Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

P-4373/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A.Mihanovića 3 OIB 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Zagreb OIB 94472454976, zastupanog po pun. odvjetnicima iz OD Grgić & Partneri, OD u Zagrebu, radi isplate , nakon glavne rasprave održane dana 23. siječnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja TT i pun. tuženika Dinka Simonellija odvj. u OD Grgić & Partneri d.o.o., na ročištu za objavu odluke dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 7.767,856 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe tj. od 10.12.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te iznos od 6.120,236. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 €, sa kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je Rješenjem tužitelja, Područnog ureda u Splitu broj: 273626 od 28.11.2016. tužiteljevom osiguraniku BT priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% zbog djelomične nesposobnosti za rad počevši od 712016. Rješenjem od 7.veljače 2018. određena je svota invalidske mirovine. Rješenjem od 19.11.2018. određena je isplata invalidske mirovine, nakon prestanka radnog odnosa počevši od 1.8.2018. Rješenjem tužitelja, Područne službe u Splitu, broj: 273626 od **.**.2018. BT u priznato je pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede na radu počevši od 7.1.2016. i istim rješenjem određena je isplata naknade za tjelesno oštećenje. Uzrok priznanja prava na invalidsku mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje je ozljeda na radu koja se dogodila dana 18.siječnja. 2012., u prometnoj nesreći u Šestanovcu, kojoj je korisnik tužitelja BT zadobio teške tjelesne ozljede. Tužiteljev osiguranik vodio je postupak naknade štete s tuženikom pred Općinskim sudom u Splitu broj: Pnš- 148/15, u kojem je donesena presuda u kojoj je utvrđena odgovornost tuženika.

1.1. Tužitelju je nastala šteta time što je osiguraniku BT isplatio invalidsku mirovinu za razdoblje od 01.11.2018. do 30.11.2021. u iznosu od 93.930,95 kn od čega 50% s osnova ozljede na radu, dakle tužitelj potražuje iznos od 46.965,48 kn, kao i naknadu za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01.11.2018. do 30.11.2021. u iznosu od 11.561,35 kn što ukupno iznosi 58.526 83 kn. Smatra da se odgovornost tuženika za naknadu štete temelji se na čl. 164. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN” 157/13, „NN” 115/18, dalje ZOMO), a Visina štete za isplaćena mirovinska primanja kao i za isplaćene naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1.11.2018. do 30.11.2021. na čl. 161. ZOMO-a.

1.2. Podneskom od 10.09.2024. tužitelj osim što tužbeni zahtjev postavlja u eurima ujedno istog povećava potražujući iznos od 7.767,85 Eura po naprijed navedenim osnovama, te navodi da i nakon podnošenja tužbe trpi štetu isplatom invalidskih mirovina korisniku BT te je po tom osnovu za razdoblje od 1.12.2021. do 31.12.2023. godine pretrpio daljnju štetu u iznosu od 9.809,42 €, od čega potražuje 4.904,71€ (50%), koliko iznosi uzrok ozljede na radu, također nakon podnošenja tužbe trpi štetu isplatom naknada za tjelesno oštećenje koje je isplatio korisniku BT za razdoblje od 1.12.2021. do 31.12.2023. U iznosu od 1.215,52€, pa potražuje i daljnjih 6.120,23 €, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je da je osiguranik tužitelja BT zadobio ozljede u prometnoj nezgodi od 18.01.2012. godine; da je u istoj sudjelovalo vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka]; te da je navedeno vozilo na dan predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Osporava da postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos jer da naknada štete koju tužitelj potražuje od tuženika nije dio osigurateljnog pokrića po Polici osiguranja od automobilske odgovornosti, također da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu umirovljenja i tjelesnog oštećenja, time ni isplate mirovine ni isplata naknade za tjelesno oštećenje, sa predmetnom nezgodom i osporava da bi tužitelj odgovarajućim dokazima dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih iznosa, time ni trpljenja štete. Naposljetku ističe prigovor zastare potraživanja. Također smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi o tome da li se primjenjuju odredbe ZOMO-a kako smatra tužitelj ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 –dalje ZOOP), koji regulira obveze društava za osiguranje preuzete na temelju ugovora (Polica) o osiguranju i kojeg po mišljenju tuženika treba primijeniti.

2.1. Smatra da bi da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kako to propisuje odredba čl. 27. ZOOP-a. Smatra kako iz tužbenih navoda, te priloženog Rješenja HZMO-a proizlazi da je tužiteljevom osiguraniku određena invalidska mirovina zbog profesionalne radne nesposobnosti baš uslijed ozljede na radu (ne ulazeći ovdje u pitanje osporene uzročne veze), to u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno čl. 27. ZOOP-a jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredba čl. 27. ZOOP-a, propisuje opseg pokrića po Polici osiguranja od automobilske odgovornosti, te normira što tužitelj isključivo ima pravo potraživati od društva za osiguranje, a naknada po osnovi tjelesnog oštećenja se ne nalazi unutar tog pokrića, pa je tužbeni zahtjev i u tom dijelu neosnovan. Ističe kako i recentna sudska praksa smatra da se u ovakvim slučajevima trebaju primijeniti odredbe ZOOP- a.

2.2. U odnosu na povećani tužbeni zahtjev, istom se protivi, te ponovno ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan već stoga što je o opsegu obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti potrebno odlučiti primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), a potraživanje mirovine na način kako je postavljeno, te tjelesnog oštećenja ne nalazi se u osigurateljskom pokriću.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je subrogacijski zahtjev društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju mirovinskog osiguranja.

6. Nije među strankama sporno:

- da je tužiteljev osiguranik BT zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi od 18.01.2012. godine-

- da se potraživanje iznosa s osnove isplaćene invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, temelji na činjenici što je nezgodu skrivio vozač vozila koje je na dan predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti .

- da je ozljeda koju je tužiteljev osiguranik g. BT zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi od 18.01.2012. godine kvalificirana kao „ozljeda na radu“, te su isplate mirovine vršene osnovom umirovljenja određenog zbog ozljede na radu.

7. Među strankama je sporno pravno pitanje je li se u odnosu na opseg obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, glede potraživanja osnovom osiguranja od automobilske odgovornosti (o čemu se ovdje radi) primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP).

8. Ovaj sud smatra da je potrebno primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredbe čl. 27. tog zakona.

8.1. Naime ovakav zaključak temelji se na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “... valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. odgovoreno je na pitanje „Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovina mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev- 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev- 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev-68/2019- 2 od 1. ožujka 2022., Rev-137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev-866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.“

9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-u temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-u propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-u. Člankom 8. st.

1. ZOOP-a reguliran je ''Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak'', a ta odredba glasi:

''Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.''

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Člankom 27. ZOOP-a da je stavkom 1. propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema stavku 2., stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3., razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stavku 4., odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Rješenjem tužitelja, Područne službe u Splitu, broj: 273626 od **.**.2018. BT, tužiteljevom osiguraniku priznata je invalidska mirovina zbog profesionalne radne nesposobnosti baš uslijed ozljede na radu, pa slijedom toga u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno čl. 27. ZOOP-a imao pravo potraživati od tuženika po osnovi Police osiguranja od automobilske odgovornosti.

13. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Stoga, po ocjeni ovog suda svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu. Ovakav stav zauzima i važeća sudska praksa u brojnim odlukama,. npr. presuda VSRH Rev 1437/2021, Tako bi dakle i od strane tužitelja isplaćena naknada po osnovi tjelesnog oštećenja predstavljala takav izdatak

15. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika.

16. Člankom 220. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

17. Potvrde o izvršenim isplatama koje je dostavio tužitelj nemaju značaj javne isprave, a teret dokaza o izvršenim isplatama je na tužitelju. Obračun

isplaćenih

davanja po osnovi tjelesnog oštećenja koje tužitelj dostavlja izvršen je od ovlaštenog aktuara od 02.09.2021. do 31.12.2023. god., ali isto ne može zamijeniti financijsko vještačenje na sporne okolnosti koje bi se odredilo u predmetu. Osim toga, na navedenim obračunima isplata neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161.-170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13 - dalje: ZOMO), po ocjeni ovog suda takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a, to stoga što rečene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade

18. Dakle, kako u tijeku postupka nije utvrđena visina nastale štete jer tužitelj u tom smislu nije predlagao financijsko vještačenje, a iz dostavljenih podataka, šteta, odnosno visina iste se nije mogla utvrditi, dok je teret toga dokaza nastanka štete bio na tužitelju (kako je već navedeno), to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, tužbeni zahtjev za isplatu i po osnovi tjelesnih oštećenja valjalo odbiti, pa je odlučeno kao u izreci presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Tuženiku su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav podneska od 28.10.2024. – 250 bodova, te za zastupanje na ročištu od 23.01.2025. – 250 bodova, ukupno 600 bodova, pomnoženo sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost boda daje 1.200,00 €, te uvećano za 25% PDV-a daje 1.500,00 €, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 18. veljače 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- tužitelj

- pun. tuženika