REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
P-339/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja VB LUX j.d.o.o. Rijeka, Slavka Krautzeka 64, OIB: 75291054766, kojeg zastupa punomoćnica Iva Klobučar, odvjetnica u Rijeci, Školjić 13, protiv tuženika JSI j.d.o.o. Opatija, Veprinačkog statuta 2, OIB: 01881234675, kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, Stubište Lipovica 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-306/2021 od 29. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku JSI j.d.o.o. Opatija, Veprinačkog statuta 2, OIB: 01881234675, platiti tužitelju VB LUX j.d.o.o. Rijeka, Slavka Krautzeka 64, OIB: 75291054766, tražbinu u visini od 398,16 eura (tristo devedeset i osam eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) od 9. svibnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) od 9. lipnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. srpnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. srpnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. kolovoza 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- 66,36 eura (šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. rujna 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 38,16 eura (osamdeset i dva eura i devedeset i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-306/2021 od 29. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, platiti tužitelju tražbinu u visini od 148,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 66,36 eura od 9. svibnja 2021. do isplate, 26,54 eura od 9. lipnja 2021. do isplate, 55,74 eura od 9. lipnja 2021. do isplate te u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u visini od 44,79 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2021. do isplate se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku JSI j.d.o.o. Opatija, Veprinačkog statuta 2, OIB: 01881234675, naknaditi tužitelju VB LUX j.d.o.o. Rijeka, Slavka Krautzeka 64, OIB: 75291054766, trošak parničnog postupka u iznosu od 196,21 eura (sto devedeset i šest eura i dvadeset i jedan cent) u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-306/2021 od 29. listopada 2021. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos glavnice u visini od 480,45 eura (3.620,00 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose te mu je naloženo platiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 82,95 eura, također s pripadajućom kamatom.
2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Osporavao je formalnu ispravnost prijedloga za ovrhu te je isticao kako isprave na kojima se temelji rješenje o ovrsi nisu vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona. Ukazao je na to kako iz priloženih računa nije vidljiva osnova na temelju koje bi tuženik mogao utvrditi o kojoj se vrsti obveze radi kao i koji je opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Osporio je postojanje dospjele tražbine tužitelja prema tuženiku. Naveo je i kako je 7. listopada 2021. tuženik protiv tužitelja podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Rijeci radi naknade štete koju je tuženik pretrpio zbog neispunjenja obveza od strane tužitelja. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi, ukine sve provedene radnje, odbaci prijedlog za ovrhu ili podredno da nastavi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-175/2022-2 od 27. svibnja 2022. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica te je tuženik također pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). Rješenjem od 20. srpnja 2022. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je nakon pravomoćnosti predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
4. Podneskom od 23. lipnja 2022. tužitelj je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci (o čemu je taj sud odlučio rješenjem od 20. srpnja 2022.). Osporio je tuženikove navode o formalnim nedostacima prijedloga za ovrhu. Naveo je kako su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o obavljanju računovodstvenih usluga koji je sklopljen 15. lipnja 2019. te je sukladno predmetnom ugovoru tuženik do travnja 2021. podmirivao račune tužitelju za obavljene knjigovodstvene usluge. Međutim, tuženik je propustio podmiriti račune za obavljene knjigovodstvene usluge za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021., kao i račun za izradu financijskih izvještaja za potrebe banke, račun za dodatne usluge izmjena obračunskih lista zbog neisplate plaće, kao i dodatne usluge izrade JOPPD obrasca i račun za izradu godišnjeg financijskog izvješća za 2020. godinu. Predmetni Ugovor raskinut je od strane tuženika 23. kolovoza 2021. te je tuženik, izjavom o raskidu Ugovora obavijestio tužitelja da Ugovor otkazuje s danom 31. kolovoza 2021. Tužitelj je u spornim mjesecima za tuženika izvršavao usluge za koje potražuje naknadu u ovom postupku. Tužitelj je posebno ukazao na to da su stranke usmeno, tijekom trajanja poslovne suradnje, mijenjale naknadu za obavljene knjigovodstvene usluge s obzirom na obujam posla te su u spornom periodu dogovorile cijenu usluga u visini kako je to naznačeno u kartici partnera, odnosno otvorenim stavkama, odnosno za travanj 2021., svibanj 2021., lipanj 2021., srpanj 2021. i kolovoz 2021. u visini od po 500,00 kn mjesečno, za izradu financijskih izvještaja za potrebe banke u visini od 500,00 kn, za dodatne usluge izmjena obračunskih lista zbog neisplate plaće u visini od 200,00 kn, za dodatne usluge izrade JOPPD obrasca u visini od 420,00 kn te za izradu godišnjeg financijskog izvješća za 2020. u visini od 500,00 kn. Pojasnio je kako je s obzirom na obujam posla usmeno dogovoren paušal u iznosu od 500,00 kn te je ukazao na to da je člankom 10. Ugovora o pružanju računovodstvenih usluga ugovoreno da će se sve dodatne usluge, kao i financijska izvješća naplaćivati zasebno neovisno o ugovorenom paušalu u visini od 500,00 kn. U odnosu na postupak radi naknade štete kojeg je protiv njega pokrenuo ovdje tuženik, naveo je kako ga tuženik tereti za štetu zbog nedostavljanja cjelokupne dokumentacije za koju smatra da je bio u obvezi dostaviti tuženiku, međutim, tužitelj je po otkazu Ugovora tuženiku predao svu potrebnu dokumentaciju. Kako je Ugovor bio otkazan s danom 31. kolovoza 2021., tužitelj je za tuženika zaključno s tim datumom obavio sve knjigovodstvene usluge te mu je napravio i dostavio bruto bilancu. Tužitelj je predložio da sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.
5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka osporavao tužiteljeve navode o postojanju usmenog dogovora oko povećanja cijene. U tom smislu je ukazao i na odredbu čl. 14. Ugovora kojom je propisano da izmjene ugovora nemaju valjanost ako nisu sastavljene u pisanom obliku i potpisane od obje ugovorne strane. Dakle, tuženik se nije složio s povećanjem naknade na iznos od 500,00 kn mjesečno. Naveo je i kako od tužitelja nije tražio dodatne usluge koje bi opravdavale izdavanje povećanih računa. Osporio je tužiteljeve tvrdnje prema kojima je tužitelj uredno ispunjavao svoje obveze prema tuženiku. Upravo neuredno ispunjavanje obveza od strane tužitelja bio je povod za prestanak poslovne suradnje i povod za vođenje parničnog postupka poslovni broj P-413/2021 (radi naknade štete). Naime, tužitelj nije predao tuženiku svu dokumentaciju pa je zato tuženik bio u obvezi angažirati novi knjigovodstveni servis radi izrade knjiženja čime mu je nastala šteta. Unatoč svim zahtjevima tuženika i njegovog novog knjigovodstvenog servisa (PERSONELA d.o.o.), tužitelj do danas nije dostavio traženu dokumentaciju pa je knjigovodstveni servis tuženika bio prisiljen izraditi sva knjiženja ispočetka. Tužitelj nije izradio i dostavio potrebno početno stanje i bilance zbog čega je kod tuženika nastala obveza angažiranja novog knjigovodstvenog servisa i plaćanja njihovih usluga. Sve navedeno predmet je parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodi između istih stranaka u obrnutim procesnim pozicijama (P-413/2021), a kako je odluka suda u tom postupku od prejudicijalnog značaja za odlučivanje u ovom postupku, predložio je da sud odredi prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja tog postupka. Tuženik je osporio vjerodostojnost materijalne dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 23. lipnja 2022. jer se radi o ispravama koje je sastavio tužitelj i koji nisu istiniti, niti dokazuju da je tužitelj izvršio usluge koje je bio dužan izvršiti. Da je tužitelj izvršio usluge koje je bio dužan izvršiti tada tuženik ne bi angažirao drugi knjigovodstveni servis radi ispravljanja tužiteljevih grešaka. Tuženik je osporio i vjerodostojnost e-mail korespondencije koju je dostavio tužitelj. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.
6. S obzirom na to da stranke nisu pristupile pripremnom ročištu zakazanom pred ovim sudom 14. studenoga 2023., sud je donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe sukladno odredbi čl. 465. st. 1. i čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Postupajući po tužiteljevom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, rješenjem od 19. travnja 2024. taj je prijedlog prihvaćen, ukinuto je rješenje o povlačenju tužbe te je parnica vraćena u stanje u kojem se nalazila prije propuštanja. Naime, prema obrazloženju navedenog rješenja od 19. travnja 2024., sud je dopustio povrat u prijašnje stanje ocijenivši opravdanim razloge koji su doveli do propuštanja, a koji se svode na nemogućnost pristupa ročištu punomoćnice tužitelja zbog zdravstvenih razloga, a sukladno odredbi čl. 117. st. 1. i 4. ZPP-a.
7. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu te u spis ovog suda poslovni broj P-413/2021. U parnici su saslušani svjedoci ZO i HO te zastupnice po zakonu stranaka, LO (za tužitelja) i SO (za tuženika).
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljene knjigovodstvene usluge za razdoblje od travnja do kolovoza 2021. u visini od po 500,00 kn mjesečno (66,36 eura), za isplatu dodatne naknade za izradu financijskih izvješća za potrebe banke u visini od 500,00 kn/66,36 eura (prema računu broj 35/1/1), za isplatu naknade za dodatne usluge izmjene obračunskih lista zbog neisplate plaće u visini od 200,00 kn/26,54 eura te dodatne usluge izrade JOPPD obrasca u visini od 420,00 kn/55,74 eura (prema računu broj 47/1/1) i zahtjev za isplatu naknade u visini od 500,00 kn/66,36 eura za izradu godišnjih financijskih izvještaja za 2020. Dakle, pravna osnova tužiteljeve tražbine proizlazi iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
10. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o obavljanju računovodstvenih usluga od 1. srpnja 2019. (stranica 52 do 56 spisa). Nesporno je i da je tuženik taj Ugovor otkazao dopisom od 23. kolovoza 2021. i to sa danom 31. kolovoza 2021. (stranica 57 spisa). Sporno je, je li tužitelj obavio knjigovodstvene usluge za tuženika za koje potražuje naknadu u ovom postupku.
Sporna je i visina naknade.
11. Iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju, do raskida Ugovora, za tuženika obavljao knjigovodstvene usluge na koje se obvezao Ugovorom. Navedeno proizlazi prije svega iz isprava u spisu i to dnevnika knjiženja (stranica 58 do 60), knjiženja po dokumentima (stranica 61 do 63), dnevnog prometa po računima (stranica 64 do 74) i bruto bilance za tuženika na stranicama 75 do 83 spisa. Iz ovih isprava vidljivo je da je tužitelj za tuženika, do kraja kolovoza 2021. (dnevnik knjiženja na stranici 58 do 60 spisa) obavljao knjigovodstvene usluge (knjiženje), a kako se to obvezao čl. 2. Ugovora o obavljanju računovodstvenih usluga. Navedeno proizlazi i iz prepiske putem elektronske pošte (stranica 88 do 107 spisa). Tako je, primjerice, iz navedene prepiske vidljivo da je tužitelj pripremao dokumentaciju za odobrenje kredita u Zagrebačkoj banci d.d., a što proizlazi iz činjenice prema kojoj je tužitelju dostavljen popis dokumentacije potreban za odobrenje kredita (stranica 88 spisa). Navedeno proizlazi i iz ostalih poruka elektronske pošte, pri čemu se posebno ukazuje na poruke od 14. i 15. srpnja 2021. (stranica 93 i 95 spisa) iz koje je vidljivo da je tužitelj dostavljao Državnom inspektoratu (dirh.hr) kopije izvoda po kojima se vidi uplata doprinosa i neto plaće te predani JOPPD obrazac za tuženika. Osim toga, Ugovor među strankama je raskinut s danom 31. kolovoza 2021. i to tuženikovom izjavom od 23. kolovoza 2021. te je prema popisu predane dokumentacije za 2021. godinu, dana 31. kolovoza 2021. od strane tuženika preuzeta dokumentacija iz predmetnog popisa (stranica 122 spisa) što dodatno upućuje na zaključak o tome da je tužitelj do kraja kolovoza obavljao računovodstvene usluge za tuženika, a s obzirom na narav knjigovodstvenih usluga i činjenicu prema kojoj je sam tuženik tražio prestanak obavljanja knjigovodstvenih usluga s tim danom (31. kolovoza 2021.). Ovdje se dodaje i da tuženik u suštini nije osporavao obavljanje usluga od strane tužitelja za razdoblje od travnja do srpnja 2021., već je u bitnom osporavao pružanje usluga u kolovozu, međutim, u tom dijelu je sud ocijenio nevjerodostojnima iskaze zastupnice po zakonu tuženika i svjedoka (njenog supruga) HO jer su njihovi iskazi u tom dijelu u suprotnosti s prethodno navedenim ispravama u spisu.
12. U odnosu na naknadu za pružene usluge napominje se da je doista Ugovorom o obavljanju računovodstvenih usluga ugovoreno plaćanje mjesečne naknade u iznosu od 100,00 kn/13,27 eura mjesečno, međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke tijekom poslovne suradnje usmeno izmijenile visinu naknade. Navedeno proizlazi prije svega iz činjenice prema kojoj je tužitelj i prije ovdje utuženih računa ispostavljao tuženiku račune s obračunatom većom naknadom te je takve (uvećane) račune tuženik plaćao. Ove činjenice proizlaze kako iz iskaza zastupnica po zakonu stranaka koja je iskazivala da je tužiteljica ispostavljala uvećane račune negdje od ožujka 2020., dakle, više od godine dana prije nastanka tražbine koja je utužena u ovom postupku i da su ti računi plaćeni, tako i iz kartice partnera na stranici 104 i 105 spisa iz koje je vidljivo da je tužitelj tuženiku ispostavljao mjesečne fakture koje glase na iznos veći od 100,00 kn (računi su glasili na iznose od 550,00 kn, 400,00 kn, 1.000,00 kn, 500,00 kn) te ih je tuženik plaćao. Prema shvaćanju ovog suda, a kako su tuženiku redovno ispostavljani računi koje je on plaćao (do travnja 2021.) iz ponašanja stranaka može se zaključiti da su one suglasne u pogledu cijene pružene usluge, odnosno naknade koju je tuženik obvezan plaćati (čl. 249. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). U tom kontekstu se napominje da su bez utjecaja navodi zastupnice po zakonu tuženika SO prema kojima ona nije znala za povećanja naknade jer je plaćanja te naknade (kao i ostalih faktura) vršila djelatnica tuženika. Navedeno zato jer se član uprave pravne osobe koji je obvezan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ne može pozivati na okolnost prema kojoj nije znao koliku naknadu je dužan plaćati za određenu uslugu. Neznanje o visini naknade u izravnoj je suprotnosti s obvezom zastupnika po zakonu voditi poslove društva pažnjom savjesnog gospodarstvenika. Osim toga, prema iskazu same zastupnice po zakonu tuženika, SO, a nakon što ju je njena djelatnica obavijestila o povećanju naknade koju je primijetila na fakturama ispostavljenim od strane tužitelja i to (još) u ožujku 2020., takvu, uvećanu naknadu je tuženik nastavio plaćati slijedećih godinu dana. Ovdje se dodaje i da činjenica na koju upire tuženik, a prema kojoj su stranke ugovorile da izmjene Ugovora nemaju valjanost ako nisu sastavljene u pisanom obliku i potpisane od obje strane (čl. 14. Ugovora) nije od utjecaja na zaključak o tome da su se stranke sporazumjele o povećanju visine naknade. Naime, sporazumom o povećanju visine naknade do kojeg je došlo (što proizlazi iz činjenice plaćanja uvećanih računa od strane tuženika i to u razdoblju od godine dana) stranke su odstupile od pisanog oblika valjanosti ugovora (tj. njegove dopune) te takav sporazum proizvodi pravne učinke (čl. 289. st. 2. ZOO-a).
13. Slijedom navedenog, a kako provedeni dokazi upućuju na zaključak o tome da je tužitelj obavljao poslove knjigovodstvenih usluga za tuženika, da su oni (sporazumno) povećali mjesečnu naknadu za obavljene usluge na iznos od 500,00 kn/66,36 eura mjesečno te da tuženik tužitelju nije platio naknadu za obavljene usluge u razdoblju od travnja do kolovoza 2021. prema računima 35/1/1, 47/1/1, 61/1/1, 80/1/1 i 91/1/1, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu mjesečne naknade za knjigovodstvene usluge.
14. Osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu naknade po računu broj 70/1/1 kojim traži posebnu naknadu za izradu godišnjih financijskih izvješća za 2020. godinu u visini od 66,36 eura. Naime, naknadu za izradu godišnjih financijskih izvještaja stranke su ugovorile u visini od jedne mjesečne naknade sukladno čl. 10. st. 1. Ugovora te se ta naknada plaća posebno. Pri tom se napominje da je obveza poduzetnika sastavljati godišnje financijske izvještaje te poduzetnik odgovara prekršajno ako te izvještaje ne sastavlja na način i u rokovima propisanim Zakonom o računovodstvu („Narodne novine“ broj 85/24, 145/24). U tom smislu napominje se da tuženik nije osporavao da bi tužitelj izradio financijska izvješća za 2020. godinu za koja potražuje (dodatnu) naknadu u ovom postupku. Ovdje se ističe i da za odluku u ovoj pravnoj stvari nije od važnosti odluka ovog suda u predmetu poslovni broj P- 413/2021 u kojem su ovdje tuženik i njegova povezana društva podnijeli tužbu radi naknade štete protiv tužitelja zbog potrebe ponovnog knjiženja za razdoblje od siječnja do srpnja 2021. od strane novog knjigovodstva. Naime, tuženikovo pravo na naknadu štete ne isključuje tužiteljevo pravo na isplatu naknade za usluge koje je izvršio. Tuženik nije izjavio prigovor prijeboja ili prigovor radi prijeboja svoje tražbine prema tužitelju po osnovi naknade štete što bi eventualno moglo utjecati na ishod ove parnice. Zato je sud odbio tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-413/2021 jer odluke iz tog postupka ne predstavljaju odgovor na prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari (čl. 12. st. 1. u vezi sa čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a). Isto tako, bez utjecaja je i postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-38/2022 kojeg je tužitelj vodio radi isplate naknade za obavljene knjigovodstvene usluge protiv društva JS j.d.o.o. (povezanog društva tuženika). Radi se o drugom tuženiku pa se utvrđenja iz tog postupka ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari.
15. Prema tome, a kako tuženik nije platio tužitelj mjesečnu naknadu za izvršene usluge za razdoblje od travnja do kolovoza 2021., niti naknadu za izradu financijskih izvješća za 2020. godinu, primjenom odredbe čl. 590. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a, tužbeni zahtjev je prihvaćen u dijelu koji se odnosi na navedene tražbine u ukupnom iznosu od 398,16 eura (66,36 eura naknade mjesečno za ukupno pet mjeseci pružanja knjigovodstvenih usluga te 66,36 eura za izradu financijskih izvješća za 2020.) te je odlučeno kao u točki I. izreke presude, sukladno tužbenom zahtjevu postavljenom u eurima prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22). Kako tuženik svoju obvezu plaćanja utužene novčane tražbine nije ispunio po dospijeću, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Ovdje se dodaje da je na svakom računu naznačen dan dospijeća, što tuženik nije osporavao. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
16. Tužiteljev zahtjev kojim potražuje naknadu za izmjenu obračunskih lista zbog neisplate plaće u visini od 200,00 kn/26,54 eura te dodatne usluge izrade JOPPD obrasca u visini od 420,00 kn/55,74 eura prema računu broj 47/1/1, kao i naknadu za izradu financijskih izvještaja za potrebe banke prema računu broj 35/1/1 u visini od 500,00 kn/66,36 eura, sud je ocijenio neosnovanima. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak o tome da je tužitelj ponovno izradio obračun plaće za određenog radnika zbog dostavljenih pogrešnih ili nepotpunih podataka (čl. 10. st. 2. Ugovora). Iz isprava u spisu je vidljivo da je tužitelj dostavljao Državnom inspektoratu (dirh.hr) kopije izvoda po kojima se vidi uplata doprinosa i neto plaće te predani JOPPD obrazac za tuženika, ali ne i da je ta uplata doprinosa i neto plaće izrađena ponovno za nekog radnika, zbog dostave nepotpunih podataka (kako to propisuje čl. 10. st. 2. Ugovora kao uvjet isplate dodatne naknade). U odnosu na dodatnu uslugu izrade JOPPD obrasca, napominje se da je usluga vođenja poreznih evidencija, poreznih savjetovanja i poreznih prijava obuhvaćena čl. 2. toč. III. Ugovora kao dio redovnih poslova tužitelja za koje Ugovorom nije propisana dodatna naknada u smislu čl. 3. Ugovora (dodatna naknada propisana je za izradu računovodstvenih politika, odgovarajućih općih akata i odluka, savjetovanja, izradu elaborata, pomoć u slučajevima vanjske kontrole i sl.) pa je i taj dio zahtjeva ocijenjen neosnovanim, kao i zahtjev za naknadu za izradu financijskih izvještaja za potrebe banke u visini od 66,36 eura. Naime, iz isprava u spisu – e-maila na stranici 88 i 89 spisa, proizlazi da je tužitelj tražio od tuženika popis dokumentacije potrebne za obradu i odobrenje kredita ukazujući pri tom da će napraviti analizu (financijski izvještaj) kada zaprimi potrebnu dokumentaciju, međutim, dokaze o izradi financijskog izvještaja za banku tužitelj nije dostavio.
17. Prema tome, za ukupan iznos tražbine u visini od 148,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose od 26,54 eura (dio računa 47/1/1), 55,74 eura (dio računa broj 47/1/1) i 66,36 eura (dio tražbine po računu broj 35/1/1) tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke.
18. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Stranke su djelomično uspjele u ovoj parnici i to tužitelj u omjeru od 73%, a tuženik sa 27%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je zato dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 46% (73-27). Da je u cijelosti uspio u sporu, tužitelj bi imao pravo na naknadu troškova postupka na ime nagrade za rad punomoćnika – odvjetnika u iznosu od po 100,00 eura za sastav podneska od 23. lipnja 2022. (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 19. travnja 2023., 3. listopada 2024. i 16. siječnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i iznos od 26,54 eura na ime sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine" broj 37/23), odnosno ukupno 426,54 eura. Od tog iznosa, tuženik mu je dužan naknaditi 196,21 eura (46%). O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude. Da je u cijelosti uspio u sporu, tužitelj bi imao pravo i na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troška javnobilježničke naknade (čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - „Narodne novine“ broj 9/21) u iznosu od ukupno 82,95 eura/ 625,00 kn o čemu je odlučeno točkom I. izreke presude. Međutim, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, taj trošak mu je odmjeren u iznosu od 38,16 eura. Kamata na trošak ovršnog postupka određena sukladno čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24).
19. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje, pristup ročištu povodom povrata i za pristup ročištu od 14. studenoga 2023. na koje nije pristupio. Zato je njegov zahtjev za naknadom tih troškova odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke presude).
U Rijeci 18. veljače 2025.
Sutkinja:
Ema Brdovčak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).
Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).
