REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2663/2017-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HOK-OSIGURANJA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika TA, odvjetničkog vježbenika, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2004. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba, djelomično, povučena za iznos od 60.343,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2004. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2004. do isplate.

2. Iz tvrdnji stranaka iznijetih tijekom postupka jasno proizlazi da među strankama nije sporno:

- da je tužitelj, kao najmoprimac, zaključio s NAG, kao najmodavcem, Ugovor o najmu poslovnog prostora kojim je predviđeno, među ostalim, da će tužitelj u garažnom prostoru veličine 35m2 na adresi [adresa] u [adresa] vršiti djelatnost autopraonice u razdoblju od 1. ožujka 2003. do 1. ožujka 2006.,

- da je rješenjem zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj: Pp-463/03 od 8. ožujka 2004., koje je postalo pravomoćno 29. studenoga 2005., kada je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-4516/05-2 od 29. studenoga 2005., utvrđeno da je tamo tuženica NAG samovlasno smetala posjed tužitelja NA na način da mu je 6. studenoga 2003. oduzela posjed poslovnog prostora na adresi [adresa], bez poziva i prethodnog ili naknadnog odobrenja ili obrazloženja tako što je po zaštitarima istrgala cilindar brave na prednjim i zadnjim vratima garaže i zabravila ulaze u zalupljeni poslovni prostor, te na taj način onemogućila tužitelju pristup u dvorište i poslovni prostor – garažu, te je tamo tuženici NAG naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini i zabranjeno joj je daljnje smetanje posjeda tužitelja,

- da je tužitelj zbog naprijed opisanog smetanja posjeda garažnog prostora pokrenuo postupak protiv NAG i to kod ovoga suda pod poslovnim brojem: P-7520/07, radi naknade štete zbog izgubljene dobiti koja mu je nastala radi nemogućnosti korištenja tog prostora u ukupnoj visini od 500.000,00 kuna (po 25.000,00 kuna mjesečno u razdoblju od 01. kolovoza 2004. do 01. ožujka 2006.),

- da je tužitelja u spomenutom postupku zastupao sada pok. odvjetnik EA i to od 6. kolovoza 2012., kada mu je tužitelj izdao punomoć (o čemu je sud obaviješten podneskom podneskom od 2. studenoga 2012. na str. 143-145 preslike spisa P-7520/07), pa do studenoga 2015., kada je tužitelj podneskom primljenim 10. studenoga 2015. obavijestio sud da je otkazao punomoć odvjetniku EA (str. 204 preslike spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07) i kada je, bez ijedne u međuvremenu provedene radnje, odvjetnik EA podneskom primljenim 19. studenoga 2015. obavijestio sud da mu je tužitelj 16. studenoga 2015. otkazao punomoć (str. 205 preslike spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07),

- da je spomenuti postupak P-7520/07 okončan presudom ovoga suda poslovni broj: P-7520/07-83 od 29. siječnja 2016. (str. 232-240 preslike spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07), kojom je odbijen, u cijelosti, tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od suda naložiti NAG isplatiti tužitelju iznos od 500.000,00 kuna sa zateznim kamatama, a koja presuda je postala pravomoćna 16. studenoga 2016., kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-679/16-2 (str. 249- 252 preslike spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07), protiv koje je revizija tužitelja odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 235/17-2 od 7. lipnja 2017. (str. 281-282 preslike spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07) i

- da je pok. odvjetnik EA imao sklopljen Ugovor o osiguranju od odgovornosti s tuženikom.

3. Među strankama je sporno da li je odvjetnik EA u zastupanju tužitelja u navedenom predmetu učinio propuste koji opravdavaju odštetni zahtjev tužitelja, a sporna je i visina tog zahtjeva pobliže opisana u toč. I. izreke ove presude.

4. Naime, iz tvrdnji tužitelja u tužbi i tijekom postupka proizlazi, u bitnom, da tužitelj drži da je odbijanje njegovog tužbenog zahtjeva iz razloga što nije dokazana visina štete (izgubljene dobiti) koja mu je nastala posljedica slijedećih propusta i radnji odvjetnika EA:

- da nakon što mu je sud dostavio dokumentaciju Porezne uprave vezanu za četiri autopraonice, a koju je predložio pribaviti raniji punomoćnik tužitelja u tom predmetu, odvjetnik Hrvoje Zdilar, istu nije dodatno provjerio pred za to nadležnim institucijama, iako je bio upoznat s kontekstom podneska odvjetnika Zdilara od 14.5.2012., a obzirom na kasnije stajalište vještaka Ručevića,

- da je propustio sudu podnijeti nazive i adrese za nove tri autopraonice po svome odabiru, te predložiti sudu da od Porezne uprave zatraži službene podatke o poslovanju istih u vidu nadoknade dokaznog materijala potrebnog za uspješno zaključenje financijskoga vještačenja u korist tužitelja, budući da za dvije autopraonice Porezna uprava nije imala porezna rješenja iz zatraženog vremenskog perioda,

- da je propustio zatražiti izuzeće sutkinje Fraculj i opreza radi izuzeće predsjednika ovoga suda, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, te predsjednika Vrhovnog suda, budući da je sutkinja Fraculj nakon što je pristigla dokazna dokumentacija vezana za poslovanje tri od predloženih šest autopraonica zadržala spis u referadi, selektivno dostavljajući pristiglu dokumentaciju strankama (dostavila je odvjetniku EA pristiglu dokaznu dokumentaciju za autopraonicu Zagreb, a rješenjem obavijestila stranke o pristigloj dokaznoj dokumentaciji vezanoj za poslovanje autopraonice Šuman koja je "priložena spisu"), te tužitelju nije dopustila uvid spis uz obrazloženje da se čeka postupanje sudskog vještaka, pa će nakon što vještak izvrši uvid u spis, isti transferirati u pisarnicu suda, a o čemu je tužitelj obavijestio odvjetnika EA, već

- da je upozorio sutkinju i tuženu na sumnje koje mu je tužitelj obrazložio u pogledu mogućega utjecaja tužene na sud i vještaka,

- da je angažirao odvjetnika Vladimira Simića da kao njegov zamjenik zastupa tužitelja na raspravi 2. prosinca 2014. i dao mu naputak da predloži sudu saslušanje svjedoka SA, vlasnika autopraonice Matko, te pribavu od Porezne uprave poreznog rješenja autopraonice Matko u vremenskom periodu od 2009. do 2014. , a koji naputak je suštinski imao za cilj anulirati prijašnja dva podneska koje je osobno tužitelj unio u spis, a kojima je predložio zatražiti podatke za navedenu autopraonicu u vremenskom periodu koji je odredio vještak Ručević, te ujedno u daljnjoj fazi postupanja omogućiti sudu da nasilno zaključi dokazni postupak, te da pritom u daljnjem postupanju presuda bude potvrđena i

- da je imao dogovor s punomoćnicom tuženice plod kojega je pomno rafinirani potez suda kojim je sutkinja Fraculj odlučila ne dostaviti tužitelju službenu bilješku vještaka Ručevića na očitovanje, već je odredila novi termin glavne rasprave, 3. prosinca 2015., a na kojoj je u zapisnik konstatirala da spisu prileži službena bilješka vještaka Ručevića, te navela da se bilješka čita, iako je nije pročitala strankama, pa tako ni razloge koje je vještak naveo, već je van rasprave poručila strankama da vještak Ručević nije u mogućnosti načiniti mišljenje temeljem dokumentacije koja je u spisu, pa je tužitelj "na slijepo" predložio novoga vještaka, saslušanje vlasnika autopraonice Matko i pribavu podataka za poslovanje te autopraonice od Porezne uprave, a koje dokazne prijedloge je sutkinja odbila, ali odbijanje nije obrazložila iz straha od reakcije tužitelja u vidu potrebite korekcije predloženih dokaznih prijedloga.

5. Međutim, iz tvrdnji tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka proizlazi da tuženik osporava postojanje štete, postojanje bilo kakve štetne radnje svog osiguranika pok. odvjetnika EA, uzročno-posljedičnu vezu između bilo koje njegove radnje i eventualne štete, osnovu i visinu štete i protupravnost.

6. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-679/16-2 od 17.11.2016. (str. 10-13 spisa), presudu ovog suda poslovni broj: P-7520/07-83 od 29.11.2016. (str. 14-18 spisa), dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad od 2.10.2015. i privremena porezna rješenja od 28.6.2007., 28.6.2006., 11.5.2005., 27.5.2004. (str. 19, 20-21, 22, 23-24 i 25-26 spisa), dopis ovog suda poslovni broj: P-7520/07-50 od 12.7.2013. i dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad od 26.8.2013. (str. 27 i 28 spisa), Ugovor o najmu poslovnog prostora od 6.11.2003. (str. 29 spisa), ugovor od 30.9.2003. (str. 30 spisa), napomenu na rješenju ovoga suda poslovni broj: P-7520/07-67 od 5.5.2014. (str. 31 spisa), dopise Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb- Pešćenica od 9.4.2014. i 1.4.2014. (str. 32, 33, 35 i 36 spisa), podnesak u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-7520/07 od 30.5.2008. s rješenjem Gradskog ureda za gospodarstvo od 4.4.2003 i obrtnicu i podnesak od 2.11.2012. (str. 37, 38-39 i 40-41 spisa), potvrdu od 16.11.2015. (str. 42 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-4516/05-2 od 29.11.2005. i poslovni broj: Gž-2595/05-2 od 28.6.2005. (str. 43 i 44 spisa), rješenja u predmetu ovoga suda P-7520/07 od 17.4.2012. i 14.1.2014., podneske od 5.11.2014. i 14.10.2013., zapisnik od 2.12.2014., podnesak od 10.11.2015., zapisnik od 3.12.2015., podnesak od 5.10.2015., zapisnike od 2.12.2014., 15.12.2009., 2.12.2014. i 6.3.2012., podnesak od 14.5.2012. i 29.5.2012. (str. 45-59 spisa), disciplinsku prijavu od 17.5.2017. (str. 60-67 spisa), zapisnike u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-4972/12 od 3.4.2017., 3.2.2016., 4.7.2016., podnesak od 17.9.2015., zapisnike od 14.9.2015. i 9.3.2015. (str. 68-87 spisa), sporazum od 19.7.2012. (str. 88 spisa), troškovnik obavljenih radnji od 13.6.2012. (str. 89-90 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 9.11.2015. (str. 91-94 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (str. 103-106 spisa), podatke o sudskom predmetu ovog suda poslovni broj: Pn-4256/2015, tužbu od 11.12.2015., podneske od 2.10.2017., 3.4.2017., prijavu od 23.11.2016., zapisnike od 15.2.2016., 17.10.2016., 23.3.2017. (str. 112-131 spisa), reviziju od 6.12.2013. i žalbu od 2.7.2013. u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-4319/10 (str. 132-136 spisa), zapisnike u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn- 2777/08 od 18.6.2014., 7.3.2013., 20.10.2010., 19.5.2011. i 2.10.2008., fotografije, , nalaz i mišljenje od 8.7.2011., dopunu nalaza i mišljenja od 14.7.2011., punomoć, tužbu od 12.3.2008. (str. 137-1151 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj: Pn-4319/10-11 od 17.4.2012. (str. 152 spisa), podatke o sudskom predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn- 2987/2016, tužbu od 5.10.2016., podneske od 6.9.2017., 8.8.2017., prijedlog za osiguranje dokaza od 1.2.2011., prijavu od 9.10.2016. (str. 153-168 spisa), žalbu u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-1463/14, presudu od 30.7.2015., zapisnike od 28.5.2015. i 11.11.2014., odgovor na tužbu od 3.6.2014. s radnim nalogom od 7.2.2006., računom od 20.10.2008. i izjavom od 12.5.2009. (str. 169-183 spisa), tužbu NA protiv VIKTOR MOTO SPORT d.o.o. od 23.4.2014. (str. 184-186 spisa), prijedlog u predmetu ovoga suda poslovni broj: R1-344/12 od 30.4.2012., rješenje od 10.8.2012., zapisnike od 6.12.2012. i 20.12.2012., podneske od 17.7.2012. s povijesnim izvatkom iz sudskog registra i 2.11.2012. i rješenja od 14.5.2013. i 29.5.2013. (str. 187-195 i 198spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-4334/13-3 i Gž-4334/13-2 od 23.7.2013. (str. 196-197 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-253/13-2 od 7.5.2013. (str. 199 spisa), potvrdu od 28.9.2012. (str. 200 spisa), žalbu u predmetu ovoga suda poslovni broj: R1-248/11 od 11.7.2011., rješenja od 9.6.2011. i 3.5.2011., prigovor od 3.8.2011., nalog od 18.7.2011., prijedlog od 15.2.2011. i dopis suda od 3.3.2011. (str. 201- 207 spisa), podneske u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-3007/14 od 17.10.2017. i 6.9.2017. i zapisnike od 11.10.2017. i 7.10.2015. (str. 208-221 i 232-233 spisa), zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: KO-2482/2010 od 10.11.2010. (str. 222-228 spisa), prijavu od 10.10.2016. (str. 229-231 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-2169/13-2 od 18.10.2013. (str. 234-235 i 238 spisa), očitovanje odvjetnika na prijavu za naknadu štete od 7.1.2014. (str. 236-237 spisa), zapisnike ovoga suda u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-4319/10 od 11.2.2013. i 17.9.2012., punomoć, tužbu od 9.8.2010. (str. 239-244 spisa), rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 9.11.2015. (str. 245-252 spisa) i presliku spisa ovoga suda poslovni broj: P-7520/07 (priklopljena spisu), te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Ostale predložene dokaze, ekonomičnosti i svrhovitosti radi, nije izvodio, već ih je na ročištu održanom 13. studenoga 2024. odbio, budući da je zaključio da na temelju do tada izvedenih dokaza može donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

8. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 9. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO), koji je bio na snazi u razdoblju u kojemu je odvjetnik EA zastupao tužitelja u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem: P-7520/07, propisano je: "Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.".

10. Nadalje, odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11., u daljnjem tekstu: ZO) propisano je: "Odvjetnik je dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva.".

11. Dakle, imajući u vidu izložene odredbe, tuženik, kao osiguravajuće društvo kod kojega je odvjetnik EA bio osiguran od odgovornosti odvjetnika, bio bi dužan nadoknaditi tužitelju štetu u slučaju postojanja uzročno-posljedične veze između propusta odvj. EA i štete nastale tužitelju.

12. Stoga je tužitelj u ovom predmetu bio dužan dokazati da bi uspio s odštetnim zahtjevom (u cijelosti ili djelomično) u postupku poslovni broj: P-7520/07 da nije bilo u tužbi opisanih propusta odvjetnika EA.

13. Međutim, po nalaženju ovoga suda, tužitelj to nije dokazao.

14. Naime, iz presude ovoga suda poslovni broj: P-7520/07-83 od 29. siječnja 2016. i presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-679/16-2 od 16. studenoga 2016. proizlazi, u bitnom, da je tužiteljev zahtjev za izgubljenu dobit pravomoćno odbijen zbog toga što tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, nije dokazao visinu izgubljene dobiti niti u iznosu koji je potraživao tužbom, a niti u bilo kojem drugom iznosu zbog čega nije udovoljio svim pretpostavkama za dosudu zatražene naknade štete.

15. Pritom je prvostupanjski sud u naprijed navedenoj odluci, u bitnom, naveo:

- da je stalni sudski vještak za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr.sc. Zrinko Ručević u dva navrata izvršio uvid u spis i oba puta je po uvidu u spis naveo da nije moguće izraditi nalaz i mišljenje na predloženu okolnost izgubljene dobiti u razdoblju od 1. ožujka 2003. do 1. ožujka 2006. bez dodatne dokumentacije, time

- da iz službene bilješke stavljene na spis 16. travnja 2012. (poleđina lista 132 spisa) proizlazi da je tom prilikom vještak naveo da na temelju dokumentacije (računa) koja je do tog trenutka dostavljena u spis nije moguće utvrditi visinu izmakle dobiti za utuženo razdoblje, već je potrebno pribaviti, za slučaj da ne postoji rješenje o razrezu poreza za obrt tužitelja, takva rješenja za nekoliko drugih autopraonica na sličnoj lokaciji za razdoblje od 2003. - 2006., nakon čega

- da je sud na prijedlog tužitelja zatražio od Porezne uprave Zagreb rješenja o razrezu poreza na dobit za četiri autopraonice na području Općine Črnomerec za utuženo razdoblje, međutim, pribavljena je samo prijava poreza na dobit za Autopraonice Zagreb za razdoblje od 2003. - 2006., te privremena porezna rješenja za JA za 2003. i 2004. i CA za 2005. i 2006., dok ostala zatražena rješenja Porezna uprava nije dostavila uz napomenu da su ista uništena s obzirom na to da je prošao rok za čuvanje,

- da je po pribavi navedene dokumentacije vještak mr.sc. Ručević 11. studenoga 2015. ponovo izvršio uvid u spis (službena bilješka, poleđina lista 203 spisa), te je po ponovnom uvidu u spis naveo da niti na temelju naknadno dostavljene dokumentacije nije moguće izraditi nalaz i mišljenje na okolnost izmakle dobiti, jer su Autopraonice Zagreb, za koje je dostavljena prijava poreza na dobit, trgovačko društvo, a ne obrt, dok je CA vlasnik obrta koji uz autopraonicu ima i izdvojeni pogon Bistro " CA" (pa se iz poreznih rješenja ne može razlučiti koji iznos dohotka se odnosi na poslovanje autopraonice),

- da stručnost i navodi vještaka mr.sc. Ručevića u pogledu utvrđivanja visine izmakle dobiti ničim nisu dovedeni u pitanje, pa je odbijen prijedlog tužitelja da se odredi financijsko vještačenje po drugom vještaku,

- da je odbijen i prijedlog tužitelja za pribavom prijave poreza na dobit za Autopraonicu "Matko" za razdoblje od 2009. - 2014. i prijedlog za saslušanjem svjedoka SA, jer je u konkretnom slučaju relevantno razdoblje od 2003. - 2006. i jer iz obrtnog registra dostupnog na službenim internetskim stranicama [obrt] proizlazi da je obrt pod nazivom Autopraona "Matko", u vlasništvu SA odjavljen prije relevantnog razdoblja, a saslušanje svjedoka nije adekvatan dokaz za utvrđivanje visine izmakle dobiti tužitelja.

16. Drugostupanjski sud je u naprijed navedenoj odluci naveo u bitnom:

- da prema podacima od strane Porezne uprave zaprimljenim u spisu (list 130 spisa) proizlazi da tužitelj za 2003. nije podnio prijavu poreza na dohodak, dakle nije prijavio nikakav dohodak iako je to bio dužan sukladno čl. 10. st. 2. toč. 2. i čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 127/00., 150/02., 163/03. i 30/04.), mjerodavnog u vrijeme zaključenja ugovora o najmu,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je posljednja dva odnosno četiri mjeseca prije nego što mu je oduzet posjed poslovnog prostora počeo ostvarivati veći promet i to mjesečno u iznosu od 15.000,00 - 20.000,00 kuna, ali da taj ostvareni promet ne može biti izjednačen s izgubljenom dobiti, jer se dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuje kao razlika između primitaka i izdataka nastalih u poreznom razdoblju, a u izdatke ulaze izdaci za materijal, robu, proizvode, energiju i usluge, koji služe za stjecanje dohotka, te izdaci osoblja (plaće s porezima i doprinosima) s time da je tužitelj tvrdio da je imao dva zaposlena radnika, pa da zbog toga tvrdnja tužitelja da mu je ukupni promet mjesečno iznosio do 20.000,00 kuna nikako ne može biti dokaz da je tužitelj mjesečno oštećen zbog oduzimanja posjeda poslovnog prostora za iznos od 25.000,00 kuna mjesečno na ime ostvarene dobiti, a niti je točna tvrdnja o tome da je njemu zbog po Poreznoj upravi uništene dokumentacije koja da se uništava po proteku 5 godina bilo otežano dokazivanje visine štete,

- da dokaz o visini izgubljene dobiti u zatraženom, ali niti u jednom drugom iznosu, ne mogu biti niti tužbi priložene preslike paragon blokova s datumima od 10. ožujka 2003. do 17. lipnja 2003., jer ne samo da tužitelj njihovu vjerodostojnost nije dokazao izvornikom istih, već niti bilo kojom drugom knjigovodstvenom ispravom, pa niti prijavom poreza na dohodak, iako je u svom iskazu naveo da je za knjigovodstvene poslove svog obrta koristio usluge knjigovođe te da se knjige nalaze kod njega, odnosno "misli da se nalaze kod knjigovođe, ali nije siguran", time

- da je nejasno kako je tužitelj bio u mogućnosti priložiti preslike paragon blokova iako je tvrdio da mu je tužena prilikom oduzimanja posjeda poslovnog prostora uništila cjelokupnu knjigovodstvenu dokumentaciju, pa je tvrdnja tužitelja da je visinu izgubljene dobiti temeljio na priloženim računima iz kojih je razvidno da je promet za zadnja dva mjeseca poslovanja iznosio 25.000,00 kuna po mjesecu potpuno paušalna i netočna, jer tužitelj nije u spis priložio nikakve račune za posljednja dva mjeseca obavljanja obrta, odnosno za rujan i listopad 2003., već samo preslike paragon blokova za razdoblje od travnja do lipnja 2003.,

- da pribavljeni podaci ne mogu biti osnova za utvrđivanje izgubljene dobiti tužitelja, jer se odnose na podatke o dohotku drugih obrta i trgovačkih društava koji su uz djelatnost autopraonica i to automatskih autopraonica kakvu tužitelj nije imao obavljali i djelatnosti ugostiteljstva i trgovine ili su brisani iz obrtnog registra prije utuženog razdoblja (autopraonica „Venezia“, autopraonica i autoelektrika „Mag“ servis), kao i

- da nije moguće ostvarenu dobit trgovačkog društva Aautopraonica "Zagreb", kao niti ostvareni dohodak obrta [obrt] i Šuman Vinka koji dohodak se odnosi na djelatnost ugostiteljstva, trgovine i autopraonice stavljati u korelaciju s dohotkom kojeg bi ostvario tužitelj u svom obrtu čija djelatnost je bila ručno pranje automobila, pa

- da doista nije na temelju ovih podataka bilo nikakve mogućnosti financijskim vještačenjem utvrditi visinu izgubljene dobiti tužitelja.

17. Tužitelj je u ovom postupku iskazao, u bitnom, da je tužbu radi naknade štete koju je pretrpio od vlasnice predmetnog poslovnog prostora podnio odvj. Zdilar, a odvj. EA je preuzeo postupanje. Koliko se sjeća u smetanju posjeda je nestala bitna dokumentacija. Predmetna praonica je radila 6 mjeseci, i manje, tijekom 2003., kada je bilo smetanje posjeda, a on nije prijavio porez na dohodak za svega par mjeseci. Odvjetnik EA je kao vrsni stručnjak, odvjetnik s dugogodišnjim stažem i praksom, dobro znao da protek vremena šteti stranci koju zastupa, obzirom da Porezna uprava uništava ključnu dokumentaciju kojom bi se dokazala šteta u roku od najkasnije 5 godina. Stoga je trebao napraviti sve što bi bilo u njegovoj moći da se od nadležnih institucija pribavi potrebna dokumentacija temeljem koje bi vještak mogao izračunati koliki bi bio prosječni promet predmetnog poslovnog prostora. Međutim, on je prvenstveno odlučio razvući predmetni postupak, maksimalno koliko je mogao, računajući da će tužitelj poštu zaprimati preko njegovog ureda. Nadalje je u parnici poslao svog zamjenika odvjetnika Simića s naputkom da mimo navoda i naputka vještaka Ručevića sudu predloži izvođenje dokaza upitom na poreznu upravu za nekoliko navedenih autopraonica, a za vremenski period u kojem porezna uprava više nije čuvala takvu dokumentaciju. Time je anulirao dokazne prijedloge koje je tužitelj uložio sudu preko pisarnice, a u kojem nabraja određene autopraonice i određene vremenske rokove. Svi ti potezi koje je odvj. EA napravio doveli su do toga da je sud u prvom stupnju odbio provedbu financijskog vještačenja, te je odbio i naknadni prijedlog da se odabere drugi vještak. Nakon što je formalno otkazao punomoć za zastupanje odvj. EA on nije mogao izvršiti uvid u spis, a spis je prethodno bio 16 mjeseci u referadi suca. Potom je sutkinja na ročištu izdiktirala zapisničaru da se čita službena bilješka vještaka Ručevića, ali tu bilješku nije pročitala. Neformalno je samo rekla da Ručević ne može izvještačiti štetu temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu. On je ne znajući što je vještak Ručević sudu i odvjetniku predložio i napomenuo, predložio sudu da se imenuje neki drugi vještak, a obzirom da isti nije u mogućnosti vještačiti štetu, koji prijedlog je sud odbio. Nije sumnjao u sutkinju do zaključenja glavne rasprave, pa zato nije ni podnosio zahtjev za izuzeće.

18. Iz izloženog, u bitnom, sadržaja naprijed spomenutih presuda jasno proizlazi da uzroci ne mogućnosti utvrđenja izgubljene dobiti tužitelja leže u činjenicama da tužitelj nije podnio prijavu poreza na dohodak za 2003. i da se na temelju dokumentacije koja je pribavljena do studenoga 2015., kada su tužitelj i odvjetnik EA obavijestili sud da je tužitelj opozvao punomoć odvjetniku EA, nije mogao izvesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine izgubljene dobiti tužitelja.

19. Na ročištu održanom 3. prosinca 2015., na kojemu se tužitelj zastupao sam, tužitelj je bio u prilici da nakon pročitane službene bilješke od 11. studenoga 2015. predloži pribavljanje neke druge dokumentacije na temelju koje bi se moglo izvesti predlagano financijsko vještačenje (primjerice da se direktno od usporednih autopraonica zatraži dokumentacija potrebna za vještačenje ili da se od porezne uprave zatraže podaci za neke druge autopraonice).

20. Budući da je službena bilješka, za koju ne postoji obveza dostave strankama, pročitana na ročištu, tužitelj nije ni morao na ročištu predlagati pribavljanje određene dokumentacije na temelju koje bi se moglo izvesti predlagano financijsko vještačenje, već je mogao tražiti rok za navedeno i odgodu glavne rasprave.

21. Jednako je tako mogao tražiti i izuzeće sutkinje Petre Kušević Fraculj, a opreza radi i predsjednika ovoga suda, Županijskog suda u Zagrebu i predsjednika Vrhovnog suda, kad već tvrdi da je to trebao tražiti odvjetnik EA.

22. Dakle, propuste koje tužitelj opisuje u tužbi i koje stavlja na teret odvjetnika EA, tužitelj je bio u prilici sam otkloniti (ili na spomenutom ročištu ili u nekom roku nakon ročišta u slučaju da ga je zahtijevao), a on to nije učinio, već je samo predložio da se predloženi dokaz financijskim vještačenjem izvede po drugom vještaku.

23. Izloženim ponašanjem tužitelj je prekinuo uzročnu vezu između propusta koje stavlja na teret odvjetniku EA i štete za koju tvrdi da mu je nastala, pa je za tu štetu odgovoran sam tužitelj, a koji nije podnio ni prijavu poreza na dohodak za 2003. na temelju koje bi se nedvojbeno mogao provesti dokaz financijskim vještačenjem.

24. Pritom valja kazati da ovaj sud nije povjerovao tvrdnjama tužitelja iz kojih proizlazi da službena bilješka na spomenutom ročištu nije pročitana i da je on predložio da se imenuje neki drugi vještak ne znajući što je vještak Ručević sudu i odvjetniku predložio i napomenuo, jer je sam tužitelj u podnesku primljenom 8. prosinca 2015. (str. 215 preslike spisa P-7520/07), dakle nakon zaključene glavne rasprave, a prije donošenja prvostupanjske presude, jasno naveo da je spomenuta bilješka pročitana i jer iz tog podneska jasno proizlazi da je tužitelj predložio novo vještačenje ne zbog toga što nije znao što je vještak Ručević sudu napomenuo, već zbog toga što je držao da vještak Ručević nije kompetentan i kvalificiran za predloženo vještačenje.

25. Nije povjerovao ni tvrdnjama tužitelja iz kojih bi proizlazilo da je odvj. EA imao razloga posumnjati u nepristranost sutkinje, jer iz stanja preslike spisa P-7520/07 jasno proizlazi da je sutkinja nastojala pribaviti svu dokumentaciju koja je predložena i relevantna za vještačenje i to uz prethodno izjašnjenje vještaka o tome koja je dokumentacija relevantna, a koje postupanje sutkinje je bilo u skladu s načelima ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.

26. Nije povjerovao ni tvrdnjama tužitelja iz kojih proizlazi da ga odvjetnik EA nije obavještavao o tijeku postupka, jer iz podnesaka samog tužitelja primljenih 14. listopada 2013. i 5. studenoga 2014. (str. 153. i druga stranica poslije stranice 188 preslike spisa P-7520/07), dakle u vrijeme kada je tužitelja još uvijek zastupao odvjetnik EA, jasno proizlazi da je tužitelj bio upoznat s poteškoćama vezanim za pribavu predložene dokumentacije koja bi bila relevantna za financijsko vještačenje.

27. Nije povjerovao ni tvrdnjama tužitelja iz kojih bi proizlazilo da tužitelj nije bio u prilici izvršiti uvid u spis prije ročišta održanog 3. prosinca 2015., na kojemu je glavna rasprava zaključena, jer iz naredbe sutkinje od 11. studenoga 2015. (str. koja prethodi str. 204 preslike spisa P-7520/07) i stanja e-spisa P-7520/07 jasno proizlazi da je predmet bio u pisarnici suda od 12. studenoga 2015. do 20. studenoga 2015., kada je vraćen u referadu zbog podneska tužitelja primljenog 10. studenoga 2015., kojim obavještava sud da je opozvao punomoć odvjetniku EA i traži zakazivanje ročišta za glavnu raspravu i podneska odvjetnika EA primljenog 19. studenoga 2015., a kojim obavještava sud da mu je tužitelj opozvao punomoć i preuzeo spis 16. studenoga 2015. godine.

28. I naposljetku valja kazati da se ni u slučaju da tužitelj nije prekinuo uzročnu vezu, na temelju tvrdnji tužitelja ne može zaključiti da postoji uzročna veza između propusta kojeg tužitelj stavlja na teret odvjetniku EA, a koji se sastoji u tome da nije na vrijeme predložio da se od Porezne uprave zatraži potrebna dokumentacija za usporedne autopraonice, i ne dokazane visine štete kao posljedice tog propusta.

29. Naime, tužitelj nije tvrdio da bi sud po redovitom tijeku stvari za neku konkretnu autopraonicu uspio pribaviti dokumentaciju relevantnu za financijsko vještačenje od Porezne uprave, a u slučaju da je odvjetnik EA to predložio u primjerenom roku od kada je preuzeo zastupanje tužitelja u ovom postupku.

30. Iz tvrdnji tužitelja da Porezna uprava uništava relevantnu dokumentaciju u roku od najkasnije 5 godina bi bilo za zaključiti upravo suprotno, budući da je od isteka razdoblja relevantnog za financijsko vještačenje (od 2003. do 2006.) pa do 6. kolovoza 2012., kada je tužitelj dao punomoć odvjetniku EA, proteklo to vrijeme od 5 godina.

31. Izloženi zaključak učvršćuje i činjenica da sud nije uspio pribaviti podatke od Porezne uprave za autopraonicu Venezia i Mag-servis zbog proteka roka čuvanja te dokumentacije (str. 183 i 189 preslike spisa P-7520/07), iako su te autopraonice navedene još u podnesku tužitelja primljenom 14. svibnja 2012. (str. 136 preslike spisa P-7520/07), kada je tužitelja zastupao prethodni punomoćnik, odvjetnik Hrvoje Zdilar. 32. Pritom valja kazati i da je tužitelj osobno u podnesku primljenom 14. listopada 2013. (str. 153 preslike spisa P-7520/07), dakle prije opoziva punomoći odvjetniku EA, predložio da se pribave podaci za autopraonicu Matko, ali da iz izvatka iz obrtnog registra (str. 195 preslike spisa P-7520/07) proizlazi da se radi o obrtu kojemu je pretežita djelatnost bila održavanje i popravak motornih vozila - pranje i poliranje, ali se obrt bavio i ugostiteljskom djelatnošću (caffe bar), pa se ni na temelju podataka koji bi se pribavili za taj obrt, a u svjetlu naprijed navedene presude županijskog suda i očitovanja vještaka Ručevića, ne bi mogao izvesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost dobiti tužitelja, budući da se dohodak koji se odnosi na održavanje i popravak motornih vozila i djelatnost caffe bara ne bi mogao stavljati u korelaciju s dobiti koju bi ostvario tužitelj u svom obrtu čija je djelatnost bila ručno pranje automobila.

33. Valja kazati i da ovaj sud nije povjerovao tvrdnji tužitelja da je vještak Ručević sudu napomenuo da bi obzirom na protek vremena bilo potrebno i svrsishodno da sud zatraži dokumentaciju iz porezne prijave koja nije striktno vezana za vremenski rok iz ugovora o najmu poslovnog prostora, jer za tu tvrdnju nema uporišta u stanju spisa P-7520/07.

34. Upravo suprotno, iz službene bilješke od 16. travnja 2012. (str. iza str. 132 preslike spisa P-7520/07) jasno proizlazi da je vještak Ručević držao da se relevantna dokumentacija odnosi na razdoblje od 2003. do 2006. godine.

35. I naposljetku valja kazati da ovaj sud nije izlagao sadržaj dokumentacije koja je priložena u spis, a koja se odnosi na druge predmete u kojima je tužitelj zastupao odvjetnik EA, budući da ta dokumentacija ne sadrži nikakve činjenice relevantne za presuđenje ove pravne stvari predmetom koje je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog zastupanja odvjetnika EA u predmetu ovoga suda poslovni broj:

36. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je zahtjev tužitelja, kao neosnovan, odbio.

37. Odluka o troškovima postupka u vezi zahtjeva o kojemu je odlučeno ovom presudom temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

38. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT) i zastupanja na ročištima od 26.1.2018. i 13.11.2024. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 600,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (150,00 eura) 750,00 eura.

39. Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u vezi ne povučenog dijela zahtjeva u ukupnom iznosu od 4.500,00 eura (3.600,00 eura uvećan za PDV) prihvatio za iznos od 750,00 eura, a odbio za ostali iznos od 3.750,00 eura.

40. Odluka o troškovima postupka u vezi povučenog dijela zahtjeva temelji se na odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a.

41. Naime, tužitelj je tužbom zahtijevao 530,000,00 kuna, što je današnjih 70.343,09 eura (po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna), a na ročištu održanom 13.11.2024. naveo je da snižava zahtjev na iznos od 10.000,00 eura, a tuženik je na istom ročištu naveo da pristaje na povlačenje tužbe ukoliko mu se dosudi trošak razmjerno povučenom dijelu zahtjeva.

42. Budući da se vrijednost predmeta spora od 70.343,09 eura nalazi u bodovno višem razredu OT od vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 eura, to je za zaključiti da je tuženiku zbog povučenog dijela tužbe nastao trošak koji se ogleda u razlici vrijednosti bodova s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.

43. Stoga je tuženiku priznata ta razlika i to za odgovor na tužbu od 430 bodova (530 bodova – 100 bodova) po Tbr. 8. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu od 26.1.2018. od 430 bodova (ista razlika) po Tbr. 9. toč. 1. OT i za zastupanje na ročištu od 13.11.2024. od 165 bodova (50% od 530 = 265 bodova – 100 bodova = 165 bodova) po Tar. br. 9. toč. 2. OT, ukupno 1.025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.050,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (512,50 eura) 2.562,50 eura.

44. Stoga je ovaj sud zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka razmjerno povučenom dijelu zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (3.000,00 eura uvećan za PDV) prihvatio za iznos od 2.562,50 eura, a odbio za iznos od 1.187,50 eura.

45. Na prihvaćene iznose troškova postupka tuženik ima pravo i na zakonske zatezne kamate, koje je zahtijevao u odgovoru na tužbu, i to od 18. veljače 2025., kao dana donošenja odluke, pa do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

46. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

47. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju uz rješenje da u roku od 8 dana dostavi dokaz o tome da je oslobođen od pristojbi od za to nadležnog upravnog tijela

II. Pun. tuženika