Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-654/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Boris Gregović, Krešimir Bagić i Mattea Manarina u Rijeci, protiv tuženika Luka Rijeka d.d., Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, kojega zastupa punomoćnica Iva Vrkić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojega zastupa punomoćnica Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjnin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-573/2018-84 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BV iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-573/2018-84 od 24. ožujka 2023. pod točkom II. izreke u cijelosti i pod točkom III. izreke u dijelu kojim zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 3.231,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2023. do isplate.

II. Odbijaju se žalbe tuženika Luka Rijeka d.d., Rijeka, Riva 1 i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 573/2018-84 od 24. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u cijelosti, a pod točkom III. izreke za iznos od 2.992,91 euro s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 573/2018-84 od 24. ožujka 2023. pod točkom III. izreke u dijelu kojime je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 2.992,91 euro s pripadajućom zateznom kamatom te se odbija zahtjev tužitelja BV iz [adresa] za naknadu troškova postupka u iznosu od 238,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2023. kao neosnovan.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja BV iz [adresa], tuženika Luka Rijeka d.d., Rijeka, Riva 1 i umješača Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 za naknadu troškova nastalih im podnošenjem žalbi kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 4.658,08 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 3.318,07 eura teku od 18. listopada 2018. do isplate, na iznos od 577,34 eura od 24. ožujka 2023. do isplate te na pojedine iznose od ukupno 762,67 eura na način kako je to pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 4.658,08 eura do iznosa od 9.714,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.231,81 euro sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2023 do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. izreke i u dijelu pod točkom III. izreke kojim zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 3.213,81 eura žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijeli i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev te predlaže da sukladno tome drugostupanjski sud preinači i odluku o troškovima parničnog postupka, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke žalbama pobijaju tuženik i umješač, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da sukladno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka, a zahtijevaju i naknadu troškova parničnog postupka nastalih im podnošenjem žalbi.

4. Žalbe tužitelja nije osnovana, a žalbe tuženika i umješača djelomično su osnovane.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja kao radnika da mu tuženik kao poslodavac naknadi neimovinsku, nenovčanu imovinsku i imovinsku štetu koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radu.

6. Sud prvog stupnja tužbeni je zahtjev djelomično prihvatio jer je utvrdio da postoji odgovornost poslodavca za štetu koju je tužitelj kao radnik pretrpio, ali umanjena za doprinos tužitelja od 50% (čl. 1063., čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125711., 78/15., 29/18., dalje:

ZOO u vezi s čl. 111. Zakona o radu, Nar. nov. broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, Nar. nov. broj: 71/14., 118/14., 154%14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR), slijedom čega je, vodeći računa o tako utvrđeno doprinosu:

- imajućim na umu ozljede koje je tužitelj zadobio, opis nastanka štetnog događaja, vrstu liječenja koje je provedeno i oporavka, duljinu i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te postotak smanjenja životne aktivnosti (točka 19. obrazloženja), tužitelju na ime neimovinske štete, sukladno čl. 19., čl. 1100., čl. 1046. ZOO-a, dosudio naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kn (sada 3.318,07 eura) ,

- imajući na umu period kroz koji je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć istom dosudio nenovčanu imovinsku štetu u iznosu od 3.600,00 (sada 477,80 eura),

- imajući na umu činjenicu da je tužitelj putovao od mjesta stanovanja ([adresa]) do mjesta gdje je obavljao specijalističke preglede (Rijeka, KBC Rijeka, Sušak) dosudio naknadu štete, pozivom na čl. 1093. st. 2. ZOO-a, s osnova putnih troškova u iznosu od 750,00 kn (sada 99,54 eura),

- imajući na umu da je tužitelj bio na bolovanju, zbog čega je pretrpio gubitak u zaradu, istom dosudio imovinsku štetu u iznosu od 762,67 eura (čl. 1095. ZOO).

6.1. U preostalom dijelu sud je tužbeni zahtjev, zbog činjenice da je štetnom događaju doprinio 50%, odbio kao neosnovan, a u cijelosti je odbio i zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova troškova pojačane prehrane i to jer je sam tužitelj iskazao da takav trošak nije imao.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene apsolutno bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto je tako ocijenio da nije počinjena niti apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju stranke i umješač ukazuju navodima žalbe. Prema stavu ovoga suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske odredbe.

8. Suprotno navodima svih žalbi, sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP-a i na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a tako utvrđeno činjenično stanje navodima žalbi stranaka nije dovedeno u sumnju (način nastanka štetnog događaja, postojanje propusta na strani poslodavca, ponašanje samog tužitelja prilikom obavljanja radnog zadatka tijekom kojeg je došlo do štetnog događaj, vrsta ozljeda, liječenje i sve ostale činjenične okolnosti i kojima je ovisi osnovanost visine tužbenog zahtjeva).

9. Neosnovano navodima žalbi žalitelji pobijaju i pravilnost primjene materijalnog prava. Sud prvoga stupnja je na temelju pravilno i potpuno utvrđenih odlučnih činjenica, uz valjane i jasne razloge, na temelju pravilne primjene materijalnog prava donio zakonitu odluku.

10. Slijedom toga žaliteljima valja odgovoriti da u utvrđenim činjeničnim okolnostima u kojima se dogodio štetni događaj i po shvaćanju ovoga suda postoji podijeljena odgovornost, upravo u omjeru kako je to utvrdio i sud prvog stupnja.

10.1. Ovo jer je nesporno da je tužitelj znao za činjenicu da mu je rad na visini bio zabranjen Uvjerenjem o radnoj sposobnosti radnika Ustanove za zdravstvenu skrb PROVITA – MEDICINA RADA, Rijeka od 17. travnja 2015., a unatoč tome je, radni zadatak odlučio obaviti na visini 3,80 metara od tla, i to na mjestu gdje nije bilo zaštitne ograde, a za prilazak i silazak s istog postoji stepenište na kojem je bila postavljena traka s ispisanom obavijesti da je zabranjen prolaz, pri čemu nije sporno da mu poslodavac nije dao nalog da upravo na taj način izvrši radni zadatak. Uz to tužitelj je znao da u radu treba koristiti propisanu radnu opremu, a iako ju je zadužio (radno odijelo, cipele niske s čeličnom kapicom i zaštitne rukavice, kako proizlazi iz spisa Inspektora rada, točka 11.2.1. obrazloženja pobijane odluke) radio je u svojim civilnim cipelama – mokasinama i svojoj civilnoj odjeći (ista točka obrazloženja pobijan odluke). Iz toga, i po shvaćanju ovoga suda, proizlazi da se tužitelj svjesno i svojom voljom doveo u opasnost, jer je bez obzira na činjenicu da je bio osposobljen za rad na siguran način i bez obzira na činjenicu da mu je zabranjen rad na visini, rad ipak obavljao na način zbog kojeg je došlo do predmetnog štetnog događaja, bez da je upravo za takav način obavljanja rada imao nalog poslodavca.

10.1. Ovaj sud smatra da ovoliki doprinos tužitelja šteti koju trpi postoji i neovisno od činjenice što je kod tužitelja u trenutku štetnog događaja utvrđena prisutnost 0,46 g/kg alkohola u krivi (točka 14. obrazloženja pobijane odluke). Ovo jer doista nije dokazivano da je ta koncentracija alkohola bila u neposrednoj uzročnoj-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. No, isto je tako činjenica da je tužitelj kao iskusan radnik, koji je osposobljen za rad na siguran način, ipak odlučio obavljati rad na visini, iako mu je to zabranjeno i to na mjestu koje nije osigurano sigurnosnim ogradama i odlučio je silaziti po stepenicama na kojima postoji natpis zabrane prolaza i to sve u mokasinama i civilnoj odjeći, iako je imao zaduženu i radnu opremu, a time i adekvatnu obuću.

11. Takvo ponašanje tužitelja, međutim, ne umanjuje niti otklanja odgovornost tuženika kao poslodavca u preostalom dijelu. Poslodavac je također bio upoznat s činjenicom da tužitelj ima zabranu rada na visinu, a znao je i vrstu posla koju je tužitelj obavljao i zadatak koji je trebao obaviti te da se mjesto gdje je trebalo obaviti zadani zadatak nalazi kod lukobrana. Isto tako tuženik je znao da lukobran nije siguran da ga koriste radnici ili druge osobe jer nema zaštitne ograde, zbog čega je stavljena oznaka zabrane prolaza po stepenicama na jednom dijelu, ali nije onemogućen pristup na lukobranu u potpunosti. Naprotiv, prema iskazima tužitelja i svjedoka B, radnici su se unatoč navedenom penjali na lukobran (dakle i drugi, a i ne samo tužitelj), što po shvaćanju ovoga suda poslodavcu nije moglo ostati nepoznato, te je upravo propust tuženika da osigura da se na lukobran, koji nije siguran za kretanje, uopće ne može popeti (a ne samo na strani na kojoj je tužitelj samo silazio), za posljedicu imalo i nastanak predmetnog štetnog događaj te stoga postoji i odgovornost tuženika u omjeru od 50%.

12. Nadalje, sud prvog stupnja je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kao što je utvrdio i sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete i imovinske štete zbog izgubljene zarade. Pri tome valja reći da se u žalbama stranaka i umješača obrazloženo ne navodi koja ili koje činjenice su u ovom dijelu pogrešno utvrđene ili nisu utvrđene niti se obrazlaže na koje točno prigovore u ovom dijelu sud u pobijanoj presudi, nije odgovorio. Navodi žalbi u ovom su dijeli općeniti i paušalni, a suštinski se i u najvećem dijelu svode na pobijanje osnovanosti visine radi, prema žaliteljima, pogrešnog stava suda prvog stupnja o podijeljenoj dogovornosti ili pak tuženika.

13. Slijedom toga, imajući na umu propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja na temelju činjenica koje je utvrdio pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke pod točkama I. i II. izreke.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Tuženik i umješač navodima žalbe osporavaju pravilnost odluke o troškovima priznatih tužitelju jer smatraju da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti i trošak parničnog postupka priznati njima, a dodatno ukazuje na nepotrebnost priznavanja tužitelju troškova nastalih sastavljanjem podnesaka od 17.lipnja 2019., 31. listopada 2019., 30. siječnja 2020. i 19. listopada 2020. S druge strane tužitelj odluku u ovom dijelu pobija jer smatra da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti u cijelosti i time mu priznati cijeli zatraženi trošak.

16. U odnosu na te navode valja odgovoriti da je sud tužitelju pravilno priznao trošak sastava podneska od 17. lipnja 2019., jer se njime tužitelj očituje na navode odgovora na tužbu i podneska od 19. listopada 2020., jer je isti rezultat naloga suda iz rješenja s ročišta od 12. listopada 2010., vezano uz zadatak za vještaka.

17. No, u pravu su tuženik i umješač da za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban trošak podneska od 31. listopada 2019. i 30. siječnja 2020., za što je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 238,90 eura (2 x po 1.500,00 kn/ 199,08 eura, uvećano za PDV iznosi 497,70 eura, a od toga 48%, koliki je konačni uspjeh tužitelja u ovom postupu, iznosi 238,90 eura) i to jer istima tužitelj sam vrši ocjenu iskaza svjedoka, što je zadatak suda.

18. Konačno, ocijenjeno je da su ostali troškovi određeni pravilno kako po osnovi teko i po visini i da je sud pri određivanju visine troškova pravilno vodio o uspjehu stranaka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

19. Slijedom navedeno odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke ove drugostupanjske presude na temelju čl. 380. točka 2. i 3. ZPP-a.

20. Žaliteljima trošak nastao podnošenjem žalbi nije priznat i to tužitelju jer sa žalbama nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženiku i umješaču jer su uspjeli samo u manjem dijelu sporednog zahtjeva.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević