Poslovni broj Povrv-518/2024-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u pisanom postupku bez održavanja ročišta, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra poslovni broj Ovrv-4825/2024, UPP/OS- Ovrv-394/2024 od 02. srpnja 2024. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 10,62 Eura od 21.07.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.08.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.09.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.10.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.11.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.12.2023.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.01.2024.,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.02.2024.

do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog postupka isplatiti tužitelju iznos od 156,64 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika NB (dalje: tuženik), prije ovršenika, podnio je 13. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Jeleni Skoblar u [adresa] koja je 02. srpnja 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4825/2024, UPP/OS-Ovrv-394/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 84,96 Eura sa specificiranom zakonskom zateznom kamatom kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sada tužbi navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi neplaćene RJ pristojbe za period od 07/2023 do uključno 02/2024.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik ranije ovršenik podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi da je njemu isključena električna energija na navedenoj adresi po svim dokumentima tzv. vjerodostojne isprave, o kojoj da činjenici informacije imaju i javni bilježnik i Općinski sud. Zbog toga da prijedlog za ovrhu nema činjeničnog temelja, a samim time da je i nezakonita ovrha.

4. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ranije ovršenika Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv-518/2024-2 od 23. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] poslovni broj Ovrv-4825/2024, UPP/OS-Ovrv-394/2024 od 02. srpnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Za istaknuti je pri tome da je u rješenju poslovni broj Povrv-518/2024-2 od 23. listopada 2024. sud sukladno čl. 461.a st. 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja i prigovora tužene iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Također, stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud u postupku održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

5. U podnesku dostavljenom sudu 11. studenog 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-518/2024-2 od 23. listopada 2024. i prigovora tuženika dana 31. listopada 2024., tužitelj navodi da tuženik, kao vlasnik prijemnika na području Republike Hrvatske ima zakonsku obvezu podmirivanja pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tuženi da se zakonske novčane obveze mogao osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što da je tuženik propustio učiniti. U odnosu na prigovor tuženika, tužitelj ističe kako su tuženikove tvrdnje paušalne i ničim dokazane. Ukoliko je tuženiku doista bila isključena električna energija o istom da je trebao obavijestiti tužitelja, što da isti nije učinio. Tuženik da se tužitelju nikada nije obratio sa zahtjevom za odjavu RJ prijamnika. Dalje u podnesku tužitelj precizira tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-394/2024 od 02. srpnja 2024. donesen od javnog bilježnika Jelena Skoblar kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 84,96 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama specificiranim u tom podnesku (i izreci ove presude) kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 02. srpnja 2024. do isplate. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 138,27 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

5.1. Tuženik je podnesak tužitelja s prilozima od 11. studenog 2024. uredno zaprimio 10. siječnja 2025., međutim, u roku od 15 dana od zaprimanja tog podneska sudu nije dostavio podnesak u kojem bi predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. U postupku je sud pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12), specifikaciju duga i nalog za nacionalna plaćanja adresiran na NB, [adresa] (list spisa 13), podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 35) i saldokonti karticu (list spisa 36- 49). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, a kako niti jedna od stranaka obrazloženim podneskom nije predlagala održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka, sud je ocijenio da za donošenje presude nije potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj od tuženika potražuje s osnova neplaćenih RJ pristojbi za razdoblje od 07/2023 do 02/2024 pa je tako predmet ovog spora obveza plaćanja RJ pristojbe, a kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu do 1.320,00 Eura u ovom se postupku sukladno čl. 458. st. 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

7.2. Odredba čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, dalje: Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji), kao zakona važećeg u vrijeme dospijeća na naplatu RJ pristojbi isplatu kojih tužitelj potražuje u ovom postupku od tuženika, propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan Hrvatskoj radioteleviziji plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Pri tome, odredba čl. 34. st. 7. ovog Zakona propisuje da Hrvatska radiotelevizija vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj.

7.3. Sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. tog Zakona.

7.4. Konačno, odredba čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje da osoba iz članka 34. stavka 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje Hrvatska radiotelevizija svojom odlukom.

8. U postupku nije sporno da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu kao što nije sporno niti to da je Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji tužitelj kao javna ustanova ovlašten voditi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj. Osim što nije sporno, navedeno je izričito i propisano citiranom odredbom čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.

8.1. Nadalje, u postupku nije sporno to da je tužitelj vlasnik odnosno posjednik radijskog prijemnika te da je adresa prebivališta tuženika [adresa], područje Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom. Naime, tuženik u ovom postupku ne osporava niti činjenicu da u utuženom periodu prebiva na adresi [adresa] niti činjenicu da je vlasnik odnosno posjednik radijskog prijemnika, a koje činjenice proizlaze i iz podataka o obvezniku plaćanja RJ pristojbe (list spisa 35), dakle, evidencije obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj koju tužitelj vodi sukladno čl. 34. st. 7. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji iz kojih je podataka razvidno da je tuženik prijavljen kao vlasnik odnosno posjednik radijskog prijemnika još od 27. ožujka 1996.

8.2. Istaknimo ovdje da u prilog činjenici da je tuženik vlasnik odnosno posjednik radijskog prijemnika još od prethodno ovdje utuženom periodu i kao takav obveznik plaćanja RJ pristojbe svjedoči i sadržaj saldokonti kartice (list spisa 36-49) iz koje je razvidno da je tuženik kroz period od 2008. na dalje tužitelju (neovisno što to uvijek ne čini uredno) plaćao RJ pristojbu.

8.3. Ono što tuženik tvrdi u postupku je to da tužitelju za utuženi period tužitelju nije dužan platiti RJ pristojbu iz razloga što mu je u tom periodu bila isključena električna energija, međutim, u prilog takvoj činjenici tuženik sudu ne dostavlja niti jedan dokaz, a poradi čega je sud, vodeći računa da je ona stranka koja navodi neku činjenicu u parničnom postupku tu činjenicu dužna nedvojbeno i dokazati adekvatnim dokazima, ovu činjenicu uzeo za nedokazanu. Navod tuženika da su javni bilježnik i sud upoznati s činjenicom da je njemu isključena električna energija pri tome nisu osnovani, ovo stoga što navedena činjenica nije općepoznata činjenica niti je ovaj (parnični) sud upoznat s takvom činjenicom, a kako tužitelj takav navod tuženika izričito osporava, to je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP tuženik bio dužan tu činjenicu u ovom postupku nedvojbeno dokazati, što nije učinio.

8.4. Međutim, čak i da je tuženik kao nedvojbenu dokazao činjenicu da mu je u ovdje utuženom periodu bila isključena električna energija, takva činjenica tuženika prema ocjeni ovog suda ne bi oslobađala obveze plaćanja RJ pristojbe propisane čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji u utuženom periodu, ovo stoga što je sukladno čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, a ne samo onaj tko u naravi i koristi radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa. Kako pri tome tuženik u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je prethodno utuženom razdoblju odjavio svoj radijski prijamnik, a u kojem slučaju sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ne bi imao obvezu plaćanja mjesečne RJ pristojbe, to sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik radijskog prijemnika u utuženom periodu od srpnja 2023. do uključno veljače 2024. imao obvezu tužitelju plaćati RJ pristojbu sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i to sukladno Odluci o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja je plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2023. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja od 06. prosinca 2022. i Odluci o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja je plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2024. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja od 27. prosinca 2023. u iznosu od 10,62 Eura mjesečno.

8.5. Slijedom navedenog je utvrđenja sud ovom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] poslovni broj Ovrv-4825/2024, UPP/OS-Ovrv-394/2024 od 02. srpnja 2024. kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci ove presude, pri čemu je odluka o zakonskoj zateznoj kamati utemeljena na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate te nadalje čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) kojima je regulirana visina zakonske zatezne kamate tekuće na dugovanu glavnicu. Dani dospijeća mjesečne obveze za plaćanje RJ pristojbe na naplatu, poradi utvrđenja početka tijeka zakonske zatezne kamate dugovane na svaki iznos RJ pristojbe na naplatu utvrđeni su temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12) iz kojeg proizlazi dan kada RJ pristojba za pojedini mjesec utuženog razdoblja dospijeva na naplatu pa je tužitelju priznato pravo na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos dugovane RJ pristojbe od prvog dana nakon dana dospijeća pristojbe na naplatu kao prvog dana zakašnjenja tuženika s plaćanjem RJ pristojbe.

9. Odluka o troškovima parničnog postupka kao i troškova nastalih tužitelju u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka, utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je odredbe sud zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao stranke koja je sa tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti ocijenio osnovanim, visinu istih utvrdivši temeljem Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i Tbr. 46. Tarife, a što iznosi 125,00 Eura (1 x 50 bodova x 2,00 Eura uvećano za PDV od 25%) te uvećano za trošak sudske pristojbe za ovu presudu u iznosu od 6,64 Eura (kao ½ ukupnog iznosa sudske pristojbe za presudu od 13,27 Eura budući tužitelj kojem se ova odluka dostavlja e-komunikacijom ima mogućnost plaćanja ½ tog iznosa pa propust da to učini ne može pasti na teret tuženika) te uvećano za materijalne troškove koji su tužitelju sukladno čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22) nastali u tijeku ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eura ukupno iznosi 156,64 Eura. Istaknimo pri tome da iznos jednokratne nagrade u visini od 50 bodova priznat tužitelju obuhvaća i trošak sastava ovršnog prijedloga sada tužbe (kao troška nastalog u tijeku ovršnog postupka) poradi čega tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troška po ovoj osnovi zasebno od priznate mu jednokratne nagrade, ovo stoga što su postupak određivanja ovrhe po javnom bilježniku te nastavni parnični postupak pred ovim sudom koji se vodi po prigovoru protiv rješenja o ovrsi, jedinstveni postupak u pogledu prava na naknadu troška zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika poradi čega stranci, onda kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100,00 Eura, za cijeli postupak pripada pravo na trošak u visini jednokratne nagrade iz Tbr. 7. toč. 9. Tarife, a ne zasebno na trošak sastava prijedloga za ovrhu i zasebno na troškove nastale u tijeku postupka pred sudom. Kako je dakle sav trošak nastao u okviru prvostupanjskog postupka obuhvaćen tužitelju priznatom jednokratnom nagradom, nema osnove zasebno priznati tužitelju popisani trošak za sastav prijedloga za ovrhu sada tužbu kao ovršni trošak.

U Zadru, 18. veljače 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku.