Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-97/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i Radelić j.t.d. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 67, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, [adresa], OIB: 38083028711, zastupan po punomoćnici ĆTH, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2078/2022-80 od 8. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2078/2022-80 od 8. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU sa sjedištem u [adresa], OIB: 38083028711 u roku od osam dana isplatiti tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 41.000,02 Eur / 308.914,68 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.04.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU sa sjedištem u [adresa], OIB: 38083028711 u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu prema određenju suda zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga odluke ovoga suda Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu otpremnine koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka 16. Ugovora o radu sklopljenog 3. ožujka 2011. s pravnim prednikom tuženika - Agencijom za upravljanje državnom imovinom.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj 3. ožujka 2011. sklopio Ugovor o radu (dalje u tekstu: Ugovor) s pravnim prednikom tuženika - Agencijom za upravljanje državnom imovinom (dalje u tekstu: AUDIO), te je u ugovoru utvrđeno da tužitelj dužnost ravnatelja obavlja od 13. siječnja 2011.,

- da je u čl. 1.3. Ugovora utvrđeno je da je tužitelj imenovan na dužnost ravnatelja na razdoblje od četiri godine, te po isteku mandata može biti ponovno imenovan,

- da prema odredbi čl. 15. 3 Ugovora Upravno vijeće ima pravo dati Vladi Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) prijedlog za opozivom ravnatelja prije isteka mandata isključivo u slučajevima ako 1. ravnatelj nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz ugovora o radu zbog trajnih osobina ili sposobnosti, 2. ako ravnatelj ne izvršava svoje poslove propisane Statutom Agencije za upravljanje državnom imovinom i Zakonom o upravljanju državnom imovinom, 3. ako ravnatelj počini grubu povredu dužnosti i nanosi štetu poslovanju AUDIO-a, 4. ako je ravnatelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo vezano uz obavljanje poslovanja AUDIO-a sukladno Statutu Agencije za upravljanje državnom imovinom i Zakonom o upravljanju državnom imovinom,

- da prema odredbi čl. 15.4. Ugovora, u slučaju prijedloga za opozivom prije isteka mandata, Upravni odbor je dužan prethodno upozoriti ravnatelja pisanim podneskom na ispravljive propuste i dati mu primjereni rok da iste ispravi, a u slučaju opoziva omogućiti mu obranu,

- da prema odredbi čl. 15.5. Ugovora o radu u slučaju da se ravnatelj opozove iz razloga nesposobnosti ravnatelja za vođenje poslovanja, a da pri tome ravnatelj nije učinio neku bitnu povredu ovog ugovora, Statuta Agencije za upravljanje državnom imovinom, Zakona o upravljanju državnom imovinom ili Zakona o radu, ovaj ugovor će se raskinuti u dijelu odredbi koje se odnose na dužnost ravnatelja, a ravnatelju će AUDIO omogućiti da nastavi raditi u AUDIO-u kao radnik u skladu sa svojom stručnom spremom. U tom slučaju AUDIO se obvezuje ravnatelju odmah omogućiti raspored na radno mjesto na neodređeno vrijeme koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim znanjima, vodeći računa o ugledu ravnatelja i dobrom glasu AUDIO-a, uz plaću ugovorenu čl. 9 ovog Ugovora,

- da prema odredbi čl. 16. Ugovora ravnatelj ima pravo na otpremninu, u slučaju ako AUDIO otkaže ovaj Ugovor tijekom trajanja ili nakon isteka mandata na koji je imenovan iz razloga što je Ravnatelj opozvan, u visini od (12) dvanaest bruto prosječnih plaća isplaćenih Ravnatelju u prethodna tri mjeseca rada, osim ako Ravnatelj prihvati radno mjesto sukladno čl. 15.5 ovog Ugovora,

- da je Zaključkom Predsjednika Upravnog vijeća AUDIO ST od 13. travnja 2011. predloženo Vladi RH donošenje rješenja kojim će se tužitelj razriješiti dužnosti ravnatelja AUDIO,

- da je rješenjem Vlade RH od 14. travnja 2011. tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja AUDIO po prijedlogu predsjednika Upravnog vijeća AUDIO koji je prihvaćen od strane Vlade RH,

- da tužitelj nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Vlade RH kojim je razriješen dužnosti ravnatelja AUDIO,

- da je tužitelj rješenjem Vlade RH od 14. travnja 2011. imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- da je tužitelj 14. travnja 2011. odjavljen od strane prednika tuženika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te da je prijavljen 15. travnja 2011. kod poslodavca

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- da iz radne knjižice tužitelja proizlazi da mu je radni odnos kod prednika tuženika prestao 14. travnja 2011., te da je da je tužitelj s danom 15. travnja 2011. prijavljen kod poslodavca Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- da je u travnju 2011. održana sjednica upravnog vijeća AUDIO na kojoj je usvojen prijedlog da se predloži da Vlada razriješi tužitelja, te da je tužitelj znao za tu točku dnevnog reda, te da je kao ravnatelj je prisustvovao svim sjednicama upravnog vijeća,

- da tužitelju nije ponuđeno drugo radno mjesto kod tuženika jer je imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede,

- da je tužitelj na istoj sjednici Vlade bio razriješen s mjesta ravnatelja AUDIO i imenovan na drugu funkciju državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,

- da tužitelj ne bi bio imenovan na tu funkciju državnog tajnika bez svoje suglasnosti.

9. Polazeći od naprijed navedenih činjenica i utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 16. Ugovora za isplatu otpremnine, budući da tužiteljev ugovor o radu nije niti formalno otkazan od strane tuženika, nego je tuženik razriješen s mjesta ravnatelja odlukom Vlade RH, te je Odlukom Vlade RH odmah po razrješenju sa dužnosti ravnatelja imenovan na drugu funkciju u državnom tijelu.

10. Odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

11. Svrha instituta otpremnine sukladno odredbi čl. 119. ZR je osiguravanje sredstava za egzistenciju radniku kojem prestaje radni odnos kroz određeno vrijeme, odnosno dok ne pronađe novi posao.

12. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj odmah po razrješenju sa dužnosti ravnatelja prednika tuženika imenovan na funkciju državnog tajnika, te je prihvaćanjem nove funkcije prihvatio i raspored na novo radno mjesto u državnoj službi, tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine jer bi to bilo protivno svrsi radi kojeg se otpremnina isplaćuje.

13. Neosnovano žalitelj osporava pobijanu odluku navodeći da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZR nego članka 16. Ugovora.

14. U smislu članka 16. Ugovora, ravnatelj ima pravo na otpremninu, u slučaju ako AUDIO otkaže Ugovor tijekom trajanja ili nakon isteka mandata na koji je imenovan iz razloga što je Ravnatelj opozvan, u visini od (12) dvanaest bruto prosječnih plaća isplaćenih Ravnatelju u prethodna tri mjeseca rada, osim ako Ravnatelj prihvati radno mjesto sukladno čl. 15.5 ovog Ugovora.

15. Kako iz rezultata raspravljanja proizlazi da prednik tuženika AUDIO nije donio formalnu odluku o otkazu nego je Vlada istog dana tužitelja razriješila s funkcije ravnatelja AUDIO i imenovala ga na mjesto državnog tajnika, uz znanje i suglasnost tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti za isplatu otpremnine prema odredbi čl 16. Ugovora. Pri tome valja navesti da nije od utjecaja okolnost što AUDIO nije omogućio da tužitelj nastavi raditi u AUDIO-u kao radnik u skladu sa svojom stručnom spremom, jer je tužitelj prihvatio novo radno mjesto državnog tajnika u državnom tijelu.

16. Neosnovani su žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju valjalo usvojiti tužbeni zahtjev primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima jer se radi o menadžerskom ugovoru, te je tuženik dužan ispuniti obvezu iz čl. 16. Ugovora.

17. Prvostupanjski sud pravilno smatra da odredbu čl. 16 Ugovora o radu valja tumačiti u skladu sa zajedničkom namjerom stranaka koje su sklopile taj ugovor te načelima obveznog prava, sve sukladno odredbi čl. 319 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu: ZOO).

18. Odredbom članka 319. st. 2. ZOO propisano je da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

19. Smisao odredbe članka 16. Ugovora je da se tužitelju u slučaju otkaza ugovora osigura pravo na egzistenciju, ako tuženik ne ponudi tužitelju odgovarajuće radno mjesto. Budući da prednik tuženika nije formalno otkazao ugovor o radu nego je ugovor o radu prestao suglasnošću stranaka, donošenjem Odluka Vlade RH o razrješenju tužitelja i imenovanju tužitelja na novu dužnost, s kojim odlukama je tužitelj bio upoznat i koje odluke je prihvatio, tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine prema odredbi čl. 16. Ugovora.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude

21. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić