.713,84 kn / 1.289,25 EUR, od čega je iznos od 1.412.76 kn / 187,51 EUR kompenziran u skladu s odredbama Pravilnika o postupku prijeboja tražbine po osnovi prava na povrat isplaćene naknade plaće i prava na naknade plaće s obvezom po osnovi duga za doprinose („Narodne novine‟ broj 147/2009 i 25/2011), o čemu je u skladu s člankom 9. istog pravilnika tužitelj obaviješten od strane Fine na obrascu OK-DOP.

8. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao rekapitulaciju obračuna plaće od 30. rujna 2010. (list 4. spisa), dokumentaciju o izvršenim isplatama naknade plaće (list 5.-8. spisa), zahtjev za povrat sredstava isplaćenih na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja, s preslikom povratnice (list 9.-10. spisa), opomenu pred tužbu s preslikom povratnice (list 11.-12. spisa), izvod iz prometa po računu tužitelja (list 135.-137. spisa), rješenje ovog suda poslovni broj P-1917/11 od 25. travnja 2014. (list 153. spisa), obračune naknade po doznaci za bolovanja (list 154. -156. spisa), izvadak o promjenama i stanju na računu tuženika od 5. svibnja 2011. (list 158. spisa), izvod iz prometa po računu tužitelja od 5. svibnja 2011. (list 169. spisa), izračun dospjelih zateznih kamata (list 170. spisa), Kolektivni ugovor o uvjetima rada, te pravima i obvezama iz radnog odnosa između odvjetnika poslodavaca i odvjetničkih vježbenika (list 171.-175. spisa), te obrazac potvrde o plaći (list 200.- 201. spisa).

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 111,31 EUR s osnova naknade plaće isplaćene radnici FI za vrijeme bolovanja, iznosa od 20,46 EUR na ime zateznih kamata dospjelih u razdoblju od 27. prosinca 2010. do 5. svibnja 2011. na iznos uplate od 340,56 EUR, troška tužiteljeve opomene u iznosu od 40,81 EUR, te troška poštarine za slanje opomene u iznosu od 1,50 EUR, sve uvećano za zatezne kamate.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja od 13. do 30. rujna 2010. isplatio radnici FI iznos od 451,87 EUR / 3.404,64 kn, a da je tuženik tužitelju na ime povrata troškova isplaćene naknade plaće u istom razdoblju isplatio iznos od 340,56 EUR / 2.565,92 kn.

12. Sporno je ima li tužitelj pravo na povrat preostalog plaćenog dijela naknade plaće za vrijeme bolovanja FI u iznosu od 111,31 EUR / 838,72 kn, ima li pravo na zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika s uplatom nespornog dijela naknade plaće, kao i pravo na naknadu troškova sastava i slanja opomene tuženiku.

13. Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu je u utuženom razdoblju bio reguliran Zakonom o osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine‟ broj 85/06, 67/08) koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (u daljnjem tekstu: Zavod). Zakonom o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine‟ broj 139/10) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., prestao je važiti Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, kao i prateće Uredbe i Pravilnici navedeni u članku 2. tog Zakona. Odredbom članka 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine‟ broj 139/10), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., određeno je da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, te da će danom brisanja iz sudskog registra Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje preuzeti njegove radnike, sredstva prikupljena na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, te poslovne prostorije i opremu koju je do dana brisanja iz sudskog registra koristio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Na temelju navedene odredbe Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu je 31. siječnja 2011. pripojen Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, ovdje tuženiku. Stoga, kako su na temelju Zakona na preuzimatelja, u ovom slučaju tuženika, prešle i obveze pripojene ustanove, tuženik samim tim u ovom postupku nedvojbeno ima pasivnu legitimaciju.

14. Odredbom članka 58. stavka 1.-3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu („Narodne novine‟ broj 125/07, 4/08, 139/10) određeno je da osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. tog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Iznimno od stavka 1. tog članka ako osiguraniku nije isplaćena niti jedna plaća, odnosno ako je isplaćena samo jedna plaća u propisanom šestomjesečnom razdoblju, kao osnovica za naknadu plaće uzima se plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu.

15. Tužitelj od tuženika potražuje povrat isplaćene naknade za vrijeme bolovanja svojoj tadašnjoj zaposlenici FI, koja je bila zaposlena na radnom mjestu odvjetničke vježbenice (bez položenog pravosudnog ispita) i imala bruto plaću u iznosu od 5.500,00 kn, sukladno tada važećoj odredbi čl. IX. Kolektivnog ugovora o uvjetima rada, te pravima i obvezama iz radnog odnosa, između odvjetnika i odvjetničkih vježbenika od 1. travnja 2006. kako je izmijenjen 1. ožujka 2008. godine.

16. S obzirom da je navedena zaposlenica otvorila bolovanje prvog mjeseca svog rada kod tužitelja (započela s radom 1. rujna 2010.) i prije toga joj nije bila isplaćena niti jedna plaća, na tužiteljevo pravo na povrat isplaćene naknade plaće se ne primjenjuje odredba članka 58. stavka 1. i 2. navedenog Pravilnika, već odredba st. 3. istog članka. Prema tome, osnovica za izračun te naknade nije prosječni iznos plaće (dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena) koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj (stavci 1. i 2.), već plaća pripadajuća prema ugovoru o radu (ili drugom ugovoru, poput spomenutog Kolektivnog ugovora) zaposlenika na bolovanju (stavak 3.). Stoga, budući da je tužitelj navedenoj zaposlenici za to razdoblje bolovanja isplatio naknadu plaće u iznosu od 451,87 EUR / 3.404,64 kn, to ima pravo od tuženika potraživati isplatu upravo navedenog iznosa u cijelosti.

17. Osnovano tužitelj ukazuje na odredbu članka 196. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Obavijest Financijske agencije na obrascu OK-DOP (Obavijest o izvršenom prijeboju tražbine po osnovi prava na povrat naknade plaće i/ili isplatu naknade plaće s obvezom po osnovi duga za doprinose) ne može se, prema mišljenju suda, smatrati izjavom o prijeboju jer tu obavijest tužitelju nije dao tuženik kao tužiteljev dužnik, već Financijska agencija.

18. Međutim, tužitelj nema pravo na zatezne kamate zbog toga što je tužbu podnio za vrijeme pripajanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, tj. prije nego li je pravni slijednik tuženika mogao postupiti po nalogu za plaćanje. Nadalje, iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da tužitelj uz zahtjev za povrat sredstava isplaćenih na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja predniku tuženika nije dostavio sve potrebne podatke (podatak o poslovnom subjektu, tzv. Pospar šifru), zbog čega mu nije bilo moguće isplatiti zatraženi iznos. Iz istog razloga tužitelju nema pravo ni na naknadu troškova sastava i slanja opomene tuženiku.

19. Prema odredbi članka 43. stavka 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu („Narodne novine‟ broj 125/07, 4/08, 139/10), sredstva koja je poslodavac isplatio u skladu sa stavkom 1. tog članka Zavod je obvezan vratiti poslodavcu u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat.

20. Slijedom navedenog, tužitelj na dosuđeni iznos naknade plaće ima pravo na zatezne kamate od 46. dana od podnošenja zahtjeva, pa do isplate. Kako iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svoj zahtjev podnio 2. ožujka 2011., to su mu zatezne kamate dosuđene od 19. travnja 2011. do isplate, dok je u preostalom dijelu odlučeno kao u točki II. izreke presude. Stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopi koja vrijedi u odnosima između trgovaca i osoba javnog prava.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

22. Tužitelj je tužbu djelomično povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, pa je za taj dio tužbenog zahtjeva troškove postupka dužan tuženik naknaditi tužitelju. Računajući uspjeh stranaka u parnici, sud je utvrdio da je tužitelj uspio s 87,30 % prvotnog tužbenog zahtjeva, a tuženik s 12,70 % zahtjeva.

23. Tužitelju je u trošak parničnog postupka priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2024. i 10. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR po svakom podnesku (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 30. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR, te sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 EUR, sve sukladno Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021). Tužitelju za vođenje ove parnice nije priznat trošak sastava podneska od 3. svibnja 2024. (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Tuženik nije potraživao naknadu troškova postupka.

24. Nakon što je od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici oduzeo postotak uspjeha tuženika, sud je tužitelju odmjerio naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (74,60 %).

25. Primjenom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

SUDAC:

JASENKA RUNDEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud iznimno, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).