Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-94/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. Br.1, OIB:52634238587, zastupano po nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 6. studenog 2024. u nazočnosti punom. tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, te zz. tuženika SO, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da I.- tužiteljici RO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 565,34 EUR (petstotinašezdesetpet eura tridesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 73,62 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 19,87 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 41,61 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 6,21 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 65,39 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 63,72 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 6,71 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 38,17 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 28,43 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 32,28 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

I. B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da I.- tužiteljici RO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 252,71 EUR (dvijestotinepedestdva eura sedamdesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 64,75 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 87,22 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 14,42 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 34,02 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 15,43 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 6,21 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 30,66 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

II. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da II.- tužiteljici CO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 509,46 EUR (petstotinadevet eura četrdesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 61,35 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 56,01 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 46,22 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 6,57 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 87,61 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 32,55 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 11,89 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 79,77 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 46,41 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

III. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III.-tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 594,42 EUR (petstotinadevedesetčetiri eura četrdesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 5,86 eura od 15.11.2015. godine

- na iznos od 12,27 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 24,54 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 24,54 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 5,60 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 5,86 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 5,11 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 23,89 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 18,77 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 5,94 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 65,39 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 65,10 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 6,75 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 38,29 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 11,39 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 13,06 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 44,45 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

III. B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III.-tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos 262,30 EUR (dvijestotinešezdesetdva eura trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 73,21 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 87,22 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 9,47 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 14,07 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 5,02 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 16,33 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 56,98 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.205,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I.A do III.B izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe i da su organizirano obavljali službene poslove i zadaće na način da su bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, u smjenama, također u turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, te ostvarili dodatke na plaću i dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe. Međutim, tuženik im u vremenskom razdoblju unazad pet godina (a i ranije), kako tvrde, nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima t.j. Zakonu o radu, Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, već znatno manju naknadu od one koja im pripada, pa smatraju da su oštećeni i podnose ovu tužbu. Iznose da je svaki od njih zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor, oštećen za iznos od najmanje bruto 600,00 kn godišnje, te napominju da su se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratili tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora. No, tužena je odbila njihov zahtjev kao neosnovan, pa slijedom navedenog prethodno predlažu naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi potrebnu dokumentaciju o radu tužitelja u vremenskom rada od 04.veljače 2015. do 04.veljače 2020., a potom predlažu da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da im isplati neutvrđeni bruto iznos i troškove postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te izrade Nalaza i mišljenja vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, kao i Dopune nalaza i mišljenja id. vještaka tužitelji preciziraju tužbeni zahtjev u podnesku od 04.ožujka 2024.godine i predlažu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata predmetne razlike plaće prema izračunu iz temeljnog nalaza i dopune nalaza id. vještaka kao u točkama I.A do III.B izreke ove presude. Naime, uz glavno potraživanje potražuju i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće kao u točkama I.A do III.B izreke presude, sve uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te isticao da se na djelatne vojne osobe primjenjivao Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o radu, pa da stoga nema mjesta primjeni potonjeg zakona „u slučaju kad je neko pravo drugačije regulirano posebnim zakonom“, kako navodi. S tim u vezi iznosi da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, koji je a propo stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Nastavno dodaje da je temeljem tog zakona donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu od 08. svibnja 2014., koji u članku 4. st. 2 sadrži sukladnu odredbu o naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (što bi značilo da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu). Tuženik uz to iznosi da se obvezuje naknadno dostaviti knjigovodstvenu dokumentaciju – kartice djelatnika i kartone primanja tužitelja, iz kojih će biti vidljivi sati rada tužitelja, iznosi plaćenih plaća, dodataka na plaću i naknade za godišnji odmora, te tvrdi da je Republika Hrvatska kod isplate id. potraživanja postupala sukladno navedenim propisima. Stoga se protivi tužbi i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz dosudu troška parničnog postupka tuženiku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čiji tijek i stopu precizira na kraju teksta odgovora na tužbu.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 7-9 spisa, u Odluke MORH-a o rasporedu 1. i 2. tužitelja na listu 10-13 spisa, uvid u odluku iz Sudske prakse priloženu na završnom ročištu od 06.11.2024., te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu i podnesak tuženika od 23.12.2020. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 22.02.2021. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 08.07.2021. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 09.09.2021., podnesak tuženika od 05.11.2021. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 18.02.2022., 02.07.2022. i 08.08.2022., potonji s dokazom o plaćenom predujmu, Nalaz i mišljenje financijsko knjig. vještaka D&S od 28.08.2023., podnesak tužitelja od 29.10.2023. i 04.01.2024., Dopunu nalaza i mišljenja uredujućeg vještaka od 70.02.2024.2 29.03.2024., podnesak tužitelja od 04.03.2024. i 11.03.2024. s dokazom o plaćanju dopune predujma odnosno troška vještačenja, te podnesak tuženika od 05.11.2024. godine.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev 1. - 3. tužitelja da im tuženik isplati razliku naknade plaće odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u posljednjih pet godina, a sve u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe, s time da u tužbi naznačuje vremenski period od 04.veljače 2015. do 04.veljače 2020. Obzirom na predmet postupka sporno je između stranaka je li tuženik izvršio isplatu naknade plaće tužiteljima za vrijeme korištenja godišnjih odmora u punom iznosu koji ih pripada sukladno zakonskim propisima važećim u navedenom razdoblju, pri čemu tužitelji u tužbi tvrde da im je predmetna naknada plaće trebala biti isplaćena u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca sa svim dodacima, dok tuženik smatra da je id. naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno obračunata i isplaćena prema posebnim propisima, pa da je zahtjev tužitelja za isplatu id. razlike plaći neosnovan.

5. Imajući u vidu samo vrijeme podnošenja tužbe 19.svibnja 2020.g. (zaprimljena u sudu 20.05.2020.) i utuženo razdoblje zahtjev bi bio opravdan, obzirom je tužitelj prethodno podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu kao na listu 7-9 spisa i time ispunio zakonsku obvezu iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Time je ujedno prekinuo zastarni rok za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, koji je inače Zakonom o radu, NN 93/14, produžen za novčana potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina. A propo, time je isti izjednačen za potraživanja s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014.g. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. To bi značilo da plaća za srpanj 2011.g. s rokom dospijeća 15.kolovoza 2011.g. neće biti u zastari, dok će zastara nastupiti za plaću ili dio plaće u lipnju, koja je trebala biti isplaćena do 15.srpnja 2011.g. Potraživanje iz ovog tužbenog zahtjeva odnosi se dakle na razdoblje od 04.veljače 2015.g. do 04.veljače 2020.g., a tužba je podnesena 19.svibnja 2020. s time da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen Općinskog državnog odvjetništva Karlovac (ODO-u Karlovac) tri mjeseca prije podnošenja tužbe t.j. zahtjev kao na listu 7-9 spisa je datiran 04.veljače 2020., pa u tom smislu ne postoji zastara za potraživanje iz tužbe.

6. Tužitelji su uz tužbu pridonijeli Odluke o rasporedu (za 1. i 2. tužitelje), i to za 1.tužiteljicu Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska (HKoV-a), Gardijsko mehanizirana brigada od 12.12.2016. Uvidom u Odluku za 1.tužiteljicu prvenstveno je bilo razvidno da je ista u vremenu od 01.prosinca 2016. do 02.studenog 2018. godine bila raspoređena u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), u Gardijsku mehaniziranu brigadu, 2. Motorizirana satnija, 2. Motorizirani vod, 2. desetina na ustrojbeno mjesto vođe skupine, s ustrojbenim činom razvodnika i mjestom službe u Gospiću. Kao vrsta staža je u id. odluci navedeno 12/15, a iz id. Odluke je bilo razvidno da je ista u vremenu do tada bila raspoređena u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), ali u Gardijsku motoriziranu brigadu, 1. Motorizirana bojna "Vukovi", 3. Motorizirana satnija, 2. Motorizirani vod, 3. streljačka desetina na ustrojbeno mjesto strijelca s bacačem granata,.

6.1. Za 2. tužiteljicu je iz priložene Odluke uz tužbu bilo razvidno da je u vremenu od 01.prosinca 2016. do 02. ožujka 2018. bio raspoređena u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska mehanizirana brigada, Motorizirana bojna "Vukovi", 2. Motorizirana satnija, 1. Motorizirani vod, 4. desetina na ustrojbenom mjestu druge vojno stručne specijalnosti na ustrojbeno mjesto strijelca i mjestom službe također u Gospiću. Sukladno je kao vrsta staža navedeno 12/15, a u id. odluci je za 2.tužiteljicu sadržano da je u vremenu do tada bila raspoređena u istu ustrojbenu jedinicu, ali u Gardijsku motoriziranu brigadu, 2. Motoriziranu bojnu „Vukovi“, 2. Motorizina satnija, 2. Motorizirani vod, 2. Streljačka desetina, na ustrojbeno mjesto puškostrojničara.

6.2. Za obje tužiteljice su u id. Odlukama navedene sastavnice za plaću, i to za 1. tužiteljicu prema osobnom i ustrojbenom činu razvodnika, a za 2. tužiteljicu prema ustrojbenom činu pozornika, uz dodatak A A02 19%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U tom smislu uz tužbu za 3. tužitelja nije priložena relevantna isprava o rasporedu, ali je njegov raspored i radni angazman, kao i pobliži raspored i radni angažman za ostale tužiteljice bio razvidan iz daljnje dostavljene dokumentacije u spisu, tze je potom je na prijeedlog tužitelja provedeno tijekom postupka financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi utvrđenja postojanja predmetne razlike plaće i napose visine potraživanja, ukoliko se utvrdi da je osnovano potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Vještačenje je provedeno po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje iz Karlovca, Kralja Tomislava 10 a, koji je dakle u temeljnom nalazu i Dopuni nalaza izračunao i prikazao postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

8. Uredujući vještak u Nalazu i mišljenju od 28.kolovoza 2023.godine najprije daje pregled zadataka i prikupljene dokumentacije u spisu, a potom iznosi suprotstavljene tvrdnje tužitelja i tuženika, te nakon toga radi izračun predmetne razlike plaće uvažavajući prije svega obračunske liste odnosno kartice djelatnika, rješenja o korištenju godišnjeg odmora, izvode iz dnevne evidencije radnog vremena odnosno drugu dokumentaciju o radnom vremenu i priložene dokaze u spisu. Pri tom izračun predmetne razlike plaće odnosno naknade plaće za tužitelje u utuženom razdoblju od 04.veljače 2015.g. do 04.veljače 2020.g. radi u dvije varijante, a u skladu s nalogom suda i po prijedlogu tužitelja iz podneska od 01.srpnja 2022.godine.

8.1. Prvu varijantu izračuna razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora vještak radi prema propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, na način da;

- za razdoblje od 04. veljače 2015. do 07. travnja 2018. godine istu razliku računa sukladno čl. 4. st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st. 3. istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se uređuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika – NN 118/09, Odluka o izmjeni ove odluke – NN 118/12, Odluka o rasporedu radnog vremena – NN 66/14),

- za razdoblje od 8. travnja 2018. do 14. srpnja 2020.godine id. razliku računa temeljem čl. 64.

Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 30/18), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8.2. Drugu varijantu nalaza radi temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene tužiteljima u prethodna tri mjeseca, prije korištenja godišnjeg odmora, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

8.3. Ukoliko su tužitelji bili i na bolovanju, vještak sate provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primili da su redovno radili.

8.4. Po takvom izračunu vještak nalazi da I. tužiteljici RO na ime godišnjeg odmora, ukoliko bi se razliku naknade plaće obračunavala temeljem propisa koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, pripada razlika id. naknade plaće u iznosu od 4.259,58 kune odnosno 563,34 eura. Vještak napominje da prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužiteljici nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju. Nastavno dodaje, ukoliko bi se id. razlika računala temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, onda bi tužiteljici prema izračunu vještaka pripadala predmetna razlika plaće u iznosu od 4.136,76 kn odnosno 594,04 eur.

8.5. Za II. tužiteljicu CO vještak nalazi da bi njoj na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od 04.veljače 2015. do 04.veljače 2020.godine, ukoliko bi se razliku naknade plaće obračunavala temeljem propisa koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, pripala razlika plaće u iznosu od 3.838,55 kuna odnosno 509,46 eura. Sukladno napominje da ni ovoj tužiteljici prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju. Ukoliko bi se pak id. razlika računala temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, onda bi prema izračunu vještaka ista razlika za ovu tužiteljicu iznosila 3.776,02 kn odnosno 501,16 eur.

8.6. Najzad, za 3. tužitelja UO nalazi ukoliko bi se razliku naknade plaće obračunavala temeljem propisa koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, da bi mu pripadala razlika plaće u iznosu od 4.478,68 kuna odnosno 394,42 eura, te i ovdje napominje da id. tužitelju prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu izvršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju. Ukoliko bi mu se pak razlika računala temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, onda bi kod ovog tužitelja ta razlika prema izračunu vještaka iznosila 4.558,37 kn odnosno 605,00 eur.

9. Vještak je još, obzirom na prigovore i prijedloge stranaka, izradio Dopunu nalaza i mišljenja od 07.veljače 2024., obzirom je tužitelj u podnesku od 29.10.2023. godine predlagao da vještak prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja, u dijelu utuženog razdoblja od 1.5.2018. do 2.2.2020. godine, za I. tužiteljicu RO,

II. tužiteljicu CO te III. tužitelja ZO prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračuna sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva, kao davanja koja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u stražarskoj službi (NN 39/18, 54/19), pa smatra da je istu dodatnu razliku naknade plaće za godišnji odmor s osnova naznačenih primitaka potrebno zasebno iskazati u neto iznosu.

9.1. Slijedom toga vještak se najprije očitovao da naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva (u temeljom nalazu), nije uračunao u prosjek godišnjeg odmora jer kako navodi iste nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak i isplaćuju se u neoporezivom iznosu, a što je vidljivo i iz obračuna plaća tužitelja. Time po vještaku ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće, već se „ponašaju“ kao i ostale naknade ostvarene u radnom odnosu, kao što su: dnevnica, upravo terenski dodatak i razne druge neoporezive naknade, primjerice božićnica, regres, dar djetetu do 15 godine života i slično.

9.2. No, postupajući po nalogu suda i prijedlogu tužitelja iz cit. podneska kao naprijed a uvažavajući id. naknade dolazi do izračuna da bi tužiteljici RO na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 4. veljače 2020. godine, pripadala razlika neto plaće u iznosu od 1.904,11 kuna odnosno 252,71 euro.

10. Za 3.tužitelja UO nalazi da mu po osnovi na ime godišnjeg odmora, po osnovu naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva, a koje su isplaćene u neto iznosu, u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 4. veljače 2020. godine, pripada razlika neto plaće u iznosu od 1.976,22 kune odnosno 262,30 eura. Međutim, za 2.tužiteljicu ne nalazi da bi po osnovi naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva ostvarila razliku naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 4. veljače 2020. godine, pa u urom dijelu ista nije potraživala neisplaćenu razliku plaće.

11. Tužitelji su nakon toga precizirali tužbeni zahtjev potražujući izračunatu razliku predmetne naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz temeljnog nalaza i Dopune nalaza vještaka, te je u podnesku od 04.ožujka 2024. precizirali tužbeni zahtjev na način kako je sadržano u izreci presude. Takav tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan i donesena je odluka kao u točki I.A do III.B izreke.

12. Naime, sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o radu, NN 93/2014, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13. U razdoblju od 8. svibnja 2014.g. nadalje primjenjivao se Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g. te Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te još objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. Također su primijenjene odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora NN 70/18.

14. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Narodne novine broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17, u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca.

15. Izmjenom članka 4. stavak 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14, navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu iz 2014. (NN 54/14).

16. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na sljedeći način: - naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu; - u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično).

17. Naime, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljena je na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18.

18. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, dalje: ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

19. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18, te Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službu, Narodne novine broj 39/18 i 54/19, tužiteljima su dosuđene zatražene razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosima, kao i razlike 1. i 3. tužiteljima naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima, sukladno izračunu u Nalazu i mišljenju te Dopuni nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Pri tom su primjenom čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 70/18, tužiteljima dosuđene i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u neto iznosima, jer prema toj odredbi Pravilnika djelatnim vojnim osobama pripada naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radile u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

20. Naime, prema potonjim izmjenama je propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a kako se prema čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR, kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, kao i to da je čl. 142. ZSOS, te čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uzete su u obzir i isplaćene naknade za vrijeme rada u terenskim uvjetima, kao i naknade za stražarsku službu odnosno dežurstvo u neto iznosima, pa je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i donesena odluka kao u točki I.A do III.B izreke ove presude.

21. Uz glavno potraživanje je tužiteljima u točki I.A do III.B izreke dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time da se kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a što su tužitelji naznačili u tužbenom zahtjevu, pa je i u tom dijelu prihvaćeno njihovo potraživanje. Izuzetno, tužiteljima nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelje i donijeti odluku kao u točki IV. izreke presude.

22. Tužitelji su uspjeli u postupku s glavnim tužbenim zahtjevom, a nisu uspjeli samo s manjim dijelom potraživanja vezano uz porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. No, radi se o sporednom potraživanju pa im je unatoč tome a sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu, bez posebnog umanjivanja troškova za taj potonji dio potraživanja. Tužitelji su pri tom u id. Troškovniku potraživali trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i osam podnesaka te za zastupanje na tri ročišta, uključujući ročište za objavu odluke. Za svaku radnju potraživali su naknadu u iznosu od po 200,00 eur, osim za ročište objave odluke 50% tog iznosa, te za podneske od 08.08.2022. i 11.03.2024. kojima izvješćuju o uplaćenom predujmu potraživali su 25%-ni iznos, sve uz uvećanje za zastupanje više osoba i trošak vještačenja. U vezi vrijednosti spora za istaći je da je tužitelje u ovoj parnici zastupao isti punomoćnik odvjetnik, te se radi o suparničarstvu na strani tužitelja, pa se u tom slučaju vrijednost predmeta spora prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju, budući da su tri tužitelja koje zastupa isti punomoćnik – odvjetnik, podnijela tužbu radi isplate predmetnog novčanog potraživanja, ukupan zbroj tužbenih zahtjeva iznosi 2.184,23 eur, koji kad se podijeli s brojem tužitelja daje iznos od 728,08 eur, koji predstavlja mjerodavnu vrijednost predmeta spora za odlučivanje o naknadi parničnog troška u ovoj parnici. Slijedom toga je tužiteljima kao opravdan priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, podnesaka od 22.02.2021., 27.10.2023. (koji je zaprimljen u sudu 29.10.202.) i podneska od 01.03.2024. (koji je u sudu zaprimljen idućeg dana), te za zastupanje na ročištu od 06.11.2024. u vrijednosti od po 75 bodova t.j. u iznosu od po 150,00 eur. Za prvo ročište održano 10.03.2021. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 75,00 eur, jer se na tom ročištu samo procesno raspravljalo, a za sastav podnesaka od 09.09.2021., 18.02.2022., 01.07.2022. i 08.08.2022. priznata je 25%-na naknada u smislu TBR. 8 toč. 3 Odvjetničke tarife, s time da je sam tužitelj na toj razini potraživao trošak za potoni podnesak. Naime, ne radi se o obrazloženim podnescima za koje bi u tom smislu trebalo priznati puni iznos troška naknade, tim više što se radi o procesnim prijedlozima i zadacima vještaku odnosno prilaganju dokaza o plaćenom predujmu. Ukupno je za navedene radnje tužiteljima priznat trošak postupka u iznosu od 1.050,00 eur, koji uvećan za 20% zbog zastupanja više osoba iznosi 1.260,00 eur, ili uključujući pdv. iznos od 1.575,00 eur, s time da im nije priznat jedino trošak za sastav podneska od 11.03.2024. Naime, trošak potonjih podnesaka nije bio nužan ni opravdan odnosno za istim nije bilo posebne potrebe tim više što je svoje navode iznio i/ili mogao iznijeti u podnescima ranije ili na završnom ročištu za koji im je priznat trošak u punom iznosu. Prethodno navedenom iznosu pridodan je trošak izrade nalaza i dopune nalaza vještaka u ukupnom iznosu od 630,00 eur (480,00 eur + 150,00 eur), pa je tužiteljima ukupno dosuđen trošak u iznosu od 2.205,00 eur s kamatom kao u dijelu točke III.B izreke ove odluke.

U Karlovcu 18. veljače 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po pun. Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu, P-DO-87/2020