Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-434/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AZ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr. odlučujući povodom žalbe optuženog AZ podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1993/2021.-54 od 20. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog AZ, a povodom te žalbe, i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog AZ zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11. te kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprava iz članka 278. stavak 1. KZ/11. pa mu je na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 278. stavka 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi AZ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi osam mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja četiri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom PZ je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 137.746,00 (stotinu trideset i sedam tisuća sedam stotina četrdeset i šest) kuna / 18.282,04 (osamnaest tisuća dvije stotine osamdeset i dva eura i četiri centa) te je naloženo optuženiku platiti navedeni novčani iznos u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je optuženiku naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP koji se odnosi na paušalnu svotu u iznosu 70,00 eura te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenje, dok je oslobođen dužnosti nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

4. Protiv presude žalbu je podnio optuženi AZ putem branitelja Vladimira Terešaka, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka iz članka 471. stavak 1. ZKP, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika i preinači pobijanu presudu na način da oslobodi optuženika „od krivnje“, a podredno da mu odredi kaznu zatvora u kraćem trajanju.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika je osnovana.

8. U pravu je optuženi AZ kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. S tim u vezi žalitelj navodi da je nejasan zaključak prvostupanjska suda o postojanju prijevarne namjere optuženika, odnosno nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud došao do navedenog zaključka, posebno kada se ima na umu da je optuženik dio dugovanja otplatio, a kasnije tijekom 2021. je kontaktirao opunomoćenicu oštećenika i nastojao otplatiti dugovanje.

9. Vezano uz istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i obrazloženje prijevarne namjere, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud, osim u žalbi istaknutih činjenica koje ukazuju na postojanje, odnosno nepostojanje prijevarne namjere optuženika u trenutku zaključenja ugovora s oštećenim, a koje činjenice je prvostupanjski sud propustio kao odlučne analizirati, prvostupanjski sud je propustio analizirati sve provedene dokaze i dovesti u vezu s namjerom optuženika u trenutku zaključenja ugovora o prodaji automobila s oštećenim UZ.

9. Za ocjenu prijevarne namjere bilo je odlučno analizirati cjelokupno ponašanje optuženika i to ne samo u vrijeme zaključenja predmetnog pravnog posla, nego i nakon toga. Prvostupanjski sud u odlomku 14. obrazloženja navodi, u odnosu, na subjektivni element terećenih kaznenih djela, da je optuženik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojih djela i htio njihovo počinjenje, propustivši analizirati koje činjenice na to upućuju. S tim u vezi osnovano ukazuje žalitelj da je optuženik isplatio dio prodajne cijene vozila u iznosu od 20.300,00 kuna, a kada nije isplatio ostatak prodajne cijene, tijekom 2021. stupio je u kontakt s opunomoćenicom oštećenika ne bi li postigao dogovor oko isplate ostatka prodajne cijene, što znači da nije izbjegavao svoju obvezu.

10. Osim toga, što žalitelj ne spominje u žalbi, već je ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud uočio, da, a vezano uz prijevarnu namjeru, prvostupanjski sud nije analizirao ugovor o kupoprodaji osobnog automobila uz obročnu otplatu zaključen između PZ kao prodavatelja i AZ kao kupca, iz kojeg ugovora (članak 2., alineja 6.) proizlazi da je kupac predao prodavatelju, kao garanciju plaćanja kupoprodajne cijene sukladno dinamici utvrđenoj tim Ugovorom, zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika na iznos od 150.000,00 kuna te je kupac suglasan da ukoliko zakasni sa plaćanjem ijednog obroka, prodavatelj može predati zadužnicu na naplatu bez posebne suglasnosti kupca. Sastavni dio spisa (list 9-14) su i dvije bjanko zadužnice, jedna do iznosa od 100.000,00 kuna, a druga na iznos do 50.000,00 kuna, obje ovjerene 6. studenog 2019. kod javnog bilježnika Darje Bošnjak. Činjenica isplata dijela prodajne cijene, kontaktiranje s opunomoćenicom oštećenika radi isplate ostatka prodajne cijene automobila kao i predaje zadužnica na ukupan iznos u visini gotovo cijele prodajne cijene vozila, prema kojima se oštećenik mogao u trenutku kašnjenja optuženika odmah naplatiti, odnosno imao je osiguranje plaćanja za koje nije utvrđeno je li ga aktivirao ili ne, sigurno su od utjecaja na ocjenu je li optuženik u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji osobnog automobila uz obročnu otplatu postupao s prijevarnom namjerom, odnosno je li u tom trenutku već donio odluku da preuzete ugovorne obveze ne ispuni, lažno predočavajući i uvjeravajući pri tom oštećenika da će postupiti po ugovoru i isplatiti punu vrijednost vozila. Međutim, o istaknutim činjenicama koje su odlučne za utvrđivanje prijevarne namjere optuženika u trenutku zaključenja ugovora, prvostupanjski se sud nije očitovao, tako da je nejasno na temelju čega je zaključio da je optuženi NZ u trenutku zaključenja predmetnog ugovora s oštećenim ČZ ovome lažno predočio da će preuzeto vozilo platiti prema odredbama ugovora, iako stvarnu namjeru da to učini nije imao.

11. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11., a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, a obrazloženje presude u odnosu na ovo kazneno djelo ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, iz izreke presude proizlazi da je optuženik proglašen krivim što je „pribavio nevjerodostojni ugovor o kupoprodaji motornog vozila u kojem je neistinito navedeno da je 1. studenog 2019. od PZ kupio i isplatio predmetni automobil za iznos od 138.000,00 kuna“ koji ugovor predstavlja lažnu ispravu, međutim, nije jasno iz činjeničnog opisa što čini ugovor nevjerodostojnim, odnosno lažnim, niti je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude opisao što čini ovaj ugovor lažnim. Prvostupanjski je sud u odlomku 12. obrazloženja naznačio da se u spisu (ne navodeći broj stranice spisa) nalazi ugovor o kupoprodaji motornog vozila Passat reg. oznake [registarska oznaka] od 1. studenog 2019. u kojem je kao prodavatelj naveden PZ, a kao kupac AZ, međutim, propustio je obrazložiti koji dio ili dijelovi ugovora su lažni, odnosno ne predstavljaju stvarnu volju naznačenih ugovaratelja. Istovremeno, u spisu se nalazi ugovor o kupoprodaji osobnog automobila uz obročnu otplatu zaključen između istih ugovornih strana, 6. studenog 2019., u odnosu na isti predmet kupoprodaje, na kojem ugovoru su potpisi stranaka ovjereni pa je za zaključiti da predstavlja pravu volju ugovaratelja. Tako da ostaje nejasno što je lažno na prethodno naznačenom ugovoru. Je li to datum? Prodajna cijena? Datum isplate prodajne cijene? A nejasno je jesu li ga ugovorne strane doista i potpisale, kako je nastao, predstavlja li njihovu stvarnu volju, kao i predstavlja li možda naknadni ugovor na kojem su ovjereni potpisi novaciju prethodnog. Ovu odlučnu činjenicu za utvrđenje je li optuženik počinio i kazneno djelo krivotvorenja isprave prvostupanjski sud nije obrazložio, a kako nije obrazložio objektivni element kaznenog djela, nije obrazložio ni subjektivni, već se zadovoljava konstatacijom da je i u odnosu na ovo kazneno djelo optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja.

12. S obzirom na izloženo, u ponovljenom postupku prvostupanjski će sud imajući u vidu istaknute razloge ove odluke, otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, predočiti ugovornim stranama ugovor o prodaji od 1. studenog 2019., pozvati ih da se očituju jesu li u njegovom sastavljanju sudjelovali, imaju li saznanja tko je i kada isti sastavio, utvrditi na koji način ga je optuženik prezentirao, prilikom prodaje vozila UZ, u Stanici za tehnički pregled u Zagrebu, Remetinečka cesta 98, kao i radi li se o podobnoj ispravi za promjenu vlasnika na vozilu, a potom savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a sve s ciljem utvrđenja je li optuženik počinio terećena kaznena djela.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆE:

Koraljka Bumči