Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5382/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici DĐ, dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3094/2020-42 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice OĐ kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3094/2020-42 od 30. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.128,04 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3094/2020-42 od 30. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice OĐ za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu preko 2.128,04 EUR–a do 6.013,51 EUR–a (za iznos od 3.885,47 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 459,83 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici OĐ na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 3.885,47 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici OĐ trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 459,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici OĐ trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 203,13 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice OĐ za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 170,15 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.921,77 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 6.013,51 EUR–a na ime naknade neimovinske i imovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.402,31 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. rujna 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 373,28 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen na ročištu od 18. rujna 2024. (list 168 spisa), da joj tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 5.079,97 EUR–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 176,96 EUR–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a iznos od 2.678,35 EUR–a,

dakle ukupan iznos od 7.935,28 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020., kao sljedećeg dana nakon dana kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.898,31 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 23. kolovoza 2019., kada je došlo do sudara između sanitetskog vozila registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se tužiteljica nalazila kao putnica, i vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LĐ, a koji je uzrokovao nesreću svojom nepropisnom vožnjom. Sanitetsko vozilo registarske oznake [registarska oznaka] je na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio sljedeće:

- da se 23. kolovoza 2019. dogodila prometna nesreća kada se sanitetsko vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se tužiteljica nalazila kao putnica, sudarilo s vozilom registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LĐ, a koji je uzrokovao nesreću svojom nepropisnom vožnjom,

- da je tužiteljica u nesreći ozlijeđena te da je sanitetsko vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je tužiteljica 15. siječnja 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku,

- da je tuženik, postupajući po odštetnom zahtjevu, isplatio tužiteljici na ime naknade štete mirnim putem prije pokretanja prvostupanjskog postupka iznos od 7.963,37 EUR– a,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. ČĐ, stalnog sudskog vještaka od 30. ožujka 2022. (list 125-129 spisa) proizlazi:

- da je tužiteljica, kao posljedice prometne nesreće od 23. kolovoza 2019., zadobila sljedeće ozljede: iščašenje–luksaciju lijevog ramena s puknućima– prijelomima velike i male kvržice, oštećenje ručnog živčanog spleta lijevo, infrakciju glavice lijeve palčane kosti te puknuće–rupture mišića prednje i stražnje strane lijeve lopatice,

- da je tužiteljica inicijalno liječenje provodila u Općoj bolnici u Dubrovniku, da bi poslije nastavila liječenje u Klinici za traumatologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice u Zagrebu te zbog ozljeda ramena u Specijalnoj bolnici Akromion u Krapinskim Toplicama,

- da je tužiteljica stacionarnu fizikalnu terapiju provodila u Specijalnoj bolnici za fizikalnu terapiju u Kalosu na Korčuli, a potom ambulantnu fizikalnu terapiju u okviru Doma zdravlja Korčula,

- da su kod tužiteljice nakon provedenog liječenja i dalje zaostale bolne i limitirane kretnje lijevog ramena, koje je u kontrakturi, s time da ima umanjen opseg i bolne kretnje lijevog lakta i trnce u lijevoj šaci, uz dijelom oslabljenu motoričku snagu lijeve šake, zbog čega ima poteškoće u obavljanju radnog procesa jer inače radi kao medicinska sestra,

- da je liječenje tužiteljice završeno 5. listopada 2020.,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tjedan dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, a slabog intenziteta 2 mjeseca, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, a slabog intenziteta 30 dana,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od 25%, u kojem omjeru postoji i potreba za ulaganjem pojačanih napora,

- da kod tužiteljice zbog navedenih ozljeda postoji naruženje manjeg stupnja (uočljivo trećima samo ponekad) koje se očituje u kontrakturi lijevog ramena, a koje je niže položeno u odnosu na desno, uz izbačenu lopaticu prema van,

- da je tužiteljici zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega prvotno u trajanju od 35 dana po 2 sata dnevno, a onda još 2 mjeseca 3x3 sata tjedno, i to radi nabave i pripreme jela, održavanja osobne higijene te odvoženja i vraćanja automobilom na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju, dakle ukupno 142 sata,

- da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja imala 54 godine,

- da je na tužiteljici u Specijalnoj bolnici Akromion izveden zahvat artroskopskog opuštanja zglobne čahure i rekonstrukcije rotatorne manšete lijevog ramena, nakon čega je tužiteljica dolazila u tu bolnicu na kontrole,

- da je tužiteljica, prema dostavljenim računima, platila Specijalnoj bolnici Akromion za pružene medicinske usluge ukupan iznos od 159,27 EUR–a (iznos od 79,63 EUR–a 12. prosinca 2019., iznos od 39,82 EUR–a 21. svibnja 2020. te iznos od 39,82 EUR–a 16. srpnja 2020.),

- da je tužiteljica podneskom od 11. travnja 2022. (list 137-138 spisa) prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na trajanje straha koji je tužiteljica zbog navedenih ozljeda pretrpjela, trajanje tuđe pomoći i njege te stupanj naruženja,

- da se vještak podneskom od 14. svibnja 2024. (list 160 spisa) dopunski pisano očitovao na način da je u cijelosti otklonio tužiteljičine prigovore,

- da je tužiteljica podneskom od 31. svibnja 2024. (list 162-163 spisa) prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na omjer u kojem je došlo do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice, strah koji je tužiteljica zbog navedenih ozljeda pretrpjela te stupanj naruženja, predlažući da se provede dopunsko vještačenje po osnovi trajanja i intenziteta pretrpljenog straha,

- da je vještak na ročištu od 18. rujna 2024. (list 168-169 spisa) otklonio tužiteljičine prigovore vezane za omjer u kojem je došlo do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice i strah koji je tužiteljica zbog navedenih ozljeda pretrpjela, dok je u odnosu na naruženje iskazao da osim niže položenog ramena treba pridodati i manji ožiljak na lijevom ramenu koji je zaostao od artroskopske operacije ramena, što sveukupno i dalje čini naruženje manjeg stupnja.

7.2. Tužiteljica je na ročištu od 18. rujna 2024. (list 168 spisa) konačno postavila tužbeni zahtjev.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužiteljica na ime naknade neimovinske i imovinske štete osnovano potražuje iznos od 1.921,77 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020. pa do isplate, dok je njezin zahtjev u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 6.013,51 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020. pa do isplate, neosnovan te odlučio kao pod točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu vrstu, težinu, lokalitet i način nastanka ozljede, tegobe koje ona trpi nakon ozljeđivanja, uzimanje analgetika, kontrolne preglede, fizikalne terapije, duljinu i intenzitet bolova i straha, trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 25% i naruženost blažeg stupnja, kao i da je u vrijeme ozljeđivanja bila u dobi od 54 godine i da zbog ozljeđivanja ima poteškoće u obavljanju poslova na radnom mjestu medicinske sestre, pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.157,87 EUR–a,

- da bi tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u Specijalnoj bolnici Akromion, imajući u vidu dostavljene račune, pripadao ukupan iznos od 159,27 EUR–a, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 17,69 EUR–a ne bi pripadalo,

- da bi tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, imajući u vidu da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 142 sata te uzimajući kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, iznos od 4,00 EUR–a, pripadao ukupan iznos od 568,00 EUR–a, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.110,35 EUR–a ne bi pripadalo,

- da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripadao ukupan iznos od 9.885,14 EUR–a, a koji iznos valja umanjiti za iznos od 7.963,37 EUR–a koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete mirnim putem prije pokretanja prvostupanjskog postupka, slijedom čega je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete valjalo dosuditi razliku u iznosu od 1.921,77 EUR–a, dok je njezin zahtjev u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 6.013,51 EUR–a valjalo odbiti kao neosnovan.

8.2. Ovdje valja napomenuti da se dosuđeni iznos od 1.921,77 EUR–a sastoji od iznosa od 1.194,50 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznosa od 159,27 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja te iznosa od 568,00 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, kao i da je prvostupanjski sud iznos od 7.963,37 EUR–a, koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete mirnim putem prije pokretanja prvostupanjskog postupka, u cijelosti uračunao u pravičnu novčanu naknadu koja tužiteljici pripada zbog povrede prava osobnosti.

9. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a također je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan istome naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da će sud, sukladno odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

11.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog iščašenja– luksacije lijevog ramena s puknućima–prijelomima velike i male kvržice, oštećenja ručnog živčanog spleta lijevo, infrakcije glavice lijeve palčane kosti te puknuća– rupture mišića prednje i stražnje strane lijeve lopatice,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od 25%, u kojem omjeru postoji i potreba za ulaganjem pojačanih napora, zbog čega tužiteljica ima poteškoće u obavljanju poslova na radnom mjestu medicinske sestre,

- naruženje manjeg stupnja (uočljivo trećima samo ponekad) koje se očituje u kontrakturi lijevog ramena, a koje je niže položeno u odnosu na desno, uz izbačenu lopaticu prema van, kao i manjem ožiljku na lijevom ramenu koji je zaostao od artroskopske operacije ramena,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

- da je tužiteljica na dan prometne nesreće imala 54 godine,

tužiteljici prema stavu ovog drugostupanjskog suda na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pored iznosa od 7.963,37 EUR–a, koji je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete mirnim putem prije pokretanja prvostupanjskog postupka, pripada još i iznos od 5.079,97 EUR–a, koji je tužiteljica konačno zatražila na ročištu od 18. rujna 2024., dakle ukupan iznos od 13.043,34 EUR–a.

11.2. Kako je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prvostupanjskom presudom već dosuđen iznos od 1.194,50 EUR–a, tako tužiteljici, suprotno stavu prvostupanjskog suda, pripada još i preostali zatraženi iznos od 3.885,47 EUR–a (1.194,50 EUR–a + 3.885,47 EUR–a = 5.079,97 EUR–a), a koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2020., kao sljedećeg dana nakon dana kada je odštetni zahtjev podnesen tuženiku pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a.

12. Pri tome valja dodati da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da tužiteljica na ime naknade imovinske štete zbog troškova liječenja u Specijalnoj bolnici Akromion, imajući u vidu dostavljene račune, neosnovano od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 17,69 EUR–a, kao i da tužiteljica na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, imajući u vidu da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 142 sata te uzimajući kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 4,00 EUR–a, neosnovano od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 2.110,35 EUR–a, sve sukladno odredbama iz čl. 1089. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 223. st. 1. ZPP–a.

13. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, dok su djelomično osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a.

14.1. Tužiteljica u svojim daljnjim žalbenim navodima neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na ocjenu omjera u kojem je došlo do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužiteljice, straha koji je tužiteljica zbog navedenih ozljeda pretrpjela te stupnja naruženja jer je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbi iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

14.2. Pri tome valja dodati da, suprotno mišljenju tužiteljice, nije bilo potrebno provesti dopunsko vještačenje po osnovi trajanja i intenziteta pretrpljenog straha, a koje je tužiteljica predložila podneskom od 31. svibnja 2024., budući da je vještak na ročištu od 18. rujna 2024. otklonio tužiteljičine prigovore vezane za strah koji je ona zbog navedenih ozljeda pretrpjela.

15. Na kraju, osnovani su preostali žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud zbog (djelomično) pogrešne odluke o osnovanosti glavnog potraživanja tužiteljice pogrešno utvrdio i omjer u kojem je ona uspjela u sporu, kao što su osnovani i žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj nije priznao i dosudio sljedeće troškove parničnog postupka:

- trošak sastava podneska od 22. prosinca 2020. u iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak predujma za dopunsko pisano očitovanje vještaka u podnesku od 14. svibnja 2024. u iznosu od 33,18 EUR–a,

- trošak predujma za dopunsko usmeno očitovanje vještaka na ročištu od 18. rujna 2024. u iznosu od 33,18 EUR–a,

dakle iznos od 316,36 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

16.1. Prvenstveno valja reći da je tužiteljica, s obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u konačnom iznosu od 5.807,24 EUR–a (1.921,77 EUR–a + 3.885,47 EUR–a) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 7.935,28 EUR–a, odnosno u omjeru od 73%, uspjela u sporu u omjeru od 86,50% (100% + 73% = 173%; 173% ÷ 2 = 86,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 13,50%.

16.2. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 73%.

17.1. Tužiteljici osim troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudskih pristojbi, a koji je prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 1.937,26 EUR–a, pripada i pravo na naknadu troška sastava podneska od 22. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 250,00 EUR–a.

17.2. Naime, podnesak od 22. prosinca 2020. po svome sadržaju predstavlja obrazloženi podnesak jer se tužiteljica njime očitovala na tuženikov odgovor na tužbu od 4. prosinca 2020.

18. Tužiteljica također ima pravo na naknadu troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR–a, kao i pravo na naknadu troška predujma za dopunsko pisano očitovanje vještaka u podnesku od 14. svibnja 2024. u iznosu od 33,18 EUR–a i troška predujma za dopunsko usmeno očitovanje vještaka na ročištu od 18. rujna 2024. u iznosu od 33,18 EUR–a, što zbrojeno iznosi 265,44 EUR–a, budući da su navedeni troškovi bili neophodni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku te troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 1.596,70 EUR–a (73% od 2.187,26 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje medicinskog vještačenja (199,08 EUR–a) te troška predujma za dopunsko pisano očitovanje vještaka u podnesku od 14. svibnja 2024. (33,18 EUR–a) i troška predujma za dopunsko usmeno očitovanje vještaka na ročištu od 18. rujna 2024. (33,18 EUR–a), kao troškova koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka, što znači da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.862,14 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 32. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

20. Kako je tužiteljici pod točkom III. izreke prvostupanjske presude na ime troška parničnog postupka već dosuđen iznos od 1.402,31 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. rujna 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, tako joj je na ime naknade istog valjalo dosuditi još i daljnji iznos od 459,83 EUR–a (1.862,14 EUR–a – 1.402,31 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. veljače 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

22. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 373,28 EUR–a, valja reći da tužiteljica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 6.013,51 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspjela u iznosu od 3.885,47 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 6.013,51 EUR–a, odnosno u omjeru od 65%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 203,13 EUR–a (65% od 312,50 EUR–a), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 170,15 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac