REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-220/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 5, OIB 75859615701, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik, Šibenik, Ante Starčevića 2, protiv tuženika KONFADA d.o.o., Zagreb, Kreše Golika 3, OIB 55539473316, kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Arelić & Mlinarić, Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 1339/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2300/2018-75 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 1339/2023-2 od 15. studenoga 2023., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž 1339/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2300/2018-75 od 11. studenoga 2022., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

"1. Je drugostupanjski sud, ako u žalbenom postupku nađe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. Zakona o parničnom postupku, dužan ukinuti prvostupanjsku presudu kako to propisuje čl. 369. st. 1. Zakona o parničnom postupku ili u takvom slučaju prvostupanjsku presudu može i preinačiti pozivom na odredbu čl. 373. toč. 1. Zakona o parničnom postupku?

2. Je drugostupanjski sud, kad u žalbenom postupku preinači prvostupanjsku presudu s pozivom na odredbu čl. 373. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan u svojoj preinačujućoj presudi postupiti po odredbi članka 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku, pa posebno navesti i obrazložiti koje je činjenice koje su stranke iznijele, utvrđivao, kako i zašto, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio?

3. Je drugostupanjski sud, kad u žalbenom postupku preinači prvostupanjsku presudu s pozivom na odredbu čl. 373. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan u svojoj preinačujućoj presudi konkretno navesti koje je isprave ili posredno izvedene dokaze, prvostupanjski sud pogrešno ocjenio, a odluka prvostupanjskog suda je utemeljena isključivo na tim dokazima?"

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti je, za prvo i drugo pitanje naveo odluku revizijskog suda broj Rev-x-393/14, u kojoj je izneseno shvaćanje, prema kojem:

„Međutim, u tom slučaju, sud drugog stupnja kada se koristi ovim ovlaštenjem, dužan je navesti svoje razloge zašto smatra da je sud prvog stupnja izveo nepravilan zaključak postojanju pravno relvantnih činjenica, te na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenice drukčije od prvostupanjskog suda. Pritom je sud drugog stupnja također dužan dati svoju ocjenu provedenih dokaza. Kako sud drugog stupnja o svemu tome nije dao baš nikakve razloge, to se u postupanju pred tim sudom ostvarila bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, na koju ukazuje tužiteljica.“

2. 3. Za treće pitanje navodi da pobijana odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, (Rev-1612/85), u kojoj je izneseno shvaćanje prema kojem: „Žalbeni sud nije ovlašten bez rasprave neposredno izvedene dokaze saslušanjem svjedoka ocijeniti drugačije nego li što je to učinio prvostupanjski sud“, te (Rev- 21970/90), po kojem: „Sud drugog stupnja preinačit će presudu suda prvog stupnja ako je taj sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljena presuda, ali pri tomu sud drugog stupnja nije ovlašten preocjenjivanjem izvedenih dokaza utvrđivati dodatne posredno važne činjenice koje nije utvrdio sud prvog stupnja.“

3. 1. Uz navedena pitanja, tuženik također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to: pravo na pravično suđenje iz članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno na obrazloženu sudsku odluku i zaštitu od arbitrarnosti, u kom pravcu se pozvao na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

4. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava osnovanost prijedloga, navodi da postavljena pitanja nisu važna, pa da tužitelj nije ispunio tražene pretpostavke za dopuštanje podnošenja revizije, kao i da podneseni prijedlog sadrži druge nedostatke, posebno što odgovor na postavljena pravna pitanja daje i Zakon o parničnom postupku, a uslijed čega svega je neminovno kako podneseni prijedlog treba odbaciti, a podredno odbiti, prvenstveno iz razloga što pobijana presuda sadrži sve potrebne elemente propisane ZPP-u, pa tužiteljevo nezadovoljstvo istom ne može predstavljati povredu temeljnih ljudskih prava, pa tako i prava na pravično suđenje. Uz to navodi da odluke Ustavnog suda, koje dostavlja tužitelj nisu primjenjive na konkretni predmet, budući se svaki predmet razlikuje od slučaja do slučaja, a činjenica da je tužitelj bio dužan dostaviti cjelovite odluke kako je to propisano člankom 387. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a ne ih fragmentno naznačiti. Potražuje trošak sastavljanja odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

6. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno više pravnih pitanja i da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je o postavljenim pitanjima zakonodavac je u odredbama ZPP-a već dao odgovore na naznačena pravna pitanja.

6. 2. Osim toga, postavljeno drugo i treće pitanje polaze i od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud u žalbenom postupku pri preinačenju pobijane prvostupanjske presude, neovisno što se očito pogrešno pozvao na odredbu čl. 373. toč. 1. ZPP-a (jer je zapravo, prema sadržaju obrazlooženja presude, primijenio odredbu čl. 373.a ZPP-a), nije u svojoj preinačujućoj presudi postupio po odredbi članka 338. st. 4. ZPP-a, odnosno da nije posebno naveo i obrazložio koje je činjenice, koje su stranke iznijele, utvrđivao, kako i zašto, te koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, kao i da drugostupanjski sud nije u svojoj preinačujućoj presudi konkretno naveo koje je isprave ili posredno izvedene dokaze je prvostupanjski sud pogrešno ocjenio, a odluka prvostupanjskog suda je utemeljena isključivo na tim dokazima. Stoga, prema ovome sudu postavljena pitanja nisu važna u smislu naprijed citirane odredbe ZPP-a, niti su za postavljena pitanja, (prvenstveno za treće pitanje) dani odgovarajući razlozi važnosti jer se odluke na koje se pozvao tužitelj uz to pitanje odnose na odredbe ZPP-a prije nego je u taj Zakon unesena odredba čl. 373.a.

7. Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje: "9. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužiteljev zastupnik po zakonu potpisao i ovjerio kupoprodajni ugovor u zabludi smatrajući da je tuženik u cijelosti isplatio kupovninu, u kojoj zabludi da ga je tuženik i dalje održavao obećavajući naknadno isplatu tijekom 2018. godine. Time su ispunjene pretpostavke iz čl. 284. ZOO-a o prijevari pa da tužitelj ima pravo na poništenje ugovora i naknadu štete. Ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao da je bio u zabludi pa se ne radi o prijevari, budući da se u predmetnom kupoprodajnom ugovoru tužitelj obvezao srušiti određene objekte, koju ugovornu obvezu nije ispunio. Nije jasno o kakvoj bi se to zabludi ili prijevari radilo kada je rušenje objekata bilo predviđeno ugovorom od strane tužitelja, tako da uskrata 5% kupovnine na ime rušenja objekata nije čin zbog kojeg bi tuženik bio obvezan vratiti tužitelju kupljenu nekretninu i naknaditi eventualno nastalu štetu u milijunskom iznosu, čiji nastanak tužitelj i nije dokazao. Osim toga, ništa nije sprječavalo tužitelja da provjeri isplatu kupovnine prije ovjere ugovora kod javnog bilježnika. Prvostupanjski sud nije cijenio u korist tuženika činjenicu da je on tijekom ovog postupka (8. srpnja 2019.) položio u depozit kod javnog bilježnika 5% iznosa kupovnine, čime je ispunio u cijelosti ugovornu obvezu isplate kupovnine (čl.190. ZOO-a).

9.1. S obzirom na utvrđenje ovoga suda kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 284. ZOO-a, nije bilo svrsishodno cijeniti žalbene navode u vezi vještačenja, odnosno utvrđenja visine naknade štete."

8. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, na obrazloženu sudsku odluku i zaštitu od arbitrarnosti.

9. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH).

10. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

11. Osim toga, odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da je drugostupanjski sud u svojoj presudi odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 284. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presuda drugostupanjskog suda je dostatno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom, niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

12. Slijedom iznesenog, tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na obrazloženu sudsku odluku te je ocjena ovog suda, da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4 ZPP- a, riješeno kao u izreci.

13. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić