Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-1651/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ iz [adresa], Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Knezović i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 11. studenog 2024., u prisutnosti pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2 te odredba članka 4 Ugovora o kreditu broj 306-554/2006 od 14. rujna 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi:

"…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.500,00 CHF (sedamdesetdevettisućapetsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita..."

"...u kunskoj protuvrijednosti 407,55 CHF (četristosedam švicarskih franaka i 55/100 obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…"

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.230,07 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11,37 € od 01.11.2008 do isplate,

- na iznos od 1,99 € od 03.12.2008 do isplate,

- na iznos od 14,62 € od 01.01.2009 do isplate,

- na iznos od 17,04 € od 03.02.2009 do isplate,

- na iznos od 18,13 € od 03.03.2009 do isplate,

- na iznos od 15,14 € od 02.04.2009 do isplate,

- na iznos od 15,70 € od 01.05.2009 do isplate,

- na iznos od 11,10 € od 02.06.2009 do isplate,

- na iznos od 7,71 € od 01.07.2009 do isplate,

- na iznos od 8,61 € od 01.08.2009 do isplate,

- na iznos od 10,40 € od 01.09.2009 do isplate,

- na iznos od 10,25 € od 01.10.2009 do isplate,

- na iznos od 8,44 € od 03.11.2009 do isplate,

- na iznos od 11,83 € od 01.12.2009 do isplate,

- na iznos od 14,55 € od 01.01.2010 do isplate,

- na iznos od 18,22 € od 02.02.2010 do isplate,

- na iznos od 17,53 € od 02.03.2010 do isplate,

- na iznos od 22,78 € od 01.04.2010 do isplate,

- na iznos od 21,78 € od 01.05.2010 do isplate,

- na iznos od 24,52 € od 02.06.2010 do isplate,

- na iznos od 40,51 € od 01.07.2010 do isplate,

- na iznos od 37,06 € od 03.08.2010 do isplate,

- na iznos od 47,62 € od 01.09.2010 do isplate,

- na iznos od 43,98 € od 01.10.2010 do isplate,

- na iznos od 38,11 € od 03.11.2010 do isplate,

- na iznos od 50,50 € od 01.12.2010 do isplate,

- na iznos od 66,96 € od 01.01.2011 do isplate,

- na iznos od 55,69 € od 03.02.2011 do isplate,

- na iznos od 60,03 € od 01.03.2011 do isplate,

- na iznos od 55,00 € od 01.04.2011 do isplate,

- na iznos od 55,92 € od 01.05.2011 do isplate,

- na iznos od 77,24 € od 01.06.2011 do isplate,

- na iznos od 79,33 € od 01.07.2011 do isplate,

- na iznos od 97,15 € od 02.08.2011 do isplate,

- na iznos od 88,01 € od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 77,99 € od 01.10.2011 do isplate,

- na iznos od 78,62 € od 01.11.2011 do isplate,

- na iznos od 77,84 € od 01.12.2011 do isplate,

- na iznos od 82,73 € od 01.01.2012 do isplate,

- na iznos od 87,00 € od 01.02.2012 do isplate,

- na iznos od 87,57 € od 01.03.2012 do isplate,

- na iznos od 84,63 € od 01.04.2012 do isplate,

- na iznos od 86,39 € od 03.05.2012 do isplate,

- na iznos od 88,00 € od 01.06.2012 do isplate,

- na iznos od 85,72 € od 01.07.2012 do isplate,

- na iznos od 86,32 € od 01.08.2012 do isplate,

- na iznos od 84,61 € od 01.09.2012 do isplate,

- na iznos od 80,96 € od 02.10.2012 do isplate,

- na iznos od 84,92 € od 01.11.2012 do isplate,

- na iznos od 86,83 € od 01.12.2012 do isplate,

- na iznos od 85,46 € od 01.01.2013 do isplate,

- na iznos od 78,00 € od 01.02.2013 do isplate,

- na iznos od 84,35 € od 01.03.2013 do isplate,

- na iznos od 84,91 € od 05.04.2013 do isplate,

- na iznos od 82,43 € od 01.05.2013 do isplate,

- na iznos od 74,70 € od 01.06.2013 do isplate,

- na iznos od 74,51 € od 02.07.2013 do isplate,

- na iznos od 76,43 € od 02.08.2013 do isplate,

- na iznos od 79,48 € od 01.09.2013 do isplate,

- na iznos od 83,71 € od 01.10.2013 do isplate,

- na iznos od 81,54 € od 01.11.2013 do isplate,

- na iznos od 83,09 € od 01.12.2013 do isplate,

- na iznos od 84,85 € od 01.01.2014 do isplate,

- na iznos od 79,27 € od 05.02.2014 do isplate,

- na iznos od 81,40 € od 01.03.2014 do isplate,

- na iznos od 80,70 € od 01.04.2014 do isplate,

- na iznos od 78,36 € od 01.05.2014 do isplate,

- na iznos od 77,60 € od 01.06.2014 do isplate,

- na iznos od 77,94 € od 01.07.2014 do isplate,

- na iznos od 80,61 € od 01.08.2014 do isplate,

- na iznos od 82,85 € od 02.09.2014 do isplate,

- na iznos od 82,39 € od 01.10.2014 do isplate,

- na iznos od 84,32 € od 01.11.2014 do isplate,

- na iznos od 85,64 € od 02.12.2014 do isplate,

- na iznos od 84,86 € od 13.01.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.02.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.03.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.04.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.05.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.06.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.07.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.08.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.09.2015 do isplate,

- na iznos od 85,08 € od 01.10.2015 do isplate,

počev od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj 306- 554/2006 od 14. rujna 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseći na redovnu kamatu koja glasi:

"...sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.204,55 EUR preplaćen s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 15,26 € od 02.10.2007 do isplate,

- na iznos od 15,21 € od 03.11.2007 do isplate,

- na iznos od 15,39 € od 04.12.2007 do isplate,

- na iznos od 15,36 € od 03.01.2008 do isplate,

- na iznos od 15,65 € od 08.02.2008 do isplate,

- na iznos od 15,76 € od 01.03.2008 do isplate,

- na iznos od 55,40 € od 01.04.2008 do isplate,

- na iznos od 54,03 € od 01.05.2008 do isplate,

- na iznos od 53,49 € od 03.06.2008 do isplate,

- na iznos od 54,15 € od 01.07.2008 do isplate,

- na iznos od 53,17 € od 01.08.2008 do isplate,

- na iznos od 53,21 € od 02.09.2008 do isplate,

- na iznos od 53,93 € od 02.10.2008 do isplate,

- na iznos od 58,15 € od 01.11.2008 do isplate,

- na iznos od 55,94 € od 03.12.2008 do isplate,

- na iznos od 67,74 € od 01.01.2009 do isplate,

- na iznos od 68,39 € od 03.02.2009 do isplate,

- na iznos od 68,68 € od 03.03.2009 do isplate,

- na iznos od 67,85 € od 02.04.2009 do isplate,

- na iznos od 68,00 € od 01.05.2009 do isplate,

- na iznos od 66,73 € od 02.06.2009 do isplate,

- na iznos od 65,81 € od 01.07.2009 do isplate,

- na iznos od 66,04 € od 01.08.2009 do isplate,

- na iznos od 66,51 € od 01.09.2009 do isplate,

- na iznos od 66,46 € od 01.10.2009 do isplate,

- na iznos od 65,95 € od 03.11.2009 do isplate,

- na iznos od 66,87 € od 01.12.2009 do isplate,

- na iznos od 67,59 € od 01.01.2010 do isplate,

- na iznos od 68,58 € od 02.02.2010 do isplate,

- na iznos od 68,37 € od 02.03.2010 do isplate,

- na iznos od 69,79 € od 01.04.2010 do isplate,

- na iznos od 69,50 € od 01.05.2010 do isplate

- na iznos od 70,23 € od 02.06.2010 do isplate,

- na iznos od 74,56 € od 01.07.2010 do isplate,

- na iznos od 73,61 € od 03.08.2010 do isplate,

- na iznos od 76,45 € od 01.09.2010 do isplate,

- na iznos od 75,44 € od 01.10.2010 do isplate,

- na iznos od 73,83 € od 03.11.2010 do isplate,

- na iznos od 77,17 € od 01.12.2010 do isplate,

- na iznos od 69,12 € od 01.01.2011 do isplate,

- na iznos od 66,53 € od 03.02.2011 do isplate,

- na iznos od 67,50 € od 01.03.2011 do isplate,

- na iznos od 66,33 € od 01.04.2011 do isplate,

- na iznos od 66,52 € od 01.05.2011 do isplate,

- na iznos od 71,34 € od 01.06.2011 do isplate,

- na iznos od 71,79 € od 01.07.2011 do isplate,

- na iznos od 75,80 € od 02.08.2011 do isplate,

- na iznos od 73,69 € od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 71,40 € od 01.10.2011 do isplate,

- na iznos od 46,08 € od 01.11.2011 do isplate,

- na iznos od 45,94 € od 01.12.2011 do isplate,

- na iznos od 46,62 € od 01.01.2012 do isplate,

- na iznos od 47,20 € od 01.02.2012 do isplate,

- na iznos od 47,26 € od 01.03.2012 do isplate,

- na iznos od 46,81 € od 01.04.2012 do isplate,

- na iznos od 47,04 € od 03.05.2012 do isplate,

- na iznos od 47,23 € od 01.06.2012 do isplate,

- na iznos od 46,88 € od 01.07.2012 do isplate,

- na iznos od 46,94 € od 01.08.2012 do isplate,

- na iznos od 46,67 € od 01.09.2012 do isplate,

- na iznos od 46,12 € od 02.10.2012 do isplate,

- na iznos od 46,66 € od 01.11.2012 do isplate,

- na iznos od 46,89 € od 01.12.2012 do isplate,

- na iznos od 46,66 € od 01.01.2013 do isplate,

- na iznos od 45,58 € od 01.02.2013 do isplate,

- na iznos od 46,45 € od 01.03.2013 do isplate,

- na iznos od 46,49 € od 05.04.2013 do isplate,

- na iznos od 46,11 € od 01.05.2013 do isplate,

- na iznos od 44,98 € od 01.06.2013 do isplate,

- na iznos od 44,92 € od 02.07.2013 do isplate,

- na iznos od 45,16 € od 02.08.2013 do isplate,

- na iznos od 45,56 € od 01.09.2013 do isplate,

- na iznos od 46,12 € od 01.10.2013 do isplate,

- na iznos od 45,77 € od 01.11.2013 do isplate,

- na iznos od 45,96 € od 01.12.2013 do isplate,

- na iznos od 46,18 € od 01.01.2014 do isplate,

počev od 02.10.2007. godine do 31.12.2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.018,84 EUR na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.362,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 04. lipnja 2019. navodi da je sa tuženikom dana 14. rujna 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 306-554/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine u svojstvu korisnika kredita sa namjenom kupovine stana uz valutnu klauzulu u iznosu od 79.500,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita. Navela je da je ugovoreno da kamatna stopa iznosi 4,6 % godišnje te da smatra da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Navela je da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u predmetnoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Navela je da su odredbe čl. 2. i čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe budući ju je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora u svezi zaključenja ugovora o kreditu. Navela je da je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Navela je da banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezane obveze za tečaj CHF međutim da ona kao potrošač nije imala mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Navela je da je dužnost tuženika bila da joj prije sklapanja ugovora pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi joj omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i njezinoj financijskoj situaciji te joj pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koji oni mogu imati na nju. Navela je da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Navela je da smatra da je primjena valutne klauzule u CHF u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR. Dakle protivno je svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena. Navela je da predmetni ugovor su ona i tuženik sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa da ni ona nije imala nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Navela je da kako je vidljivo iz citirane sporne ugovorne odredbe visina kamatne stope da nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Navedena odredba da također ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije uočljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje bi za njega iz tog posla proizlazile. Navela je da činidba u pogledu kamatne stope u konkretnom slučaju nije bila niti određena niti odrediva pa da je učinila promjenu ugovorne kamatne stope ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja u ovom slučaju tuženika, a što da je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na njenu štetu. Navela je da je nesporno da se pravilnost promjene kamatne stope ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija matematičkih, a posebno ne pravnih koji bi mogli dati okvir i smjer takvoj promjeni. Navela je da je dana 10. lipnja 2016. sklopila sa tuženikom Aneks uz ugovor o kreditu te da je istim izmijenjena obveza preuzeta osnovnim ugovorom na način da valuta ugovora više nije CHF već EUR. Novoutvrđena obveza odnosno stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. da je iznosila 43.446,85 EUR te da je imala i preplatu (razlika nastala kod izjednačavanja kreditnih obveza po CHF kreditu i simuliranom EUR kreditu). Navela je da konverzija predmetnog kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi budući se pravo na isticanje ništetnosti nikad ne gasi te da s obzirom na činjenicu da ugovorne odredbe gore citiranog ugovora ostaju i jesu ništetne nakon konverzije da ima pravo potraživati razlike koje su joj do dana izvršene konverzije nastale uslijed primjene nezakonitih odredbi. Navela je da načinom izračuna konverzije tuženik je prikazao iznose na dospjele glavnice kredita kako u CHF tako i EUR na dan 30. rujna 2015. po tečaju na taj dan za obje valute. Iz toga da bi proizašlo da je nedospjela glavnica kredita CHF na taj dan znatno veća od preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR pa da se sasvim pogrešno učinak konverzije za nju smatrao povoljnim. Navela je da je takva glavnica neosnovano napuhana budući je primijenjen tečaj na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj kojeg je potrebno primijeniti kod obračuna glavnice, a temeljem utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli CHF.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 01. ožujka 2024. konačno precizirala tužbu i tužbeni zahtjev u točki II., IV. i V., odnosno napravila je preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio i o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ističe nepostojanje pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe te da se u cijelosti protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Naveo je da osporava da bi odredbe osnovnog Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i vezivanjem glavnice uz valutu švicarskog franka opće bile ništetne te da je pitanje vraćanja iznosa koje traži tužitelj konačno sporazumno riješeno temeljem aneksa sklopljenim između tuženika i tuženika sukladno ZID ZPP. Naveo je da ističe i prigovor zastare utuženih tražbina. Naveo je da tužitelj nema nakon izvršene konverzije kredita pravo zahtijevati od njega vraćanje bilo kakvih iznosa koje je tužitelj platio po osnovnom Ugovoru. Naveo je da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/17 i to iz razloga jer da nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja osnovnog Ugovora, među strankama predmetnog spora da ne postoji pravni odnos koji bi bio obuhvaćen presudama u okviru kolektivnog spora te da se pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u kolektivnom sporu ne odnosi na osnovni Ugovor. Naveo je da valutna klauzula sadržana u osnovnom Ugovoru nije ništetna jer ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno temeljem Zakona, valutnu klauzulu da nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz čl. 84 ZZP, te da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. ZZP. Naveo je da je valutna klauzula uočljiva, jasna i razumljiva, te da je osnovni Ugovor sastavljen u obliku solemizirane privatne isprave i da navedeno znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima predmetno pravnog posla. Naveo je da je preko svog kreditnog referenta tužitelja detaljno upoznao s potencijalnim rizicima promjene tečaja. Naveo je da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu da se o istoj između stranaka pregovaralo, te da ista ne uzrokuje znatnu ne ravnotežu pravnim i obvezama na štetu potrošača, te da ugovaranje valutne klauzule u osnovnom Ugovoru nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Naveo je da u odnosu na odredbu osnovnog Ugovora o promjenjivosti kamatne stope također da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom, te da navedena odredba o kamatnoj stopi nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu. Naveo je da je odredba o kamatnoj stopi sasvim uočljiva, jasna i razumljiva te da se radi o odredbi o kojoj se pojedinačno raspravljalo te o odredbi koja ne uzrokuje nikakvu ne ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naveo je da nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope te da zbog iznimno strogog nadzora i regulativnih okvira takvo postupanje banke ne bi bilo moguće. Naveo je da se izričito protivi visini tužbenog zahtjeva koja se temelji na izračunu pretplate izrađene po nalogu tužitelja.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 306-554/2006, Aneks ugovora o kreditu, izračun konverzije od 05. studenog 2015., specifikaciju uplata za predmetni kredit, pregled prometa za predmetni kredit, obavijesti o promjenama kamatne stope, početni otplatni plan, otplatni plan za predmetni kredit, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik (list 57 do 214 spisa), saslušao je tužiteljicu kao stranku te svjedoka ŽĐ te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 306-554/2006, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 14. rujna 2006. na iznos od 79.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važeće na dan korištenja kredita i to po niže navedenim uvjetima. Utvrđeno je da je rok otplate bio 30 godina u kunskoj protuvrijednosti uz promjenjivu kamatnu stopu.

3.2. U spornoj odredbi čl.6 predmetnog Ugovora ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

3.3. Nadalje u dijelu sporne odredbe čl.2 navodi se "…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.500,00 CHF (sedamdesetdevettisućapetsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita..." dok se u dijelu sporne odredbe čl.4 navodi "...u kunskoj protuvrijednosti 407,55 CHF (četristosedam švicarskih franaka i 55/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita..."

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,60%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa iznosila od 31.08.2007 do 29.02.2008 5,00%, od 29.02.2008 do 30.11.2008 iznosila je 5,99%, od 30.11.2008 do 30.11.2010 iznosila je 6,20%, od 30.11.2010 do 30.09.2011 iznosila je 5,95%, od 30.09.2011 do 31.12.2013 iznosila je 5,45% te je 31.12.2013 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. U svom nalazu i mišljenju od dana 27. veljače 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 4.204,55 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije , više uplatila 5.230,07 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatila 186,83 €. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. da iznosi 3.018,84 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužiteljica da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata iznosi 1.110,81 € na dan 30.09.2015. Točke mišljenja od 1 do 5 da predstavljaju i stanje po stavkama duga / preplate na dan provedbe konverzije 30.09.2015, a pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, uz obuhvaćene efekte konverzije.

5.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenja, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 19. ožujka 2023.

5.2. U svom očitovanju od dana 16. rujna 2024. na primjedbe tuženika, stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da tuženik dostavlja simulirani izračun u kojemu iznosi nisu istovjetni s iznosima do kojih je vještak došao te zato tuženik zahtijeva pisano očitovanje vještaka u tom smislu. Kako tvrdi „iz priloženog izračuna da je vidljivo kako je vještak izradio izračun u kojem nisu prikazane negativne razlike kamata. Također, vještak da je razliku tečaja radio na način da je od iznosa anuiteta prema realiziranom otplatnom planu oduzeo razliku kamata, sve u valuti CHF, i zatim pomnožio s razlikom tečajeva“. Kako tuženik da razdvaja specifikaciju uplata od pregleda prometa (knjigovodstvene kartice), tj. u samoj specifikaciji uplata da nije vidljivo na što se pojedina uplata odnosi (znači redovna kamata-glavnica zatezna kamata), on da je prikazao uplate sukladno navedenim knjiženjima u knjigovodstvenoj kartici prikazujući prosječni tečaj (znači tečaj nije korišten, nego je prikazan kao prosjek prema stvarnoj kunskoj uplati kako da je to tuženik i evidentirao u poslovnim knjigama) po takvim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno. Knjiženja u knjigovodstvenoj kartici da su temelj za vještačenja, jer da je samo iz njih vidljivo kako se pojedina uplata raščlanjuje, kako po CHF potraživanjima, tako i po kunskim potraživanjima, konkretno ovdje traženo za preplatu tečajnih razlika redovnih anuiteta. Kada da se tako cjelovito zatvoreno potraživanje, naplaćeno u kunama podijeli sa onim koje je nominirano u CHF tada se prikazuje prosječni tečaj stvarne proknjižene uplate, a što da nije moguće učiniti prema samoj specifikaciji uplate, niti primjenom tečaja na dan kada da je obveza u cijelosti podmirena kako je to tuženik prikazao u priloženoj simulaciji. Nadalje, tuženik da ističe da vještak nije prikazao i tzv. negativne razlike za kamatnu stopu, odnosno potplaćene iznose tužitelja nakon što se kamatna stopa snizila ispod početno ugovorene. Kao što da je navedeno u Nalazu i mišljenju iznad tablice 5, manje plaćenoga na osnovi razlike po plaćenim kamatama nije ni bilo jer da je kamata bila samo veća od početne, osim kod primjene zakonske kamate od 3,23, koja dakle nije posljedica promjene od strane banke, već zakonska intervencija. S obzirom da je riječ o zakonskoj intervenciji, da nije praksa prikazivati razlike u tom periodu, osim kada je izričito zadano zadaćom (nekada da se ističe da se mora uzeti u obzir navedene razlike, a nekada da se i zakonska kamata ima primijeniti na inicijalni otplatni plan).

6. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da se malo raspitala u 2-3 banke, ali da je imala poznanika u Hypo banci koji da joj je objasnio što i kako pa da se odlučila za kredit u Hypo banci. Navela je da joj je falilo cca 50.000,00 EUR za nekretninu, da je to bio stambeni kredit i ponuđen joj je kako u eurima tako i švicarskim francima te da se ona odlučila na kredit u CHF za kojeg da je smatrala da je za nju povoljniji zbog niže kamatne stope i samog anuiteta. Navela je da su joj rekli da se kamatna stopa može mijenjati međutim da nije očekivala da će to biti toliki porast jer da je počela s anuitetom od 1.700,00 kn, a završila na 3.000,00 i da joj je javni bilježnik pročitao predmetni ugovor. Navela je da se ne sjeća da li su joj u banci objasnili pojam valutna klauzula, da je to bilo 2006.g. i da misli da joj je kod javnog bilježnika netko objasnio o promjenjivosti kamatne stope te valutnu klauzulu te da je izvršena konverzija u predmetnom kreditu i da je vjerojatno dobila izračun, ali da se baš ne sjeća, sam aneks da je bio pripremljen međutim samim time što da je anuitet po toj konverziji padao da je ona to potpisala jer da baš i nije imala drugog izbora. Navela je da se od strane banke njoj nitko nije obratio vezano za reprogram kredita, a ona kada da je bila u banci da je pitala kako sada ti anuiteti rastu i može li se što napraviti međutim da je uvijek dobila odgovor da je to švicarac, da je tome tako i da se ništa ne može napraviti te da je pisane obavijesti o promjeni kamatne stope da je dobivala na kućnu adresu. Navela je da se nju pitalo samo iznos koji joj treba odnosno 50.000,00 EUR i da je imala izbor da li u EUR ili CHF, a o čemu da je ranije iskazivala te da je u zahtjevu navedena kamatna stopa od 3,38%, a u ugovoru da je odmah bilo 4,60%. Navela je da je vršila plaćanje u stranoj valuti i da razumije ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli te da nije ugovor sklopila pod prijetnjom ili prisilom. Do povećanja da je došlo da je primijetila po obavijesti banke i kada je vidjela da joj je veća rata kredita te da je javni bilježnik pročitao vezano za konverziju i sami aneks, kao i da nije bila dužna sklopiti predmetni aneks.

7. Svjedok ŽĐ je naveo da se uistinu ne sjeća tužiteljice, niti da li je bio njezin osobni bankar.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 14. rujna 2006. zaključen ugovor o kreditu br. 306- 554/2006 predmet kojeg je iznos od 79.500,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu.

10. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,60% godišnje koja kamata se obračunava primjenom dekurzivne metode te nije sporno da je u odredbi čl.6 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

11. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od kolovoza 2007. pa do prosinca 2013. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,60% povisivao tako da je kamatna stopa iznosila od 31.08.2007 do 29.02.2008 iznosila 5,00%, od 29.02.2008 do 30.11.2008 iznosila je 5,99%, od 30.11.2008 do 30.11.2010 iznosila je 6,20%, od 30.11.2010 do 30.09.2011 iznosila je 5,95%, od 30.09.2011 do 31.12.2013 iznosila je 5,45% te je intervencijom zakonodavca od 31.12.2013 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

12. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od listopada 2007. pa do listopada 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule kao i prilikom same konverzije kredita, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 4.204,55 EUR-a, iznosa od 5.230,07 EUR-a te iznosa od 3.018,84 EUR-a također sporna.

13. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 14. rujna 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

14. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

19. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

22. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

23. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

24. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 5-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5-tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5-tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

25. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 5-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 5- tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

26. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

27. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

29. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

30. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive, ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

31. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

32. O sadržaju odredbi u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

33. Naime, sporna odredba čl.6 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,60%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.4 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

34. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 14. rujna 2006. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

35. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

36. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

37. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

38. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

39. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

40. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

41. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.6 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.2 i čl.4 Ugovora o kreditu od dana 14. rujna 2006.

42. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

43. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. i III. izreke presude.

44. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 14. rujna 2006. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

45. Kako je tuženik u razdoblju od listopada 2007. pa do listopada 2015. primio ukupni novčani iznos od 4.204,55 na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 5.230,07 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, dok ga tuženik u cijelosti osporava u podnesku od dana 19. ožujka 2024. valja odgovoriti da se vještak očitovao na prigovore tuženika te da je na ročištu dana 04. travnja 2024. odbijen dokazni prijedlog tuženika da vještak postupi po točki 12. iz njihovog podneska od 19. ožujka 2024. i to iz razloga što iako je tuženik nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku, da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,60% godišnje te je iz navedenog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko vještačenje sa zadaćom vještaku kako ju je on predložio, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju i odlučiti kao u toč. II. i IV. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

46. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od listopada 2007. pa do listopada 2015.

47. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 306-554/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine.

48. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu br. 306-554/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine utvrđeno je da je isti sklopljen dana 10. veljače 2016. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika. Utvrđeno je da je čl. 2 ugovoreno da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna kredita od strane korisnika kredita (ovdje tužitelja), tim Aneksom da se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 43.446,85 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za EUR. Ugovorne strane da suglasno utvrđuju da pretplata na dan 30.09.2015. iznosi 8.369,41 kn te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se visina pretplate utvrđena 30.09.2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju, o čemu će banka obavijestiti pisanim putem korisnika kredita odmah po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama. Ugovorne strane da suglasno utvrđuju da se iznos pretplate od 8.369,41 kn koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

49. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

50. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

51. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

52. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

53. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije da je da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 368.085,00 kn, odnosno 49.943,69 €, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita, banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit da postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. da je 43.446,85 €, odnosno 331.883,19 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice da je neovisan o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 66.768,41 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 309.137,74 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 331.883,19 kn - 309.137,74 kn, što iznosi 22.745,45 kn / 3.018,8 €, na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik da je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 134.907,78 kn (sa 466.790,97 kn na 331.883,19 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno da je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 22.745,45 kn / 3.018,84 € kao što da je navedeno u tablici 8. Naveo je da želi još jednom istaknuti da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te da je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako da valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to da nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega da je predmet prethodna točka zadaće vještačenja. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t. V. izreke presude.

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 07. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od listopada 2007. pa do listopada 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

55. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18)

57. Nadalje, s obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. naslovni sud je saslušao djelatnika tuženika ŽĐ međutim kako se isti nije sjećao tužiteljice, niti se sjećao nečeg konkretnog vezano za predmetni ugovor o kreditu, ovaj sud zabranio je punomoćniku tuženika postavljanje svih "općenitih" pitanja vezano za poslovanje tuženika prilikom sklapanja pravnih poslova kao što je predmetni s obzirom da ista nisu odlučna za razrješenje ove pravne stvari.

58. Što se tiče same preinake tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 01. ožujka 2024., ista je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim valja navesti da je mišljenje ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

58.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

59. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na šest ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 164,58 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.362,75 eura.

59.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI izreke ove presude.

U Rijeci, 18. veljače 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika